Dusa

images

images

Evo ti neki predlozi;)
 
Ovo se dešava zahvaljujući uobrazilji, odnosno pogrešnom mišljenju...
Pogrešno mišljenje nastaje zbog uplitanja impresija koje su se nagomilale u procesu evolucije svijesti. Funkcija svijesti se vremenom izopačila usljed djelovanja impresija manifestovanih u vidu želja. Kroz mnoge živote svijest je sve više pritiskalo breme posljedica neprekidnog nizanja raznih iskustava...
Te posljedice su ograničile opažanje duše. Iskustva koja duša prikuplja u okviru zasebnog ega su prividna. To je zabluda duše. Iz imaginacije univerzalne Duše rađaju se mnoge jedinke. To se zove Maja, ili Neznanje.
Чему све ово води?

Cijeli ovaj univerzum se može razložiti na jednu supstancu koja se zove Akaša. Sve što vidimo oko sebe, osjećamo, dodirujemo, kušamo, samo su različite manifestacije Akaše. Ona je veoma suptilna, sveprožimajuća. Sve što nazivamo čvrstim tijelima, tečnostima ili gasovima, figurama, formama ili tijelima, planetama - sve je sačinjeno od Akaše. A sila koja djeluje na Akašu i stvara ovaj univerzum od nje naziva se Prana. Prana je svaka moć u univerzumu koja se manifestuje kao sila ili privlačnost, čak i kao misao.Prana, dakle, djelujući na Akašu, kreira cijeli univerzum. Na početku kruga ova Prana, da tako kažemo, spava u beskonačnom okeanu Akaše. A onda se u ovom okeanu Akaše pojavio pokret pod djejstvom Prane i kako je ona, Prana, počela da se kreće, da vibrira, iz ovog okeana su se pojavili različiti nebeski sistemi, sunca, mjeseci, zvijezde, Zemlja, ljudi, životinje, biljke i manifestacije svih različitih sila i fenomena.
Znači, svaka manifestacija sile je Prana, a svaka materijalna manifestacija je Akaša. Kada se ovaj krug završi, sve što zovemo čvrsta tijela rastopiće se u sljedeći oblik, sljedeću finiju ili tečnu formu; to će se rastopiti u gasove, a oni u još finije, uniformnije, toplotne vibracije i sve će se vratiti u originalnu Akašu, a ono što sada zovemo privlačenje, odbijanje i kretanje, polako će se razložiti na originalnu Pranu. A onda se za Pranu kaže da spava neki period, zatim ponovo budi i izbacuje sve ove forme, a kada se ovaj period završi, cijela stvar se ponovo povlači. Tako se ovaj proces kreacije spušta i podiže, oscilira naprijed i nazad. Rečeno jezikom moderne nauke, on postaje statičan tokom jednog perioda, a tokom drugog je dinamičan. Jedno vrijeme je potencijalan, a drugo aktivan. Ova smjena se odvija vječno.
Ipak, ova analiza je samo djelimična. Ovo je ono dokle ide i moderna fizika. Međutim, filozofija joge ide dalje. Sljedeći korak, poslije razlaganja cijelog univerzuma na Akašu i Pranu, je razložiti njih na njihov izvor. A još viši entitet koji stoji iza njih je Um. Oni su nastali iz Uma, Mahata, univerzalne misaone sile. Misao je još finija manifestacija postojanja od Akaše i Prane. Misao je ta koja se dijeli na Akašu i Pranu. U početku je postojala univerzalna misao koja se manifestovala u Akašu i Pranu, a njihovom kombinacijom nastaje cijeli univerzum.

Sada dolazimo do psihologije joge. Ja gledam neki predmet. Spoljašnje senzacije dopiru do mene putem očiju i dalje se prenose čulnim nervima do mozga. Oči su samo spoljašnji instrument, nijesu organi gledanja, jer ako bismo uništili stvarni organ koji postoji iza, možemo imati i dvadeset očiju a ipak nećemo viđeti. Slika na mrežnjači može biti kristalno jasna, ali neće biti vida.Tako je organ različit od instrumenta; iza instrumenata, iza očiju, on mora postojati. Isto je i sa ostalim senzacijama. Nos nije čulo mirisa, on je samo instrument, a iza njega stoji organ. Kod svakog čula koje imamo tako prvo postoji spoljašnji instrument u fizičkom tijelu, a potom u istom fizičkom tijelu postoji i organ. Pa ipak, oni nijesu dovoljni. Pretpostavimo da ja govorim i da me ti slušaš veoma pažljivo. Nešto se dogodi, na primjer neko pozvoni na vratima, a ti ne čuješ zvono. Vibriranje zvuka je došlo do tvog uva, pogodilo je bubnu opnu, impresija je prenešena putem nerava do mozga, ali ti nijesi čula. Zašto? Um nije bio povezan sa organom. Kada je um odvojen od njega, ovaj mu može donijeti bilo koje vijesti, ali on ih neće primiti. Tek kada se poveže sa njim u mogućnosti je da primi informacije. Ali čak ni to ne čini cjelinu. Instrumenti mogu donijeti senzacije od spolja, organi ih mogu prenijeti unutra, um se može povezati sa njima, a da percepcija ne bude kompletna. Potrebano je još da postoji unutrašnja reakcija. Tek sa ovom reakcijom dolazi znanje. To što je spolja, šalje, da tako kažem, struju informacija u moj mozak. Moj um je preuzima i predaje intelektu koji je grupiše u odnosu na prethodno primljene impresije i šalje struju reakcije, a sa tom reakcijom dolazi do percepcije. Ođe se javlja volja. Dio uma koji reaguje naziva se intelekt. Pa ipak, ni ovo ne upotpunjuje cjelinu. Potreban je još jedan korak. Pretpostavimo da se nalazimo u prostoriji đe se nalaze projektor i platno i da ja pokušavam da projektujem sliku na to platno. Što treba da učinim? Treba da kroz projektor uputim različite zrake svjetlosti koji će pasti na platno i grupisati se na njemu. Potrebno je nešto nepokretno da bi na njemu mogli da projektujemo sliku. Ne mogu formirati sliku na nečem pokretnom; to nešto mora biti statično zato što se zraci svjetlosto koje bacam na njega kreću, a to pokretni zraci svjetlosti se moraju sakupiti, ujediniti, koordinirati na nečemu što je nepomično. Sličan je slučaj i sa senzacijama koje ovi naši organi prenose unutra i prezentiraju umu, a koje um zauzvrat prezentira intelektu. Ovaj proces neće biti potpun dok ne bude nečeg trajnog u pozadini na čemu se slika može formirati, na čemu možemo ujediniti sve različite impresije. Što je to što objedinjuje promjenljivu cjelinu našeg bića? Što je to što daje identitet nečemu što se neprekidno kreće? Što je to oko čega su okupljene sve naše različite impresije, oko čega se percepcije sakupljaju, grupišu i formiraju jedinstvenu cjelinu? Tragajući na ovaj način otkrivamo da mora postojati nešto, a takođe uviđamo da to nešto mora biti relativno nepokretno u odnosu na tijelo i um. Platno na koje projektor baca sliku je u odnosu na zrake svjetlosti nepokretno, jer u protivnom ne bi bilo slike. To znači da onaj koji posmatra mora biti individua. A to nešto na čemu um prenosi ove slike, na čemu su naše senzacije koje prenosi um i intelekt postavljene, grupisane i formirane u jedinstvo, ono je što se zove čovjekova duša.
 
Viđeli smo da je kosmički univerzalni um taj koji sebe dijeli na Akašu i Pranu, a izvan Uma smo pronašli Dušu. U ovom univerzumu, iza univerzalnog Uma, postoji Duša i ona se zove Bog. U individui to je čovjekova duša. U ovom univerzumu, u kosmosu, baš kao što se univerzalni um manifestuje kao Akaša i Prana, isto tako otkrivamo da se sama Univerzalna Duša manifestuje kao Um.
Ova Duša, ili Jastvo, ili Supstanca, je sve što postoji u univerzumu. Kao mnoštvo se pojavljuje pomoću imena i forme. Sjetimo se talasa na moru. Nijedan talas nije stvarno različit od mora, ali šta je to što ga prividno čini takvim? Ime i forma. Forma talasa i ime 'talas' koje mu dajemo. Kada nestanu ime i forma, on ponovo (po)ostaje more. Tako je cijeli ovaj univerzum jedno jedinstveno postojanje, forma i ime su uzrok svim razlikama. Kao što se sunce koje obasjava milione kapljica savršeno ogleda u svakoj kapljici posebno, isto tako se jedna Duša, jedno Jastvo, jedno Postojanje univerzuma ogleda u bezbrojnim kapljicama različitih imena i formi i čini različitim. Ali, u stvarnosti, ona je jedna. Ne postoji ni "ja" ni "ti", sve je Jedno. Postoji samo jedna Duša, vječno čista, vječno savršena, vječno srećna i slobodna - sve te različite promjene u univerzumu samo su pojava u toj jednoj Duši.

Na njoj su imena i forme naslikali sve ove snove. Forma je ta koja talas čini različitim od mora. Šta onda biva sa onim teorijama da čovjek poslije smrti odlazi u pakao ili raj, u ovu ili onu sferu i sl?
Ja proučavam knjigu, čitam i okrećem stranicu za stranicom. Svaka nova stranica koja dolazi biva okrenuta. Ko se mijenja? Ko dolazi i odlazi? Ne ja, već knjiga. Cijela ova priroda je knjiga ispred Duše, poglavlje po poglavlje se iščitavaju i smjenjuju i svaki čas se novi prizor ukazuje. I to je pročitano i ostavljeno za sobom. Nove stranice se pojavljuju, ali Duša je uvijek ista - vječna. Priroda je ta koja se mijenja, ne čovjekova duša. Rođenje i smrt su u prirodi, ne u nama. Oni koji sanjaju da će otići kod Boga koji sjedi na tronu i da će biti u raju, kada umru, jednostavno će i viđeti to što su imali u svojim umovima. Sve je to čovjekova sopstvena tvorevina. Sve te sfere, đavoli, bogovi, paklovi i rajevi, nalaze se samo u čovjekovom umu. Pretpostavimo da neko pred bebu stavi torbu zlata, a da dođe neki lopov i to zlato ukrade. Bebi će biti potpuno svejedno, on neće ovoga smatrati lopovom. Beba nema lopova u sebi, pa ga neće viđeti ni spolja. Isto tako, grješnik je samo onaj koji vidi grješnika u drugom čovjeku. Tako zao čovjek vidi ovaj univerzum kao pakao, dobar ga vidi kao raj, a savršeni čovjek ga vidi kao samog Boga. Sve je to tvorevina čovjekovog uma.

Zbog toga, čovjek mora da očisti svoj um, mora da se oslobodi svih impresija pohranjenih u njemu, svih prijanjanja, svih želja, svih tih imena i formi - samo tada spada veo sa očiju i čovjek čistog srca i uma otkriva da je njegov pogled na svijet potpuno izmijenjen. Svi ružni snovi koji su ga terorisali milionima godina iščezavaju i on, koji je sebe doživljavao kao čovjeka, boga ili demona, koji je mislio da živi u raju, paklu, na zemlji i sl, otkriva da je sveprisutan, da je svo vrijeme u njemu i da on nije ni u jednom vremenu, da su svi rajevi u njemu i da on nije ni u jednom raju, da su svi bogovi koji su ikad obožavani u njemu i da on nije ni u jednom od tih bogova. Shvata da je on bio taj koji je bio stvaralac bogova i demona, ljudi, biljaka, životinja i prava priroda čovjekova stoji otkrivena pred njim uzvišenija od svega uzvišenog, sveprisutna, savršena, beskrajna, besmrtna, srećna - postaje Jedno Jedinstveno Postojanje, Sat-Ćit-Ananda ( apsolutna istina-apsolutna svijest-apsolutna sreća). Samo tada sve obmane nestaju, svaka patnja iščezava, svim strahovima zauvijek dolazi kraj. Rođenje nestaje, a sa njim i smrt; bol nestaje, a sa njim i zadovoljstvo odlazi; zemlja iščezava, a sa njom i nebo; tijelo nestaje, a sa njim i um. Nestaje cijeli univerzum. To traganje, kretanje, neprekidno sukobljavanje sila zauvijek prestaje, a ono što se manifestovalo kao sila i materija, kao borba prirode, kao sama priroda, kao nebo i zemlja i biljke i životinje i ljudi i anđeli, sve to se transformiše u jedno, beskonačno, neprekinuto, nepromjenljivo postojanje. Čovjek spoznaje da je on jedno sa tim postojanjem. Kao što se raznobojni oblaci pojavljuju ispred neba, ostaju tu neko vrijeme, a zatim iščezavaju, isto tako se pred Dušom pojavljuju sve ove vizije Zemlje i raja, Mjeseca i bogova, zadovoljstva i bola, ali sve to na kraju prođe, ostavljajući jedno beskonačno, plavo, nepromjenljivo nebo. Nebo se nikada ne mijenja, oblaci su ti koji to čine. Pogrešno je misliti da se nebo promijenilo. Pogrešno je misliti da smo nesavršeni, da smo ograničeni i da smo odvojeni. Stvarni čovjek je Jedno Jedinstveno Postojanje.
 
De's kojice?

Jos uvek juris vetrenjace?
Kako bese ona poslovica?... Ako ne mozes da ih pobedis... ti im se...
suprostavljaj u tandemu ;-)

Мало их јурим, па попустим, да ми не побегну брзо. :mrgreen:

Ма важно је да ја из дана у дан све више побеђујем себе. :D

Ал ево... избаци ме из колосека овај сабор на коме су жене добиле душу...:lol:
 
Na početku kruga ova Prana, da tako kažemo, spava u beskonačnom okeanu Akaše. A onda se u ovom okeanu Akaše pojavio pokret pod djejstvom Prane i kako je ona, Prana, počela da se kreće, da vibrira, iz ovog okeana su se pojavili različiti nebeski sistemi, sunca, mjeseci, zvijezde, Zemlja, ljudi, životinje, biljke i manifestacije svih različitih sila i fenomena

Evo lepog primera odakle su ''naucnici'' crpili mehanizam za objasnjenje big banga i nastanka zivota na zemlji.
 
"Citav zivot pojedinca nije nista drugo do proces radjanja samoga sebe.I zaista,trebalo bi da smo u potpunosti rodjeni kada umiremo.Mada je to tragicna sudbina vecine pojedinaca,da umru pre nego su rodjeni."

Erih From

Boldovano moze posluziti kao pocetak za istrazivanje deja-vu
 
Мало их јурим, па попустим, да ми не побегну брзо. :mrgreen:

Ма важно је да ја из дана у дан све више побеђујем себе. :D

Ал ево... избаци ме из колосека овај сабор на коме су жене добиле душу...:lol:

Ne daj se kojice.

A jesu li dobile i masnicu uz dusu ili su im onako neumotanu dali!:?:!:?:!
 
ДУША ПРЕД ПРЕСТОЛОМ ТВОРЦА
Старац Клеопа

Браћо моја, да се подсетимо бесмртности душе. Да знате да смо на овој земљи странци и путници. Чујте шта каже Псалтир: "Ништа је човек на земљи и странац као његови родитељи!"
Нисмо дошли да останемо овде, овде је све пролазно, нестално; изашли смо рођењем и осванућемо смрћу. Свети и Богобојажљиви Јов каже овако: "Из утробе моје мајке пао сам у јаму!" Чули сте? Толики му се учини живот на земљи, након 400 година. Јер, после битке, Бог му подари још 140 година живота, после кушања толиким мукама и болестима; и толико му се учини, да из утробе своје мајке скочи у раку. Као један скок учини му се живот.
Живот је сен и сан...

Чујете ли чиме нас упоређује Дух Свети? "Човек је као трава, његови дани су као цвет пољски; тако ће цветати." И поново: "Његови дани као сен пролазе." И поново: "Дани моји као сен прођоше а ја сам као трава увенуо."
И поново каже: "Угасили се као дим дани моји и кости моје осушише се". И опет "Дани наших година су као мрежа паукова". Са мрежом пауковом пореде се наши дани. То јест, као што је ништавна мрежа паукова, тако је ништаван и живот наш на земљи: ми смо само сен, сан и крхки цветак на земљи!

Бог каже Исаији - слушај пророче, вичи и кажи пред народом: "Све тело човеково јесте трава и сва слава човека је као цвет траве. Осуши се трава и цвет јој паде, али реч Господа остаће у векове".

Да се не ослањамо на овај живот, јер је сен и сан.
Знате шта остаје у векове? Душа. Тело постане земља. Јер сахрањујемо а потом откопавамо мртве и за мало времена од њих остаје само прах - након неког времена ни кости не остају; све се претвара у ништа. То је прва заповест, јер "земља јеси и у земљу ћеш отићи". Али душа не умире никада. Душа остаје у векове векова, јер је дух и не може умрети. Тако је начинио Бог.
Али да би сте знали шта се дешава са душом када човек умре, рећи ћу вам који је пут душе након смрти, по Предању Православне Цркве.

Од смрти и до 40 дана након смрти, када се дешава појединачни суд душе и Бог разрешава где да останемо, на добром или лошем, до коначног суда, то је време пролазно, нестално време, за праведнике и за грешнике.
Када човек умре и када преда душу своју, у том моменту испред њега се појављује онолико ђавола колико је греха чинио и онолико Анђела колико је добрих дела имао у животу. Тако каже Св. Јефрем Сирин. А овде је велика битка. Јер све снаге боре се са ђаволима, да придобију душу, пошто ђаволи говоре да је душа њихова јер је грешна, али анђели кажу да има више добрих дела. И велика је борба, и зато се душа плаши да напусти тело. "Завеже јој се језик" када све ово види. Она види пуно, али не може да искаже. Она би рекла: "Ево колико ђавола је дошло!"

Видео је у Старој Агапији отац Јевтимије, недељу дана уочи смрти, како су се борили Анђели са ђаволима за душу, говорећи: "Погледај како се боре! Анђели Господњи са златним крунама на глави и ударају ђаволе. Гледај како беже!"

Недељу дана уочи смрти прорекао је да ће умрети, јер би изабрани човек од Бога, како говораше сестринство. Али не виде сви ову тајну да би је изрекли; могу видети али не и исказати.
Онда у смртном часу велики значај има и Анђео са крштења. Када он дође, сви се одстрањују. Анђео кога смо примили на Светом Крштењу, има велику снагу. Зато када се молите код куће, након завршетка молитава, да обавезно чините неколико метанија и Анђелу ккога сте примили на Крштењу и да говорите овако: "Свети Анђеле, чувару мога живота, моли се Христу Богу, за мене грешног (или грешну)!" Јер овај Анђео не само да нас сада чува, него нас он чува и после смрти. Он путује са нама кроз митарства, до 40 дана и имамо га као заштитника од Богом даног Крштења. Кад не би било њега, ђаво би чинио са нама све што жели.
Чујете шта се каже у Псалтиру: "Неће задремати онај што те чува". И поново каже: "Стаће Анђео Господњи око оних што се плаше Њега и избавиће их". Јасно је да је Анђео онај што нас чува у садашњем животу и након смрти, до 40 дана. Долази онај Анђео и каже: "Уклоните се, ђаволи! Ја познајем живот ове душе, од њеног рођења до сада".
И Анђео, долазећи, почиње да прича са душом овако: "Немој се плашити, сестро душо!" Свети Григорије Ниски каже нам зашто је назива сестром. Јер и Анђео и душа јесу разумна бића, самовласна, словесна и духовна, као што каже Свето Јеванђеље: "И биће сви као Анђели Божији".

Ево твог тела! Припази душо, ово је твоје тело, то је твоја кућа у којој си становала. Са овим си живела 20, 60, 80 година, колико је желео
Господ да ти подари на земљи; јер у Бога је живот а не у нас.
Анђео ће нам показати све што учинисмо и где га учинисмо
Припази, душо! Када на Страшноме суду буде затрубила труба, за трен има да васкрсне ово тело, као што га видиш, и бићеш са њим и отићи ћеш на суд, како каже апостол Павле: "Сви ће стајати пред збором суда Исуса Христа, да прими свако по ономе што је чинио, добро или зло". Анђео чувар има да је поново подсети: "Ево, сестро душо, када си био мало дете, послала те мајка да донесеш кофу воде или да донесеш зелениша из баште, или да дотераш гуске са паше, или да урадиш неки послић у дворишту. Ето тако си мислила онда; тако си онда разумела!"
И почиње да је подсећа још из детињства какво је добро учинила у своме телу и какво зло. "Ево овако си чинила, када си била први разред основне школе, онако у другом, онако у трећем; ето тако си чинила!"Након изласка у свет, када си била девојка или момак, када си се оженио или удала, ево то си чинила!" И подсећа је из детињства и до смрти свакога дана и сваког часа шта учини. Јер душа, након изласка из тела, памти пуно. Она је као сунчани зраци. Не отежује је земља нити тело да би заборавила. Све ће видети као у огледалу. То се дешава првога дана након смрти.

Другог дана након смрти дешавају се трепетније ствари. Другог дана након смрти душу Анђео Чувар води свуда где је човек ишао током целог живота. Онда ће се десити оно што пише у Псалтиру: "Зашто се плашим у злом дану? Јер безакоње моје овладаће мноме!" Цела слика живота човекова откриће се другог дана након смрти. Али ћеш рећи: "Оче, како може душа човекова да прође за један дан онуда куда је човек ишао целог живота?" Душа обилази свет за трен ока. Наша душа и Анђео Чувар иду брже него зрак муње, као што каже писмо: "Трчаће, Господе, у журби и брже од зрака муње, душе праведника вратиће се Теби", читамо код пророка Језекиља и још на неким местима. Душа је мисаоно биће и не стигнемо казати речи језиком а мислима смо обишли земљу пре изговора; ево, као кад бих рекао сада: Пекинг, Њујорк, Москва, Букурешт, Сихастриа. Таквом брзином путује душа када напустимо тело. И није никаква тешкоћа да обиђе другога дана са Анђелом сва места на која је ишла током целог живота. Она ће само помислити и стићи ће тамо где је помислила, јер путује брзином мисли.
Показује јој тада Анђео где је учинила добро а где зло. И показује јој само истину. Ево овде си играла, овде си се опијала, овде си блудничила са толиким женама или мушкарцима, овде си псовала, овде си пушила, овде си побацила толико деце, овде си проклињала, овде си крала, овде си певала, овде си се улењила, овде си се осветила некоме. Понизила си и проклињала, била си се. Ниси се исповедила, ниси постила и недостојно си се причестила!"
Показује јој и добра дела: "Ево, душо, овде си ишла у цркву: овде си слушала реч Божију, овде си читала свете књиге, овде си претрпела гнев са радошћу, овде си поучила некога, тамо си чинила милостињу, оденула си нагог, овде си напојила жедног, примила си странца." Показује јој све, све, и душа не може рећи ништа, јер јој показује само истину, јер Анђео не може слагати. Показује јој добра и зла дела.
И чуди се душа и пита Анђела:
- Свети Анђеле, како ти знаш све ово?
- Како да не знам, када сам стално био уз тебе! Ти си јела, ја нисам, ти си спавала ја нисам, ти си пила, ја не могу пити, ти си се одмарала, ја не могу. Ја нисам дух који може јести, или пити или спавати. Ја сам бдио стално - као што каже у Псалтиру: "Неће задремати онај што те чува". Јер да нисам био уз тебе, ђаволи би те бацили у пропаст, заједно са твојим видљивим и невидљивим непријатељима. Ја сам те чувао и стално био уз тебе и стално сам записивао шта мислиш. Јер познајем твоје мисли и шта говориш и шта чиниш, добро или зло".
А трећег дана након смрти, душа ће видети нас. Видеће да плаче мајка, плаче сестра или жена или муж. Тада она види да је оплакује родбина и бива јој жао. Али не носи нашу бригу, она мисли онда само о себи и говори: "Они остају на земљи и покајаће се, јер имају времена да чине добра дела. Али ја, камо одлазим? Ко ће мени тамо помоћи?"

Трећег дана придодаће се нашој души Анђели пратиоци, шест светлосних Анђела и са оним од крштења, биће их седам, који са нама пролазе застрашујућа митарства. Чули сте за ваздушна митарства?! Тада се врше службе за оне који желе милост од Бога и да их сачува од мрачних духова из ваздуха.
 

Back
Top