Nemir
Iskusan
- Poruka
- 6.305
Može li Andjele ?
Ona sto te je uvek cekala ..
ona sto te je uvek volela ...
ona sto ti je sve prastala ...
Kad ništa o tebi nije znala
Boga i andjele za tvoj zivot molila...
Ona sto ti je suze brisala...
zajedno ih sa tobom prolivala,
ona sto ti je dusu lecila .
Poljupcima oci umorne umivala
ljubavlju rane ti povijala,
sa usana neznost poklanjala.
Da hodas te ucila ...
boje u svet nistavila unosila.
Srcima našim bespostedno
sebe davala...
tebe grlila ...
neumorno pustinjom
za senkom ti koracala.
Onu što se pesmom
sjajem tvoga oka zvala ...
Onu sto ti dahom iznad usne
svake veceri lebdi,
onu sto zvezdama sapate salje...
da tebi osvetle nebo.
Ona sa kojom nemuste razgovore
vodis ...
i svaku je vece pohodis
da vidis dal sanja il joj
suza na obrazu sjajana,
kosu joj sa cela otklonis ...
Da je telom pokrijes svojim,
od studeni da je sklonis ...
Ona sto u tvom narucju
svako vece spava
ona sto ti protice kroz vene ..
Ona sto kao oblak svoj odraz
u vodi vidi i gledajuci tebe
pocne da gori ...
sa tvojom divljinom ...
i njenom u tebi ...
One sto te ugrizla jako za
levo rame...
gde kad je nema boli ...
Ona sto ti dusi deo fali
i izvire jutrom u tvojoj glavi.
Ona sto te prati u snovima
i na javi ...
Znaš li je ...
Secas li se nje ...
Može li Andjele ona
da te zauvek zaboravi i ostavi ...
Voli te i ljubi uvek tvoja ....
Ona sto te je uvek cekala ..
ona sto te je uvek volela ...
ona sto ti je sve prastala ...
Kad ništa o tebi nije znala
Boga i andjele za tvoj zivot molila...
Ona sto ti je suze brisala...
zajedno ih sa tobom prolivala,
ona sto ti je dusu lecila .
Poljupcima oci umorne umivala
ljubavlju rane ti povijala,
sa usana neznost poklanjala.
Da hodas te ucila ...
boje u svet nistavila unosila.
Srcima našim bespostedno
sebe davala...
tebe grlila ...
neumorno pustinjom
za senkom ti koracala.
Onu što se pesmom
sjajem tvoga oka zvala ...
Onu sto ti dahom iznad usne
svake veceri lebdi,
onu sto zvezdama sapate salje...
da tebi osvetle nebo.
Ona sa kojom nemuste razgovore
vodis ...
i svaku je vece pohodis
da vidis dal sanja il joj
suza na obrazu sjajana,
kosu joj sa cela otklonis ...
Da je telom pokrijes svojim,
od studeni da je sklonis ...
Ona sto u tvom narucju
svako vece spava
ona sto ti protice kroz vene ..
Ona sto kao oblak svoj odraz
u vodi vidi i gledajuci tebe
pocne da gori ...
sa tvojom divljinom ...
i njenom u tebi ...
One sto te ugrizla jako za
levo rame...
gde kad je nema boli ...
Ona sto ti dusi deo fali
i izvire jutrom u tvojoj glavi.
Ona sto te prati u snovima
i na javi ...
Znaš li je ...
Secas li se nje ...
Može li Andjele ona
da te zauvek zaboravi i ostavi ...
Voli te i ljubi uvek tvoja ....