Put od aerodroma do Stele traje puna 2 h .
Ko kaze da je stigao za manje vremena - laze.
Put je ravan i kroz pustinju tako da je beskrajno dosadan jer ama nista na tom putu videti necete.
Stela di Mare je nešto kao selo , zapravo gomila stambenih zgrada i tri hotela .
Dosli smo po teskom mraku pa nismo stigli bas ni da sagledamo gde smo al vec ujutru je sve bilo jasno.
Odlicno organizovan prijem gostiju , koji traje sve ukupno 10 min, u sobama smo bili oko 2 iza ponoci i tu nas je cekala vecera. Posle onih sendvica u jatu to je bila gozba .
Sam hotel nekada je bio italijanski , ali je pre nekog vremena ( niko ne zna kad tacno ) prodat arapinu . vec ta informacija puno gooori , jer su italijane i francuze zaenili arapi , a srba ima daleko manje nego ranijih godina .
Ipak....sve to jos nekako funkcionise , mada sudeci po komentarima ljudi koji se tu vracaju vec drugi il neki cak 5 put , daleko je to od one tzv utalijanske usluge.
Meni koja nisam videla italijansku ova arapska nije bila losa , iako u poredjenju sa turskom , zabavna i smesna .
Resila sam da se ne nerviram, i da ne dam da mi gluposti kvare odmor pa sam ovo leto tako i preterala. Da hocete nasli bi 10001 zamerku ovom hotelu ...
Nasa soba bila je uredna , redovno odrzavana i sve je radilo sto nije bio slucaj sa ostalim sobama nasih turista.
Hrana u hotelu je .....svedena. Jednolicna i prilagodjena araapskom ukusu.
Arapa preko nedelje ima taman toliko da znas da su tu , al i kad dodje cetvrtak , preplave hotel i onda tu nastaje pravi sukob civilizacija i kultura i nama resenim da se tu dobro provedemo , glavni predmet zabave.
Usluga u restoranima je posebni hit....konobari su veseli al do zla boga spori i nezainteresovani , al kad ih vidis onako nasmejane nista ne mozes da im zameris.
Svaki cas nesto nema , te "koka kola je finiš"

, te "fanta is kaput ", te "nema ananas -oce jabuku ???"

Nasa deca su se smejala ko luda na brasno istrazujuci sta tog dana nema .