EKV

  • Začetnik teme Začetnik teme Karadjole De Mirel
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Stvarno bih volela da neko napise knjigu o Maginom detinjstvu i vremenu kad je nastajala Ekv. Jel citao mozda neko knjigu Magi, zvezda koja vecno sija? Zanima me o cemu je

Pozdrav svima, sjajan forum.
Što se tiče knjige verovatno si mislila na knjigu "Magi- zvezda koja večno traje". Knjiga je koliko ja znam štampana u jednom tiražu i nažalost postoji samo 500 primeraka (barem koliko ja znam voleo bi da me demantujete). Tu knjigu su uradili fanovi EKVa: Ana, Suzana, Andrej & Maja, Bole i Mila, a urednica je bila Biljana Ivanović. Unutar knjige je na lep način ispričano Magino odrastanje u soliteru u kojem je su svi živeli "kao jedna porodice", a potom ide priča oko njenog dolaska u EKV pošto je Gagi bio Magin rođak, a najviše me je raznežio tekst Željka Milovića koji nosi naziv "Margita Stefanović- priča iz prve ruke; Margita je dečak- pisalo je". Unutar knjige se takođe navodi da je čuveni grafit napisao Nebojša Krstić Krle koji je kasnije svirao u VIS Idolima.
Knjigu u svakom slučaju trebe pročitati, a obećavam vam da ću navedeni tekst prekucati čim budem imao malo više vremena.
 
Ja nisam:)

U nedelju, u 19:30 na rts2 bice emisija o EKV:D
Hvala na informaciji, ali, odakle ti ona, jel' to sigurno, pošto u onom današnjem dodatku "Politike" za program po danima nema ništa o tome. (Mada, zapravo, teško da ću uopšte i da stignem na to, jer imam neke druge obaveze tog dana, ali, na žalost, nemam na čega, niti kome da dam da mi snime, ako bude. :( )
 
Poslednja izmena:
E ovo je vec bilo bledo(mislim na B.I.)

Ipak cemo gledati ekv za Milanovu godisnjicu:heart:


Postoji jedan koren
i jedan svet sa hiljadu terasa.
Ni najmanja ruka ne lomi vrata vode
Kuda ces ,kuda,kuda?
postoji svet sa hiljadu prozora
-bitka sivih pcela i jedan gorak koren.
Gorak.
Bole tabani nogu,
boli lice,boli sveze telo
tek porezane noci.
Nema zaborava ni sna.
Ziva rana.
 
Poslednja izmena:
Hvala za ovu informaciju...:)

A ovo sto je napisano...Bas me zanima ko ce sve govoriti o Milanu!:D

Кроз сведочења Миланових пријатеља и колега музичара, коментаре критичара и историчара уметности, видећемо занимљиву и потресну причу о Београду осамдесетих година, причу о уметности и животу једне прерано сазреле генерације.

Zasto nisam zivela osamdesetih godina...:(:dash:
 
Hvala ti Alpha sto ces to uplodovati (ako mognes naravno) za sve nas koji nismo u prilici da to gledamo preko TV-a. Nego moze li se RTS gledati online?
Sto se tice Magine biografije, zaista bilo bi fino da se neko pozabavi ozbiljno njenim zivotom, a ne da se svede sve na neke senzacionalisticke price o drogi, Hiv-u itd... Mada sumnjam da ce ista od toga biti. Jedino da se mi organizujemo ovde. :) Milunka nam moze biti pisac, posto ima izuzetan dar, a mi ostali kao reporteri da sakupljamo informacije, anegdote iz vremena EKV-a :think::D
 
Hvala ti Alpha sto ces to uplodovati (ako mognes naravno) za sve nas koji nismo u prilici da to gledamo preko TV-a. Nego moze li se RTS gledati online?
Evo šta oni kažu o tome:
http://www.rts.rs/page/live/ci.html

Sto se tice Magine biografije, zaista bilo bi fino da se neko pozabavi ozbiljno njenim zivotom, a ne da se svede sve na neke senzacionalisticke price o drogi, Hiv-u itd... Mada sumnjam da ce ista od toga biti.
Da, bilo bi fino, toga nije nikad previše. Zato ja, moram priznati, ne razumem ove Magine "prijatelje od pelena pa do groba", što se toliko femkaju, zašto ne napišu nešto, ako su joj stvarno toliki prijatelji. Zar to ne bi bilo najmanje što mogu učiniti za svoju prijateljicu, ako stvarno žele da je "zaštite", i sačuvaju od zaborava. Već, i po običnoj, ljudskoj, ličnoj osnovi, a kamoli što Magi to zaslužuje i objektivno, kao doista značajna ličnost naše kulture?

Jedino da se mi organizujemo ovde. :) Milunka nam moze biti pisac, posto ima izuzetan dar, a mi ostali kao reporteri da sakupljamo informacije, anegdote iz vremena EKV-a :think::D
Hvala na komplimentu, :) dar neki, valjda, imam, ali nemojte preterivati, uobraziću se ;). No, da, ni to ne bi bilo loše, da nešto zajednički napišemo, (ako neće "prijatelji", tu su poštovaoci Magi i EKV). Nadam se, jednog dana, jer trenutno imam dosta posla, obrađujem rukopis romana, i dva poezije.
Ali, uostalom, za sada, činim jedan svoj skromni doprinos, u prilog sećanja na EKV, time što u romanu koji će, nadam se, izići do kraja ove godine, jedna od tema jeste, na neki način, i EKV. Naime, tekst je posvećen našim emigrantima i Beogradu, njegovoj istoriji, ali i muzici, pre svega jazzu, ali je i svojevrstan omaž i EKV-u, kao - "najbeogradskijoj gupi", kako sam tamo napisala, a, sem povremenih "osvrta" na EKV u samom tekstu, tu su i kratki "rezimei" na kraju dosta odeljaka (onih koji se odnose na Beograd), u vidu stihova iz pesama EKV.
 
Evo šta oni kažu o tome:
http://www.rts.rs/page/live/ci.html

Da, bilo bi fino, toga nije nikad previše. Zato ja, moram priznati, ne razumem ove Magine "prijatelje od pelena pa do groba", što se toliko femkaju, zašto ne napišu nešto, ako su joj stvarno toliki prijatelji. Zar to ne bi bilo najmanje što mogu učiniti za svoju prijateljicu, ako stvarno žele da je "zaštite", i sačuvaju od zaborava. Već, i po običnoj, ljudskoj, ličnoj osnovi, a kamoli što Magi to zaslužuje i objektivno, kao doista značajna ličnost naše kulture?


Hvala na komplimentu, :) dar neki, valjda, imam, ali nemojte preterivati, uobraziću se ;). No, da, ni to ne bi bilo loše, da nešto zajednički napišemo, (ako neće "prijatelji", tu su poštovaoci Magi i EKV). Nadam se, jednog dana, jer trenutno imam dosta posla, obrađujem rukopis romana, i dva poezije.
Ali, uostalom, za sada, činim jedan svoj skromni doprinos, u prilog sećanja na EKV, time što u romanu koji će, nadam se, izići do kraja ove godine, jedna od tema jeste, na neki način, i EKV. Naime, tekst je posvećen našim emigrantima i Beogradu, njegovoj istoriji, ali i muzici, pre svega jazzu, ali je i svojevrstan omaž i EKV-u, kao - "najbeogradskijoj gupi", kako sam tamo napisala, a, sem povremenih "osvrta" na EKV u samom tekstu, tu su i kratki "rezimei" na kraju dosta odeljaka (onih koji se odnose na Beograd), u vidu stihova iz pesama EKV.
Hvala ti Milunka za onaj link. Znaci ipak ima mogucnost da se gleda preko neta. :klap:
Jako si to lijepo rekla za njene takozvane dugogodisnje prijatelje. Svi sad nalaze za shodno da istaknu kako su znali Margitu "od pelena". Sve se pitam gdje su bili svi ti silni prijatelji kad su joj bili najvise potrebni? Ali to vec nije tema nase diskusije.. Zaista zasto ne naprave taj sledeci korak, i pokusaju da nas isprave i operu njeno "okaljano" ime. No po obicaju sve se zavrsava na pricama i velikim izlivima ljubavi i samo tome.
I naravno da neces da nam se uobrazis, ti si bila bas pogodna za taj zadatak spisateljice knjige o EKV-u ;) Nekako slicno je i knjiga Magi zvezda koja vecno traje napisana. Na naslovnoj strani pise par imena, predpostavljam fanova koji su sve one clanke marljivo sakupili i objavili. Da se ne zaboravi :idea:
Divno je i sto se pominje EKV u romanu o Beogradu i ostalim stvarima. Zaista ja mislim na nasim prostorima ne postoji bend, ili izvodjac koji se toliko posvjecuje sa jednim gradom. Na svjetskoj sceni jedino mozda mogu da se sjetim par primjera, Bitlsi i Liverpul mozda :confused: Citav taj duh i car Beograda se ogleda u EKV-u. Ja dozivljavam njihov rad i stvaralastvo kao jednu divnu muzicku razglednica Beograda iz osamdesetih. A opet njihova muzika je ujedno bila i univerzalna, jugoslovenska, bez bilo kakvih politickih ili religijskih predrasuda. Mozda zato i dan danas EKV ima fanove sirem bivse Jugoslavije.
 
Jao ta knjiga je najbolja ideja. Prvo mi pada na pamet da, naravno, Milunka bude pisac a Slight i Arzberg da asistiraju jer i one divno pisu. Irena ce sa svojim secanjima najvise doprineti. A Sibil bi mogla da pita javne licnosti i "prijatelje" o Magi. Ona je ko stvorena za novinara :-). Ne znam sta bih ja mogla. Da nadjem po Dadovu neke informacije
 
LIDIJA NIKOLIĆ

(na dan 6-ogodišnjice smrti Margite Stefanović 18. 9. 2008.,
beseda sa promocije knjige Aleksandra Ilića «Vrati unatrag – razgovori s
Margitom Stefanović o EKV»)


O MRTVIMA SVE NAJGORE

Postoji jedna stara pesma Bjelog dugmeta koja počinje stihovima Duška Trifunovića : «Glavni junak jedne knjige došao mi da se žali / divno beše dok me nisu pročitali...»... Pošto glavni junak ove knjige nije nažalost u mogućnosti da se žali, ja, kao sporedni lik po imenu Lidija Nikolić, molim Sašu Ilića da mi odobri pravo žalbe...

«Osećanja. O sećanja. Reči imaju moć. I stigoše...», kaže Magi u odgovoru na jedno moje davno pismo... Ovoga puta, osećanja, sećanja, reči koje imaju moć – stigoše u vidu knjige «Vrati unatrag».
Knjiga razgovora sa Margitom Stefanović koja se, nema sumnje, čita u jednom dahu, počinje poetičnim uvodom pod nazivom «Tamna pećina» koji nam na simboličan način ukazuje na temu i tamu ove knjige – put bez povratka na koji vodi droga, a uz nju i AIDS.
Davno je rečeno: «O mrtvima sve najbolje.» Verujem da je i Saša Ilić želeo da se drži te izreke, ali se ova dobra namera pretvorila i nehotice u svoju suprotnost: O mrtvima sve najgore... A bogami i o živima...
Ali, pođimo najpre od dobre namere autora, a ne od posledica. Ona je mogla biti trostruka: želja da se sačuva uspomena na Magi i EKV, opomena mladima i vrsta apela na njih da se klone poroka poput narkomanije i borba protiv diskriminacije obolelih od AIDS-a.
Kako je rezultirala prva dobra namera? Na koji način je kao ličnost prikazana Margita Stefanović u ovoj knjizi? Na žalost svih onih koji su je poznavali - veoma jednostrano. Prikazati tako svestranu, jedinstvenu, bogatu i izuzetnu ličnost kakva je Magi bila, samo i isključivo kao osobu zavisnu od droge – čin je izneveravanja istine. To, uostalom, važi i za svakog drugog čoveka, svakog od nas... Svi smo mi na neki način podeljeni na anđela i đavola, svi smo ne samo dvostruke, već najčešće višestruke ličnosti... To posebno važi za velike umetnike i u tome i jeste tzv. «tragedija genija». Svi znamo za sudbine brojnih pisaca, glumaca, muzičara, slikara koji su iskakali iz okvira opšteprihvaćenog, odavajući se često ovom ili onom poroku...
 
(nastavak)
Ali nikome ne pada na pamet da, na primer, o velikom pesniku Brani Petroviću piše knjigu koja će se baviti samo opisima njegovih poseta kafanama i navodima onoga što je pod dejstvom alkohola govorio i radio... Malo se takođe piše i o tome da je Andersen, na čijim smo bajkama svi odrasli, bio homoseksualac. (O tome saznajemo jedino čitajući jednu ozbiljnu sociološku studiju pod naslovom Autsajderi.) Sudeći po toj knjizi, Andersen, koji uopšte nije voleo decu, napisao je čuvenu bajku Mala sirena, sa motivom prodaje duše đavolu, očajan što ga je ljubavnik napustio, a Ružno pače je zapravo priča o odbacivanju homoseksualaca od strane društva, njihova diskriminacija...
Dakle, prikazati samo jednu stranu nečijeg života ili karaktera i još na osnovu toga objašnjavati njegovo delo, neprihvatljivo je i u ljudskom i u moralnom i u umetničkom pogledu. Tumačenje umetničkog dela na osnovu biografije autora je u književnosti davno odbačena metoda, te bi isto moglo da se primeni i na muziku.
Što je još važnije, ja u ovoj knjizi zbilja ne prepoznajem onu Magi koju sam poznavala, ako iko od nas može uopšte da se usudi da tvrdi da ju je istinski poznavao, znajući načine njenog uzmicanja i izmicanja... Dakle, ne tvrdim da sam je poznavala bolje od drugih, ali svakako duže od mnogih, od svoje 2. do svoje 42. godine. Tokom tog dugog perioda, mnogo puta sam se uverila da je Magi bila jedna od retkih koji znaju šta to znači misliti na druge.
Ja ovde ni po čemu ne prepoznajem tu Magi. Onu, koja je još kao mala, svaki put sakrivala jedan tanki, zlatni kaiš čim dođe kod mene da se igramo, jer me je jednom mama udarila tim kaišem zato što sam, po običaju, maltretirala Magu koju sam, doduše, obožavala... Od tada se nikada nije žalila ni svojoj ni mojoj majci, samo da ja ne bih bila kažnjena. Mogla sam da je kinjim do mile volje, ona je ćutala kao zalivena i trpela. To je za nas bilo ono što se zove ljubav... Od Magi sam, kao godinu dana mlađa, naučila da trčim, pevam, crtam, pišem, a mnogo kasnije i neke veće mudrosti kao što je ona koja kaže da je »sreća jedina stvar koja kad se deli – postaje veća!»
Nema tu ni one Magi koja je sa 9 godina svirala sa Beogradskom filharmonijom, koja je bila đak generacije u osnovnoj školi i gimnaziji, a pobednik na većini takmičenja tokom školovanja u nižoj i srednjoj muzičkoj školi, koja je kao student arhitekture dobila nagradu na konkursu u Japanu za svoj projekat... Magi, koja je kasnije u životu svakog podržavala na putu ostvarenja njegovih snova i ambicija, koja se uvek iskreno divila drugima, ne očekujući u svojoj skromnosti da se iko divi njoj, koja se radovala tuđim uspesima bez trunke zavisti...
 
(nastavak)
Magi, koja se gotovo nikada nije otvoreno žalila u teškim situacijama i uvek bila spremna da čuje tuđe jade i duboko saoseća sa svakim, zadržavajući pritom onaj spasonosni i lekoviti smisao za humor, uz obaveznu rečenicu «Videćemo – što reče slepac!» Magi, koja je retko tražila nešto za sebe, a kad je imala – davala drugima, koja je večito negovala bolesne i unesrećene, ne sluteći da se neće naći gotovo niko ko će biti uz nju u najstrašnijim trenucima... Svakodnevno je obilazila Milana Mladenovića koji joj je umro u naručju dok mu je ona pevala, a ne onako kako je opisano u ovoj knjizi... Mom pokojnom mužu, Zoranu Novakoviću, teško bolesnom i nepokretnom, olakšavala je muke do poslednjeg dana njegovog života... A oni nisu bili jedini kojima je stajala uz postelju, sve do konačnog rastanka...
Mnogi su me pitali zašto ja, kao književnik, nisam napisala knjigu o Margiti. Odgovor je jednostavan. Takva knjiga bi zanimala malo koga, jer bi, kao što vidite, obilovala mojim ličnim uspomenama koje se ne tiču ni droge, koja se među nama nikada nije spominjala, ni muzike o kojoj smo retko pričale, ni njene bolesti o kojoj nisam znala ništa kao uostalom ni drugi...
Ako je ambicija autora ove knjige bila da na naturalistički način dočara mladima posledice narkomanije, onda mislim da ni taj cilj nije postignut. Onu snagu koju ima knjiga Deca s kolodvora Zoo zahvaljujući svojoj očiglednoj dokumentarnosti, ne prepoznajem u ovom delu, iz prostog razloga što ova knjiga nije verodostojan dokument. Da je Saša Ilić snimao razgovore s Margitom i njenu ispovest, kako su to činili novinari, tvorci pomenute knjige, onda bi možda i došao do približno sličnog rezultata. Ali, ne verujem da bi Margita ikada na tako nešto pristala.
Jednom prilikom, dala mi je parčence papira sa Spinozinim citatom koji glasi: «Ostavljam svakom da živi prema svojoj naravi i slažem se da ljudi umiru za ono što oni smatraju da je dobro s tim da meni dozvoljavaju da ja živim za svoju istinu.» Ta istina bila je samo njena svojina, te je svaku priču o drogi i AIDS-u zadržavala za sebe. Ova knjiga joj je oduzela to pravo. Ona obelodanjuje, na vrlo nepouzdan način, svet nečije intime. Moramo se upitati – ima li iko pravo da to čini? Da smo hteli to da činimo, mi koji smo uspeli da sačuvamo njene lične dnevnike, odavno bi se verovatno obogatili objavljujući ih. Ali, držali smo se zaveta koji nam je Magi ostavila u svojoj poruci: «Najdražima na svetu! Čuvajte mi ovo kao oči u glavi, znam da je samo kod vas sigurno ovakvo kakvo jeste! Voli vas sve, jedina, samo vaša Maga.»
Opravdanje da je motiv zadiranja u nečiji intimni svet borba protiv diskriminacije HIV pozitivnih – ovde ne stoji. Ako niko nije ni znao za bolest Margite Stefanović, onda ona nije mogla ni trpeti posledice diskriminacije. Diskriminacija je možda baš ovakvo javno iznošenje podataka o nečijoj bolesti što lekarska i svaka druga etika smatra nedopustivim ogrešenjem o čovekovu ličnost i njegova prava.
 

Back
Top