Niče, ja ne volim da ponavljam postavljanje izvora po stotinu puta. Ne samo što to zna da bude dosadno i što je naporno, nego i iz praktičnih razloga ne volim da se ponavljam i volim sistematično sve da bude navedeno na nekom mestu, da i lakše pretražim.
Ako tražiš specifično izvor, nema potrebe da se nerviraš. Možeš vrlo kulturno i pristojno da pitaš i ja ću ti postaviti vezu ili okačiti izvor.
Evo ti jednog. Dubrovački istoriograf Ludovik Tuberon Crijević, nešto malo posle Halkokondila piše sledeće:
Pogledajte prilog 1473951
I tako premda je nesumnjivo — koliko je to do neprijatelja — da se Turke moglo plena lišiti i s malom četom vojnika, Aleksandru nije bila naneta nikakva, ili jeste bila tek neznatna šteta. Naime, dvesta konjanika, koje nazivamo Albancima — a Italijani se koriste njihovom pomoći ponajviše u okršajima s Turcima — napali su zadnji neprijateljski red i nešto Turaka pobili, a nešto ih živih i zarobili.
Reč je o jednom vrlo borbenom narodu, čija se područja pružaju na istok od dalmatinskih gradova Skadra i Ulcinja do planinskih područja Makedonije, Epira i Grčke. Njihov jezik nije ni grčki, ni jezik stanovnika Ilirika, premda u govoru upotrebljavaju posuđenice iz oba spomenuta jezika, pomešane s većim brojem italijanskih reči. Pa budući da je dobro poznato, kako nam u Kurcijevom delu svedoči Aleksandar Veliki, da su se Makedonci služili nekim domaćim jezikom koji nije bio ni grčki, ni ilirski, naslućujem da su ovi Albanci oni stari Makedonci, koje su Bugari, narod iz azijskog dela Sarmatije, iz kontinentalnih predela proterali u obalna područja Makedonije. Dobro mi je, naime, poznato da su one koji su nekad naseljavali područje oko rijeke Volge, a danas ih delom nazivaju Srbima, a delom Bugarima, Tatari proterali s očinskih ognjišta, te su, stigavši kao izbeglice do Dona, a potom i do Dunava, prvo zauzeli Trakiju i Ilirik, a zatim pod svoju vlast podvrgnuli i unutrašnjost Makedonije. Nužno je zbog toga usledilo to da su Albanci, napustivši nizinske delove Makedonije, naselili planinska područja gotovo čitave Grčke. Osim toga, pre sam sklon poverovati da taj narod vuče poreklo od Makedonaca, nego od nego od Albanaca koji u Aziji naseljavaju područja preko rijeke Kure, a pružaju se do Kaspijskog mora.
Naime, ni grčki, ni latinski autori, ni oni iz Ilirika nigde, koliko znam, ne spominju da su Albanci nekada došli iz Azije u Evropu, a dobro je opet poznato da je Alban, vrlo ugledan grad Makedonije, bio smešten iznad Drača, nedaleko od planina koje razdvajaju stanovnike Dalmacije i Dardanije od stanovnika Makedonije. Isto tako, zna se da stanovnici Ilirika obalu Makedonije od Lješa do Keraunijskih planina, koju oplakuje Jonsko more, a posebno krajeve uz grad Alban, koje su nekad držali Dasareti i Bilioni, i danas nazivaju Albanijom. Uz to, i sami Albanci ponosno tvrde da je grad Alban, jednako kao i Drač, rimska kolonija, koju su po mišljenju jednih, razorili Sloveni, a po mišljenju drugih Bugari.
--------------------------------------------