Citat sa
LINKA:
"Na reci Peloksi, u blizini Glen Rouza u Teksasu, velika poplava 1900. godine sprala je naslage mulja i otkrila krečnjački sloj ispod, star 120 miliona godina (po naucnim proracunima). U njemu su blizu jedno drugom, pronađeni otisci ljudskih stopala i nogu dinosaurusa! Jedan od evolucionista odmah je ponudio „logično“ objašnjenje da je stena jednom bila meka, pa je tuda prošao dinosaurus, zatim se skamenila, a nakon 60 miliona godina, ona je iz nekog razloga ponovo smekšala, pa je onda tuda prošao čovek!? Da li je neko nekada čuo ovako nešto? Na pitanje zbog čega u tom ponovnom razmekšavanju stene tragovi dinosaurusa nisu nestali, pametni evolucionista je samo slegnuo ramenima."
I takvim ljudima "nazovi naucnicima" da verujem slepo a svom zdravom razumu koji mi daje pregrst razumnih stavova da ne verujem? Epa neznam za vas ali ja ću pre verovati svojoj logici. A vama koji verujete slepo eto vam vasi evolucionisti pa im slepo verujte i dalje, njima i njihovim glupim lazima.
Engleski matematičar i astronom Sir Fred Hojl u jednom od svojih intervjua u časopisu Nature, iako i sam evolucionista, priznao je da verovatnoća da forme života nastanu slučajno od nežive materije, uporediva je sa verovatnoćom da jedan tornado brišući kroz deponiju starog gvožđa konstruiše avion "Boing 747" od materijala i starudija koje se tu nalaze.
Niko u svetu, nikada, nije uspeo formirati živu ćeliju stavljajući zajedno različite neorganske materije, čak ni u najnaprednijim laboratorijama. Pa sad vi zamislite verovatnocu da slučajnost stvori ćeliju a labaratorija to ne može
Gospodin Kardif (Cardiff Wales), profesor primenjene matematike i astronomije sa University College, ovo komentariše: "Verovatnoća spontanog formiranja života iz nežive materije je jedan naprema broju sa 40.000 nula iza toga... To je dovoljno veliko da sahrani Darvina i celu teoriju evolucije. Život je morao biti smišljeni produkt jedne Inteligencije, obzirom da nije nastao slučajno ili iz neke primitivne smese, koje nije bilo ni na ovoj, a ni na bilo kojoj drugoj planeti."
Kako onda verovati da jedna mala ćelija koja je hiljadu puta složenija od aviona, može nastati slučajnim spajanjem neživih materija - i oživeti - imati život? Ima li tu logike? Ne, u to se može samo slepo verovati.
Nemački biolog Hardrik (Th. H. Hardick) pokušava objasniti suštinu života: "Život je nešto više nego zbir određenih materija... Tu treba da sarađuje neka sila koja vrši izbor, upravlja, sređuje da bi sve pojedine delove dovela u skladno jedinstvo koje sasvim smišljeno rade zajedno. Život je svakako više nego fizika i hemija."
Dok naš poznati biolog Ivan Đaja zaključuje: "Život može da postane samo milošću života". Ili što bi rekao Lord Kelvin: "Život nastaje kroz život i bez života ne može nastati život".
Evolucija, dakle, je "religija" - verovanje u s
lučajnost. Da bi se verovalo u teoriju evolucije treba mnogo više vere, nego nego u bilo koju drugu veru.