Etničko porijeklo Albanaca

Ne reče još ništa o običaju "merkoša":cmok2:

necu uopste da komentarisem tvoje gluposti, niti da ucestvujem u nekoj raspravi sa tobom.
niti ih citam a bogami niti ih gledam, skroz jeftina sprdnja. necu da ti pravim uzivanciju da se igras mojim zivcima i mojom skromnom inteligencijom a bogami i kulturom.

a sto se ''merkosa'' tice, ja nemam nameru da blamiram ovako na javno nasem cuvenom ''LOVER''-u @COBAK-a.
pa ako bas ti je stalo do toga, a znas nesto oko toga, pa ispricaj nam TI taj VLASKI ''merkos'', posto ti uporno mucno pokusavas dokazivati da sve sto je Albansko, zapravo je ukradeno sa Vlaskoga.
(ili bese ono kavkaskog ? ili arabskog? izgubila si se skroz, izgubila ti se i veza tangle, tvoje zbrke nikad kraja)
 
necu uopste da komentarisem tvoje gluposti, niti da ucestvujem u nekoj raspravi sa tobom.
niti ih citam a bogami niti ih gledam



ispricaj nam TI taj VLASKI ''merkos'', posto ti uporno mucno pokusavas dokazivati da sve sto je Albansko, zapravo je ukradeno sa Vlaskoga.
(ili bese ono kavkaskog ? ili arabskog? izgubila si se skroz, izgubila ti se i veza tangle, tvoje zbrke nikad kraja)

Kontradiktorno. Prizivaš nastavak polemike ("ispričaj nam ti") i dokazuješ da si apsolvirao Srebrenino dosadašnje pisanje ("pokušavaš dokazivati...").
 
i

Izvor ovih tvrdnji?

Među Toskama nema nijednog "dinarskog" tipa, a oni su, po istorijskim citatima koje imamo, prvi- hronološki posmatrano- imali kontakt sa pridošlim Arabanasima
Kunova mapa
Coon_Carleton_Stevens_The_Races_of_Europe.jpg


Coon suggested that the study of some major versions of European racial types was sadly lacking compared with other types, writing,

"For many years physical anthropologists have found it more amusing to travel to distant lands and to measure small remnants of little known or romantic peoples than to tackle the drudgery of a systematic study of their own compatriots. For that reason, sections in the present book that deal with the Lapps, the Arabs, the Berbers, the Tajiks, and the Ghegs may appear more fully and more lucidly treated than those that deal with the French, the Hungarians, the Czechs, or the English. What is needed more than anything else in this respect is a thoroughgoing study of the inhabitants of the principal and most powerful nations of Europe...

Бранимир Малеш, "О људским расама". ". У сваком случају код Динарида и Динароида (Динарцима блиским формама) и данас се испољавају елементи једне плаве долихокефалне расе, која је негде далеко у преисторији или протосторији нестала да би укрштена са једном брахикефалном расом тамне комплексије дала данашње динарске облике. Ти плави прародитељи Динараца били су по свој прилици Трачани и други који су по својим расним особинама највише одговарали данашњем Фенонордиском типу."

" Остаци Пелазга, који су били упливом Хелена језично однарођени, беху од великог утицаја по физички устрој Хелена а доцније и Срба ... То је онај "преисторијски анонимни народ у Егеју", чија је крв трансформаторски деловала на спољашње преображење ксантодолихокефалних Хелена. Тај непознати фактор у једначинама балканске етнологије данас је углавном израчунат и идентичан са тамнооким Пелазгима. Крв овога народа је крива, да су се Срби, некада плавокоси, модрооки, белокожни и дугоглави, физички променили у народ "јадранског типа" данашњих дана. "(Н. Жупанић, Трагом за Пелазгима, 1922, стр. 13)

O migracijama Slovena u 19.veku na teritoriju što će postati Albanija
http://www.rastko.rs/rastko-al/zbornik1990/jbojovic-sloveni.php



Kada je Albanija stvorena prvi put u istoriji kao nezavisna drzava, tamo je zivelo jedva oko 50% siptara, a na jugu je bilo mnogo Grka i Cincara, dok je na severu i oko Skadra zivelo puno Srba. Danas nakon 100 godina raznoraznih sikaniranja i asimilacije u albaniji siptari cine oko 90% stanovnistva, a jedino su Grci uspeli da se donekle odupru asimilaciji i odrze u znacajnijem broju. I zbog toga se medju siptarima na severu moze naci nesto vise dinaraca (od asimiliranih Srba), a na jugu medju Toskama ima dosta Alpinaca i Mediteranaca, ali je ipak staro jezgro siptarske nacije uglavnom bilo sastavljeno od pripadnika armenoidne rase.
 
Misliš: ukupno 90% Albanaca ima ili E-V13 ili J2b ili R1b haplo-grupu?

:dontunderstand:

ti to me zezas ili ozbiljno postavljas ovakvo krajnije cudno pitanje ? (da se ne izrazim drugacije)
kako ti to mislis : ili, ili, ili ???!!!

rec je o doseljenju populacije-grupe sa Bliskog Istoka sa Neolitskom revolucijom, tj. Farmera, ili kasnom Mezolitom, rano u Holocen epohu.

samo sto kad je rec za R1b-L23, mnogi postupaju misljenje da je to jedna glavna Haplogrupa Hetitske-Keltske DNA.
 
Poslednja izmena:
:dontunderstand:

ti to me zezas ili ozbiljno postavljas ovakvo krajnije cudno pitanje ? (da se ne izrazim drugacije)
kako ti to mislis : ili, ili, ili ???!!!

Pa lepo, ako odes da se testiras bices ili E-V13 ili J2b, ne mozes da budes obe ili sve tri u isto vreme. Nema tu nikakve filozofije oko toga ili. Veca je greska sto pominjes E-V13 DNK, jer mi ne znamo sta se nalazi iza oznake E-V13. Nosilac E-V13 moze da bude potpuni crnac ili kosooki covek. Dakle teorijski je moguce je da postoji velika razlika u genetici izmedju dve E-V13 grupe. Npr. kod albanske, kritske i bugarske populacije.

rec je o doseljenju populacije-grupe sa Bliskog Istoka sa Neolitskom revolucijom, tj. Farmera, ili kasnom Mezolitom, rano u Holocen epohu.
Sto zvuci logicno, ali do sada nema ni jednog dokaza za to.
 
, nisam te niti optuživao niti nabeđivao i nisam rekao da si ti rekla da smatraš da su albanski i arapski jezik jedno te isto, .

Добро, то решисмо.
Још само да покажеш влашки утицај на бројање код Црногораца, Срба, Македонца и Грка.

a sto se ''merkosa'' tice, ja nemam nameru da blamiram

Па то једна од две ствари које налазим као аутентично шћипетарке и шћипске, тај обичај.То нема нико други на Балкану, зашто кријеш то што је аутохтоно ваше?Представи вас:D
А овамо, ДНК налазе црногорских арнаутизованих племена приказујеш као "албанске"? (Изгледа ми модератор обриса тај пост где сам набројала племена код којих је нађен E-V13)
Лепше је све што је туђе?
 
Poslednja izmena:
........
1. Veca je greska sto pominjes E-V13 DNK, jer mi ne znamo sta se nalazi iza oznake E-V13. Nosilac E-V13 moze da bude potpuni crnac ili kosooki covek. Dakle teorijski je moguce je da postoji velika razlika u genetici izmedju dve E-V13 grupe. 2. Npr. kod albanske, kritske i bugarske populacije.


3. Sto zvuci logicno, ali do sada nema ni jednog dokaza za to.

ncncncnc
1.
Ko su to ''MI'', sto ''ne znamo'' sta se ''nalazi'' (''krije'') ''iza'' ''oznake'' E-V13 ?
kao prvo, SVI ama bas SVI zna-ju (-mo) (naravno izuzev tebi i tebi slicnima).
kao drugo, nosilac E-V13 ne moze da bude to sto ti tvrdis, ovakav hipoteticki slucaj jos do sad nije zabelezen, ALI ne iskljucuje se mogucnost da u medjuvremenu ili ubuduce to desi, sto znaci : IZOLOVAN-I SLUCAJ-EVI, ali nikako grupa ili ti populacija vecih razmera, van Evrope.
kao trece, ta ''teorejska'' ''razlika'' koju ti pominjes, a pojma nemas o kojem ''razliku'' bi mogla bilo reci (sto ti i tebi sl. rado voleli) : NE POSTOJI.
ako bi nesto ''slicno'' bilo, tj. ako bi neka razlika postojala, to bi bila dalja MUTACIJA E-V13 hg, i naravno da na dalje se drugacije imenovala, kao sto je dosad bio slucaj i sa samom ovom hg. od samoga pocetka postojanja E hg.
2.
E-V13 je ista hg. od samoga pocetka mutacije, i dosad nije nova mutacija zabeljezena, sto znaci da E-V13, kod SVIH muskaraca Evrope, a narocito Balkana je : ISTA haplogrupa.
bez veze i glupo je uzimati takve primjere ko sto ti radis.
bez obzira da li je (bilo) rec o jednome Albancu, Kricanina, Bugarina, Srbina, Grka . . . ., ONI SVI imaju ISTU E-V13 hg.
svi su oni podjednako potomci tih izvornih E-V13, sto znaci, Farmeri.
3.
ovo ti je krajnije glupo, sto glupljije ne mora bit
 
Poslednja izmena:
Prilično si čudan sagovornik, pita te čovek što ti je sitan krompir, a ti mu odgovaraš "A šta fali šljivama?"
Mislim da ipak ne vidiš širu sliku. Srebrena ima tako krupan krompir da od njega neoklevajući pravi knedle sa šljivama. I to odlične.

Nešto drugo bi moglo biti interesantno za obojicu. Vezano za ranije tvoje opservacije o fonologiji, tj. o vlaškom otvrdnjavanju slovenskog jezika u procesu nastanka srpskohrvatskog jezika, pitao mih te za mišljenje ili razmišljanje (ništa više od toga) na temu akcentuacije i upadljivog konsonantizma u albanskom jeziku koji, moje je mišljenje, odudaraju od srpsko-dinarskog vokalizma i akcenatskog sistema. Koje bi moglo biti geografsko poreklo tih veoma karakterističnih fonoloških, odnosno prozodijskih obrazaca?
 
Eric P. Hamp

Albanian language


Albanian language, Indo-European language spoken in Albania and by smaller numbers of ethnic Albanians in other parts of the southern Balkans, along the east coast of Italy and in Sicily, in southern Greece, and in Germany, Sweden, the United States, Ukraine, and Belgium. Albanian is the only modern representative of a distinct branch of the Indo-European language family.

The origins of the general name Albanian, which traditionally referred to a restricted area in central Albania, and of the current official name Shqip or Shqipëri, which may well be derived from a term meaning “pronounce clearly, intelligibly,” are still disputed. The name Albanian has been found in records since the time of Ptolemy. In Calabrian Albanian the name is Arbresh, in Modern Greek Arvanítis, and in Turkish Arnaut; the name must have been transmitted early through Greek speech.

Dialects
The two principal dialects, Gheg in the north and Tosk in the south, are separated roughly by the Shkumbin River. Gheg and Tosk have been diverging for at least a millennium, and their less extreme forms are mutually intelligible. Gheg has the more marked subvarieties, the most striking of which are the northernmost and eastern types, which include those of the city of Shkodër (Scutari), the northeastern Skopska Crna Gora region of Macedonia, Kosovo, and the isolated village of Arbanasi (outside Zadar) on the Croatian coast of Dalmatia. Arbanasi, founded in the early 18th century by refugees from the region around the Montenegrin coastal city of Bar, has about 2,000 speakers.

All of the Albanian dialects spoken in Italian and Greek enclaves are of the Tosk variety and seem to be related most closely to the dialect of Çamëria in the extreme south of Albania. These dialects resulted from incompletely understood population movements of the 13th and 15th centuries. The Italian enclaves—nearly 50 scattered villages—probably were founded by emigrants from Turkish rule in Greece. A few isolated outlying dialects of south Tosk origin are spoken in Bulgaria and Turkish Thrace but are of unclear date. The language is still in use in Mandritsa, Bulgaria, at the border near Edirne, and in an offshoot of this village surviving in Mándres, near Kilkís in Greece, that dates from the Balkan Wars. A Tosk enclave near Melitopol in Ukraine appears to be of moderately recent settlement from Bulgaria. The Albanian dialects of Istria, for which a text exists, and of Syrmia (Srem), for which there is none, have become extinct.

History
The official language, written in a standard roman-style orthography adopted in 1909, was based on the south Gheg dialect of Elbasan from the beginning of the Albanian state until World War II and since has been modelled on Tosk. Albanian speakers in Kosovo and in Macedonia speak eastern varieties of Gheg but since 1974 have widely adopted a common orthography with Albania. Before 1909 the little literature that was preserved was written in local makeshift Italianate or Hellenizing orthographies or even in Turko-Arabic characters.

A few brief written records are preserved from the 15th century, the first being a baptismal formula from 1462. The scattering of books produced in the 16th and 17th centuries originated largely in the Gheg area (often in Scutarene north Gheg) and reflect Roman Catholic missionary activities. Much of the small stream of literature in the 19th century was produced by exiles. Perhaps the earliest purely literary work of any extent is the 18th-century poetry of Gjul Variboba, of the enclave at S. Giorgio, in Calabria. Some literary production continued through the 19th century in the Italian enclaves, but no similar activity is recorded in the Greek areas. All these early historical documents show a language that differs little from the current language. Because these documents from different regions and times exhibit marked dialect peculiarities, however, they often have a value for linguistic study that greatly outweighs their literary merit.

Classification
That Albanian is of clearly Indo-European origin was recognized by the German philologist Franz Bopp in 1854; the details of the main correspondences of Albanian with Indo-European languages were elaborated by another German philologist, Gustav Meyer, in the 1880s and ’90s. Further linguistic refinements were presented by the Danish linguist Holger Pedersen and the Austrian Norbert Jokl. The following etymologies illustrate the relationship of Albanian to Indo-European (an asterisk preceding a word denotes an unattested, hypothetical Indo-European parent word, which is written in a conventionalized orthography): pesë “five” (from *pénk[SUP]w[/SUP]e); zjarm “fire” (from *g[SUP]w[/SUP]hermos); natë “night” (from *nok[SUP]w[/SUP]t-); dhëndër “son-in-law” (from *ǵemə ter-); gjarpër “snake” (from *sérpō˘n-); bjer “bring!” (from *bhere); djeg “I burn” (from *dheg[SUP]w[/SUP]hō); kam “I have” (from *kapmi); pata “I had” (from *pot-); pjek “I roast” (from *pek[SUP]w[/SUP]ō); thom, thotë “I say, he says” (from *k’ēmi, *k’ēt . . .).

The verb system includes many archaic traits, such as the retention of distinct active and middle personal endings (as in Greek) and the change of a stem vowel e in the present to o (from *ē) in the past tense, a feature shared with the Baltic languages. For example, there is mbledh “gathers (transitive)” as well as mblidhet “gathers (intransitive), is gathered” in the present tense, and mblodha “I gathered” with an o in the past. Because of the superficial changes in the phonetic shape of the language over 2,000 years and because of the borrowing of words from neighbouring cultures, the continuity of the Indo-European heritage in Albanian has been underrated.
Albanian shows no obvious close affinity to any other Indo-European language; it is plainly the sole modern survivor of its own subgroup. It seems likely, however, that in very early times the Balto-Slavic group was its nearest of kin. Of ancient languages, both Dacian (or Daco-Mysian) and Illyrian have been tentatively considered its ancestor or nearest relative.

Grammar
The grammatical categories of Albanian are much like those of other European languages. Nouns show overt gender, number, and three or four cases. An unusual feature is that nouns are further inflected obligatorily with suffixes to show definite or indefinite meaning: e.g., bukë “bread,” buka “the bread.” Adjectives—except numerals and certain quantifying expressions—and dependent nouns follow the noun they modify; and they are remarkable in requiring a particle preceding them that agrees with the noun. Thus, in një burrë i madh, meaning “a big man,” burrë “man” is modified by madh “big,” which is preceded by i, which agrees with the term for “man”; likewise, in dy burra të mëdhenj “two big men,” mëdhenj, the plural masculine form for “big,” follows the noun burra “men” and is preceded by a particle that agrees with the noun. Verbs have roughly the number and variety of forms found in French or Italian and are quite irregular in forming their stems. Noun plurals are also notable for the irregularity of a large number of them. When a definite noun or one taken as already known is the direct object of the sentence, a pronoun in the objective case that repeats this information must also be inserted in the verb phrase; e.g., i-a dhashë librin atij is literally “him-it I-gave the-book to-him,” which in standard English would be “I gave the book to him.” In general, the grammar and formal distinctions of Albanian are reminiscent of Modern Greek and the Romance languages, especially of Romanian. The sounds suggest Hungarian or Greek, but Gheg with its nasal vowels strikes the ear as distinctive.

Vocabulary and contacts
Although Albanian has a host of borrowings from its neighbours, it shows exceedingly few evidences of contact with ancient Greek; one such is the Gheg mokën (Tosk mokër) “millstone,” from the Greek mēkhanē´. Obviously close contacts with the Romans gave many Latin loans—e.g., mik “friend” from Latin amicus; këndoj “sing, read” from cantāre. Furthermore, such loanwords in Albanian attest to the similarities in development of the Latin spoken in the Balkans and of Romanian, a Balkan Romance tongue. For example, Latin palūdem “swamp” became padūlem and then pădure in Romanian and pyll in Albanian, both with a modified meaning, “forest.”

Conversely, Romanian also shares some apparently non-Latin indigenous terms with Albanian—e.g., Romanian brad, Albanian bredh “fir.” Thus these two languages reflect special historical contacts of early date. Early communication with the Goths presumably contributed tirq “trousers, breeches” (from an old compound “thigh-breech”), while early Slavic contacts gave gozhdë “nail.” Many Italian, Turkish, Modern Greek, Serbian, and Macedonian-Slav loans can be attributed to cultural contacts of the past 500 years with Venetians, Ottomans, Greeks (to the south), and Slavs (to the east).

A fair number of features—e.g., the formation of the future tense and of the noun phrase—are shared with other languages of the Balkans but are of obscure origin and development; Albanian or its earlier kin could easily be the source for at least some of these. The study of such regional features in the Balkans has become a classic case for research on the phenomena of linguistic diffusion.
 
ncncncnc
1.
Ko su to ''MI'', sto ''ne znamo'' sta se ''nalazi'' (''krije'') ''iza'' ''oznake'' E-V13 ?
kao prvo, SVI ama bas SVI zna-ju (-mo) (naravno izuzev tebi i tebi slicnima).
kao drugo, nosilac E-V13 ne moze da bude to sto ti tvrdis, ovakav hipoteticki slucaj jos do sad nije zabelezen, ALI ne iskljucuje se mogucnost da u medjuvremenu ili ubuduce to desi, sto znaci : IZOLOVAN-I SLUCAJ-EVI, ali nikako grupa ili ti populacija vecih razmera, van Evrope.
kao trece, ta ''teorejska'' ''razlika'' koju ti pominjes, a pojma nemas o kojem ''razliku'' bi mogla bilo reci (sto ti i tebi sl. rado voleli) : NE POSTOJI.
ako bi nesto ''slicno'' bilo, tj. ako bi neka razlika postojala, to bi bila dalja MUTACIJA E-V13 hg, i naravno da na dalje se drugacije imenovala, kao sto je dosad bio slucaj i sa samom ovom hg. od samoga pocetka postojanja E hg.
2.
E-V13 je ista hg. od samoga pocetka mutacije, i dosad nije nova mutacija zabeljezena, sto znaci da E-V13, kod SVIH muskaraca Evrope, a narocito Balkana je : ISTA haplogrupa.
bez veze i glupo je uzimati takve primjere ko sto ti radis.
bez obzira da li je (bilo) rec o jednome Albancu, Kricanina, Bugarina, Srbina, Grka . . . ., ONI SVI imaju ISTU E-V13 hg.
svi su oni podjednako potomci tih izvornih E-V13, sto znaci, Farmeri.
3.
ovo ti je krajnije glupo, sto glupljije ne mora bit

Prosto neverovatno da ti je skoro svaka recenica pogresna :eek:

1.Ti pre svega mesas haplogrupu sa autozomalnom DNK.
2. Apsolutno je moguce da postoje subgrupe haplogrupe E-V13, ali da jos uvek nisu otkrivene. Isto kao sto je sa prvim istrazivanjima pre 10 godina tvrdjeno da su Srbi najslicniji Svedjanima, pa su kasnijim analizama vise markera ipak pronasli razilku.
 
Mislim da ipak ne vidiš širu sliku. Srebrena ima tako krupan krompir da od njega neoklevajući pravi knedle sa šljivama. I to odlične.

Nešto drugo bi moglo biti interesantno za obojicu. Vezano za ranije tvoje opservacije o fonologiji, tj. o vlaškom otvrdnjavanju slovenskog jezika u procesu nastanka srpskohrvatskog jezika, pitao mih te za mišljenje ili razmišljanje (ništa više od toga) na temu akcentuacije i upadljivog konsonantizma u albanskom jeziku koji, moje je mišljenje, odudaraju od srpsko-dinarskog vokalizma i akcenatskog sistema. Koje bi moglo biti geografsko poreklo tih veoma karakterističnih fonoloških, odnosno prozodijskih obrazaca?

Ne znam, to bi trebalo pitati nekog albanologa za mišljenje. I za ono "otvrdnjavanje" srpskohrvatskog i tezu da je nastalo usled starosedelačkog, da ne kažem romanskog jer bi priličnije bilo reći romanizovanog, ne znam koliko je prihvaćena i pouzdana. Na takav stav sam nailazio često, a priznajem da mi deluje verovatno. Kao što je francuski, l'enfant terrible romanskih jezika, romanski jezik izgovoren na "neromanski" način uzev u obzir etničku bazu koja ga je usvojila, tako i južnoslovenski po izgovoru odudaraju od ostatka slovenskih jezika. Za albanski je upadljivo da čuva neke glasove kojih nema u slovenskim i rumunskom, ali ih ima u grčkom i u germanskim jezicima.
 
Mislim da ipak ne vidiš širu sliku. Srebrena ima tako krupan krompir da od njega neoklevajući pravi knedle sa šljivama. I to odlične.

Nešto drugo bi moglo biti interesantno za obojicu. Vezano za ranije tvoje opservacije o fonologiji, tj. o vlaškom otvrdnjavanju slovenskog jezika u procesu nastanka srpskohrvatskog jezika, pitao mih te za mišljenje ili razmišljanje (ništa više od toga) na temu akcentuacije i upadljivog konsonantizma u albanskom jeziku koji, moje je mišljenje, odudaraju od srpsko-dinarskog vokalizma i akcenatskog sistema. Koje bi moglo biti geografsko poreklo tih veoma karakterističnih fonoloških, odnosno prozodijskih obrazaca?

mozes li nesto jasnije ili opsirnije da mi objasnjavas o cemu je stvarno rijec ? ili na engleskom ?

Eric P. Hamp

Albanian language

........
The sounds suggest Hungarian or Greek, but Gheg with its nasal vowels strikes the ear as distinctive.


A fair number of features—e.g., the formation of the future tense and of the noun phrase—are shared with other languages of the Balkans but are of obscure origin and development; Albanian or its earlier kin could easily be the source for at least some of these. The study of such regional features in the Balkans has become a classic case for research on the phenomena of linguistic diffusion.

mozda si hteo nesto za ovo podvuceno ?

Prosto neverovatno da ti je skoro svaka recenica pogresna :eek:

1.Ti pre svega mesas haplogrupu sa autozomalnom DNK.
2. Apsolutno je moguce da postoje subgrupe haplogrupe E-V13, ali da jos uvek nisu otkrivene. Isto kao sto je sa prvim istrazivanjima pre 10 godina tvrdjeno da su Srbi najslicniji Svedjanima, pa su kasnijim analizama vise markera ipak pronasli razilku.

ne samo skoro svaka recenica, nego skoro svaka pisana rijec
1. & 2. = FALSE
 
Ne znam, to bi trebalo pitati nekog albanologa za mišljenje. I za ono "otvrdnjavanje" srpskohrvatskog i tezu da je nastalo usled starosedelačkog, da ne kažem romanskog jer bi priličnije bilo reći romanizovanog, ne znam koliko je prihvaćena i pouzdana. Na takav stav sam nailazio često, a priznajem da mi deluje verovatno. Kao što je francuski, l'enfant terrible romanskih jezika, romanski jezik izgovoren na "neromanski" način uzev u obzir etničku bazu koja ga je usvojila, tako i južnoslovenski po izgovoru odudaraju od ostatka slovenskih jezika. Za albanski je upadljivo da čuva neke glasove kojih nema u slovenskim i rumunskom, ali ih ima u grčkom i u germanskim jezicima.

Hvala na odgovoru. Što se teze o otvrdnjavanju tiče, pored onog što sam ranije rekao poredeći sa slovenačkim i poljskim, dodao bih sada svoju tezu o regionalnoj fonologiji (možda je već neko ranije ustvrdio, ne znam), gde se isti fonološki procesi odvijaju i mogu pratiti u različitim regionalno bliskim jezicima. Tako bi npr. gubljenje foneme h odokativno, bio severnomediteranski procas - imamo ga i kod Srba, i kod Grka, i kod Italijana, i kod Španaca, i kod Francuza, i kod Španaca.

Ali, zadržao bi se na albanskom, sa napomenom da je ono što ja čujem u prozodiji i akcentuaciji tog jezika daleko od poređenja sa nemačkim i grčkim fonemama, jako daleko. To je kombinacija prozodije i konsonantizma koja ne postoji u albanskom komšiluku. Čini mi se da imaju tursko "r". Mislim da, pored opreznog i kritičkog uvažavanja rezutata genetičke genealogije, i u tom pravcu (fonologija, prozodija) treba tražiti albanskom srodan jezik. Takođe, ako antropološka (dinarska) srodnost Srba i Albanaca ima (ili bude imala) dokazanu autohtonost prema nalazima genetičke genealogije, to ne mora da bude slučaj sa ma kojim od dvaju jezika. Ako smo braća, jezici nam nisu sestre.
 
mozes li nesto jasnije ili opsirnije da mi objasnjavas o cemu je stvarno rijec ? ili na engleskom ?



mozda si hteo nesto za ovo podvuceno ?



ne samo skoro svaka recenica, nego skoro svaka pisana rijec
1. & 2. = FALSE

Nisam siguran da li je u pitanju jezička barijera. Dao sam šire u gornjem odgovoru diskutantu Bogun2.

Tekst iz britanike sam stavio da se pročita, kao obaveštenje, bez ikakve poente ili naročitog stava u vezi sa njim. U tom tekstu mi se dopao broj informacija u jezgrovitoj formi.
 
Drugačiji način pisanja Arabanasina (nisam još rekla "arapski sin") kod Šafarika, primer Zakona Cara Stefana

books

http://books.google.rs/books?id=DJx...d=0CB8Q6AEwAA#v=onepage&q=полоувѣрьць&f=false

Не чита се *Арабанасин но Арбанасин; облици Арбанас и Арбанасин из времена су када није било полугласова у слабом положају, овде се ради о хиперкорекцији насталој услед праћења старословенскога правила да се слог не може завршавати сугласником. И раније преузето Рабан (< *Arbanь) сведочи да ту није уметан полуглас, јер у супротном не би дошло до метатезе како би се уклонио затворени слог.
 
Poslednja izmena:
Не чита се *Арабанасин но Арбанасин; облици Арбанас и Арбанасин из времена су када није било полугласова у слабом положају, овде се ради о хиперкорекцији насталој услед праћења старословенскога правила да се слог не може завршавати сугласником. И раније преузето Рабан (< *Arbanь) сведочи да ту није уметан полуглас, јер у супротном не би дошло до метатезе како би се уклонио затворени слог.

Onda je poluverac =poluverc, ili se računa da je po+lu+ve+ rьcь, pa tu ne važi? (kao otac o+tьcь?)

books
 
Poslednja izmena:

Back
Top