Pogotovo je interesantna cinjenica da nauka nista novo nije otkrila za poslednjih 150 godina, pa svoju veru u ovu teoriju, naucnici zasnivaju na stripovima iz 19. veka.
Kako su glupi i naivni ti naucnici, stvarno neverovatno!!!
Da znas da si u pravu iako si to napisao podsmesljivo i podrugljivo. Evo gledaj sad nastavak vezan za najsvezije fasifikate. Prvo mali uvod da bi jasnije shvatili laici ovo pisanje:
Kada je Carls Darvin objavio knjigu "Postanak vrsta" 1859. godine, priznao je da fosilni zapis pretstavlja ozbiljan problem za njegovu teoriju. "Prema teoriji prirodnog odabiranja", pisao je, "sve zive vrste su bile povezane sa roditeljskom vrstom svakog roda, sa razlikama ne vecim od onih koje danas vidimo izmedju prirodnih i domacih varijeteta iste vrste". Kao posledica toga, "broj posrednih i prelaznih formi, izmedju svih zivih i izumrlih vrsta, mora da je bio neshvatljivo velik". Ipak, 1859. godine te prelazne forme nisu bili nadjene. Darvin je pripisao njihovo odsustvo "neocuvanosti fosilnog zapisa", i trebalo bi da trazimo samo nekoliko veza".
U nastavku videcete da dan danas nije pronadjena ni jedna fosilna "veza":
Neogo ajde jos malo o osnovnim stvarima da bi ljudi shvatili kompletno ovo pisanje:
Evolucija ptica od ne letecih predaka je slozena, zato sto sposobnost letenja zahteva velike promene zivotinjske anatomije i fiziologije. Postoje dve vazece teorije o tome kako je mogla da nastane sposobnost letenja: teorija "sa drveca na dole", i teorija "sa zemlje navise". Po prvoj, preci ptica su poceli svoje evoluciono putovanje skacuci sa drveca, postepeno akumulirajuci male adaptacije koje su produzavale njihovu sposobnost lebdenja i jedrenja. Po drugoj, male zivotinje su trceci za plenom po zemlji postepeno akumulirale male adaptacije koje su povecavale njihove sposobnosti dosezanja i skakanja. U obe teorije, krajnji korak je sticanje krila i sposobnosti za pravo lete-nje njihovim mahanjem.
Na prvi pogled, teorija "sa drveca na dole" mogla bi da izgleda verovatnija, i jedan relativno nov metod za analiziranje fosila postao je prilicno popularan zadnjih godina. Taj novi metod zove se "kladistika" (od grcke reci koja znaci "grana"), i on vodi do zakljucka da su preci roda Archaeopteryx bili dvonozni dinosaurusi.
E sad malo o svežim prevarama evolucionista koje su naravno raskrinkane:
Godine 1999., amater, Stephen Cserkas i Nacionalno geografsko udruzenje objavili su da je fosil koji je bio kupljen za 80.000 dolara na jednoj izlozbi minerala u Arizoni bio "nedostajuca karika izmedju kopnenih dinosaurusa i ptica, i da je mogao stvarno da leti". Fosil, koji je izgleda prokrijumcaren iz Kine, imao je prednje udove primitivne ptice i rep dinosaurusa. Cerkas ga je nazvao Archaeoraptor.
U novembru 1999. godine u casopisu National Geographic prikazan je Archaeoraptor u clanku naslovljenom "Perje za Ti-reksa?" Christofer Sloan, autor clanka, tvrdio je da sada mozemo reći da su ptice dinosaurusi "isto tako sigurno kao sto mozemo reći da su ljudi sisari", i da su pernati dinosaurusi prethodili prvoj ptici. Clanak prikazuje crtez malog tiranosaurusa sa perjem - otuda njegov naslov. On takodje prikazuje sliku fosila roda Archaeoraptor, objasnjavajuci da je njegova kombinacija "naprednih i primitivnih karakteristika upravo ono sto bi naucnici ocekivali da pronadju kod dinosaurusa koji lete".
Ispostavilo se da je Archaeoraptor imao tacno one karakteristike koje su naucnici ocekivali da pronadju zato sto ih je bistri falsifikator ucinio takvim, znajuci da ce to doneti velike pare na medjunarodnom trzistu fosila. Falsifikovanje je otkrio kineski paleontolog Ksu Ksing (Xu Xing), koji je dokazao da se primerak sastojao od repa dinosaurusa nalepljenog na telo primitivne ptice.
Storrs Olson, nadzornik za ptice na Smitsonian Institutu u Vasingtonu, poslao je ljutito pismo Piteru Rejvenu, sekretaru Nacionalnog geografskog udruzenja. Olson je optuzivao Udruzenje za saradnju sa "grupom fanaticnih naucnika" koji su postali "otvoreni i veoma pristrasni propovednici vere" da su se ptice razvile od dinosaurusa. "Istina i pazljivo naucno odmeravanje cinjenica bile su medju prvim zrtvama u njihovom programu", pisao je Olson, "koji brzo postaje jedna od vecih naucnih prevara naseg doba". Casopis National Geographic poslao je delimicno poricanje 21. januara 2000. godine, na svoj veb sajt na internetu. Ipak, casopis je zestoko kritikovan u februaru od strane casopisa Nature za "naivno i ishitreno objavljivanje clanka - opisanog kao ´senzacionalisticko, neosnovano, tabloidno novinarstvo´ od strane vodeceg paleontologa - punog sumnjivih tvrdjenja".
Incident je bio stvarno neprijatan za casopis National Geographic, koji je pokusao da primiri stvar objavljivanjem pisma Ksu Ksinga o prevari u martu 2000. godine. Za to vreme, urednik casopisa je objavio protest u uvodniku casopisa Nature, tvrdeci da je "primenljiva informacija o integritetu primerka" bila uskracena casopisu National Geographic i naucnicima koje je platio da prouce fosil.
Optuzbe i kontra optuzbe nastavljaju da se izbacaju, ali, izgleda da je pravi krivac kladisticka zelja da dokazu svoju teoriju. Kao sto je potreba za nedostajucom karikom izmedju majmuna i ljudi dovela do Piltdaunskog coveka, tako je i potreba za nedostajucom vezom izmedju dinosaurusa i ptica poplocala put za "Piltdaunsku pticu". Nestala u metezu, bila je cinjenica da cak i da je Archaeoraptor bio pravi, bio je desetine miliona godina mladji, prema evolucionom racunanju vremena, od roda Archaeopteryx, i tako ne bi uspeo da zapusi rupu ostavljenu u fosilnom zapisu kladistickom metodologijom.
Medjutim prevarama nikad kraja, idemo dalje sa novim, svežim prevarama:
U aprilu 2000. godine, Cerkas i ugledni kladisti - zajedno sa nekim njihovim kriticarima - okupili su se u Fort Loderdejlu, u Floridi, na Simpozijumu o evoluciji ptica dinosaurusa. Iako su se neki plasili da ce neprijatna epizoda Archaeoraptor dominirati konferencijom, prevara je bila uveliko ignorisana. Na njegovom mestu, kladisti su predstavili novu zvezdu, najavljenu kao dosada najbolju nedostajucu kariku.
Novo otkrice koje je na pozornici zamenilo prevaru Archaeoraptor, bio je Bambiraptor, koga je prvobitno otkrila jedna porodica iz Montane 1993. godine i predala profesionalnim paleontolozima 1995. godine. Telo zivotinje je bilo otprilike velicine kokoske, ali je njen dugacak rep bio dug oko jedan metar. Sa ostrim zubima i kandzama, podsecao je na malog Velociraptora - nemilosrdnog predatora koji je postao cuven iz zavrsnih scena filma "Park iz doba jure".
Svakom ucesniku konferencije data je kopija clanka koji je sadrzao zvanicni naucni opis roda Bambiraptor, objavljen samo tri nedelje ranije. Prvi objavljeni izvestaj o novootkrivenoj fosilnoj vrsti trebao bi da bude sastavljen u skladu sa najvisim naucnim standardima, opisujuci "tip" primerka sa savesnim obaziranjem na preciznost. Zvanicni opis roda Bambiraptor sadrzi nekoliko crteza rekonstruisane zivotinje, od kojih dva pokazuju izrastaje na telu nalik dlakama i perje na prednjim udovima.
Ali nista sto imalo podseca na perje nije nadjeno sa fosilom. Izrastaji nalik dlakama i perje su imaginarni. Zato sto kladisticka teorija kaze da treba da su tu, ukljuceni su u naucni opis fosila. Jedina indikacija da izrastaji i perje nisu stvarni jeste naslov slike koji ukljucuje recenicu: "Rekonstrukcija prikazuje pretpostavljene kozne strukture."
Bilo je nekoliko otvorenih kriticara teorije o dino-pticama na simpozijumu u Floridi. Jedan je bio ornitolog sa Univerziteta Severna Karolina, Alan Feducija, koji je predvideo da ce se ispostaviti da je teorija o dino-pticama "najveca sramota paleontologije dvadesetog veka". Drugi je bio Larry Martin, koji je rekao da kada bi morao da brani teoriju o dino-pticama, "bilo bi mi neprijatno svaki put kada bi morao da ustajem i pricam o tome". A Stors Olson je narogusio neke zastupnike dino-pera deleci bedzeve na kojima je pisalo "Ptice NISU dinosaurusi".
Drugog dana simpozijuma, Vilijam Garstka (William Garstka) izvestio je da su on i tim molekularnih biologa iz Alabame izolovali DNK iz fosilnih kostiju dinosaurusa navodno starog 65 miliona godina. Iako cinjenice iz drugih istrazivanja ukazuju da DNK starija od oko milion godina ne moze da pruzi bilo kakvu upotrebljivu informaciju o sekvenci, Garstka i njegovi saradnici su umnozili i sekvencirali DNK, uporedili je sa svim poznatim DNK iz drugih zivotinja, i pronasli da je najslicnija pticjoj DNK. Zakljucili su da su pronasli "prve direktne geneticke cinjenice koje ukazuju da ptice predstavljaju najblize zive srodnike dinosaurusima". Njihov zakljucak je sledece nedelje objavila Konstanca Holden (Constance Holden) u casopisu Science.
Medjutim, detalji ovog otkrica se otkrivaju. Prvo, dinosaurus iz koga su Garstka i njegovi saradnici navodno izolovali DNK bio je Triceratops. Po paleontolozima, postoje dve glavne grane porodicnog stabla dinosaurusa. Jedna grana ukljucuje trorogog dinosaurusa roda Triceratops, koji je nalik nosorogu i koga su milioni ljudi videli u muzejskim izlozbama i filmovima. Ali, za ptice se pretpostavlja da su se razvile iz druge grane. Prema tome, prema evolucionim biolozima, Triceratops i savremene ptice nisu blisko srodne, posto su njihovi preci navodno krenuli odvojenim putevima pre skoro 250 miliona godina.
Medjutim, ono sto je jos vaznije jeste da je DNK koju su Garstka i njegovi saradnici pronasli bila 100% identicna sa DNK zivih curki. Ne 99%, ne 99,9%, vec 100%. Cak ni DNK dobijena iz drugih ptica nije 100% identicna sa DNK curki (drugo najblize poklapanje u njihovoj studiji je bilo 94,5% sa jednom drugom vrstom ptica). Drugim recima, DNK koja je navodno izolovana iz kostiju roda Triceratops nije bila samo slicna sa DNK curke - to jeste bila DNK curke. Garstka je rekao da su on i njegovi saradnici razmatrali mogucnost da je neko jeo u blizini sendvic sa curetinom.