Hajde da ponovim:
Danas smo nakon kratkog istrazivanja zajednicki zakljucili da u tekstu kojeg si dao, Otkr.1,10 NE PISE koji je to sedmicni dan bio I ONDA SI SE TI POZVAO NA NEKE DRUGE NEBIBLIJSKE ZAPISE ,ne znam dali je to bila poslanica Alana Forda ili mozda Boba Rocka,nije ni bitno...
Adventisti su se podijelili u dvije skupine po argumentaciji i tvrdnji kako '
dan Gospodnji' (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10
nije nedjelja. Jedni tvrde da je to bila
subota, jer je samo i jedino
subota dan Gospodnji. Provjerimo Biblijom, i zdravim razumom koji nam je Bog dao, je li to bila subota.
Novozavjetni pisci ukupno
59 puta spominju tjednu subotu. Od toga, Ivan je spominje
11 puta, i svih jedanaest puta Ivan je imenuje subota (
σαββατα). Kako stvar stoji s ostalim novozavjetnim piscima i imenovanjem subote? Kod svih ostalih novozavjetnih pisaca zajedno, tjednu subotu nalazimo još
48 puta. I svih 48 puta imenovana je subotom (
σαββατα). Koliko puta u Starom zavjetu nalazimo tjednu subotu? Ukupno
107 puta, i svih 107 puta ponovo je imenovana kao subota (hebrejski šabat, grčki
σαββατα). Dakle, u čitavom Svetom Pismu nalazimo ukupno
166 tjednih subota, i svih 166 puta nazvana je subota (
σαββατα). Zaista je
nevjerojatno da bi Ivan, nakon što je subota 166 puta nazvana subotom (
σαββατα), subotu u Otk 1,10 nazvao
dan Gospodnji (
κυριακῇ ἡμέρᾳ).
Drugi dio adventista, niječući da je '
dan Gospodnji' (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10
nedjelja, kažu da Ivan ovdje govori o '
Danu suda' (Sudnjem danu - danu Jahvinu).
Neće ići! Jer, da Ivan u Otk 1,10 zaista govori o '
Danu suda' ili '
Jahvinu danu', Ivan bi tada upotrijebio
isti izraz koji su koristili svi starozavjetni pisci -
ημερα κυριου (dan Gospodinov u Septuaginti ili dan Jahvin u hebrejskoj Bibliji), ili izraz
ἡμέρα τοῦ Κυρίου koji koristi sveti Pavao (2 Sol 2,2) kada govori o
Danu suda.
Evo za ovo nekoliko primjera iz Starog zavjeta:
Iz 13,6:
Kukajte, jer je blizu Jahvin dan (ημερα κυριου), k'o pohara dolazi od Svemoćnog.
Iz 13, 9:
Dolazi nesmiljeni Jahvin dan (ημερα κυριου) - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.
Ez 13,5:
Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin (ημερα κυριου).
Evo nekoliko primjera i iz Novog zavjeta:
1 Sol 5,2:
Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji (ἡμέρα Κυρίου) dolazi baš kao kradljivac u noći.
2 Pt 3,10:
Kao tat će doći Dan Gospodnji (ἡμέρα Κυρίου) u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.
Pridjev „
Gospodnji“, (
κυριακῇ) koji Ivan koristi u Otk 1,10, u Svetom Pismu javlja se
samo 2 puta. Jednom kod Ivana u Otk 1,10 (vidjesmo gore) i jednom kod Pavla u 1 Kor 11,20.
1 Kor 11,20: Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje
Gospodnje večere (κυριακὸν δεῖπνον)
Pavao ga koristi za potrebe stvaranja
potpuno nove sintagme u kršćanskoj terminologiji. Naime, Pavlu je naprosto trebala istoznačnica za „
lomljenja kruha“, a iz koje će odmah biti vidljivo i jasno na koga se točno odnosi. Zato se Pavlov pridjev „Gospodnji“ (
κυριακὸν) isključivo odnosi na Gospodina Isusa. Tako je potpuno isto i s pridjevom „Gospodnji“ (
κυριακῇ) koji nalazimo u Otk 1,10. Riječ večera (gozba) je svakidašnja riječ u grčkom jeziku. Pavao tvori
novi pridjev, „Gospodnji“ (
κυριακὸν), stavlja ga uz imenicu „
večera“ (gozba) i dobiva potpuno novu sintagmu u kršćanskoj terminologiji - „
Gospodnja večera“ (
κυριακὸν δεῖπνον). Ne postoji u Svetom Pismu „Gospodnja večera“ koja bi se odnosila na Oca ili Duha Svetog, ona se uvijek
odnosi na Sina.
Ista je stvar kod Ivana u Otk 1,10. Ivan također koristi pridjev „Gospodnji“ (
κυριακῇ) stavlja ga uz općepoznatu grčku riječ „dan“ (
ἡμέρᾳ) i također dobiva
potpuno novu sintagmu u kršćanskoj terminologiji – „
dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ). Jednako kao što je u slučaju kod Pavla, tako se i ovdje kod Ivana pridjev „Gospodnji“ (
κυριακῇ) odnosi
isključivo na Sina. Dakle, dan Gospodnji u Otk 1,10 je neki dan koji se
jednoznačno odnosi na Gospodina Isusa. Ne postoji u čitavom Svetom Pismu „dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) koji bi se odnosio na Oca. Svakako, to je dan
Isusova uskrsnuća.
Zbog toga se u grčkom jeziku do dana današnjeg koristi 'skraćeni oblik' od
κυριακῇ ἡμέρᾳ - κυριακῇ, kao naziv za nedjelju.
Na koncu, što nam govori
najelementarnija logika. Sveti Ivan je imao mnoštvo učenika i slušatelja. Najpoznatiji je sveti Ignacije antiohijski. Svi oni koji su slušali Ivana, pa kasnije pisali i tako prenosili ono što su od Ivana čuli, izraz „dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) kasnije koriste
da označe nedjelju. Ivan je stotine puta ponovio ovu sintagmu dok je govorio svojim učenicima i ostalim slušateljima. Je li moguće uopće zamisliti da je Ivan stotine puta govorio o
suboti ili Danu suda, a svi njegovi učenici mislili kako im govori o
nedjelji!?!?!? Hipotetski, moguće je i to. Ali koliko je vjerojatno? Vjerojatno je onoliko koliko je vjerojatno
da sam ja sveti Ivan ili sveti Pavao.
Dan Gospodnji u Otk 1,10 je nedjelja. Zato i u svim ranokršćanskim spisima nalazimo upravo Ivanov izraz (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) iz Otk 1,10 kao izraz za nedjelju.