Elitizam ili populizam

Ovo je Bulatovic kazivao o vec vremesnom Andricu, a do starosti covek pogubi stosta od svojih mladalackih iluzija, pa i one o "zeni koje nema".

By the way, strasno bih zelela da dodjem do tog feljtona koji je nekad izlazio u Politici (ali davno), ne znam ni da li je objavljen kao knjiga, a zaista je sjajan. Bulatovic se dosta druzio sa ANdricem u jendom periodu Andricevog zivota i zaista je jako interesantno kako ga se seca. Da li znas nesto o tome? Ili mozes da saznas?
 
vidi
ja mogu da saznam
ali nije pristojno da zovem pre ponedeljka
a za vikend sam svakako u ns
jel vam to kasno? :P
mogu i da vam KOPIRAM :lol:
(znate, to su one retro mašine što šište i na koje se posle ljutimo jer usput pojednu najlepša slova 8)


..znači feljton Bulatoviča o Andriću, ok...jel znate bar približno godinu?
 
HeBePoBaTaH_:
E, tačno sam znao da ćeš da prigovoriš zbog svih ispričanih priča :lol:
Ne mora da bude tako. Kad pišem o bokalu npr. esej ( a što ne bi moglo), to može da bude savim nova i drugačija priča od svih napisanih, mogu da radim šta hoću- Reči su od stanovitog materijala, a kakav je postupak, to zavisi od pisca . Koliko je prirodnih sila i društvenih pojava protutnjalo ovom planetom, nisu sve viđenje istim očima. Ideja vodilja ne mora da znači da je priča isrpričana i time, da je je tema mrtva.


eto, apropo KAJMAKA :lol:
 
Betty:
vidi
ja mogu da saznam
ali nije pristojno da zovem pre ponedeljka
a za vikend sam svakako u ns
jel vam to kasno? :P
mogu i da vam KOPIRAM :lol:
(znate, to su one retro mašine što šište i na koje se posle ljutimo jer usput pojednu najlepša slova 8)


..znači feljton Bulatoviča o Andriću, ok...jel znate bar približno godinu?

Betty, OBOZAVAM TE!
Ebiga, godina je neka pre bombardovanja (izem ti nase orijentisanje u vremenu), mislim 96-97? Otprilike.
Trazila sam i na vasem siteu, ali da li sam ja blesava ili ga zaista nema, uglavnom, nisam pronasla.
Betty, nadjes li mi to, bicu ti veciti duznik :razz:


P.s. sto me zeznu za onaj kajmak, ja kupila novine, a ni reci o njemu. :(
 
Onda je na nekoj drugoj temi.

Nista bitno, stari forumaski obicaj da sa pametnih i vaznih tema neozbiljno skliznu do sopstvenih blagoutrobija, posebno u sitnim vecernjim satima, kada svi naprasno ogladne, a nemaju vremena da nesto prezalogaje, jerbo ne mogu da se odlepe od monitora.

A jedna od forumasica pomene krempite, druga pise clanak o razvojnim putu kajmaka i njegovim srodnicima u susednim zemljama u vidu guste pavlake i znaj ga vec cega... ako te bas toliko zanima, kupi u sredu Politiku, pa vidi sta ce ista napisati u clanku (i ja ga cekam).

A nekada svi koliko nas ima, skliznemo na sve sto vole mladi (a i malo stariji), samo sto se tada niko ne buni zbog tolikih digresija. A zbog kajmaka su se, bogami, mnogi bunili. A tek zbog krempiuta i poslasticarnica!!!
 
Edward I:
Двоумио сам се да ли да овде још једном постујем али сам на крају одлучио да то учиним јер напросто морам да укажем на неаргуметнованост одговора на проблем који сам поставио.
Прболем је гласио: Дат је Пахелбелов Канон и Лаку Ноћ од Цеце. Треба доказати да је прво уметност а друго не. Напоменуо сам да је једини разлог (дакле р а з л о г, али не и аргумент) због кога сматрам да је Канон уметност је што он у мени изазива најдубља естетска осећања, или готово катарзу, посебно ако слушам верзију аранжирану за клавир.

Само двоје људи је покушало да да директан одговор на проблем:

1. Хесе: Naravno da bi ti argument u korist Kanona dao svako iole upucen u teoriju knjizevnosti! To uopste nije sporno.

2. дивља у срцу: Ne, ne, ne, ne zna taj sta je estetski dozivljaj. Ganutost i prijatnost koju neko oseca dok slusa Cecu nemaju veze sa estetskim dozivljajem. Amin.

Први проблем са првим одговором је што је очигледно аутор схватио да се ради о литерарним делима, но напротив у питању су два музичка дела. Други проблем је што у одговору не постоји ниједан аргумент. Хесе је практично упутио на неког тамо ко би рекао "Уметност" у корист Канона. Јасно је да то није аргумент.

Други одговор је неоснован; генерализован је и сувише смео. Наиме, не сме се тврдити да неко ко слуша Лаку Ноћ од Цеце не осећа исто оно што осећа неко ко слуша Канон. Не сме се тврдити да неко ко слуша Лаку Ноћ не налази исто толико лепог, исто толико уметности у томе као неко ко слуша Канон. Шта бисмо рекли о људима који слушајући Цецу падају у делиријум? Зар не бисмо могли рећи да они прживљавају једну својеврсну катарзу?

Проблем је доста продубљен, шта више наговештава субјективно као примерну карактеристику доживљаја уметности.
Мој позив да се да рационалан одговор који ће одбранити уметност од кича и шунда остаје отворен.

moj definitvni odgovor je da ej najbolji čitalac znatiželjan i onaj s kešom i srvhu kupovine knjiga
ali: osnovna razlika je ne u izazivanju emocija (pobogu, pa žene padaju u trans i kad vide dete na ulici, ili mačku, što da ne, a to nema veze ama baš nikakve sa umetnošću) , nego UZVIŠENIH emocija.
To dalje znači da MORA DA POSTOJI SVEST o 1) umetničkom činu, i 2)samorefleksija


...sve ostalo je prosta, bahata recepcija (primer romana NK "Kasandra" :da li je bolje čitati NEŠTo ili ipak NIŠTA samo ne to) i NEKAKVO uživanje, daleko od esteskog tj.promišljenog.
Svest razdvaja. Svako ko čita npr. Kucija znaće da je reč o visokokvalitetnom umetničkom postupku, zastaće ponegde, razmišljati, možda i zapisati...onaj ko sluša Cecu reći će da je to umetnost ( i vatreno braniti tu tezu, možda, nije nemoguće!) ali tek POST FESTUM, ako ga provociraš PITANJEM da o tome - uopšte misli.

eto, da ne ugine tema :)
 

Back
Top