Originalni naziv Nekronomikona je Al-Azif, autora Abdul Alhazrede koji je bio na vrhuncu slave (Sadašnji Jemen) oko 700. godine naše ere.
Nakon toga, 950. god se prevodi na grčki pod nazivom Nekronomikon a koji se spaljuje 1050. po naređenju Patrijarha Mihaila., ipak, neki je pšreživeo jer se 1228. prevodi na latinski.
1232. Papa Georgije IX zabranjuje knjigu. Al' šipak. Izdanje se štampa na gotici u Nemačkoj a vek posle se grčki tekst štampa u Italiji.
Još jedan vek posle ide španski reprint latinskog teksta.
Arapski original tekst je izgubljen odmah nakon prevoda na grčki.
Da li je ovo fikcija ili istorijska činjenica ne bih znao, tako su naveli u Nekronomikonu Dejana Ognjanovića, štampa Everest Media.
Najsnažnija implementacija naziva knjige mrtvih, Nekronomikon, se nalazi u Lavkraftovim pričama, i to se spominje samo u dve.
Nisam siguran u pitanje, verovatno se mislilo da je to Lavkraftova izmišljotina ali po referencama ipak nije.