Ма то је било пре него што си се изјаснио.
Заправо би било колико извора бележи нас као Илире, Трибале и тд. колико Албанце.
Da, ali to je sve obeleženo različitim istorijskim periodima, uključujući i bez preklapanja. U suštini gotovo niko nije beležio Slovene kao Ilire pre XV veka. Albance su nazivali Ilirima u srednjem veku, a nisu kasnije. Tu leži ta promena, Albanci su Iliri do XV veka, a posle toga nisu, već su Sloveni (simbolički Laonik Halkokondil i obeležava tu promenu). Albanci nisu Iliri ponovo sve do skroz nekih autora u XVIII veku, ili preciznije do XIX veka. Dakle, uglavnom nema tu hronološkog preklapanja, svako doba donosi za sobom neku svoju specifičnost.
[Ludovik Crijević Tuberon: ]Pa budući da je dobro poznato, kako nam u Kurcijevom delu svedoči Aleksandar Veliki, da su se Makedonci služili nekim domaćim jezikom koji nije bio ni grčki, ni ilirski, naslućujem da su ovi Albanci oni stari Makedonci
Ostavljajući po strani zapisanu priču o Albancima i Aleksandru Velikom s početka XIV stoleća, mislim da je ovde negde suština povezivanja albanskog sa starim makedonskim jezikom.
Ovde smo navodili sijaset sintagmi u kojima se u kontinuitetu ponavlja da je albanski jezik totalno drugačiji od grčkog, latinskog i slovenskog, do nivoa potpune nemogućnosti međusobnog sporazumevanja. To je neki lajtmotiv koji se često pripisuje i u kontinuitetu ponavlja od kada se javlja albanski glotonim u srednjem veku, pa na dalje.
Slično tako, pojedini antički izvori govore i o makedonskom jeziku. Bez obzira na prelazne elemente i zajedničke osobine, govorili su, on nije ni kao jedan od susednih. Ovde se Tuberon u kontekstu porekla Albanaca specifično pozvao na Kurcija Rufa, tvrdeći da su se Makedonci služili jezikom koji niti je grčki, niti ilirski.
Tako da, rekao bih, to je jedan od ključnih elemenata makedonske tradicije o poreklu Albanaca, koja je sve do negde XIX veka bila dosta popularna. Ljudi su tražili zajedničke osobine, tražili uzore i paralele kod antičkih spisatelja i ovaj opis makedonskog jezika u antici i albanskog u srednjem veku, gotovo je istovetan.