- Poruka
- 14
Na ovo vjecito filozofsko pitanje, zvanicno nerijeseno, odgovor je u vise pojedinacnih odgovora:
1) Znamo da je sve u zivotu stvaranje: stvaranje nasih misli, akcija, stvaranje rasta trave. Jednako je vjerovatno da se samo od sebe stvori nesto kao da se samo od sebe stvori nista ("da se od samog sebe stvori to da se nista ne stvori" ili "nastane to da ne nastane nista"); prema tome, nista nije cudnije u tome sto postoji svijet nego sto bi bilo cudno da ne postoji
2) Sto je ono sto se moze stvoriti samo od sebe, sto ima moc autogeneracije (samostvaranja): to je smisao, jer on je jaci od svega, osim jedne stvari koja je jaka ne snagom nego ljepotom: ljubavi, koja je jaka jednako kao i smisao; ljubav i smisao su dvije najjace stvari po moci koje imaju. Smisao je igrati drustvene igre (Monopol, Riziko, "Mice"), smisao je rizikovati radi srece, izloziti se smrti radi udate zene (bilo to gresno ili ne), itd..
3) Sto je jace i od ljubavi i od smisla? Pa covjek koji je u stanju da poveze te dvije beskonacno lijepe stvari pa postigne u zivou duplu beskonacnost srece. A zasto postoji sreca, evo pod 4) o tome;
4) Sreca postoji jer bi besmisleno bilo (a smisao mora, kao sto smo rekli, postojati, jer je dovoljno jak da se stvori sam od sebe) da ne postoje zahtjevi da se radi vece srece u buducnosti odreknemo sadasnje u sadasnjosti, sto vjernici misle da se postize postom ili askezom (odricanjem od seksa) ili samoosamljavanjem koje je namjerno a bolno (Isusov post 40 dana u pustinji, u Bibliji, primjer je toga), ali i neki ateisti; ne bi bilo smisla zivjeti.
5) Zasto postoje ljudi, licnosti sa slobodom izbora? Zato sto je vrhunac smisla postojanje bica koje ima svoj odabir, i to bice se (covjek) se sastoji od covjecanstvenog i necovjecanskog dijela, t. j., jednako se sastoji od smisla kao i od dijela sebe koji nije smisao nego je skup njegovih stavova i htjenja, a sto je to smisao kao dio covjeka je pod 6):
6) Smisao u covjeku (kao dio njega koji nije on ali je njegov temelj i krov) je nesto sto odredjuje da li ce biti srecan ili ne, jer je smisleno da bude srecan ako voli, jer je ljubav (shvata to svijet koji se sam stvorio i kome je svejedno oce li vladati dobro il zlo - ali prema ljepoti nije ravnodusan), - jer je ljubav lijepa, cak iz za oko onoga ko se zalaze za mrznju i rugobu, kao sto su neke muzicke grupe zanra "Pank" - grupe koje pjevaju o zelji za zlom, enormno se zalazuci za besmislenost sto znaci da se zalazu i za zlo, jer dobro je samo ljubav + smisao, a smisao + zlo, ili ljubav + besmisao je zlo. (Primjer zelje Pankera za besmislenoscu je stih/su stihovi jedne opstepoznate Pank pjesme: "da mi je biti morski pas")
7) Sloboda volje mora postojati da bi postojala ljubav, jer ljubav je ljubav samo kad je ljubav, a ne matematika
1) Znamo da je sve u zivotu stvaranje: stvaranje nasih misli, akcija, stvaranje rasta trave. Jednako je vjerovatno da se samo od sebe stvori nesto kao da se samo od sebe stvori nista ("da se od samog sebe stvori to da se nista ne stvori" ili "nastane to da ne nastane nista"); prema tome, nista nije cudnije u tome sto postoji svijet nego sto bi bilo cudno da ne postoji
2) Sto je ono sto se moze stvoriti samo od sebe, sto ima moc autogeneracije (samostvaranja): to je smisao, jer on je jaci od svega, osim jedne stvari koja je jaka ne snagom nego ljepotom: ljubavi, koja je jaka jednako kao i smisao; ljubav i smisao su dvije najjace stvari po moci koje imaju. Smisao je igrati drustvene igre (Monopol, Riziko, "Mice"), smisao je rizikovati radi srece, izloziti se smrti radi udate zene (bilo to gresno ili ne), itd..
3) Sto je jace i od ljubavi i od smisla? Pa covjek koji je u stanju da poveze te dvije beskonacno lijepe stvari pa postigne u zivou duplu beskonacnost srece. A zasto postoji sreca, evo pod 4) o tome;
4) Sreca postoji jer bi besmisleno bilo (a smisao mora, kao sto smo rekli, postojati, jer je dovoljno jak da se stvori sam od sebe) da ne postoje zahtjevi da se radi vece srece u buducnosti odreknemo sadasnje u sadasnjosti, sto vjernici misle da se postize postom ili askezom (odricanjem od seksa) ili samoosamljavanjem koje je namjerno a bolno (Isusov post 40 dana u pustinji, u Bibliji, primjer je toga), ali i neki ateisti; ne bi bilo smisla zivjeti.
5) Zasto postoje ljudi, licnosti sa slobodom izbora? Zato sto je vrhunac smisla postojanje bica koje ima svoj odabir, i to bice se (covjek) se sastoji od covjecanstvenog i necovjecanskog dijela, t. j., jednako se sastoji od smisla kao i od dijela sebe koji nije smisao nego je skup njegovih stavova i htjenja, a sto je to smisao kao dio covjeka je pod 6):
6) Smisao u covjeku (kao dio njega koji nije on ali je njegov temelj i krov) je nesto sto odredjuje da li ce biti srecan ili ne, jer je smisleno da bude srecan ako voli, jer je ljubav (shvata to svijet koji se sam stvorio i kome je svejedno oce li vladati dobro il zlo - ali prema ljepoti nije ravnodusan), - jer je ljubav lijepa, cak iz za oko onoga ko se zalaze za mrznju i rugobu, kao sto su neke muzicke grupe zanra "Pank" - grupe koje pjevaju o zelji za zlom, enormno se zalazuci za besmislenost sto znaci da se zalazu i za zlo, jer dobro je samo ljubav + smisao, a smisao + zlo, ili ljubav + besmisao je zlo. (Primjer zelje Pankera za besmislenoscu je stih/su stihovi jedne opstepoznate Pank pjesme: "da mi je biti morski pas")
7) Sloboda volje mora postojati da bi postojala ljubav, jer ljubav je ljubav samo kad je ljubav, a ne matematika
Poslednja izmena:
,ali previse za estradu,to ima veze sa samom
)
