Kontaktirao sam upravo Udruženje prevodilaca Srbije. . Čekam odgovor i njihovo mišljenje šta mogu i trebam raditi. . U svakom slučaju hvala vam na učestvovanju na forumu po pitanju mog problema i svakako ako imate šta novo dodati, biće mi drago poslušati.
		
		
	 
Baš me interesuje šta će ti to udruženje odgovoriti. Javi nam, ako nije tajna.
A, usput, mogu podijeliti sa vama jednu anegdotu - nije direktno vezana za temu, ali dobro ilustruje kakav engleski jezik učimo na fakultetima.
Akter je jedan poznati profesor sa Katedre za anglistiku beogradskog Filološkog fakulteta. Poznat kao strog i stručan. Predavao, inače, i tvom prevodiocu, a i meni.
Dakle, narečeni profesor nije imao prilike da tokom studija posjeti Englesku, već je to učinio tek pošto je diplomirao. Tamo se, sasvim slučajno, preko nekog poznanika, u jednom trenutku našao u društvu nekakvog lorda, potomka relativno poznate engleske porodice. Malo su kurtoazno porazgovarali i ovaj naš je mislio da je to sve. Međutim, za koji dan zove ga onaj prijatelj i kaže da lord želi da ga vidi. Nađu se, porazgovaraju opet, rastanu i prijatelj kasnije upita lorda zašto mu je ovaj naš bio tako interesantan. Ovaj mu odgovori "Još nisam čuo da neko tako govori! Čovjek se izražava kao jedan od Dikensovih likova!"
Hoću da kažem - studenti idiome engleskog jezika i danas više usvajaju više iz stare književnosti nego iz savremenog govora. Naravno, postoje lektori koji predaju savremeni jezik, ali ogromna je opterećenost lektirom iz nekih šest predmeta književnosti - za svaki ispit student mora pročitati 20 do 30 knjiga, od kojih je 80% napisano prije više od 100 godina! Tako nešto mora ostaviti traga u jeziku svakoga studenta.