ekvilibrijum

ma, nije bitno ko koga demantuje
zajebano je sto uglavnom nasa shvatanja demantuje zivot
mislim, lepo je ovo sto pises (nisam ironicna ovog puta) i bilo bi lepo da je tako, i jednostavno i smireno i sve...ali, ja nigde oko sebe ne vidim tako nesto, a vidim puno stvari, i puno veza...dobrih veza i dobrih, cak, brakova....
postoj taj osecaj mira, spokoja, uzvracene ljubavi i da je sve, sve kako treba da bude...ali, ne moze to da traje na primer, 50-60 godina, koliko idealno mislis da provedes sa nekim, ako si ga nasla izmedju 20 i 30te, sto je najcesci slucaj...
ne znam, meni je taj, ajde da kazem "ekvilibrijum" upravo ono sto sam opisala, ali daleko od toga da mogu da potpisem da nece kroz godinu, ili 10 da prestane da me voli, da sam sigurna da ja necu prestati da ga volim...jer, suvise dobro poznajem sebe...a, mislim da poznajem i zivot dovoljno, da bih znala da ako mislis da su stvari u ljubavi vecne i nepromenjive, ondak se grdno, ali grdno varas.....i, mislim da se uvek treba malo potruditi oko ljubavi, ne na silu, ne iz obaveze, ne iz straha da cu ga izgubiti, prosto iz ljubavi prema ljubavi...
no, dobro, nema nista lose ni u romanticnom shvatanju ljubavi, veze, zivota....sem ,ako te zivot gadno ne pukne po glavi ....i srcu...
 
Poslednja izmena:
e da
nisam ja govorila o gubljenju identiteta
(na čemu je onaj TTTT insistirao, možda je to bila neka tačka pokopavanja mene, al znam tačno šta sam želela da kažem)
već o apsolutnoj sigurnosti da nijedna vaša mana (ni vrlina) nikada neće zasmetati toj osobi
i da ne postoje pogrešni i pravi izbor, jer svaki izbor je Taj, svaki trenutak je Taj, svaki poljubac je Taj..
ili ako ćemo već onaj kliše, da možete pored nje da budete apsolutno svoji, možda čak i više
nego kad ste bili sami sa sobom..

jer čovek kad je sam sa sobom, više je ono što želi da bude
a kad je sa nekim, postaje ono što jeste
neki će reći obrnuto, ali, svi mi, kada samo sami, imamo projekcije sebe kakvi želimo da budemo
i svesno ili nesvesno radimo na tome
ali tek kada se nadjemo pored nekoga, vidi se ko smo
i oba stanja su sklona modifikaciji ...
princip Ogledala ...
stvorili smo ogledala da bismo VIDELI sami sebe
iako smo sabi sebe već IMALI pre toga...

ja jednostavno ne verujem u celu tu pricu, jer nekako zivot potvrdjuje da nista nije konstanta..ljudi se menjaju i nekad krecu u tom menjanju razlicitim pravcima..ne zivite potpuno isti zivot i moguce je da se razidjete na tim putevima..i zato je nemoguce da nesto tako slozeno kao sto je covek ostane u istom odnosu, jer se i sam odnos menja vremenom, do kraja..pri cemu ne racunam maticnu porodicu jer u tim odnosima ostajes iz postovanja ovog onog..partner je ipak nesto sto moze biti zamenjivo..a ne verujem ni u apsolutnu ljubav ni apsolutno prihvatanje, samo u veci stepen svega toga u nekim odnosima
 
mislim da ovako definisana veza ne postoji u realnom svetu
jasno, postoji trenutak kada znam da mogu pred njega odmah nakon izivljavanja svoje kozmeticarke, da mogu da oslonim glavu na njegovu ruku dok povracam, mrtva bolesna, da mogu da izujem cipelu i da mi proviri krompiric kroz pocepanu carapu, a da znam da ce on i dalje da me voli
i taj trenutak nastupa obicno posle faze zaljubljivanja, posle obostranog "volim te" izrecenog i kad se misli najjace i kad se kaze prosto iz neke male navike i uzivanja u toj navici, posle bar jedne teske stvrai koju ste pregurali zajedno, posle onog slucaja da kad ti se nesto desi ti prvo pomislis kako to hoces da ispricas/podelis sa njim, a ne sa najboljom drugaricom, posle slucajeva gde najteze stvari preguras sa njim, a ne sa svojom porodicom po krvi, a da ne govorim o trenutku kad shvatite da zelite dete jedno sa drugim, i kada ga konacno ugledate....tu nekako bledi granica gde prestajem ja, a pocinje on...
ali, da znam da postoji "sloboda da uradimo šta god i da znamo da je nikad nećemo izgubiti, sloboda da se ne trudimo i i ne dokazujemo svoju ljubav više, jer je to tako i ne može da bude drugačije .."...e, to vec ne postoji i ne treba da postoji, jer ako sebi das tu vrstu slobode da prestanes da se "trudis" oko necije ljubavi, onda si sebi dala slobodu i da prestanes i da prestane da te voli
ovo, naravno sve hipoteticki, ne obracam se postavljacu teme direktno

i opet bih se slozila s tobom..onog momenta kad pocnem potupno da mu se podrazumevam tog momenta sam ja vec krenula
 
nekako, koliko god da ovo izneto u temi zvuci kao ideal, ja ga radije ne bih dostizala. koliko god da je bliskost kao i zelja za njom jaka, postoji tacka gde pocinje on a zavrsavam se ja. u suprotnom bih se pretocila u njega, nestala...tako i on isto.
mora da postoji ta tacka kako ne bi prestali da se odusevljavamo drugim bicem. inace bi se oboje pretocili u ...slili se u jedno, postali bezlicni, nimalo svoji.
mene da bi neko nastavio da odusevljava mora da bude svoj. to je jednostavno tako. i mora da bude svoj u onoj meri u kojoj sam ja, tj ne manje od toga. i tako svoji mozemo da hodamo paralelnim linijama.
nikada nisam verovala u onu matematicku glupost koja tvrdi da se dve paralelne linije u beskonacnosti seku. zasto da se seku? hodati paralelno u istom tempu je savrseni sklad dvoje ljudi.
 
nekako, koliko god da ovo izneto u temi zvuci kao ideal, ja ga radije ne bih dostizala. koliko god da je bliskost kao i zelja za njom jaka, postoji tacka gde pocinje on a zavrsavam se ja. u suprotnom bih se pretocila u njega, nestala...tako i on isto.
mora da postoji ta tacka kako ne bi prestali da se odusevljavamo drugim bicem. inace bi se oboje pretocili u ...slili se u jedno, postali bezlicni, nimalo svoji.
mene da bi neko nastavio da odusevljava mora da bude svoj. to je jednostavno tako. i mora da bude svoj u onoj meri u kojoj sam ja, tj ne manje od toga. i tako svoji mozemo da hodamo paralelnim linijama.
nikada nisam verovala u onu matematicku glupost koja tvrdi da se dve paralelne linije u beskonacnosti seku. zasto da se seku? hodati paralelno u istom tempu je savrseni sklad dvoje ljudi.

i povremeno se uhvatiti za ruke....kada to oboje zele....
 
S nekim valjda treba i ostariti T. Do kada se treba dokazivati u ljubavi i osvajati voljenu osobu, do kada strahovati da li ćemo je zadržati kraj sebe ili ne? Valjda se nekad pronađe i uspostavi i ta ravnoteža, taj mir koji je cura opisala kao neki ideal. Kakav je to zajednički život kad stalno postoji rizik od gubitka partnera zato što bi on/ona takvu "bezgraničnu" bliskost poistovetili sa gubitkom vlastitog identiteta?
Kaže mi Bogart pre par dana da bi muškarci poriknjavali ako bi non stop, iz časa u čas, morali nanovo da muvaju već smuvane žene. Duhovito, ali nije nam bilo smešno. Ako postignemo neki visoki nivo razumevanja i bliskosti ne očekujemo stalno preispitivanje tog zajedničkog odnosa, ybg ne bi bili u vezi ako se plašimo jedno drugog, ako mislimo da ćemo "nestati" kad se upustimo u ljubavni odnos.

Ovde baratate pojmovima koji su mi jako strani.Kao recimo:dokazivanje ljubavi,muvanje i smuvavanje zene.

Sta znaci dokazati ljubav?
Ljubav izmedju dve osobe se gradi ceo zivot.To nije nesto sto je dostignuto,pa sad sam miran.To vazi za obe strane.I muskarca i zenu.Ljubav i najveca umire ukoliko se ocekuje da ce ona sama po sebi postojati izmedju dve osobe.O tome sam govorila.
I,jos nesto.Ona se pokazuje,razmenjuje i neguje.Zar zena ne treba da osvaja muskarca?Isto koliko i on nju.

Kad ljubav postane navika....a to se mnogima dogodi.

Ravnoteza i mir ,da.Ali, zar se ravnoteza ne odrzava?:P
O,tome pricam.
 
Ovde baratate pojmovima koji su mi jako strani.Kao recimo:dokazivanje ljubavi,muvanje i smuvavanje zene.

Sta znaci dokazati ljubav?
Ljubav izmedju dve osobe se gradi ceo zivot.To nije nesto sto je dostignuto,pa sad sam miran.To vazi za obe strane.I muskarca i zenu.Ljubav i najveca umire ukoliko se ocekuje da ce ona sama po sebi postojati izmedju dve osobe.O tome sam govorila.
I,jos nesto.Ona se pokazuje,razmenjuje i neguje.Zar zena ne treba da osvaja muskarca?Isto koliko i on nju.

Kad ljubav postane navika....a to se mnogima dogodi.

Ravnoteza i mir ,da.Ali, zar se ravnoteza ne odrzava?:P
O,tome pricam.

upravo tako....osecaj ravnoteze i mira je dostizan, lep, potreban u dugotrajnoj vezi, ali nije staticna kategorija...i ne znam zasto ljudi to dozivljavaju kao negativnu stvar,,,zar je tesko malo se potruditi oko ljubavi koja zasluzuje da se tako nazove???
 
e da
nisam ja govorila o gubljenju identiteta
(na čemu je onaj TTTT insistirao, možda je to bila neka tačka pokopavanja mene, al znam tačno šta sam želela da kažem)
već o apsolutnoj sigurnosti da nijedna vaša mana (ni vrlina) nikada neće zasmetati toj osobi
i da ne postoje pogrešni i pravi izbor, jer svaki izbor je Taj, svaki trenutak je Taj, svaki poljubac je Taj..
ili ako ćemo već onaj kliše, da možete pored nje da budete apsolutno svoji, možda čak i više
nego kad ste bili sami sa sobom..

jer čovek kad je sam sa sobom, više je ono što želi da bude
a kad je sa nekim, postaje ono što jeste
neki će reći obrnuto, ali, svi mi, kada samo sami, imamo projekcije sebe kakvi želimo da budemo
i svesno ili nesvesno radimo na tome
ali tek kada se nadjemo pored nekoga, vidi se ko smo
i oba stanja su sklona modifikaciji ...
princip Ogledala ...
stvorili smo ogledala da bismo VIDELI sami sebe
iako smo sabi sebe već IMALI pre toga...


Ko o cemu zene o ogledalu...:P
Mada ima i muskaraca koji vole da se sebi dive.....:think:

Draga moja,ako nisi ono sto jesi pored nekog onda ti taj neko i ne odgovara.
Ja sam govorila o tome da ne mozes povracati po nekome ko ti nije blizak,a kamoli po nekome ko ti je blizak.
Osim ukoliko pod 'povracanjem' nisi podrazumevala iskrenost.
Iskrenost je osnova ljubavi.Bez toga ljubavi nema.
 
Ko o cemu zene o ogledalu...:P
Mada ima i muskaraca koji vole da se sebi dive.....:think:

Draga moja,ako nisi ono sto jesi pored nekog onda ti taj neko i ne odgovara.
Ja sam govorila o tome da ne mozes povracati po nekome ko ti nije blizak,a kamoli po nekome ko ti je blizak.
Osim ukoliko pod 'povracanjem' nisi podrazumevala iskrenost.
Iskrenost je osnova ljubavi.Bez toga ljubavi nema.

omg like DAAA
:hvala:
 
Drage moje, a sve ste mi drage, da niste ne bi mi sve odreda bile na listi prijatelja, verujem da sve osim Superdamnglam sumnjate u ovako definisanu ravnotežu, jer je naprosto niste uspostavile i održale... Nisam ni ja...
Da bi se formirala i održala tu ravnotežu treba prvo dostići, a sa shvatanjima tipa "gubitak slobode" i "nimalo svoji" to je nemoguće. Ništa se ne može izgraditi tamo gde postoje sumnja, strah, nepoverenje, onda tu nema bliskosti, ni statičke, ni dinamičke, već samo njen privid, a iza toga su nesigurnost i preispitivanje. To nisu temelji koji garantuju stabilnost.
Malavelika će se naljutiti ako joj kažem da mi je prilično protivrečna u postovima ostavljenim na ovoj temi, zato moram da je podmitim jednim ekstra cmokom. :cmok:
 
Drage moje, a sve ste mi drage, da niste ne bi mi sve odreda bile na listi prijatelja, verujem da sve osim Superdamnglam sumnjate u ovako definisanu ravnotežu, jer je naprosto niste uspostavile i održale... Nisam ni ja...
Da bi se formirala i održala tu ravnotežu treba prvo dostići, a sa shvatanjima tipa "gubitak slobode" i "nimalo svoji" to je nemoguće. Ništa se ne može izgraditi tamo gde postoje sumnja, strah, nepoverenje, onda tu nema bliskosti, ni statičke, ni dinamičke, već samo njen privid, a iza toga su nesigurnost i preispitivanje. To nisu temelji koji garantuju stabilnost.
Malavelika će se naljutiti ako joj kažem da mi je prilično protivrečna u postovima ostavljenim na ovoj temi, zato moram da je podmitim jednim ekstra cmokom. :cmok:

Sta reci....amin.;)

Samo tako i nikako drugacije.
Cmokic za mog prijatelja,a nije mito :P:cmok2:
 
Drage moje, a sve ste mi drage, da niste ne bi mi sve odreda bile na listi prijatelja, verujem da sve osim Superdamnglam sumnjate u ovako definisanu ravnotežu, jer je naprosto niste uspostavile i održale... Nisam ni ja...
Da bi se formirala i održala tu ravnotežu treba prvo dostići, a sa shvatanjima tipa "gubitak slobode" i "nimalo svoji" to je nemoguće. Ništa se ne može izgraditi tamo gde postoje sumnja, strah, nepoverenje, onda tu nema bliskosti, ni statičke, ni dinamičke, već samo njen privid, a iza toga su nesigurnost i preispitivanje. To nisu temelji koji garantuju stabilnost.
Malavelika će se naljutiti ako joj kažem da mi je prilično protivrečna u postovima ostavljenim na ovoj temi, zato moram da je podmitim jednim ekstra cmokom. :cmok:

ja kad sam videla i dalje teraju po svome
i dalje verglajući o nekom gubitku slode i identiteta
(što mi nije bilo na kraj pameti, jer to je akutna bolest, ne Mir)
ni ne pokušavajući da skontaju šta sam htela reći, shvatila sam jednu bitnu stvar
(što po postovima, što po reputacijama i komentima koje uz njih dobijam na ovu temu) :

muškarci mnogo više od žena brane ovaj koncept
a nekako uvek ispadne da muškarci raskantaju sve i oni neće tu smirenost i stabilnost..
uvek sam govorila da su žene notorne glupače
i da kad bi jednom shvatile muškarce, život bi im bio mnogo srećniji, bez 70 % briga
i nekad bi možda postigle ono što žele ...
i da!
opravdaću muškarca šta god da uradi, jer gledajući žene koje su počele da mi se gade (medju njima prva Ja) svojim neverovanjima i opovrgavanjima svega Svetog i Profanog
shvatila sam da je On uvek u pravu .. toliko..
 
Drage moje, a sve ste mi drage, da niste ne bi mi sve odreda bile na listi prijatelja, verujem da sve osim Superdamnglam sumnjate u ovako definisanu ravnotežu, jer je naprosto niste uspostavile i održale... Nisam ni ja...
Da bi se formirala i održala tu ravnotežu treba prvo dostići, a sa shvatanjima tipa "gubitak slobode" i "nimalo svoji" to je nemoguće. Ništa se ne može izgraditi tamo gde postoje sumnja, strah, nepoverenje, onda tu nema bliskosti, ni statičke, ni dinamičke, već samo njen privid, a iza toga su nesigurnost i preispitivanje. To nisu temelji koji garantuju stabilnost.
Malavelika će se naljutiti ako joj kažem da mi je prilično protivrečna u postovima ostavljenim na ovoj temi, zato moram da je podmitim jednim ekstra cmokom. :cmok:

u sumnji pametan covek krece od sebe
 
koja je to vremenska Tačka ili Dogadajna ravan
u kojoj, ne okrećući se ni napred - u ispunjavanje obećanja, ni u data obećanja - nazad
možete da se ispovraćate drugoj osobi na dušu i da znate da vam neće uzeti za zlo
jer se davno izbrisala granica gde je ona bila, a počeli vi
(tako da ste sada, manje - više, jedno Biće)

kako izgleda trenutak kada kažete to je to, i tako će biti zauvek ..
kako tada izgleda odnos te dve osobe?

jasno je da nije zaljubljenički kao na početku
kada smo jedno drugom bili strašna nepoznanica i očite mane pretvarali u egzotične vrline,
niti polu - opušten, polu - ispitivački kao negde na sredini,
ali ni mučan, niti zasićenički, kao na svakom Kraju, jer kraj nije ni na vidiku ..
ali kad se svede crta .. šta ostaje? ko su te dve osobe? jednostavno, kako izgledaju dve TE osobe?

mir sa samim sobom, mir od same pomisli da ta osoba postoji, sloboda da uradimo šta god i da znamo da je nikad nećemo izgubiti, sloboda da se ne trudimo i i ne dokazujemo svoju ljubav više, jer je to tako i ne može da bude drugačije .. ?

Mislim da je ovo utopija .. Potopljena Atlantida..
Jer koliko god Ja i On ili neka Ona i ON bili savrseno kopmatibilni i spojili se i svih telesnim i duhovnim sferama Univerzuma, zivot komedijant nas cesto saceka iza prvog coska :sad2:
I jednom bacenim vetricem prouzrokoju buru u kosmosu..
A onda se idealno bozansko Bice rastavlja iz nekih razloga jer idealno MI ne postiji.. Makar ne u ovom delu kosmosa u ovoj tacki vremena..
 
Poslednja izmena:

Back
Top