Da, ima, i ja sam sklona da posebno ističem, i cenim te, koji mogu bez utapanja, i koji žive i nose se sa svim problemima bez... I sama spadam u takve. Smatram da je besmisleno svako "bežanje" u alkohol, drogu, itd. Ali, opet, kad malo stanem i razmislim, shvatim da su mnogi drugi slabi da se odupru, i malo "prikočim" u osudi, nego prihvatim tu tužnu istinu, pogotovo kad se radi o nekim bližim osobama, na koje, uprkos svim nastojanjima, ne možeš da mnogo utičeš. I, onda, nakon svega, javlja se to neko "filozofsko-hriščansko razumevanje" tih, za naše pojmove "slabih", i saosećanje. Voliš ih, i takve, i svakakve.