Eh...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Crni anđeo

…ugasena cigareta,miris tvog parfema….na zidu senka….bez tebe,
na podu svilena haljina……i moj krik u noci…u grudima mac i samo jedna jedina kap krvi……..ne predajem se,trazim te u magli secanja…..udisem parfem,
kao nekada tebe…zaustavljam dah…samoca grli moje drhtavo telo….da li je ovo kraj???.......gde si da mi udaris samar da vratim zivot na tron ljubavi…..zatvaram oci…nesvesnim pokretom ocajnika pruzam ruku prema andjelu,
Crnom andjelu….andjelu koji uzima i poslednju kap moje krvi i stavlja na svoje usne….oseti me… i poljubi ,gde god da si…



PONOS I BOL

...i da mi noz u grudi zarijes ja bih i u bolu tvoje ime izgovarao,
i ispred tebe ,moja polumrtva dusa bi se zgrcena klanjala....i ne bih odustao
dok oprostaj ne bih dobio...sa tvojih usana,pa makar i lazan.....jer u suzi koja je pala niz tvoje lice video sam da me jos volis,da boris se protiv sebe.....
protiv ljubavi koju sam ja tako surovo zgazio i sad se kajem... i gledam ocima bednika kako te PONOS od mene odvodi...i molim te......molim te....
OPROSTI MI :




Potonulo

Neki glas, miris neki i jedna lepa zvezda ne
mogu, noćas, da dignu iz moje dubine sve što je bilo.
Ovo mora da su mi popucali svi konci, lepi
konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče.
Ne drže konci. U dubini svojoj osećam tegobu
mrtvog Lane i žalost zaborava.
Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad
zaboravih značenje svega.
Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne
veze sa onim, što je potonulo



 
Vino samotnika

Osobiti pogled zavodljive žene
Što po nama klizi kao bijela zraka
Koju luna šalje, nemarna i laka
Na jezero među uzdrhtale sjene

U ruci igrača poslednji cekini
Strastveni poljubac tanke Adeline
Muzika što takvim uzbuđenjem sine
Ko da čuješ ljudski vapaj u daljini

Sve to nije ravno
Slasti što je daješ u opojnom grču
Pokvarenu srcu pobožna pjesnika!

Točiš mu nadanje, besmrtnost i mladost,
I divnu oholost, tu prosjačku radost
Koja s bogovima uzravna bijednika.

Charles Baudelaire
 
Zainteresovana ;) Majceki super dopada mi se :D



Savet o ljubavi


Zatvori oči i usni san
san u kome su ti data krila
i neka samo za tebe, večno traje dan
da bi imala vremena da pronadeš bolje
bolje od ljubavi


Kreni odmah i obiđi svet
okusi sve njegove radosti
i neka se ne desi ni jedan pokret
koji bi te uznemirio u potrazi
za nečim boljim, boljim od ljubavi


Udahni duboko i zatim poleti
pretraži celu sopstvenu maštu
ni tad da ti smeta niko neće smeti
dobićeš mir da bi u sebi mogla
da nađeš bolje, bolje od ljubavi


Ali zašto se trudiš kad istinu znaš
da svemu što vredi na svetu ovom
jedan sastojak dodati moraš
da bi bilo zaista dobro
To je ljubav, ljubav naravno












U toku godina

brojim voštane minute. most
muzike u daljini. tihi koraci
u pustinji. topli vetar. bela
vatra. mila sestro. voštana
večnost između dva susreta.
kapaju zvezde u more. javlja
se u snu njegov lik. braniš se
nejako. dugo. žuti makovi iza
tvojih golih ramena. prolaziš
kroz moje budne snove kao
morski konjic nad koralnim
gnezdom. sjaje morske zvezde.
nebo i more spajaju vlažne usne.
lete delfini. maestral nosi tihi
šapat. milujem tvoje kose blagim
dlanom duše. kapaju voštani
dani. nasmejani. daleki. sami.






Ne znam za kraj

visi u tami mesec iznad mora.
pije vodu večne mladosti. visim
ja. oko mene stubovi dima. oko
mene bezlisni cvetovi. nežno mi
steže vrat uže za vešanje. lišen
sposobnosti htenja gledam gde
se proteže zaliv večne noći.
smrtni strah kroz kosti se probija.
živeo sam u spartanskoj stezi. bio
sam majstor večnog počinjanja.
polako padam u sveti zanos. bele
noći dodiruju mi usne grudima
večnog neba. prisećam se lakih
koraka. bilo je lepo imati svoju
volju. vezuju mi oči. krv se ledi.
sneno padam i ne znam za kraj.


 
Molim te, poslusaj ono što ne kažem
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam sigurna
da je sve med i mleko u meni
i oko mene
da mi je ime samouverenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da mi ne treba niko.
Ali, ne veruj mi.
Možda se čini da sam smirena, ali
moja smirenost je maska
uvek promenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da iko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrila
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega sledi prihvatanje.
Ako sledi Ijubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene same,
od zatvora sto sam ga sama sagradila,
od prepreka sto ih sama tako bolno podizem.
To je jedino sto će me uveriti u ono u što ne mogu uveriti sama sebe,
da zaista nešto vredim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslediti prihvatanje,
da neće uslediti Ijubav.
Bojim se da ćeš me manje ceniti, da ćeš se smejati,
a tvoj bi me smeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vredim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem spolja
i uplasenim detetom unutra.
Tako pocinje svetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono što ne kažem.
Sto bih volela da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskrena i spontana te biti ja,
ali mi ti moras pomoći.
Moras pruziti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje sto želim.
Samo ti možeš iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, nježan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer zaista brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me ozivis možeš udahnuti zivot u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti možeš srusiti zidove iza kojih drhtim,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga senovitog sveta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrednosti gradi snažne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali uprkos tome sto o covjeku kažu knjige,
ja sam često nerazumna.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jača od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobediti zidove
cvrstom rukom
jer dete je vrlo osetljivo.
Ko sam, možda se pitas?
Ja sam ona koju znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covek na koga naides
i ja sam svaka žena na koju naides.

Charles C. Finn

Molim te, poslušaj ono što ne kažem
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božije, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam sigurna
da je sve med i mleko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontrolišem
i da mi ne treba niko.
Ali, ne veruj mi.
Možda se čini da sam smirena, ali
moja smirenost je maska
uvek promenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da iko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrila
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega sledi prihvatanje.
Ako sledi Ijubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene same,
od zatvora sto sam ga sama sagradila,
od prepreka sto ih sama tako bolno podižem.
To je jedino što će me uveriti u ono u što ne mogu uveriti sama sebe,
da uistinu nešto vredim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslediti prihvatanje,
da neće uslediti Ijubav.
Bojim se da ćeš me manje ceniti, da ćeš se smejati,
a tvoj bi me smeh ubio.
Bojim se da duboko negde nisam ništa, da ne vredim,
i da ćeš ti to videti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim detetom unutra.
Tako počinje svetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volela da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskrena i spontana te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si Ijubazan, nežan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga senovitog sveta panike,
i nesigurnosti, iz mog usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uverenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđes
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali uprkos tome što o čoveku kažu knjige,
ja sam često nerazumna.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je Ijubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobediti zidove
čvrstom rukom
jer dete je vrlo osetljivo.
Ko sam, možda se pitaš?
Ja sam ona koju znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovek na koga naiđes
i ja sam svaka žena na koju naiđes.
 
POZIV

Ne zanima me kako zarađuješ za život.
Želim znati za čime čezneš i usuđuješ li se sanjati o ispunjenju želje svog srca.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi, zbog snova, zbog pustolovine koja se zove Život.
Ne zanima me koje planeei se mimoilaze s tvojim Mjesecom.
Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge, jesu li te životne izdaje otvorile ili si se skvrčio, zatvorio zbog straha od nove boli! Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvši se da je zastreš ili umanjiš ili izliječiš.
Želim znati možeš li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu; možeš li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prožme sve do vršaka prstiju, ne opominjući nas da budemo oprezni, da budemo realni, da ne zaboravimo svoja ljudska ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Ne želim znati jesi li u stanju razočarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; možeš li podnijeti optužbe o izdaji i ne izdati vlastitu dušu.
Želim znati možeš li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti Ljepotu čak i ako je nema svakoga dana, i možeš li napajati svoj život Božjom prisutnošću.
Želim znati umiješ li živjeti s porazom, svojim i mojim, pa ipak stati na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu:"Da!"
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati možeš li nakon noći provedene u boli i očajanju ustati, izmučen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono što je potrebno za djecu.
Ne zanima me ko si, ni kako si došao ovamo.
Želim znati hoćeš li stati sa mnom u središte vatre i ne ustuknuti.
Ne zanima me gdje, ni što, ni s kim si učio.
Želim znati što te podupire iznutra, kad sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu svoje društvo u pustim trenucima.
 


Ti

Svake noćipo mom tijelu prosetas mjesecinom ,
ostavis mirise na mojoj kozi i ponovno nestanes .
Tamo gdje zasjas , tamo se pore rašire i uzdahnu ,
a gdje ne stignes , tijelo i dalje spokojno drijema .
Slatke se kapi nemira tako sire mojim snovima ,
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim .

Svaki dan mojim celom prođes sjenom oblaka ,
zastanes u pogledu i zasladis me svojom tisinom .
Mjestom koje prekrijes rastapaju se naborani sati ,
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplesem .
Njeznim osjecajima poput izvora natocis moje vene
i čitavu vjecnost izlijes u mene , da me namiris .

Koliko se samo puta pokrenes i stanes pored mene ,
utihnes i silinu osjecaja probudis radi moga mira .
Pomaknes me dubinom svoje duse i cijelog uzmes ,
tiho zagrlis i moje nestrpljive misli srcem poljubis .
Takvog prislonis na grudi , ponudis njihovu bjelinu
i dodirujes prekrasnim buketom crvenih bradavica .

Osjecam svu snagu tvog stomaka dok vodimo ljubav
i kako teku strasti bedrima koja podamnom otvaras .
Ne sklapam oci već upijam bozanstveni pejsaz tijela
i tvom reljefu dodajem vlaznost mojih mekih usana .
Pod prstima izvlacim oblike prekrasnih horizonata
i između koljena smjestam proplanke blazenstva .

Tu se sladim sa beskonacnoscu tvojih rajskih vrtova ,
muski berem slatke plodove netaknute zenstvenosti .
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira ,
pronalazim nevidjena sazvjezdja vjecnog zadovoljstva .
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima ,
upijam tvoje uzdahe i u svojim tijelom plodim ljubav

C E Z N J A Z A T O B O M

Moj san od paucine ,

odjekuje u zraku duse ,

za dalekim plavetnilom zudi ,

u odrazu neba , koji ocekuje .

Ti stojis i sutis

zamišljena , u skoljki dozrijevas ,

iza koralja , pod pucinom

gdje se jutro , tebi oduzuje ,

donosim odmor koji zasluzujes .
 
Apokalipso
Ti si premlada,
a ja sam prestar za cekanje,
miris u zraku mekan je
od kada tvoje sreo sam oci,
san ove noci pocinje.

Apokalipso sviraju
crni i znojni andjeli
s cvijetom u kosi ritam te nosi
dobicu sve sto zazelim.

Sad uzmi mi ruku i vodi me
pred nama nisu godine,
al mogu biti najduzi sati
rado te pratim, vodi me.

Andjeli nek se odmore
a u nebeske ponore
mi cemo skupa padati, znati
otvori sirom prozore.

Ti si ta koju sanjam
ja sam taj kojeg oduvijek znas
vise nemamo zelja
jer sad plovimo do beskraja.
 



Dan sedmi

Sastavila sam te kao pjesmu,
od simbola,
i sad znam što značiš.

Jedino što spoznah,
jedino što ljubljah
bijaše moj napor da te stvorim.

Danas
stojiš preda mnom tuđ i dalek,
u meni svršen,u sebi započet.

O što sam ono htjela s tobom reći.
 
U TAMNICI TVOJE DUŠE


Tebi koja čitaš ove riječi
u tami svoje sobe
uz svjetlo mirisnih svijeća
Tebi koja kriješ jecaj
u tamnici svoje duše.


Tebi kojoj vrijeme prolazi
Neumitno, kao pjesak kroz prste
Tebi pišem ovu pjesmu
samo da te podsjetim
na samoću koja ne prolazi.

Ti nemaš snage za novi početak
osim što si večeras skinula šminku
gledajući u ogledalu lice koje ne poznaješ
Djevojku koja je odavno postala žena.
Ženu koja je već odavno sama.

I opet ćeš večeras gledat stare slike
stvarajući samo privid prošlosti
na trenutak ćeš opet biti sretna
ali samo na trenutak
jer ti najbolje znaš koliko trenutak traje.

Uzalud je što stojiš na prozoru
na zvjezdanom nebu nema odgovora
a ti imaš toliko mnogo pitanja….

Tek sada shvataš koliko si pogriješila
što ljubav dade nekom ko se još uvjek ne vraća
što si zatvarala vrata svakom ko je pokušao
Da postane dio tvoga svjeta
 
Nemirne misli

Ne dam veceras sjenama mraka da
izgube ti tragove
Ni pupoljcima ruža da ljube ti
tople dlanove
U vecernjoj rapsodiji lelujave strasti
zrikavci pjesmu rasprostiru za tebe
Neka te ruke tame ponesu
jakošcu mojih misli i spuste ti glavu
na moje grudi
Ubrati ne znam uspavanu strast posijanu
na tvojim trepavicama
I premda su ruke pružene
da sljube se u dodiru sa tvojima
Izmaknut cu ludacke otkucaje srca
iz tvoje blizine
I postati daleka tvojim
tajnovitim željama
Razotkrit cu se ispred zastora
razuzdanih zvijezda
Neka me upiju u sjenama svoje
raskoši
I raspu nebom svu pakost
nemirnih misli
kojima te iznova ljubim
 
Na prstima,
Tiho i necujno
Mazno protežuci
Svoje udove
U tvojim mislima…

Ukradena od same sebe.

Na mjestu gdje ne
Žive granice postojanja.
Necu odustati
Od tebe…
Od tvojih svilenih dodira…

Tragat cu
Na nekom cudnom rubu
Gdje se miješaju
Tuga i radost,
Bol i ugoda…

I ostajem tvoja…

Tvoja tajna…

Cuvana…









TAMO GDJE JE SVE PO MOM

Tko je kralj, tko pleše sam?
Sve tajne ovog karnevala znam,
Muci me samo da li tu sam gost,
Možda i moje lice krije lica još...
Al', cemu strah i cemu sram?
Ja necu više cekati ni dan,
galama zove, ali necu s njom:
idem tamo gdje je sve po mom!

Da ne poludim, da ne mislim,
da ne cujem i ne vidim,
da ne izgorim u sjaju tom,
idem tamo gdje je sve po mom!

Tko je kralj, tko pleše sam?
Sve tajne ovog karnevala znam;
galama zove, ali necu s njom:
idem tamo gdje je sve po mom!

Da ne poludim, da ne mislim,
da ne cujem i ne vidim,
da ne izgorim u sjaju tom,
idem tamo gdje je sve po mom!

Tamo gdje je davno stao sat
i vrijeme broji se na bezbroj nacina,
tamo gdje još ima snova,
tamo gdje je parada ova
nema puno smisla vjeruj mi...
Cemu strah i cemu sram?
Ja necu više cekati ni dan,
galama zove, ali necu s njom:
idem tamo gdje je sve po mom!

Da ne poludim, da ne mislim,
da ne cujem i ne vidim,
da ne izgorim u sjaju tom,
idem tamo gdje je sve po mom!

Jinx





Nešto moje...

Reci mi kako sacuvati cistim ovo što imamo,
jer znaš, zaboravih ti reci,
ja uništim zaista sve što dotaknem,
a moram ti reci,
volim kada me gledaš onako kriomice,
misleci da ne vidim,
volim kada pricaš,
cak i nekom drugome,
onako preglasno, da te mogu cuti i kada nisam u blizini,
i odem, vjerovatno nepotrebno, bezbroj puta popraviti šminku,
jer znam da ceš me ispratiti pogledom,
a moram ti reci,
koljena ne slušaju kada si u blizini,
i zaista se bojim da ne uprljam nešto ovako cisto i nevino,
jer znaš, moram ti reci,
ja uništim sve što dotaknem,
zato te molim,
reci mi kako da nas sacuvam,
i kako da savladam želju da ti kažem,
dok me gledaš i dok mi pricaš,
"zagrli me i poljubi me"
od straha da ne uništim sve......






I kad je kiša, i kad je sreca,
i kad se sanja zeleni vitez,
kad je strah sumnja duboka,
svako svoj život prazan i mali
smesti u jednu pesmu.
Al, da sam ga živela kao u pesmi,
nisam.

Tatjana Debeljacki




Zatvoren medju cetiri zida svoje sobe...
Tamnica.
Pokušavam se otrgnuti
iz tmurne svakodnevice
svog monotonog bivštvovanja...
Secanja.
Kroz rešetke svoje otudjenosti
posmatram sretne ljude,
koji žive svojim životom,
neometano, bez predrasuda -
ne znajuci, da ovde postoji neko...
Sam. Izgubljen.
Lice medju stotinama stranaca,
lice bez maske,
pogled bez ucestvovanja duše -
život bez stvarnog postojanja...
Sudbina.
Svetlost, realnost i irealnost.
Funkcija i imaginacija,
granica života i granica smrti -
osecaj, da si izmedju,
da pripadaš i ne pripadaš.
Postojiš i ne postojiš.
Zatvoren medju cetiri zida svoje sobe...
Magican krug samoce.

Anoniman pisac






MIT O SIZIFU

"Ako ima dana kada silazak protice ispunjen bolom,
ima isto tako i dana kada je ispunjen radošcu.
Ove rijeci nisu suvišne.
Zamišljam opet Sizifa, koji se vraca svom kamenu,
i bol je na pocetku.

Kada se zemaljske sile snažno vracaju u sjecanje,
kada poziv za srecom postaje suviše neophodan,
dešava se da se tuga budi u ljudskom srcu:
To Je Pobjeda Kamena, To Je Sam Kamen.
Neizmjernu nevolju suviše je teško nositi.
To su naše GETSEMANSKE noci.
Ali poražavajuce istine propadaju cim se spoznaju.

Ostavljam Sizifa u podnožju planine!
Svoje se breme uvijek nalazi.
No, Sizif nas uci višoj vjernosti,
koja porice bogove i podiže kamenje.
I on smatra da je sve dobro.

Od sada, ovaj svijet bez gospodara
ne izgleda mu ni jalov ni bezvrijedan.
Svako zrno ovog kamena, svaki kristalni odsjaj
ove planine pune noci sam za sebe oblikuje jedan svijet.
Sama borba da se stigne do vrha,
dovoljna je da ispuni ljudsko srce.
Sizifa trebamo zamisliti kao sretnog."

Albert Camus
 
Glumila sam lutkicu

Krhku
Skupocjenu
Porculansku
lutkicu

Samo da bi me cijenio

Da me ne razbiješ
Spremio si me na visoko na polici
I budnim okom cuvao

Bila sam sretna
Zahvalna na pažnji i divljenju
Godinama

Dok nisam shvatila da me samo gledaš

Bacila sam se s police
U ocaju
Da nikad necu osjetiti tvoj dodir

Nisi me uhvatio
Samo si me gledao








 
Nemir:
Glumila sam lutkicu

Krhku
Skupocjenu
Porculansku
lutkicu

Samo da bi me cijenio

Da me ne razbiješ
Spremio si me na visoko na polici
I budnim okom cuvao

Bila sam sretna
Zahvalna na pažnji i divljenju
Godinama

Dok nisam shvatila da me samo gledaš

Bacila sam se s police
U ocaju
Da nikad necu osjetiti tvoj dodir

Nisi me uhvatio
Samo si me gledao










Divno... divno... divno !!!! :)))
 
Zagrli
U mene se stopi
S usana mi popij
Prve proljetne kiše
I smiri to srce
Što za tebe diše
Taj nemirni pogled
Na mome tijelu
Razvuci od ruke do ruke
I samo me voli
Po svijetu me vodi
Da s tobom se budim
Gdje zvijezde se roje
Mazno i ljubljeno moje
Važno je samo
Da te imam tamo
Gdje ljubav priča
Svoje najljepše priče
Da progledam jednom
I očima tvojim
Da budeš sretna
A ja da se ne bojim




(Zeljko Krznaric)
 
Pridruzite se ko zeli .... :)

Daringo dopada mi se ;)



Tisina se nocas uplela u mrezu zaborava.
Digla je sidro novim sumnjama tamo gdje prestajem
ja a pocinjes ti.
Na obrisima vjecnosti gdje i razlozipostaju nebitni.
Zaspala je vasiona na mojim dlanovima
jos se samo mjesec proteze iznad krovova
naseg usnulog grada.

U daljini se cuje melodija,odnekud poznata.
Nosena sapatom vjetra,sjetno uz
zvuk klavira i tek po neki pogled u daljine.
Ne ,nisam zadrhtala to ti se samo ucinilo.
Pusti me veceras da otvorim prozore svoje
posesivnosti.
Tek toliko da mogu da te osjetim.....



 
Ljubav je
možda ona mala bleda tacka
koja nastaje
kad ti se usne smese.
Ljubav je
možda ono malo dodira
hladnih
koji stidljivo beze
u kisnoj noći sakriveni,
ko pogledi nasi.
Ljubav je
malo sunca u jutro hladno,
i miris hleba
iz pekare.
Dok ti milujem kosu,
Ljubav,
možda je to ona
plava svetlost
obesena u zraku
ko poslednje
iskusenje kojem
nismo odoleli.
Ljubav je
možda,
možda ,
samo ime tvoje.

Anonymous
 
:-D :-D :-D :-D :-D




O trenutku kad su ti s jedne strane
ponuđene ugodnosti, sigurnost, udobnost
užitak, posao, materijalna ravnoteža,
a s druge strane čista gola ljubav,
ti moraš odabrati ljubav.

Radi sebe moraš odabrati ljubav
jer to je struja koja te nosi
to je patnja koja raskida organe
esencija kozmosa, srce Boga,
ljubav je jedini smisao tvog života.
Ti uvijek moraš odabrati ljubav.

Sve one stvari i predmeti
koji ti rukama prolaze, koje koristiš
i ispuštaš kad se istroše,
sve one ljude s kojima se rukuješ
i sve poslove koje sklopiš i zaradiš,
svi automobili kojima se voziš
i svi stanovi, kuće koje obitavaš,
svaki materijalni napredak
let i putovanje na egzotični otok,
sva dostignuća kojima u životu stremiš
samo su sitnice, manje važni objekti prolaznosti.
Ti uvijek moraš odabrati ljubav.

Ti znaš da nema jače struje
dublje i istinitije energije
stvarnijeg vjetra, moćnijeg vala,
od ljubavi.

Moraš odabrati ljubav
i odreći se svega, baš svega
kad te pogodi Amorova strijela.






Znam,kasno je.I suvise je vremena proslo od onih
vatri u kojima smo zajedno goreli.Previse je
kisa ispralo one rijeci koje smo vijesto precutali.
Svoje sam nemire prosipala po jastucima na kojima
nikad nisi cekao svitanja.
Tvoja tisina je pisala duga pisma na koja ja nikada
nisam odgovorila.Stajalismo s dvije strane obale
gledajuci rijeku koja nas razdvaja.
I opet smo se radovali improvizovanim
mostovima koje smo prelazili i sretali se na pola.
Nikad do kraja,uvijek samo do pola.

Citirao si Jejtsa"samo te Bog moze voljeti zbog
sebe same a ne zbog tvojih vrelih pogleda..."
Da,samo Bog.

Veceras su se srusile zidine moje staklene iluzije.
Znam da neke nove nece mirisati
na svjeze narandze,na vino i stihove.Nece osvitati
jutrima na grijeh sa mojih usana,tiha ceznja na
sklopljenim dlanovima uz miris prve kafe i po koji
osmijeh za dobar dan.Znam da ce mi nedostajati one
male igre rijecima.Bjezanje i trazenje u tudjim pjesmama.
Neke kise u praznim prozorima i onaj tajni pogled
preko ramena.

Zelim sakriti sve one male njeznosti,skloniti od
ociju zaborava.Iscijediti i poslednju kap
radosti prije nego se probudim i opet te potrazim.
Uvijek cu na ivici agonije cekati svitanje.Prazne ruke
siriti nebu i moliti za nove andjele.One sto uvijek
dolaze a nikad ne odlaze.One koji ce cuti i krik tisine
i sapat praznine.

Tebi za ljubav nikad necu staviti masku tuznog pajaca.
Nije to lice za skitnice kao sto sam ja.
Drugi me nece tako lako voljeti i tako lako izdati.
Nece ni razumijeti hiroglife svih nesretnih ljubavi.
Na mojim kapcima jos spava tajna poruka sarih hebrejskih
naroda.Stakleni zidovi mojih iluzija odsad ce biti kamena
utvrdjenja nadomak Armagedona.Ova ljubav je cisti
corpus delicti jednog odrastanja,surovost vremena i laznih
proroka.
Ali negdje jos ostace tajna skrivena u pogledima.
Kao sareni plakati za cirkuske predstave,
karavani sto s jeseni odlaze na drugi kraj svijeta.
Negdje na ivici bunila opet cu stajati na prasnjavim
daskama improvizovanog kazalista.

Bicu Melpomena i Talija, tvoja mantra za mokre jesenje
plocnike.Kad se sjecanje oklizne i san te na prevaru dodirne.
Tamo na kraju grada na poslednjem odredistu prvih
oktobarskih kisa stajacu bosonoga u hodnicima sjecanja.
Mozda me sanjiv jos potrazis u olujnim nocima,
kad nebom zaluta tvoja zvezda vodilja.
Nemoj se cuditi ako te otresem kao pahulju sa
svoga kaputa jer ja sam samo jos jedna koja vjecno luta,
koja ne priznaje poraze i hladne jastuke.
Ona koja ne prodaje snove za lazne dodire.
Koja vjeruje u ponore i sanjive andjele.


 
LJUBAVNA MISAO


Ja bih trenutak, u zeleni list uvio
i takav biser, kao zavjet, poklonio Tebi.
Onda mislju obgrlio Tvoje ime,
a hod Tvoj, ostavio pored vremena.
Na blagom vijetru, kosu Ti raspleo,
pa uvio strucak osjecaja usred dodira.

S mirisom jutra, ruku primio,
puno njeznosti, u pogled Tvoj donio.
Daleko od tuge i nemira saptao,
izmedju bedara, sliku blazenstva upijao.
Pod poljupcima, Tvoje snove uzimao
i setao, po Tvojim slatkim odmoristima.

Sve bih to, nebrojno puta ucinio,
milovanjima i uzdasima potvrdjivao.
Sasvim tiho, beskonacnost pokazivao
i bogatim darovima nagradjivao.
Neprimjeno, na daleka putovanja vodio,
a svoju veliku ljubav, samo Tebi davao.

Ja bih trenutak, u plavo nebo utkao
i taj dragulj, na Tvoja njedra stavio.
Priljubio Tvoju dusu, uz moju,
pa s Tobom ispratio vrijeme i zapjevao.
Bez ijedne rijeci, uz Tebe pristao,
jer u TEBI, na sebe bih naisao.

(Zal Kopp)
 
Nešto moje...

Reci mi kako sacuvati cistim ovo što imamo,
jer znaš, zaboravih ti reci,
ja uništim zaista sve što dotaknem,
a moram ti reci
volim kada me gledaš onako kriomice,
misleci da ne vidim,
volim kada pricaš
cak i nekom drugome,
onako preglasno, da te mogu cuti i kada nisam u blizini,
i odem, vjerovatno nepotrebno, bezbroj puta popraviti šminku,
jer znam da ceš me ispratiti pogledom,
a moram ti reci,
koljena ne slušaju kada si u blizini,
i zaista se bojim da ne uprljam nešto ovako cisto i nevino,
jer znaš, moram ti reci,
ja uništim sve što dotaknem,
zato te molim,
reci mi kako da nas sacuvam,
i kako da savladam želju da ti kažem,
dok me gledaš i dok mi pricaš,
"zagrli me i poljubi me"
od straha da ne uništim sve
...

 
Volim te...

- zbog načina na koji zajedno završavamo rečenice
- jer znam da nikada nećeš odustati od mene
- jer znam da ja nikada neću odustati od tebe
- zbog načina na koji me gledaš
- jer ne mogu zamisliti dan u životu bez tebe
- jer znam da ćeš uvijek biti tamo gdje ćeš mi trebati
- jer znam da ću i ja biti tamo gdje ću tebi trebati
- zbog potpunosti koju osjećam kada sam s tobom
- zbog načina na koji me nasmijavaš
- jer mi ponekad popuštaš
- zbog tvoje brižnosti
- zbog tvoje nježnosti
- zbog sposobnosti da govoriš bez ijedne riječi
- zbog pogleda koje izmijenjujemo
- zbog osjećaja da si uz mene čak i kada smo razdvojeni
- zbog načina na koji me iznenađuješ sitnim poklonima
- kada radiš nešto sa mnom, a nije ti stvarno do toga
- zbog stvari koje dijelimo
- jer bi sve učinio za moju sreću
- jer bih ja sve učinila za tvoju sreću
- zbog zvuka tvoga glasa na telefonu
- zbog zvuka tvoga glasa kada mi šapućeš
- zbog načina na koji podnosiš teška vremena
- zbog načina na koji me štitiš i braniš
- zbog osjećaja koji me preplavljuje kada se grlimo
- zbog mirisa tvoje kose
- zbog dugih šetnji
- zbog malih iznenađenja koja mi priređuješ
- zbog svakog tvog pogleda koji mi oduzme dah
- jer imam nekoga tako divnoga u svome životu
- zbog djece koju ćemo možda imati
- zbog trenutaka koje dijelimo i koji će mi zauvijek ostati u sjećanju
- zbog vikenda koje provodimo skupa
- zbog načina na koji me volis
- zbog načina na koji ja tebe volim
- zbog osjećaja da je sve moguće
- zbog dana kada se osjećam posebno
- jer sam zbog tebe najsretnija osoba na svijetu
- zbog načina na koji pričaš
- zbog načina na koji izgledaš kada spavaš
- zbog načina na koji izgledaš kada se probudis
- zbog spremnosti da sve podijeliš sa mnom
- zbog upornosti
- zbog poruka koje mi šalješ
- zbog načina na koji brineš o meni
- zbog načina na koji brineš o nama
- zbog načina na koji me oraspoložiš kada je teško
- zbog načina na koji se pomirimo nakon svađe
- zbog načina na koji me podržavaš kada pretjeram
- zbog toga što želiš biti sa mnom i ni sa kim drugim
- zbog osjećaja koji imam kada sam s tobom
 
ima te u večerima
i okusu najboljeg vina
ima te u buđenjima
i dalekim melodijama
ima te u sutonima
u crvenilu lišća po ulicama
ima te u zvucima klavira
u stihovima
u zaspalom vremenu
uvijek te nalazim




(p.)
 
S usnama poluotvorenim,
gledam u daljine,
trazeci dasak mirisa
Tvog na dlanovima.
Mislim i zamisljam
jednu divnu proslost
u kojoj smo, usamljeni,
trazili ono drugacije,
vjerovali u besmislenost
svih uspavanih noci,
cak i uz radovanje
svakom kisovitom jutru,
izmedju cetiri bijela zida
zatvoreni, odvojeni,
od cemera realnosti
i nekih ruznih zivota.
Opsjednuti sobom,
puni nemarnosti
prema vanjskom svijetu.
A zasto da ne budemo?
Svaki trag na jastuku
poletom me hranio,
otisak glave na njemu,
a moje na ramenu,
na kome jos sanjam.

(s
.)
 
Ja oduvek sam znala
Da moja si sudbina.
U dugom nizu godina
Što ostaše za nama
Mnogo puta probali
A nikada uspeli
Zajedno...
Godine prolaze
Putevi naši se razilaze.
Gde ćemo stići
Srećnu zvezdu prateći
Zajedničkog nam neba?
Sada znam
Samo tvoja ljubav
Mi treba
Samo tvoja ljubav
I samo ti.
Imaš li snage
Da ponovo probas
Svoj dan meni da daš
Da se prepustiš
Moj talas da pratiš?
Imaš li snage
Da osetiš
Čežnju što u srcu
Nosiš
I moju ljubav
da uzvratiš?
Nađi me!
Prati me!
Do kraja sveta
Voli me!
Samo mene!
 
KARIKU PO KARIKU


Vezat ću nevidljivim nitima,
Najtanjim konopima
Sjećanja na tebe….
Okačit ću ih kao karike,
Jedno za drugo…
Tek maleni razmak
Znak odmora
Za moje misli….
Izgužvat ću ih,
Kariku po kariku
Svojim mislima…
I nije mi žao
Što se lomim iznova…
Priuštit ću si krik
I slatki uzdah..
Neka se razliju,
Neka se razbiju,
Neka klize…
Do tebe….
Osjeti me mislima
I nijemo mi serviraj sebe…
Kariku po kariku…

(Tanja) ??
 
Dan odlazi na pocinak u blestavilu nedokucenih
sapata,reci rasutih u etar,nevesto prosledjenih
nekom novom danu.Daleko je svitanje.Daleko si ti.

Ponekad mi se ucini da stojis u onom najmracnijem
uglu moje savesti i grickas poslednje mrvice mog ludila
uporno me opominjuci da ne smem stajati u mestu i
cekati.Taj jedan korak izmedju nas trebao je spojiti
nespojivo,dodirnuti nedodirljivo,opravdati postojanje
necega cega nema.Zbog tog jednog koraka jos stojim
pred ogledalom,uporno trazim bar jedan dobar razlog
zbog koga bi vredelo pokrenuti se.
Razlog?

Pa ja sam ta koja nikada nije trazila razloge.
Ogledalo uzvraca osmehe neke nepoznate male
divljakuse koja mi se ceri i pokusava da smiri nemirnu kosu.
Odnekud mi je poznata.Mozda je to ona ista koja te progoni
nocima a mene budi jutrima i podseca da je sve bio samo san.

Ona ista koja je vrhovima prstiju pisala najlepse ode ljubavi,
na zamagljenim prozorima ispisivala tvoje ime.
Tisinom ti saputala"cuvaj me" andjele....zauvek.

Da ,to je ona.Konacno je smirila svoju kosu,
zelela je veceras da bude lepa samo za tebe.I bila je.
Odlucna i hrabra pretrcala je od jednog do drugog kraja
grada spremajuci se za veliki susret sa tobom,sobom,
snovima,strastima...strahovima koji su je dozivali
da bi je podsetili,na sta?
Sumrak je spustao svoju zavesu na gradic koji je volela.
Tamo je vec jednom cekala..eh,jednom...veceras je koracala
mracnim ulicama,trazila u slucajnim prolaznicima,pogled,
taman i izgubljen,pogled jelena koji se plasi isto koliko i ona.
Odzvanjale su stiklice broj 37...dok se nad gradom
neizvesnost igrala i rusila kule od sna...


Blestavilo neona je zaklanjalo poglede a vreme je tapkalo
u mestu.Ponavljala je u sebi unapred pripremljen tekst,
jer ovo je rola za koju se jako dugo spremala.
Toliko toga je ostalo nedoreceno,toliko tajni je lebdelo
u vazduhu,ponekad bi je gusile sve te male sitnice.
Jedno o drugom su znali taman toliko da se sve
moglo ispisati na maloj ceduljici i jos po koji stih pride.

Neobazrivi prolaznici su je gurkali bez pardona,
neko bi tek zastao i pogledom se izvinio a ostali su
zurili bas kao i ona.Vazduh je poprimao cudan miris joda,
jeftinog parfema i iscekivanja.Kako je vreme odmicalo
sve vise je nesigurnosti bilo u njenom koraku,pogledu,
na usnama i taj prokleti telefon koji ne prestaje da zvoni.

Neko je voli ,pa sta?I ona voli jega.Uporno ga trazi
ove noci da bi mu rekla...Zaboravila je sta treba da mu
kaze.Osecaj ravan apokalipsi,glumica koja zaboravlja
svoj tekst i pokusava da improvizuje jos uvek ubedjena
da je bas ovo TA noc.Samo njihova.Ona koju su tajno
prizeljkivali.Falila je kisa i njih dvoje.Samo to.
Pocela su da je saplicu neka ne tako davna secanja.


Nesto sto bi mogla da dopise na onoj polovini hartije
na kojoj je ispisivala razloge za i protiv ove otkacene ljubavi.
Nepoverenje,izdaja...ravnodusnost ...u trnucima kad joj je
trebala paznja, igra bez cilja,pobednika i porazenog...

Zasto ljubav uopste mora da predje granice zidova koje
je tako dugo gradila?Sta bi znacili pogledi i dodiri
ako bi izostala ona iskonska potreba za bezgranicnom,
bezvremenom emocijom duse,ona ljubav sa kojom se svi
rodimo a samo je odbrani podare nekome.On je taj neko,a ona?
Losa glumica bez teksta,sa pogresnom maskom male
konkubine,sa cipelicama koje je zuljaju, haljinom koja
jedva moze odoleti vetricu...a hladno je i sprema se kisa.....



 

Back
Top