EKV

Zoran Predin, nekadašnji frontman grupe Lačni Franz je napisao i snimo predivnu pesmu u sećanje na Margitu:

Kosa boje Srebra (Margita)

Zoran Predin - Kosa boje srebra (Margita)

 
Dokumentarni film EKV - Kao da je bilo nekad je uzbudljiva i potresna priča o životu i smrti, stvaranju i zavisti, ljubavi i mržnji, usponu i padu. Svi članovi kreativnog jezgra EKV-a preminuli su u periodu od 1992. do 2002. godine. U trenutku smrti imali su 31 godinu (Ivica Vdović), 36 godina (Milan Mladenović), 38 godina (Bojan Pečar) i 43 godine (Margita Stefanović). Niko od njih nije ostavio biološke naslednike. S druge strane, teško je prebrojati autore koji i danas stvaraju pod uticajem ovog benda, iza kog je ostalo sedam studijskih i nekoliko koncertnih albuma. EKV - Kao da je bilo nekad nije film koji govori samo o tragičnoj sudbini grupe. U filmu se po prvi put na eksplicitan način govori o bizarnoj povezanosti režima bivše SFRJ i rock'n'rolla, posebno "novog talasa". Učesnici jasno i bez oklevanja govore o kobnim putevima droge koji su polazili iz komunističkog vrha tadašnje države, a završavali u stvaralačkom procesu čitave new wave generacije u Beogradu. Sudbina Ekatarine Velike oslikava najtragičniju, najintrigantniju i najvažniju priču o uzrocima i posledicama, o početku i kraju.






Dokumentarni film „EKV – Kao da je bilo nekad“ reditelja Dušana Vesića, potresano svedočanstvo o umetnosti, životu i smrti generacije koja je obeležila muziku jedne države i jednog vremena, objavio je na DVD-u Multimedia Records. Film je bio prikazan na festivalu Cinema City 2009 u okviru selekcije Planet Rock.

Dokumentarac o domaćem muzičkom fenomenu Ekatarina Velika, u režiji Dušana Vesića, prikazuje uspon i tragičan pad značajnog sastava. Film je prvobitno bio prikazan kroz četiri epizode serije, nakon čega je autor stvorio jednu kompleksnu filmsku celinu o identitetu kulturno, muzički i socijalno bitnog benda za prostore nekadašnje Jugoslavije.

"EKV – Kao da je bilo nekad“ preispituje celo jedno vreme, društveno ustrojstvo i sistem, ocrtavajući teške karakteristike i mentalitet ljudi.

Dokumanterac problematizuje i otvara pitanje bolesti zavisnosti, kroz preispitivanje uticaja tadašnjeg režima, prikazuje nam intimne ispovesti prijatelja i saradnika benda, koji su bili uz njih u najtežim momentima, uz razne, često potresne, audio-vizuelne zapise. Ne morate biti ljubitelj zvuka ovog benda da biste osetili iskrenu emociju filma, ljubav, poštovanje, i saučešće u bolu za gubitkom četiri mlada i, pre svega, izuzetno talentovana člana benda EKV.
 
1616841426439.png




Milan Mladenović je zajedno sa legendarnim bendom Ekatarina Velika obeležio jedno vreme i ostavio tako dubok trag osamdesetih godina prošlog veka da njihovo delo, uprkos svim društvenim lomovima u proteklim decenijama i krahu vrednosti, ipak nije zaboravljeno.

Građani su zatražili da se platou ispred Doma omladine, gde je EKV imao nezaboravne koncerte, da ime Milana Mladenovića, što je na licu mesta obznanio jedan od inicijatora Marko Maršićević.

“Veliki ljudi koji su zadužili Beograd u ovom gradu moraju da imaju mesto koje im i pripada. Mnogo je godina prošlo od kada je Milan umro ali ta ideja, ta muzika, i ta poetika koju je u sebi nosio, koja na neki način predstavlja Beograd, ostala je u srcima mnogih ljudi. Mi želimo da to ostane zapamćeno u gradu”
, rekao je Marko Maršićević.

Ekatarina Velika bila je jedna od najznačajnijih rok grupa na prostoru bivše Jugoslavije, a nastala je početkom osamdesetih nakon rada Milana Mladenovića u kultnim bendovima Limunovo drvo i Šarlo akrobata iz kog su proistekle Katarina druga i Disciplina kičme.
Većina Beograđana koji su govorili za RSE i danas sluša EKV i želi da plato ispred Doma omladine ponese ime Milana Mladenovića:



Tolerancija u vremenu nesreće


U toku svog postojanja, od 82. do 94, grupa je objavila osam albuma, sa pesmama koje su obeležile čitavo jedno vreme - "Par godina za nas", "Oči boje meda","Ljubav", "Krug", "Zemlja", "Sarajevo", “Kao da je bilo nekad”, “Ti si sav moj bol”...
Milan Mladenović rođen je 1958. u Zagrebu, šest godina kasnije sa porodicom odlazi u Sarajevo, a 1970. prelazi u Beograd gde postaje jedan od rodonačelnika novog muzičkog talasa. On zaslužuje počast Beograda jer spada u ljude koji su svojim delom obeležili njegovu istoriju, kaže muzički kritičar Petar Popović.

“Milan spada u ljude koji su u vremenu nesreće afirmisali toleranciju i Beograd napravili više Beogradom a manje selom. Milan je pokazao gard… Pokazao je kako treba živeti i kako se baviti onim čime se bavio a da ni jednom ne iskrivi kičmu i da ne izda ono zbog čega je ušao u muziku”
, smatra Petar Popović.

Albumi EKV nastali krajem osamdesetih i početkom devedesetih u vreme raspada Jugoslavije, u kojoj je Milan Mladenović zajedno sa članovima benda stvarao u turobnoj atmosferi, odlikuju se pesmama u kojima dominiraju teme straha, nesreće i opšteg osećaja da je propast blizu.
Mračna atmosfera kao da je pratila čitav bend, za koji se vezuje činjenica da je čak četvoro njegovih kreativnih članova umrlo od početka devedesetih do 2002. godine.
Milan Mladenović preminuo je u Beogradu 5. novembra 1994. Srđan Gojković Gile, frontmen Električnog orgazma, veruje da će njegov prijatelj konačno dobiti mesto koje zaslužuje.



“Milan nas je sve pre svega zadužio svojim talentom i time što je kreirao dela koja traju kroz vreme. Kao predstavnik te naše novotalasne generacije koja je donela tu neku novu filozofiju, koja je ustvari pokazala da je i kod nas moguće da rock ‘n’ roll bude način života”
, zaključuje Gile.


Slika 16x9

(Zoran Glavonjić

Novinar biroa Radija Slobodna Evropa u Beogradu.)
 
900x600_ekvheader.jpg



Teško je pisati o životu koji je bio sve, samo ne bajka, kaže Dušan Vesić, autor knjige “Magi – Kao da je bila nekad” o klavijaturistkinji benda Ekatarina Velika (EKV) Margiti Stefanović, najznačajnijoj ženi jugoslovenskog rokenrola, čiji je život tema mnogih polemika i kontroverzi.
(Piše: Slobodan Manojlović)

.

“Ja sam naučio da rane zauvek ostanu, ali mi nekako naučimo da lakše živimo s njima. Opet, da bismo mogli da se suočimo s ranama i naučimo da živimo s njima, moramo najpre da pokušamo da objasnimo zašto su se one uopšte dogodile”, kaže vjerovatno najpoznatiji rok novinar bivše Jugoslavije, autor legendarne emisije “Rockovnik” i filma “Kao da je bilo nekad” o EKV-u.


1616843281734.png


Kako dolazi do preokreta u Margitiom životu i odlaska u svijet rokenrola?
To je bio klasičan inat majci. Ja volim da kažem da je Ekatarina Velika tuga žene koja je tuđom voljom ostala bez svoje muzike.

Da li je poznanstvo sa Milanom Mladenovićem promijenilo njen život? Kakav je bio odnos njih dvoje, u kojoj mjeri je on uticao na nju?
Promenilo je, naravno, jer da nije upoznala Milana možda nikad ne bi ni ušla u rok muziku. Bili su najbolji prijatelji koji se nisu slagali ni oko čega sem oko muzike, pa bi u muzici i trebalo tražiti njihove međusobne uticaje.

Šta je ona značila za muziku EKV-a?
Do albuma “Dum dum” ona i Bojan su uglavnom bili muzika EKV-a. Milan je prvenstveno bio poruka i glas.

Koliko je Margita u jednom dijelu života bila posvećena okultnim vjerovanjima?
Ne znam tačno koliko jer nisam prisustvovao, ali bila je posvećena. Sve dok se nije krstila makar je otvarala tarot-karte da “vidi šta treba da radi”.

Kako je uticala na scenu i promjenu svijesti o ženama u rokenrolu na eks-ju prostorima?
Nesumnjivo da je uticala. Nekad pozitivno, zbog toga što je dala muzici, nekad negativno – zbog načina života.

Iz kojeg su razloga tri najvažnija člana EKV-a otišla putem poroka?
Teške porodične okolnosti. U teške droge se gotovo uvek odlazi zbog teških porodičnih okolnosti. Drugim rečima – sve dolazi iz kuće.

Da li bi njihovo stvaralaštvo bilo manje ili veće bez heroina?
Verovatno bi bili samo bolji. Heroin nije kreativna droga. Heroin posle nekog vremena uzimanja ne služi ni za šta drugo nego da pravi probleme.

Gdje je danas rokenrol, zašto je sve manje bendova u regionu i može li se živjeti od sviranja ovog pravca muzike?
Rokenrol postoji, ali nije ni izbliza značajan kao u prošlom veku. Bendova nema u regionu zato što ih nema ni u svetu. Mi smo uvek ovde kopirali strane trendove, a rokenrola u stranim trendovima odavno nema. Od rokenrola u regionu mogu da žive samo bendovi stari bar trideset godina.
 
DiT7xDpWsAI6ptO.jpg








RAZGOVORI SA MARGITOM STEFANOVIĆ​

Milosrdni anđeo​


Milan, Bojan i heroin, kada je Magi abortirala, da li je Dule Ercegovac gej i narko-diler, kakva je zapravo majka Milana Mladenovića, ko je tu koga varao i potkradao, ko je ko i ko je kome… sve to u knjizi Aleksandra Ilića, jednom od najodvratnijih štiva koje se poslednjih godina pojavilo na srpskom jeziku

Goran Tarlać

magi.jpg

„O ovome, molim te, ne pričaj nikom, neka ostane među nama“,
Margita Stefanović Aleksandru Iliću, strana 49
„Nemoj da dopustiš da te publika ismeje i da o tebi po novinama pišu svašta“,
Aleksandar Ilić Margiti Stefanović, strana 246


Kažu da je na promociji ove knjige u SKC-u jesenas bilo polemike na ivici incidenata. Na njenog autora su besnili bivši članovi Ekatarine Velike (bubnjar Firči), Margitine prijateljice (Lidija Nikolić) i izdavač EKV-a (Ognjen Uzelac iz PGP-a). Autor se branio argumentom kako „ima pravo na svoje mišljenje“.
Mediji su preneli kako je diskusija potrajala nekoliko časova, a za to vreme je izneta gomila optužbi na račun autora; od toga da lešinari kopajući po Margitinom životu, do toga da je koristio informacije sumnjivog porekla od osobe koja je godinama umirala i umrla u najtežim okolnostima.
U doba koje opisuje knjiga (1996-2002) Margita se, osim albumima EKV-a, bavi ambijentalnom muzikom, povremenim druženjima sa širom familijom, lečenjem, narkomanijom, ispovedanjem Iliću; prodaje veliki stan na Slaviji, vraća dilerske dugove, kupuje dva manja stana pa nekako i njih gubi, da bi joj ostala neka šupa u Borči, nakon čega umire u bedi i bolesti.
Ilić ne objašnjava kako se našao u njenoj blizini, i uopšte, o sebi iznosi malo konkretnih podataka. Na jednom mestu gde se pominje reizdavanje album EKV-a kaže: „Moje iskustvo u ovom poslu je veliko“; negde usput navodi da „solidno svira dva instrumenta“; kao i da baš ne voli homoseksualce.
Tvrdi da je veliki fan EKV-a, ali uprkos tome u knjizi pravi nekoliko solidnih grešaka: Rex Ilusivii (Mitar Subotić Suba) za njega je grupa Rex Ilusiv II, ili ispisuje pogrešne delove tekstova pesama: “neke bezvezne stvari, one bezvezne priče” ili “gde god da počnem tvoja je ruka u mojoj ruci”…
magi1.jpg
Najbliže što se da ustanoviti jeste da je u pitanju neka vrsta trgovca diskovima koji je s poslednjom preživelom originalnom članicom EKV-a u drugoj polovini 90-ih radio na reizdavanju starih albuma tog benda u okviru (valjda njegove) etikete EKV Records.

Magi se drogira
U brojnim opisima raznih važnih i nevažnih ljudi, stvari, događaja, misli… slabo se zna ko tu šta govori a još manje – šta je od ovoga istina?
Da li je, npr, Margita znala da će Ilić o njoj objaviti knjigu? To nigde ne piše, osim što na jednom mestu Ilić, navodeći je na pikantne detalje, kaže: „Potrebna mi je iskrena priča koju ću možda jednog dana objaviti i u kojoj te neću štedeti“, dodajući da ga zanima „ono što niko ne zna“.
Da li je Margita ozbiljno mislila sve što je govorila? Ili, da li je i šta je od ovoga uopšte govorila? Tj. na šta bolesna i osiromašena osoba ne bi pristala za parče nečije brige, hrane, pažnje ili za povremenu svotu gotovine? Ilić po štampi tvrdi da se pre objavljivanja knjige konsultovao sa advokatima, i da mirno spava.



magi2.jpg


O roditeljima: „Sa mamom sam prestala da razgovaram od momenta kad je shvatila da sam narkoman“; „A tata je imao faze kad se utapao u alkoholu“;
O široj familiji: „Samo ih zanima da li se drogiram i kako stojim s nekretninama“;
O porodici Todorović: Magi i njenog tadašnjeg dečka Žiku hapsi policija jer ih je prijavio njegov otac Bora, kome se nije dopadala ta veza, a „koji je u to vreme živeo sa ženom Sneškom iako nisu bili u braku, a nekoliko godina nakon razvoda se oženio nekom Amerikankom i opet postao otac“;
O orgijama posle nekog koncerta EKV-a u Makedoniji: „U naredna tri dana svi smo bili pijani ili drogirani, a seks je došao na kraju“;
O Margitinom susretu s Vladom Divljanom: „Smrdiš na rakiju, završili smo za sva vremena“.


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
O mrtvima sve najgore... A i o živima
Lidija Nikolić, Margitina prijateljica koja se na pomenutoj promociji javila za reč protesta i koju je kasnije objavila, tvrdi da sve ovo nisu Margitine reči. „Prikazati tako svestranu, jedinstvenu, bogatu i izuzetnu ličnost kakva je Magi bila samo i isključivo kao osobu zavisnu od droge čin je izneveravanja istine“, kaže ona.
Lidija je Margitu poznavala „od druge do 42. godine“, i navodi da je dokumentarnost knjige lažna i da su Margitine rečenice nategnute i iskonstruisane. Radi se, naime, o važnoj karakteristici knjige koju piše neko ko je za to očigledno kvalifikovan najviše po tome što zna da kuca na tastaturi, pa Margita u duuugim monolozima izgovara rečenice kakve možemo čuti samo u TV dnevnicima (stvarnu Margitu poslušajte na priloženim klipovima).
„To nije njen jezik“, kaže Nikolićeva, ilustrujući to primerom jedne Margitine jednostavne rođendanske posvete („Ali, najviše na svetu“), ali i u knjizi objavljenim TV intervjuom koji je sa Margitom vodio Vanja Bulić. I zaista, njihov prekucani razgovor iz Bisera je zapravo ključni argument u prilog sumnji da je Margita u knjizi "govori" ono što Ilić misli da treba da kaže.


EKV i heroin
Posebno su bizarne navodne Margitine interpretacije pesama EKV-a koje, gotovo bez izuzetka, govore o narkomaniji. Pa tako Margita priča, a Aleksandar zapisuje:
Itd...

  • Treba da se čisti govori o, je li, heroinu;
  • Vrt i stihovi: „Samo rade i samo beže i sve im je teže“ o sve većoj potrebi narkomana za heroinom;
  • Kad krenem ka je njena pesma o sastanku s dilerom;
  • Radostan dan je Milanova pesma u kojoj on kaže kako je lepo biti čist;
  • Aut govori o devojci koja pod dejstvom heroina hoda kroz grad i misli da je najpametnija;
  • Jesen je dolazak kriziranja;
  • Oči boje meda preko stiha: „The torture never stop“ govore o teškom životu pod heroinom; „Ja sam dečak iz vode“ objašnjava narkomana koji krizira i kupa se u znoju; „Imam trag pod levom miškom“ poslednji ubod heroinske igle;
  • Zaboravi ovaj grad o otuđenju narkomana;
  • Tattoo o skrivanju od spoljnog sveta u momentima krize;
  • Hodaj je o heroinskoj sluđenosti;
  • Ruke o delovima tela koje narkoman uvek krije;
  • „Beli hodnik i beli sto“ iz Modro i zeleno su heroin, a ruke iz stiha te pesme: „Pleteš ruke od morskih trava“ su vene;
  • To sam ja o heroinu kom se uvek oprašta;
  • „Koža i čelik“ iz Olovnih godina jasno o čemu;
  • kao i I`ve always loved you;
  • nema potrebe objašnjavati Ti si sav moj bol („Svetla se pale, tinja želja u tebi“, kaže Magi, „govori da je droga počela da deluje“);
  • za Kao da je bilo nekad kaže da je u pitanju „umor koji se javlja od višenedeljnog drogiranja“;
  • a u Umoru, naravno, nije reč o klasičnom umoru;
  • za Novac u rukama Magi kaže da EKV „takvih pesama ima malo i u njima droga nije u prvom planu“;
  • zato je tu već Stvaran svet oko mene, koji „najbolje opisuje našu situaciju“. „Pušten s lanca i lakši od vode“ je slika slobode bez heroina, „zatvaram oči, gledam unutra“ govori da kreće stondiranje;
  • za Sobu Margita kaže, a Ilić zapisuje, da slika: „U praznoj sobi nema vrata i tragovi zuba na prstima“ opisuje organizam kome je potreban heroin;
  • „Pojeli svako zrno i ispili sve do kapi“ u Iznad grada znači da smo svu drogu uneli u organizam, „suve usne su stanje izbezumljenosti neposredno posle uzimanja droge, jedra su malje na grudima, što znači da sedimo pogureni duvamo“;
  • za Srce je Milana inspirisala Margitina izjava da se više neće drogirati;
  • „Zamoliću sunce da otopi ljubav“ u pesmi Sinhro označava sveću ispod kašike koja topi heroin;
  • Nisam mislio na to je Margitina pesma, a „gledam tamnu vodu jezera, pesak na dnu“ je heroin smešten u kašiku;
  • za Samo par godina za nas kaže da govori o kraju EKV-a, a da su kritičarske interpretacije o pesmi kao preteči ratova smešne, „igračke“ su igle, „sve one igre na sreću“ je uzimanje heroina, „da li znaš kako želim da te nađem, da li znam šta trebam da znam“ po Margiti simbolizuje želju za znate već čim;
  • Amerika govori o zemlji koja kontroliše kompletan protok droge, „i gore i dole i levo i desno u meni“ opisuje ubode iglom;
  • „Neću da kopam po đubrištu sreće, ne bih da zaprljam ruke“ u Dum dum „predstavlja heorin i krv posle uzimanja opijata“;
  • „Ljubav si prodala za kratko vreme“ u pesmi Hladan govori o kratkom trajanju fiksa;
  • „Bolje da nisam saznao“ u Odgovoru o danu kad VD odlazi lekaru i saznaje da je HIV pozitivan, a nastavak bolesti i dolazak smrti je: „Seti se s kim si seti se gde“ u Just Let Me Play…
 
To smo rekli mi,sta mislimo o Milanovim pesmama,
a evo sta je rekao Milan Mladenovic o nekim od svojih pesama.
Karavan je stara prica.Karavani ostaju,psi laju...to je prica o zivotu koji
prolazi pokraj ljudi,koji su bili dugo okovani,cije su ruke i noge bili u okovima,koji
nisu mogli da se pokrenu,ni da se pobune protiv necega sto im ne odgovara
To je poziv da se nesto uradi.

Bledo,je jedna spora pesma,jako tuzna i jako nezna.
prica o osobi koja ostaje sama.napustena.koja svodi neki svoj bilans.Ustvari,
,neko to svodi za nju.



Pesma se zove Dolce Vita.U toj pesmi u srednjem delu su stihovi/ovo je
tren kako promice iznad krovova/kamen uzdise,miris zavija glasom vremena sto se raspada *...To je vreme koje se raspada.
Dezintegracija svega.A Dolce Vita je cista ironija.

I NAIZAD,

Osnovna poruka ove ploce je da treba zabraniti...mozda je trebalo da se ploca zove Zabranjujem!
Jednostavno,svako bi trebalo da kaze zabranjujem!da se to i to desava,meni i drugima i necu to i to!
Onda ne bi doslo do svega ovoga...Milan Mladenovic ,iz knjige Mesto u mecavi
 
Dečak iz vode umro je 5. novembra 1994. u svojoj 36. godini, posle tri meseca borbe sa rakom pankreasa u jednoj novobeogradskoj višespratnici sa verom u bolju budućnost i sutra vredno življenja za one koji ostaju.

Milan Mladenović, FOTO: Printscreen/Youtube

Citati iz pesama kultnog benda ostavili su neizbrisiv trag, a podsećamo na nekoliko:

"Ljudi odlaze, odlaze i odlaze... Ovde je dosadno, svi su pobegli. Na neko zabavnije mesto, daleko je, daleko je, Amerika"

"Treba mi svet, otvoren za poglede, otvoren za trčanje. I treba mi soba da primi pet hiljada ljudi, sa dignutim čašama, sa dignutim čašama"

"I kada mislim da je svega mi dosta, kad krenem da se hvatam za zemlju opet osećam glad. Glad mi otima dodir, glad mi uzima dušu"

"Ovaj krug sam smislio, ovaj krug sam stvorio. Ovaj krug sam razbio, u vetar rasuo."

"Ja sam oduvek spavao, s' tvojim imenom na usnama. Ti si oduvek spavala, s' mojim imenom na usnama. I kud' god krenem, tvoja je ruka u mojoj ruci. I kada želim nešto da kažem, ja kažem mi...."

"Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za sve naše ljude. Ovo je kuća za nas, ovo je kuća za svu našu decu. "

"Moja muzika je crna onoliko koliko su i dešavanja oko nas tamna.
Ako pogledaš našu političku i ekonomsku situaciju , nećeš videti nijedan jedini zračak sunca.
U takvim okolnostima ja ne mogu da pevam veselice i poskočice, jer to nije u skladu sa mojom ličnošću.
Ako će nekome biti lakše , onda neka moju muziku klasifikuje kao tamnoljubičastu."
M.Mladenović

"Ni u kom slučaju mi nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol i mislim
Da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine ."
M.Mladenović
 

Dobro znaš,
svaku reč,
svaki znak
Kako najlakše,
najbrže,
najslađe,
reći "odlazim"...
Rastemo...
Pazimo...
Slučajno gazimo...
Tvoje najblaže usne kažu,-
"Odlazim"...
Anestezija...
Smeje se zrcalo mojim očima-
Srebrne bube zriču,
odlazim...
Zamisli- ti si ja...
Zamisli -ja sam ti...
Otvaram oči i kažem-
, "Odlazim"...
Anestezija...
 
EKV-DUM DUM





Dugo se pitam vredi li truda
Ali sigurno da mi se sviđa
Zato želim da sačekam malo
U odluci ovoj
Ne bih hteo da stradam

Neću da kopam po đubrištu sreće
Ne bih da zaprljam ruke
Moć počiva negde iza debelih vrata
Ja bih hteo da vladam

Zaboraviću potrebe
I unutrašnje glasove
Samo jedan je put koji vodi do trona
Mi čekamo tvoj znak
Mi čekamo tvoj znak
Samo jedan je put koji dotiče nebo
Ja bih hteo da vladam

Mogu poslati bolji trenutak
Mogu birati pogodno vreme
Mogu čekati momenat sreće
Ne želim da stradam

Ja ću mrzeti ledeno hladno
Srcem sa sedam kora
Ja ću pucati pravo u leđa
Ja sam rođen da vladam

Zaboraviću potrebe
I unutrašnje glasove
Samo jedan je put koji vodi do trona
Mi čekamo tvoj znak
Mi čekamo tvoj znak
Samo jedan je put koji dotiče nebo
Samo jedan je put koji vodi do trona
Ja bih hteo da vladam, vladam
Ja sam rođen da vladam

Neću da kopam po đubrištu sreće
Ne bih da zaprljam ruke
Moć počiva negde iza debelih vrata
Ja bih hteo da vladam

Ja ću mrzeti debelo hladno
Srcem sa sedam kora
Ja ću pucati pravo u leđa
Ja sam rođen da vladam!
 
EKV-Tonemo







Prošli smo prve dane čudjenja
prošli smo prve dane gledanja
ja nisam tu, ja nisam tamo ni tu
dok pijem sok iz tvojih očiju
dok ližem so sa tvojih prstiju
ja nisam tu, ja nisam tamo ni tu


Tonemo, tonemo
tonemo, tonemo

Prošli smo prve dane laganja
prošli smo prve dane kajanja
ja nisam tu, ja nisam tamo ni tu
ne, dani nisu dugo čekali
dani su bežali i puzali i lebdeli
ja nisam tu, ja nisam tamo ni tu

Tonemo , tonemo
Tonemo, tonemo
 
EKV-Sinhro





Promenit ću svet do kraja pesme
Igrat ću pijani ples u ritmu vetra
Pustit ću sunce da topi ljubav
Između sveta daleko od nas

Došao sam da te nosim
Da se ne bojiš
Da ne govoriš- nema me
Da ne zatvoris oči
Da ne zaboraviš reč po reč

Došao sam da te nosim
U kuće mojih predaka
Da ti pričam da noći nema
Da odustaneš
Da želja je glad je vatra

Promenit ću jezik, pokret, telo
Govorit ću reči tuđe pesme
Došao sam da ti kažem- čuvaj me
Tvoj korak je moje ime
Čuvaj me!...

Došao sam da te nosim
Da se ne bojiš
Došao sam da te nosim
U kuće mojih predaka ...
Došao sam da te nosim
Da se ne bojiš
 

Ona mi je rekla-EKV


Ona mi je rekla-
Gde se skrivaš?
Želela bi da me opet vidi..
Ona mi je rekla-
Ja te vidim.ali
Za me više ne postojiš...
Ona mi je rekla-
Zašto ćutiš?
A želeo bih nešto da joj kažem...
Ona mi je rekla-
Mičeš usne,
Ali ipak ne čujem ni glasa...
Ona mi je rekla-
Tebe nema--
Nikad nisi bio stvaran....
Ona mi je rekla-
Vrlo čudno ,
U tom pesku ja ne ostavljam traga....
Ona mi je rekla-
Da li sanjam?
Njene ruke prolaze kroz mene...
Ona mi je rekla-
Tebe nema,
Nikad nisi bio stvaran....
 


Zemlja-EKV





Ovo je zemlja za nas
Ovo je zemlja za sve naše ljude
Ovo je kuća za nas
Ovo je kuća za svu našu decu
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
U zemlji vidim spas
Iz sna me budi glas koji ne poznajem
Dok grane miluju naša tela
Dok senke prave pokrov za nas
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Dozvoli mi
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Oprosti mi
U svakom porazu ja sam video deo slobode
I kad je gotovo
Za mene, znaj, tek tad je počelo
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
Pogledaj me, o, pogledaj me
Očima deteta
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Dozvoli mi
Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Ne idi, ne idi, ne!


1623340906933.png
 


Bledo-EKV​


Osvrni se mirno na godine prošle
U nizu što šapuću: "Bledo je, bledo je"...
Sasvim je isprano sećanje moje-
Ne želim da znam...
Začešljaj pramen straha s lica,
Skloni te umorne, zavidne oči.
Da ne vidim očaj,
Da ne vidim ništa,
Što neću da znam...
Ostavi trag...

U dobrim si rukama-
Niko te neće,
Niko te neće ponovo zvati
Iz dalekog grada u nezgodno vreme
Da čuje ti glas-
I klize ti reči niz prozore gole,
U praznom stanu zidovi broje,
Zidovi znaju čuvati tajne
I sakriti laž....
Ostavi trag....

Osvrni se mirno na godine prošle
U nizu što šapuću: "Bledo je, bledo je"
Sasvim je isprano sećanje moje-
Ne želim da znam...
Na kraju smo puta potpuno čisti:
Potpuno sami,
Beskrajno tupi,
Jer strašno je hladna krv koja teče
I ostavlja trag.....
 

Back
Top