Da li je rana crkva učila da je Bog Trojstvo ?
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Jesu li Isus i njegovi učenici učili nauku o Trojstvu ?
Nauka o Trojstvu
------------------------
Gotovo sve crkve tzv. kršćanstva uče da je Bog Trojstvo. The Catholic Encyclopedia naziva nauku o Trojstvu ”centralnom naukom kršćanske religije“, definirajući je na sljedeći način:”U jedinstvu Božanstva postoje Tri Osobe: Otac, Sin i Sveti Duh, a ove Tri Osobe zaista su međusobno različite. Tako u riječima atanazijskog vjerovanja stoji: ’Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je Bog, a ipak to nisu tri Boga, nego samo jedan Bog.‘ (...) Te osobe su jednako vječne i jednako velike: nijedna nije stvorena i sve su svemoćne.“ The Baptist Encyclopædia daje sličnu definiciju. Ona kaže: ”[Isus] je (...) vječni Jehova (...) Sveti Duh je Jehova (...) Sin i Duh nalaze se u potpunoj jednakosti sa Ocem. Ako je on Jehova, onda su to i oni.
Prokletstva izgovorena nad protivnicima
---------------------------------------------------------
Godine 325. n. e., koncil biskupa u Niceji u Maloj Aziji formulirao je vjerovanje koje je Sina Božjeg proglasilo ’pravim Bogom‘, baš kao što je Otac bio ”pravi Bog“.
Dio tog vjerovanja navodi: ”Ali što se tiče onih koji kažu: Bilo je [vrijeme] kada [Sina] nije bilo, i: Prije nego je rođen, nije ga bilo, i da je nastao iz ničega, ili koji tvrde da je Sin Božji različite osnove ili biti, ili da je stvoren, ili da je podložan izmjenjivanju ili promjeni — takve Katolička crkva proklinje.“ Dakle, svatko tko je vjerovao da Sin Božji nije jednako vječan kao Otac ili da je Sin stvoren, bio je predan vječnom prokletstvu. Možemo samo zamisliti koliki je pritisak da se bude s time suglasan izvršen na masu običnih vjernika.
Godine 381. n. e., u Konstantinopolu je održan još jedan koncil na kojem je objavljeno da se sveti duh treba obožavati i slaviti baš kao i Oca i Sina. Godinu dana kasnije, 382. n. e., u Konstantinopolu je održan još jedan sinod koji je priznao potpuno božanstvo svetog duha. Te iste godine, prije koncila u Rimu, papa Damas I iznio je zbirku učenja koja crkva treba osuditi. Taj dokument, nazvan Damasova bula, uključivao je sljedeće navode:
”Ako bilo tko poriče da je Otac vječan, da je Sin vječan i da je Sveti Duh vječan: heretik je.“
”Ako bilo tko poriče da je Sin Božji pravi Bog, baš kao što je Otac pravi Bog, koji sve može, koji sve zna, i koji je jednak Ocu: heretik je.“
”Ako bilo tko poriče da je Sveti Duh (...) pravi Bog (...) koji sve može i sve zna (...) heretik je.“
”Ako bilo tko poriče da su tri osobe, Otac, Sin i Sveti Duh, istinite osobe, jednake, vječne, koje obuhvaćaju sve stvari vidljive i nevidljive, da su svemoguće (...) heretik je.“
”Ako bilo tko kaže da [Sin koji je] učinjen tijelom nije bio na nebu sa Ocem dok je bio na Zemlji: heretik je.“
”Ako bilo tko, iako kaže da je Otac Bog i da je Sin Bog i da je Sveti Duh Bog (...) ne kaže da su oni jedan Bog (...) heretik je.
“Jezuitski izučavatelji koji su gornji tekst prevodili sa latinskog dodali su komentar: ”Papa Sv. Celestin I (422-432) očito je ove navode smatrao kanonskim zakonom; oni se mogu smatrati definicijama vjere.“ A izučavatelj Edmund J. Fortman tvrdi da ova bula predstavlja ”zdravu i čvrstu trinitarijansku nauku“.
Ako si pripadnik crkve koja prihvaća nauku o Trojstvu, da li ovi navodi opisuju tvoju vjeru ?
I da li uviđaš da vjerovanje u nauku o Trojstvu, kako je uče crkve, zahtijeva da vjeruješ da je Isus bio i na nebu dok je bio na Zemlji ?
To učenje slično je onome što je svećenik iz četvrtog stoljeća Atanazije naveo u svojoj knjizi O inkarnaciji: ”Riječ [Isus] nije bila ograničena Svojim tijelom, niti ju je Njezina prisutnost u tijelu spriječila da bude prisutna i na drugim mjestima. Kad je On sklonio Svoje tijelo, On također nije prestao Svojim Umom i moći upravljati svemirom (...) On je još uvijek Izvor života cijelom svemiru, prisutan u svakom njegovom dijelu, a ipak izvan svega toga.“
Što znači nauka o Trojstvu
--------------------------------------
Neki su zaključili da nauka o Trojstvu znači samo pripisivanje božanstva Isusu. Za druge, vjerovanje u Trojstvo jednostavno znači vjerovanje u Oca, Sina i sveti duh. Međutim, pobliže razmatranje vjerovanjâ tzv. kršćanstva razotkriva kako su takve zamisli žalosno neprimjerene u odnosu na službenu nauku. Službene definicije jasno ukazuju da nauka o Trojstvu nije jednostavna zamisao. Umjesto toga, to je cjelina koja se sastoji od odvojenih ideja koje su kroz dugo vremensko razdoblje bile pomirene i međusobno povezane jedna s drugom. Iz predodžbe o Trojstvu koja se pojavila nakon koncila u Konstantinopolu 381. n. e., iz Damasove bule iz 382. n. e., iz atanazijskog vjerovanja koje je nastupilo nešto kasnije i iz drugih dokumenata, jasno možemo odrediti što tzv. kršćanstvo smatra naukom o Trojstvu. Ona uključuje sljedeće konačne zamisli:
1. Rečeno je da postoje tri božanske osobe — Otac, Sin i sveti duh — u Božanstvu.
2. Za svaku od tih odvojenih osoba rečeno je da je vječna, niti jedna nije nastala prije ili poslije druge.
3. Za svaku je rečeno da je svemoćna, niti jedna nije veća ili manja od druge.
4. Za svaku je rečeno da je sveznajuća, da sve zna.
5. Za svaku je rečeno da je pravi Bog.
6. Međutim, rečeno je da ne postoje tri Boga, već samo jedan Bog.
Nauka o Trojstvu zaista je cjelina koja se sastoji od ideja koje uključuju najmanje gore navedene glavne činioce i još i više, što se otkriva razmatranjem detalja. No, ako razmotrimo samo gore navedene temeljne zamisli, očito je da, ako se ukloni bilo koja, ono što ostaje više nije Trojstvo tzv. kršćanstva. Da bi se dobilo potpunu sliku, moraju biti prisutni svi ti dijelovi.
S tim boljim razumijevanjem izraza ”Trojstvo“, možemo se pitati: Je li to bilo učenje Isusa i njegovih učenika ?
Ako jest, tada se trebalo potpuno oblikovano pojaviti u prvom stoljeću naše ere. Budući da se ono što su oni učili nalazi u Bibliji, tada nauka o Trojstvu ili jest ili nije biblijska nauka. Ako jest, Biblija je treba jasno učiti. Nije razumno misliti da bi Isus i njegovi učenici poučavali ljude o Bogu, a da im ipak ne bi rekli tko je Bog, posebno kad bi se od nekih vjernika zahtijevalo da za Boga daju čak i svoj život. Dakle, Isus i njegovi učenici trebali su najveću prednost pridati poučavanju drugih o toj životovažnoj nauci.
IZVOR :
http://www.watchtower.org/c/index.html