Ne govorim o racionalisanju. Ali, smatram nužnim razumevanje teksta da bi se moglo tvrditi da je dobar, ovakav ili onakav... A njihovi se tekstovi uglavnom veličaju. Pripisuje im se metaforičnost, složenost, delikatnost, vizija i šta sve ne...
Nije li malo apsurdno veličati tekst, a ne razumeti ga? A, da li neko odavde, sada, posle toliko godina slušanja i bavljenja njima, razume šta znači još ovaj put dok zrači i moli - pokloniću, i čuveni trag pod levom miškom. Pa na taj
trag se u kritikama javno reagovalo sa "šta god to značilo". Iako EKV cenim i volim jednako kao i ranije, ipak smatram da je prava veličina, snaga i složenost u - jednostavnosti. Koja je njima prilično manjkala.
Ranije se kojekuda pisalo da je postojao predlog da Milanovo pesništvo/pesništvo EKV-a uđe u čitanke. Neki su na to osuli paljbu, a neki podržali predlog. Ja, evo, nisam pametna šta na to da kažem... ali, živo me zanima, kako bi izgledala analiza pesme
Oči boje meda u bilo kom razredu osnovne škole... ili
Sedam dana...
Kad krenem ka... Šta bi na te tekstove rekla deca, a u kojoj bi se tek muči našla učiteljica/nastavnik da na to replicira?
Mnogi njihovi tekstovi (koji su meni lično jasni, a da li su oni hteli reći
to ili nešto treće - druga je stvar) mi se dopadaju. Gole metafore, nejasnoće i "umotavanja"- ne. Volim muziku EKV-a. Volim Milanov glas. Selektivno volim njihove tekstove. Zato volim EKV. Ja nekako volim da imam
zato na
zašto.
Ti, ili neko drugi naravno ne mora da ima "potrebu" za tim. Za sad, ne postoji neko/nešto što (ne) volim, a da ne umem da kažem zbog čega.