Eh,kad bismo sada mogli.......

Cesto mi se dogadja.Ne mogu da osetim lepotu,ako nije naparfemisana mirisom tvojih koraka.Pokusam,obuzme me neki cudan osecaj,sitne iglice srece mi iskoce po kozi,pore se prosire,srce poskoci,ali sve je to blef,a ja nikad nisam znao,dobro da blefiram.Oblaci opet zaklone sunce,kisa se prospe po asfaltu da spere tragove,i ponovo ona tupa bol u stomaku.Ja sam zatvorenik,melanholija je moj tamnicar,a ti si kljuc koji ne mogu da pronadjem,jer ga je tamnicar,tako dobro sakrio u sobi mojih pateticnih lazi,da ce mi meseci,godine,decenije,biti potrebni da ga pronadjem.Ipak,ne odustajem...Nisam ja od tih.Naci cu ga kad-tad,cherry.A onda cu ga sakriti u moju malu kucicu od snova i vise ga nikad necu izgubiti.Nadam se da neces ni ti...
Dunav i Sava,ili Sava i Dunav,zavisi kako ko gleda na to...Spajaju dva sveta,dve duse,dve kulture,dva svega...Jedino izgleda nisu uspeli nas dvoje da spoje.Suvise smo daleko otisli svojim koracima nepoverenja,noseni aplauzima zloslutnih,i sad reke tu ne mogu nista.Mostovi su sruseni,ostao je jos samo stari skeledzija,na zardjaloj skeli,na kraju sveta,da prevozi putnike izmedju nasa dva grada.A i tih putnika je sve redje i bojim se,jednog dana,nestace...Ako vec i nisu?

Neozbiljni pesimista


http://4.***************/_kMPNVauYFlM/R0PrTvUkhFI/AAAAAAAABB4/_ysQ8DaZP7s/s400/usce_save_i_dunava2.jpg
 
Tema je beskrajna, lepa skoro kao ljubav koju osećam, i biće mi zadovoljstvo da kuckam nešto lepo za sve koji se pojave ovde. Želeo bih, samo kada bismo sada mogli, da joj dodirnem usne svojima, provučem prste kroz kosu, stegnem u zagrljaj i zadržim zauvek tamo. Kada bismo sada mogli da spojimo ruke na momenat, da dopustimo da osećanja prođu kroz nas do toga mosta i odvedu nas daleko od stvarnosti na mesto koje je samo naše i na kome ćemo biti spojeni više nego što smo to ikada bili i ostanemo tako zaneseni ljubavlju koja nas spaja, izvan vremena, sveta i svega što bi nas ikada moglo razdvojiti, stapajući se jedno sa drugim, sve do momenta kada postajemo jedno srce, jedna duša i jedno telo....

eh....divne li ljubavi...divne li čežnje!
 
U jednom običnom danu pronađi me
u gužvi nek se sretnu naše oči
jer tako dugo već čekam te
da zasvitlis u mojoj samoći.

Dozvoli da te zovem - moja
da se izgubim u tebi
moj svijet prelit će se u tvoj
nikad napustio te ne bi.

Toliko imam da ti dam
pronađi me u ljubavi
nek nas život postane san
u kojem smo samo ja i ti.
 
Živeti večno....u Sreći....

maladusala-1-1.gif
 

Back
Top