dan555
Domaćin
- Poruka
- 3.279
A ta ista polovina čovečanstva prvo mora da prostudira uputstvo (sa slikama, obavezno) kako da koristi daljinski, a na kraju, pozove neko dete da mu objasni. (meni je sestričina, pre nekoliko godina, objasnila kako da se prikačim na net, lol).
Nego, sve mi je u mislima jedna SF priča, u kojoj ljudi na nekoj planeti naiđu na mašinu koja može da napravi sve što požele, ali moraju da za svaki detalj tačno objasne kako izgleda. Tako, ipak, bez znanja nema ništa.
Cilj napretka mašina je da dođu do tačke potpune "crne kutije", da mi uopšte nemamo pojma kako rade, ali da bude dovoljno da samo kažemo uradi to i to i da one "to" i odrade. Dakle, neće više biti potrebno da znamo kako ispraviti silne bubice svinjdouza ni kako popraviti kola, već samo imati ideju šta da radimo sa tim programima ili kuda da idemo kolima. Ali, to će znati samo osobe bogate imaginacije, a prosečne osobe će biti podložne "default" stanjima uređaja.
Tu je sledeći problem, već sada se programi i aparati prave da "uče" šta korisnik želi da radi i samo to mu serviraju. Recimo, TV aparat uoči da gledate neki tip emisija najčešće i samo to vam prikazuju, ubijajući vam interes za nove stvari. Ili, digitalni fotoaparat vam sam odredi podešavanje za sliku koju snimate i vi, idući linijom manjeg otpora, to prihvatate i odustajete od bilo kakve kreativnosti i izražavanja svog viđenja tog prizora. Gubi se individualnost. Sve liči jedno na drugo.
Još gore je što se koncipiraju i AI i ekspertski sistemi koji bi trebalo da odluče šta je za nas dobro a šta ne. Recimo, odete tamo gde i car ide pešice, a šolja vam uradi sve analize i dostavi podatke frižideru, koji naruči samo one namirnice koje pogoduju vašem zdravlju, a šporet odbija da sprema, recim slano ili masno.
Rezultat ovakvog razvoja tehnike bi mogao da bude da će kreativnim osobama biti mnogo lakše da se izraze. Neće biti potrebno da imaju talenat i za zanatski deo neke umetnosti. Recimo, mašine će isklesati skulpturu a ne čovek dletom i čekićem. Naravno, uvek će biti i onih koji će to raditi ručno, ali, kako će ih prosečne osobe gledati? Kao na čudake možda?
E, u tom grmu leži "zecov", jer bez izazova i potrebe da se rešavaju problemi da bi se preživelo nema napretka.
Jedno od objašnjenja zašto se visoka tehnologija razvila u Evropi i na severu generalno, je da ljudi koji su živeli u hranom bogatim predelima oko ekvatora nisu imali potrebe da smišljaju kako da reše probleme oko gladi, hladnoće i sl. A svi narodi na svetu imaju isti prosečni količnik inteligencije.
Neophodni su nam problemi koje treba rešiti da bismo i dalje napredovali, a tehnologija umesto nas rešava te probleme.
I tu je sledeća začkoljica, problema će uvek biti, ali biće tako komplikovani, da će se njima moći baviti samo najinteligentniji i najobrazovaniji.
To se već dešava u Americi; kada neko sa srednjom školom ostane bez posla, vrlo teško će naći drugi, a visoki stručnjaci mogu da biraju gde će da rade, otimaju se o njih.
Kada potpuno automatizovane fabrike prevladaju, prosečne osobe neće imati gde da rade, postaće nepotrebne.
Nego, sve mi je u mislima jedna SF priča, u kojoj ljudi na nekoj planeti naiđu na mašinu koja može da napravi sve što požele, ali moraju da za svaki detalj tačno objasne kako izgleda. Tako, ipak, bez znanja nema ništa.
Cilj napretka mašina je da dođu do tačke potpune "crne kutije", da mi uopšte nemamo pojma kako rade, ali da bude dovoljno da samo kažemo uradi to i to i da one "to" i odrade. Dakle, neće više biti potrebno da znamo kako ispraviti silne bubice svinjdouza ni kako popraviti kola, već samo imati ideju šta da radimo sa tim programima ili kuda da idemo kolima. Ali, to će znati samo osobe bogate imaginacije, a prosečne osobe će biti podložne "default" stanjima uređaja.
Tu je sledeći problem, već sada se programi i aparati prave da "uče" šta korisnik želi da radi i samo to mu serviraju. Recimo, TV aparat uoči da gledate neki tip emisija najčešće i samo to vam prikazuju, ubijajući vam interes za nove stvari. Ili, digitalni fotoaparat vam sam odredi podešavanje za sliku koju snimate i vi, idući linijom manjeg otpora, to prihvatate i odustajete od bilo kakve kreativnosti i izražavanja svog viđenja tog prizora. Gubi se individualnost. Sve liči jedno na drugo.
Još gore je što se koncipiraju i AI i ekspertski sistemi koji bi trebalo da odluče šta je za nas dobro a šta ne. Recimo, odete tamo gde i car ide pešice, a šolja vam uradi sve analize i dostavi podatke frižideru, koji naruči samo one namirnice koje pogoduju vašem zdravlju, a šporet odbija da sprema, recim slano ili masno.
Rezultat ovakvog razvoja tehnike bi mogao da bude da će kreativnim osobama biti mnogo lakše da se izraze. Neće biti potrebno da imaju talenat i za zanatski deo neke umetnosti. Recimo, mašine će isklesati skulpturu a ne čovek dletom i čekićem. Naravno, uvek će biti i onih koji će to raditi ručno, ali, kako će ih prosečne osobe gledati? Kao na čudake možda?
E, u tom grmu leži "zecov", jer bez izazova i potrebe da se rešavaju problemi da bi se preživelo nema napretka.
Jedno od objašnjenja zašto se visoka tehnologija razvila u Evropi i na severu generalno, je da ljudi koji su živeli u hranom bogatim predelima oko ekvatora nisu imali potrebe da smišljaju kako da reše probleme oko gladi, hladnoće i sl. A svi narodi na svetu imaju isti prosečni količnik inteligencije.
Neophodni su nam problemi koje treba rešiti da bismo i dalje napredovali, a tehnologija umesto nas rešava te probleme.
I tu je sledeća začkoljica, problema će uvek biti, ali biće tako komplikovani, da će se njima moći baviti samo najinteligentniji i najobrazovaniji.
To se već dešava u Americi; kada neko sa srednjom školom ostane bez posla, vrlo teško će naći drugi, a visoki stručnjaci mogu da biraju gde će da rade, otimaju se o njih.
Kada potpuno automatizovane fabrike prevladaju, prosečne osobe neće imati gde da rade, postaće nepotrebne.