Egzorcizam - realnost ili mit?

Meни се чини да постављаш схоластичка питања.
Ова питања која ти постављаш ми се чини као да на столу имаш Библију, па Будизам, па све остало. Па као хајде редом да кренемо од Библије да видимо да нешто исчачкамо, православље и тако то па после идемо даље.
Као да те реално тема православља баш слабо занима, изледа ми као да си нешто у тој причи онако случајно па ниси сигуран да ли да напушташ то или да остајеш.
Imaš li odgovor na to pitanje ili ne? Pitanje je skroz okej.
 
Kod
Odgledah sinoč film papin egzorcista (2023) i moram priznati da mi se veoma svideo, iako ima elemente horora što ne volim da gledam, u principu. Elem, oduvek sam slušao kako pravoslavni sveštenici po Rusiji izvode egzorcizam i kako zaista ljudi mogu biti zaposednuti palim anđelima.

Pitanja:

  1. Da li je egzorcizam stvaran?
  2. Ako jeste, šta se dešava sa dušom zaposednute osobe?
  3. Zašto se o ovome zna tako malo u javnosti ako je recimo istina?
  4. Negde sam čuo da, navodno, rimokatolička crkva nema nadmoć nad palim anđelima te samo pravoslavni sveštenici mogu raditi egzorcizam.
Mišljenja?
Kod ateista takvih slucajeva nema.
Dakle stvar je psihe.
 
Свети Лука Кримски: Да ли смо ми слободни од демонске опседнутости? Стално, сваког дана, сваког часа демонске силе проничу у наша срца. Јер, зар у нама имало гордости, злобе и човекомрштва? Зар има мало људи који се, помоливши се у храму, враћају кући и почињу да гризу своје ближње? Има, на нашу срамоту чак и оних који су у стању да учине лоповлук и блуд, који су лако приступачни демонској сили, свакој похоти и страстима.
...
Ако човек живи у атмосфери мноштва духова злобе у поднебесју, међу саблазнима и развраћености, глупости и вулгарности, у атмосфери незадрживих људских страсти, његова душа не може да се не зарази прљавштином.
...
Куда да одемо од ове смртне духовне опасности? Где је наша заштита од демона? На сва тешка питања тражите одговор у Светом Писму. Противотров од заразе нам је пре неколико миленијума дао свети пророк Давид: „Та, у Бога је мир души мојој, од Њега је спасење моје! Та, он је град мој и спасење моје, уточиште моје, нећу посрнути нимало (Пс. 62, 1-2).“
... Овај род се изгони само молитвом и постом. Читајте Свето писмо, оно је противотров за ђавоиманост.
 
Odgledah sinoč film papin egzorcista (2023) i moram priznati da mi se veoma svideo, iako ima elemente horora što ne volim da gledam, u principu. Elem, oduvek sam slušao kako pravoslavni sveštenici po Rusiji izvode egzorcizam i kako zaista ljudi mogu biti zaposednuti palim anđelima.

Pitanja:

  1. Da li je egzorcizam stvaran?
  2. Ako jeste, šta se dešava sa dušom zaposednute osobe?
  3. Zašto se o ovome zna tako malo u javnosti ako je recimo istina?
  4. Negde sam čuo da, navodno, rimokatolička crkva nema nadmoć nad palim anđelima te samo pravoslavni sveštenici mogu raditi egzorcizam.
Mišljenja?

  • Da li je egzorcizam stvaran?

da, i nije pretjerano kao na filmovima.

  • Ako jeste, šta se dešava sa dušom zaposednute osobe?

demon usao u telo i pravi probleme i dusi i telu.

  • Zašto se o ovome zna tako malo u javnosti ako je recimo istina?

dobro pitanje.

  • Negde sam čuo da, navodno, rimokatolička crkva nema nadmoć nad palim anđelima te samo pravoslavni sveštenici mogu raditi egzorcizam.

imamo mi muslimani najbolje egzorciste na svetu, nije nam tu potreban katolik ni zidov ni pravoslavac....

evo jedan britanski novinar testira islamski ezorcizam, kako ga ubandaci, ne zna sta ga je snaslo :lol:
 
Primer molitve egzorcizma iz „Rituale Romanum“ (1614)

Latinski original:
Exorcizo te, omnis immunde spiritus, omnis satanica potestas, omnis incursio infernalis adversarii, omnis legio, omnis congregatio et secta diabolica, in nomine et virtute Domini nostri Iesu Christi, eradicare et effugare ab hoc plasmate Dei. Ipse tibi imperat, qui te de supernis caelis in infernum demergi praecepit. Ipse tibi imperat, Deus Pater; ipse tibi imperat Deus Filius; ipse tibi imperat Deus Spiritus Sanctus. Imperat tibi majestas Christi, Verbum aeternum Dei, caro factum, qui pro salute generis nostri tua invidia perditam humani generis conditionem sua humilitate reparavit...

Prevod:
Zaklinjem te, svaki nečisti duše, svaka sotonska sile, svaki napad paklenog neprijatelja, svaka legijo, svako sabranje i sekti đavolska, u ime i snagom Gospoda našega Isusa Hrista: iščezni i odstupi od ovog stvorenja Božjeg. Naređuje ti Onaj koji te je sa nebesa u pakao bacio. Naređuje ti Bog Otac, naređuje ti Bog Sin, naređuje ti Bog Duh Sveti. Naređuje ti veličanstvo Hrista, Večna Reč Božja, koja je postala telo i svojom poniznošću obnovila sudbinu ljudskog roda, izgubljenu tvojom zavišću...

Ova molitva je deo dugog i strogo propisanog obreda, koji su mogli izvoditi samo sveštenici sa posebnim ovlašćenjem episkopa. Njen ton je autoritativan, jer egzorcist ne moli nego naređuje zlome duhu da napusti osobu, pozivajući se na Hristov božanski autoritet.
 
Pravoslavna molitva se, za razliku od rimokatoličkog egzorcizma, više oslanja na molitveno prizivanje Božje sile i smirenje, dok zapadni obred naglašava autoritativno naređivanje demonu da odstupi.
U pravoslavnoj praksi, sveštenik je pre svega posrednik Božje milosti, a ne onaj koji lično zapoveda.
 
Evo primera pravoslavne molitve za izbavljenje od zlih duhova, koju je sastavio Sveti Vasilije Veliki (IV vek). Ova molitva se i danas koristi u Pravoslavnoj crkvi, naročito u obredu poznatom kao „Molitve Svetog Vasilija Velikog za one koje muče nečisti duhovi“.

Molitva Svetog Vasilija Velikog protiv nečistih duhova

Gospode Gospoda i Care careva, Sveti Svetih, Ti koji si rekao ljudima da se obraćaju Tebi, i da od Tebe traže pomoć i zaštitu; Tebi se molimo i od Tebe pomoć prosimo, milostivi Gospode.
Ti koji imaš vlast da izgoniš i razgoniš duhove nečiste, zapovedi ovom duhu nečistome da odstupi i više se ne povrati, niti da uđe u dušu i telo ovoga Tvog stvorenja.
Neka se ne približi, Gospode, ni pomisao njegova, ni delo, ni želja njegova; neka se zgromi silom Tvojom, Gospode, koji si sve stvorio i koji sve rukom svojom držiš.
Jer Ti si Bog naš, koji si satro moć smrti, pobedio đavola i darovao život svetu Sinu svome Jedinorodnom.
Tebi prinosimo slavu, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
 
Evo jedne od najpoznatijih i najstarijih molitava Svetog Kiprijana Antiohijskog, svetitelja koji je, prema predanju, pre nego što se obratio Hristu, bio čarobnjak i prizivač duhova — a posle pokajanja postao veliki svetitelj i zaštitnik od demonskih sila i čini.
Ova molitva se u pravoslavnoj tradiciji često naziva: „Molitva Svetog Kiprijana za razorenje svake čini, vradžbine i demonskog delovanja“.

Molitva Svetog Kiprijana Antiohijskog

Gospode Bože Svedržitelju, Sveti Care, koji vladaš i vidljivim i nevidljivim tvorenjima!
Ti si sazdao čoveka na sliku i priliku Tvoju, i dao mu vlast nad svima tvorenjima Tvojim.
Zato Te molim, Gospode, pogledaj na slugu svoga (ime), i izbavi ga od svakog demonskog dejstva, od svake čini, vradžbine, zlog oka, zavisti i svake sile protivne.
Uništi, Gospode, svaku magiju i zle reči, svako dejstvo đavolsko, svako zlo što mu ljudi ili zli duhovi nanose, svesno ili nesvesno.
Ti, Gospode, raskini svaku vezu, svaku mrežu, svaku nečistu silu, jer Tebi pripada svaka vlast i slava.
Očisti, Gospode, misli, telo i dušu Tvog stvorenja; ispuni ga svetlošću Tvojom, mirom i silom Svetoga Duha, da bude čvrst u veri i zaštićen od svakog zla.
Jer Ti si svetlost i istina, Ti si Spasitelj naših duša, i Tebi slavu uznosimo, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvek i u vekove vekova.
Amin.
 
Ova molitva se čita u crkvama i manastirima, naročito na dan Svetog Kiprijana i Justine (2/15. oktobra po julijanskom/gregorijanskom kalendaru).
Veruje se da ima posebnu silu protiv čini, magije i demonskih iskušenja, ali se uvek čita uz post, ispovest i svetu pričest — nikada kao magijska formula.
 
Evo jedne narodne, skraćene verzije molitve Svetom Kiprijanu, kakva se čitala po manastirima, kućama i molitvenicima u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji kroz vekove.
Ona zadržava duh izvorne crkvene molitve, ali je jednostavnija i bliža običnom narodu.

Narodna molitva Svetom Kiprijanu

Sveti oče Kiprijane, slugo Boga živoga,
ti koji si silom Hristovom pobedio svaku vračariju i demonsku prevaru,
pogledaj i sada na mene, slugu Božjeg (ime),
i zaštiti me od svakog zla vidljivog i nevidljivog.
Ako je učinjeno kakvo zlo čarolijom, rečju, mišlju ili delom,
razori ga silom Krsta Gospodnjeg i imenom Isusa Hrista.
Neka se rastope i izgore sve mreže đavolske,
neka se raspe svaki zli udes, svaka zla pomisao,
i neka se povrati onome ko je zlo poslao — ne na propast, nego na pokajanje.
Zakloni me, Sveti Kiprijane, svojim molitvama,
i moli Gospoda da mi da mir, zdravlje, veru i snagu,
da u dobru istrajem, i da se spasenja udostojim.
U ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. Amin.

Ova verzija je često zapisivana u narodnim molitvenicima i rukopisnim zbirima iz XIX i početka XX veka.
Čitala se uveče pre spavanja ili kada bi se osećalo prisustvo „nečiste sile“, zajedno sa molitvom „Oče naš“ i znakom krsta.
Narod je verovao da Sveti Kiprijan „razvezuje“ sve vradžbine, jer je on sam — kao bivši čarobnjak koji se pokajao — imao vlast da raskine ono što je nekada znao da veže.
 
Evo nekoliko poznatih i zanimljivih primera kroz istoriju

Molitva Svetog Jovana Zlatoustog (4. vek)

Ova molitva se i danas nalazi u Molitvoslovu i čita se kod kuće ili u crkvi, posebno u vreme unutrašnje borbe, straha ili sumnje.
Gospode, Bože moj, u ruke tvoje predajem duh svoj.
Zakloni me pod krilima tvoje dobrote,
da ne zaspim na smrt, i da ne dođe đavo
i ne potrese dušu moju, jer ti si Bog moj,
i u tebe se uzdam.
Gospode, ukloni od mene svakog neprijatelja i protivnika,
jer si ti sila i slava i moć u vekove vekova.
Amin.

Ova molitva nije egzorcistička u formalnom smislu, ali se koristi kao lična zaštita od demonskog uticaja.

Starohrišćanska molitva Svetog Antonija Velikog (3–4. vek)

Antonije je bio pustinjak u Egiptu i često je, prema predanju, bio napadan od demona. Njegova molitva je kratka, ali snažna:
Gospode, izbavi me od iskušenja neprijatelja,
i daj mi snagu da podnesem njihove lukavstva.
Ti si moja svetlost, moj štit i moje utočište;
neka Tvoje ime bude bedem oko mene,
da nikakva sila tame ne može da me dotakne.
Jer Tebi pripada slava u vekove. Amin.
 
Molitva Svetog Nikite Remesijanskog (oko 400. godine)

Poznata kao „Zakletva protiv demona“, korišćena je u ranohrišćanskim obredima krštenja:
Odričem se tebe, satano, i svih dela tvojih, i svih slugu tvojih,
i svake službe tvoje, i svake oholosti tvoje.
Pristajem Hristu,
i verujem Njemu kao Caru i Bogu,
da me oslobodi od tame i da mi daruje svetlost večnu.
Amin.

Ova „molitva odricanja“ i danas postoji u pravoslavnom obredu krštenja — čita je sveštenik dok se kum i krštenik okreću ka zapadu i „pljuju“ đavola.
 
Stara slovenska molitva protiv zlih duhova (X–XI vek)

Nađena u glagoljskim rukopisima na Balkanu i u Rusiji; sadrži elemente rane hrišćanske i narodne vere:

U ime Boga živoga, odstupi, nečisti duše!
Ne plaši Božju decu, ne dotiči njihove domove,
jer Krst Gospodnji te pobeđuje,
i Duh Sveti te izgoni.
Svetlost Hristova sija, i tama se razgoni.
Amin.
 
Evo jednog autentičnog primera staroslovenske molitve protiv nečistih duhova, kakva se nalazi u rukopisnim Molitvoslovima iz 10–11. veka, pronađenim na prostoru današnje Srbije i Bugarske.
Ova molitva se naziva jednostavno „Молитва на прогнание беса“ (Molitva za progon demona).
Staroslovenski tekst:
Господи Боже силъ, отжени от раба твоего (имѧ) духа нечистаго,
и очисти сердце его от всякия скверны,
да будет жилище Святого Духа твоего.
Да отступит сатана, и да не дерзнет приближитися к созданию твоему,
яко силою честнаго и животворящаго Креста твоего сокрушен бысть.
Ты бо еси Бог наш, избавляющьй от всякаго зла,
и Тебѣ славу возсылаем,
Отцу и Сыну и Святому Духу,
нынѣ и присно и во вѣки вѣковъ. Аминь.
Prevod:
Gospode, Bože sila, odgoni od sluge Tvoga (ime) duha nečistoga,
i očisti srce njegovo od svake nečistote,
da postane obitalište Svetoga Duha Tvoga.
Neka odstupi satana i neka se ne usudi da se približi Tvom stvorenju,
jer je silom časnog i životvornog Krsta Tvog satrven.
Jer Ti si Bog naš koji izbavljaš od svakoga zla,
i Tebi slavu uznosimo,
Ocu i Sinu i Svetome Duhu,
sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
 
Naglo isterivanje demona (uticaj demona ne mora da bude samo kao u filmovima) može i da bude kontraproduktivno, kako i opominje sam Gospod. Najbolje je da se čovek osvećuje iznutra, pa će i demonu biti manje mesta i odstupiće.
Kako se čovek osvećuje? Molitvom, postom i crkvenim životom (redovno posećivanje crkvenih službi i pričešćivanje). Molitva mora da bude redovna, da postoji molitveno pravilo kojeg se treba držati.
Ziloti poput oca Simeona Rukumijskog greše što narod pozivaju na retko pričešće. Redovno pričešćivanje duhovno krepi čoveka, jača ga. Ali treba paziti i na krajnosti. Treba naročito paziti na postove i ne dozvoliti da se post zabacuje.
 

Back
Top