Sibil Vejn
Poznat
- Poruka
- 7.011
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Kao prvo @Kao da je bilo nekad svaka cast na organizaciji tako necega sto Ekv zasluzuje. Kao drugo @Milunka, pesma je prelepa i hvala sto si je podelila sa nama. Hocemo jos. @Forma slazem se da ne treba zatvarati oci ali ne treba prikazivati samo 1 stranu price, o Magi ima mnogo toga da se kaze a ne samo da se prica o njenom materijalnom i zdravstvenom stanju. Sta znam ne lici mi na knjigu uopste. Sto kaze moj dragi profesor glume: u Srbiji svako misli da moze da napise knjigu i da je strucnjak za fudbal
Pa, o toj jednoj, negativnoj strani, se zapravo do sada nije ni govorilo.I zašto se sada onda ne odlučiti recimo, za prikaz te strane? Prvi put se u toj knjizi piše o tim stvarima... tako otvoreno, i bez šminke.
Do sada se nagađalo, pretpostavljalo, manje ili više znalo, a sa ovom knjigom je samo potpuno izneto. Ono ostalo, što čini Margitu, do sada se i spominjalo... zna se i kakav je student bila, i da je osvajala nagrade, i da je talenat, i iz kakve porodice potiče... Svi intervjui sa članovima EKV-a tiču se njihovog rada, muzike, uspeha... nijedan od njih ne govori o drogi ili nečem sličnom. Ili su pak intervjueri pokušali da načnu tu temu, ali nisu uspeli da dođu do odgovora.
Prototip tih eskiviranja mi je Margitina mentalna vožnja Vanje Bulića u Biserima (čiji je transkript u knjizi), i ono njeno u nekom intervjuu "možda su nam bake sipale nešto u mleko", tako nekako... Stoga mi ta knjiga uopšte ne smeta. Mogu da stavim neke zamerke na stil i način pisanja knjige, ali što se tiče tematike... ne.
Ima nešto odbojno u njegovom stavu- ok,neka se sve pesme tiču heroina,to mogu da prihvatim,ali ima nešto u stilu pisanja i samom pristupu što iritira....a niko ne može da garantuje da mu je Margita sve tako objasnjavala,u to ne verujem.I ti dijalozi izmedju njih dvoje su mi totalno neprirodni,izveštačeni...i uopšte objaviti knjigu pod naslovom "Razgovori sa Margitom Stefanovic" navodi na pomisao da su ti razgovori bili snimani,što garant nije istina....I skroz mi je trulo da njoj,koja više nije medju nama stavlja reči u usta,i to čitavih 6 godina posle njene smrti....potpuno bzvz![]()
Uh, diskusija se poprilicno razvila
Napomenuh Ilica, jer sam zgranuta njegovom knjigom i surovoscu kojom sve to iznosi, zbog, kako i sam kaze, njegove licne ogorcenosti prema ljudima sa tim problemom...ne volim da koristim rec "narkoman", jer mi je to previse grubo i porazavajuce, a takve osobe su, u neku ruku, ipak pacijenti, odnosno bolesnici... I neretko su to bili ljudi koji su trazili izlaz i sveta koji ih ne razume, ljudi koji nisu bili u stanju da se izbore sa teretom svojih emocija i svetom koji ih gusi...
Da li je komplet knjiga laz ili ne, to zna samo on...ja ne tvrdim, ali mi se cini kao da je ta njegova ogorcenost ipak dominirala i dala prici jedan ton koji ona nije imala na samom pocetku... To tumacenje pesama mi je bilo, najblaze receno, bedno... Prvo kao tumacenje pesama uopste, jer poenta je doziveti pesmu na sebi svojstven nacin i tolika viseznacnost ne moze da potice samo od price o heroinu...moje misljenje... Taj deo knjige nikada nikome nece pomoci, niti ce se iko ostaviti prljavog posla sa heroinom, zato sto je on napisao tumacenja pesama, to mi nema nikakav smisao, nikakvu poentu, sem da ce neki ljudi koji ne vide dalje od sopstvenog nosa prihvatiti to zdravo za gotovo i ne pokusavajuci uopste da cuju i drugu stranu, uperiti prstom u ono sto je ostalo od njih i reci samo "narkomani"... Zbog cele te njegove price, moj tata je na pricu kako su neki rumski narkomani hteli da mi pokradu izlozbu, rekao "A sta su oni idoli narkomana?" E, o tome se radi... Meni licno ne smeta taj Ilic, ja mogu da verujem ili da ne verujem, to ne menja moj stav o tim licnostima, ali neko ko nikada nije osetio kuvanje u stomaku kada cuje "I've always loved you", ko nikada nije utonuo u ekstazu kada cuje "Oci boje meda", do koga nikada nije stigao Margitin zvonki glas i koga nikada nije hipnotisao Milanov jasan pogled, ne zna ko je Ekatarina Velika, ne zna sta je to za cim svi mi ovde umiremo, taj od svega sto su oni nosili sa sobom zna samo jedno, oni pevaju o heroinu... Surovo?! Meni neizdrzivo...
Pozdravljam vas....
Slažem se.Hm... Ilićeva lična ogorčenost na taj problem mi je na mestu. Kakvo drugo osećanje i da razvije, kad mu je na oči propadao neko ko je imao i mogao sve?![]()
I ovde, tačno, to je stvar ličnosti. Svako je sam kriv i odgovoran za svoju sudbinu, mislim da se ne mogu pozivati na ono "mi nismo znali"Narkomanija jeste bolest. Ali, bolest na koju se odlučuje. To je ključni momenat. Lepo je Ivan Radojčić u jednoj svojoj emisiji rekao "narkomanija je u početku obest, a kasnije bolest". Apsolutno tačno. Idu ljudi (ne)svesno ka bolesti. Ne znam da li se može govoriti o nekom objektivnom razlogu koji doprinosi tome da se u to uđe.Jer, uvek postoje i oni ljudi koji i pored silnih problema, neshvaćenosti, egzistencijalnih teškoća, tragedija... ne uzmu. Čak i ne pomisle.
Nije opravdano da se narkomanija izjednačava sa nekom bolešću koja se razvije nezavisno od odluke i moći osobe u koje se javi.
![]()
Isto i kod mene, a niti mi je išta zapravo unizilo Margitin lik, ništa drugačije ne mislim o njoj posle ove knjige. Zapravo, još mi je na neki način bliža i draža. A za knjige, u stvari je odgovor: - neka ih je samo što više, bitno je ostaviti sećanje na nekog, (važi za one koji su lično poznavali tu neku osobu o kojoj je reč), ili, ostaviti, naprosto, neke svoje utiske, kao svojevrsno iskazivanje poštovanja prema delu te osobe ( važi za ostale poštovaoce).Jeste poenta doživeti pesmu na svoj način. I verujem da svi mi sada njihove pesme "tumačimo" onako kako smo ih tumačili i pre čitanja knjige. I mislim čak da ta knjiga neće naročito negativno uticati ni na one kojima je čitanje iste, bio prvi susret sa nečim što se zove EKV. I bez te knjige, do sada, priča o njima i drogama je opšte poznata stvar, nešto što je glavna asocijacija velikom broju ljudi pri pomenu njih, samo nije tako do tančina analizirana. Ako nekog nešto stvarno interesuje i kopka, i ako želi nečim da se pozabavi, pozabaviće se i zainteresovati, pa ne znam šta da se desi i ne znam šta da o tome čuje. Pogrešno je rezonovati u stilu ovu knjigu nije trebalo napisati, jer uvek će biti onih koji će tek krenuti da slušaju EKV. Ništa i niko se ne može lako pokolebati i poljuljati... osim ako tome nije podložan. A u tom slučaju, ne bi pomogao ni biografski hvalospev o Njoj ili Njima, od ne znam koliko strana. Ako je neko "predisponiran" da ne vidi dalje od nosa, teško šta će mu otvoriti i proširiti vidike i "prebaciti" ih preko nosa. Većina nas je pretpostavljam, i pre nego što je čula ijednu njihovu pesmu, prvo naišla na priče o njihovim problemima i navikama. Ja jesam. I ni u čemu me nisu poljuljale, niti su mi te priče išta ogadile.![]()
Naravno, jer te pesme će neminovno ostaviti utisak, svojom snagom ( jasno, na one na koje ostave, jer, naravno ima, a i treba da ima, i onih kojima se to sve skupa ne sviđa), dodirnuće, umetničkom snagom.I nakon ove knjige, onaj ko odluči da hoće, može da uđe u ekstazu slušajući pesme EKV-a i može dozvoliti tim pesmama da ga hipnotišu, obuzmu, probude, osveste... Ako oseti da te pesme imaju tu moć i uticaj, sigurno ih neće odbaciti, jer je tamo negde, nešto, pročitao.
Da, jer to je ta vrlo "rečita" tišina, ispunjena tim utiscima. I koja potiče da ih posle ponovo poželimo slušati, i tako stalno iznova...EKV traje. Postoji. Postojaće. "Tišinom", kao što je napisala @Milunka u svojoj pesmi. I ona je dovoljna za one koji umeju da je prepoznaju i cene. Nju niko i ništa ne može da nam oduzme.
Uh, diskusija se poprilicno razvila
Napomenuh Ilica, jer sam zgranuta njegovom knjigom i surovoscu kojom sve to iznosi, zbog, kako i sam kaze, njegove licne ogorcenosti prema ljudima sa tim problemom...ne volim da koristim rec "narkoman", jer mi je to previse grubo i porazavajuce, a takve osobe su, u neku ruku, ipak pacijenti, odnosno bolesnici... I neretko su to bili ljudi koji su trazili izlaz i sveta koji ih ne razume, ljudi koji nisu bili u stanju da se izbore sa teretom svojih emocija i svetom koji ih gusi...
Da li je komplet knjiga laz ili ne, to zna samo on...ja ne tvrdim, ali mi se cini kao da je ta njegova ogorcenost ipak dominirala i dala prici jedan ton koji ona nije imala na samom pocetku... To tumacenje pesama mi je bilo, najblaze receno, bedno... Prvo kao tumacenje pesama uopste, jer poenta je doziveti pesmu na sebi svojstven nacin i tolika viseznacnost ne moze da potice samo od price o heroinu...moje misljenje... Taj deo knjige nikada nikome nece pomoci, niti ce se iko ostaviti prljavog posla sa heroinom, zato sto je on napisao tumacenja pesama, to mi nema nikakav smisao, nikakvu poentu, sem da ce neki ljudi koji ne vide dalje od sopstvenog nosa prihvatiti to zdravo za gotovo i ne pokusavajuci uopste da cuju i drugu stranu, uperiti prstom u ono sto je ostalo od njih i reci samo "narkomani"... Zbog cele te njegove price, moj tata je na pricu kako su neki rumski narkomani hteli da mi pokradu izlozbu, rekao "A sta su oni idoli narkomana?" E, o tome se radi... Meni licno ne smeta taj Ilic, ja mogu da verujem ili da ne verujem, to ne menja moj stav o tim licnostima, ali neko ko nikada nije osetio kuvanje u stomaku kada cuje "I've always loved you", ko nikada nije utonuo u ekstazu kada cuje "Oci boje meda", do koga nikada nije stigao Margitin zvonki glas i koga nikada nije hipnotisao Milanov jasan pogled, ne zna ko je Ekatarina Velika, ne zna sta je to za cim svi mi ovde umiremo, taj od svega sto su oni nosili sa sobom zna samo jedno, oni pevaju o heroinu... Surovo?! Meni neizdrzivo...
Pozdravljam vas....
Narkomanija jeste bolest. Ali, bolest na koju se odlučuje. To je ključni momenat. Lepo je Ivan Radojčić u jednoj svojoj emisiji rekao "narkomanija je u početku obest, a kasnije bolest". Apsolutno tačno. Idu ljudi (ne)svesno ka bolesti. Ne znam da li se može govoriti o nekom objektivnom razlogu koji doprinosi tome da se u to uđe.Jer, uvek postoje i oni ljudi koji i pored silnih problema, neshvaćenosti, egzistencijalnih teškoća, tragedija... ne uzmu. Čak i ne pomisle.
![]()
Ali zato se mnogi od tih ljudi utapaju u alkoholu,sedativima,antidepresivima.....
Da, ima, i ja sam sklona da posebno ističem, i cenim te, koji mogu bez utapanja, i koji žive i nose se sa svim problemima bez... I sama spadam u takve. Smatram da je besmisleno svako "bežanje" u alkohol, drogu, itd. Ali, opet, kad malo stanem i razmislim, shvatim da su mnogi drugi slabi da se odupru, i malo "prikočim" u osudi, nego prihvatim tu tužnu istinu, pogotovo kad se radi o nekim bližim osobama, na koje, uprkos svim nastojanjima, ne možeš da mnogo utičeš. I, onda, nakon svega, javlja se to neko "filozofsko-hriščansko razumevanje" tih, za naše pojmove "slabih", i saosećanje. Voliš ih, i takve, i svakakve.Govorim o onima koji mogu bez utapanja. Govorim o tome da ima i takvih. A hvala Bogu, ima ljudi koji žive i nose se sa svim (ne)mogućim problemima bez anesteziranja sebe i ukidanja svoje svesti.![]()