Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

[ZabranjeniLegenda]

Ајд, нек ти буде

Uvijek ce biti, rujna zora simbolizuje crveni crnogorski barjak, ojha

 

[Pumpaj Dinstanović]

Vladika Petar I Gluhodoljanima, 1792. godine:

 

[ZabranjeniLegenda]

Odlicna rasprava o doticnoj temi:

(Ne racunam Sarica, ko je baljezgar)

 

[ZabranjeniLegenda]

 

[Mej bregami]

Dubrovačka književnost je bila dio šire književnosti Dalmacije i Hrvatske. Tu je dolazilo do međusobne razmjene i utjecaja.
Srbima je to sve bilo strano, nisu sudjelovali u tome, nije bilo razmijene.

Dubrovački pjesnik Mavro Vetranović (1482. – 1576.) hrvatsko i dalmatinsko ime rabi nešto drugačije nego Stjepan Gradić pa Dubrovčanima poručuje da »po svietu svak pravi da ste sve Dalmate natekli u slavi ne samo Dalmate, gospodo predraga, neg još sve Hrvate skupivši jednaga«.
Vetranoviću je pojam Hrvat nadređen pojmu Dalmat, no nije jasno jesu li mu Hrvati svi Slaveni ili samo jedan njihov dio.
U poslanici svojemu prijatelju i književniku Petru Hektoroviću (1487. – 1572.) s Hvara 30-ih godina XVI. stoljeća Vetranović svoj jezik zove »naš jezik«, »slovinski jezik«, »jezik hrvatski« (Rešetar 1901., Grčević 2013.). Vetranović ne upotrebljava glotonim hrvatski u današnjem značenju. On mu je istovrijednica raširenijemu glotonimu »slovinski jezik«, koji se u zamišljaju hrvatskih humanista deklarativno mogao odnositi i na jezik svih Slavena ili barem
većega dijela južnih Slavena, iako je u realnim komunikacijskim odnosima
riječ bila o književnom jeziku samo onih koji su ga upotrebljavali i koji su ga zvali slovinskim, dalmatinskim, ilirskim i hrvatskim imenom, a to su bili
predci današnjih Hrvata, uključujući Dubrovčane.

 

[Mej bregami]

Glotonim bosanski se kao oznaka govorenoga jezika i kao oznaka idioma smatrao uzoritim idiomom hrvatskim piscima u Dalmaciji. U
Dubrovčanina Mavra Orbinija to se očituje u primjedbi glede »Bosanaca«
da »od svih naroda slavenskog jezika, oni se mogu podičiti najčišćim i
najotmjenijim govorom i hvale se da oni još i dandanas čuvaju čistoću slavenskog jezika«.
Proglašavanje jezika Bosanaca »čistim« i »uzoritim« u dalmatinskim krugovima predstavlja začetak hrvatskoga purizma. Oznaka bosanski jezik nije se u to doba odnosila na jezik bosanskih muslimana
(»Turaka«) ili pravoslavaca (»Srba«, »Grka«, »šizmatika«), nego na jezik
bosanskih katolika, koji su sudjelovali u hrvatskoj etnogenezi i u pisanoj i usmenoj komunikaciji s dalmatinskim katolicima umjesto brojnih
dalmatizama i inih dalmatinskih romanizama rabili riječi slavenskoga
podrijetla. Zato se njihov jezik u Dalmaciji smatrao čistim i uzoritim.

S purističkom intencijom i u okviru panslavenskoga sagledavanja vlastita
identiteta Dubrovčanin Stjepan Gradić (1613. – 1683.) stoga ocjenjuje jezik
svojega sugrađanina Junija Palmotića (1607. – 1657.) ovako:

»Veoma se brinuo, osobito u tom epu, da mu jezik bude pravilan i čist od
ostalih mana, a osobito od stranih riječi. Kako je pak zapažao da je slavenski
jezik zbog prostranstva zemalja i raznolikosti naroda koje obuhvaća nekako razdijeljen na više narječja, nije se povodio za načinom govora kojim se služe njegovi sugrađani – oni, kako sam već rekao, ni po podrijetlu nisu Slaveni, a zbog neprekidnih veza s Talijanima i s ostalim stranim narodima uživaju u
govoru puno stranih riječi i fraza – nego onim kojim se služe Bosanci. Ti se
naime ljudi koliko tjelesnim izgledom i dostojanstvom, toliko i načinom govora
čine od prirode stvorenima za ozbiljnost i ljepotu. Njihov se govor mnogo više
približava uobičajenom jeziku daleke Podolije i Rusije negoli onome kojim se
služe Česi i Poljaci što leže među njima.«

Stjepan Gradić u nastavku svojega teksta naznačuje da je Palmotić,
koji se je – ponavljamo – navodno ugledao u jezik »Bosanaca«, pisao prvenstveno za »Dalmatince i Hrvate«:

»Ako ostali Dalmatinci i Hrvati ili drugi koji naši ljudi naiđu u tom djelu na
govor koji se ponešto razlikuje od onoga kojim se sami služe, treba da smatraju da taj veoma vrstan pjesnik zaslužuje onaj isti oprost kojim su Atenjani počastili Pindara, Kalimaha, Teokrita i dorske pjesnike, odnosno nauzvrat Sicilci Beoćani i Lakonci Atičane Sofokla, Euripida i Aristofana.«

Govoreći o »Dalmatincima i Hrvatima«, Gradić nema na umu dvije različite čitateljske publike, nego jednu identitetsku zajednicu, koju poput Bohoriča imenuje dvočlanim imenom. Dubrovčani su bili dio njezine cjeline, u koju su na opisani način uvrštavali i »Bosance« (katolike). Njezino
dvočlano ime bilo je motivirano toponimom Dalmatia et Croatia odnosno
Croatia et Dalmatia kojim se označivalo jedno kraljevstvo.
Sastavnice toga dvočlanoga imena rabile su se (istoznačno) često i zasebno, a toponim Dalmacija kao stariji bio je učestaliji. Njegova učestalost
bila je uvjetovana i njegovom uporabom kao zemljopisnoga pojma, sa ili bez
državno-pravnih implikacija.

Dubrovački autori često su isticali svoju pripadnost upravo Dalmaciji. Braneći se od uključivanja u tzv. talijansku carinu, dubrovačke vlasti uputile su 1446. godine vlastima grada Barcelone poznato pismo u kojem kažu:

»vjerujemo, da je ne samo vama već i narodima cijelog svijeta poznato i bjelodano, kako Dubrovčani nisu Talijani niti su Italiji podložni, nego su koliko po svome jeziku, toliko i po razlogu položaja Dalmatinci i podložni pokrajini Dalmaciji.«

Filip de Diversis u Govoru u slavu kralja Alberta, koji je 1438. kao Habsburgovac okrunjen za ugarsko-hrvatskoga kralja, zapisuje kako je Sigismund, Albertov prethodnik, »običavao pred svim narodima svijeta govoriti: Svi su se Dalmatinci od nas odmetnuli, a jedino su Dubrovčani uz nas i čuvaju neokrnjenu vjeru.«
Vinko Foretić primjećuje da »sve do pada Republike više se puta i u službenim i u neslužbenim dokumentima ubraja Dubrovnik u Dalmaciju, što nema značenje politički-teritorijalno, jer je
ostala Dalmacija pod Mlecima, ali ima geografsko-kulturno, a i nacionalno,
jer se Dubrovčani smatraju pripadnicima istog naroda, koji živi u ostaloj
Dalmaciji.«

 

[Zvonimir Božić]

Proglašavanje jezika Bosanaca »čistim« i »uzoritim« u dalmatinskim krugovima predstavlja začetak hrvatskoga purizma. Oznaka bosanski jezik nije se u to doba odnosila na jezik bosanskih muslimana
(»Turaka«) ili pravoslavaca (»Srba«, »Grka«, »šizmatika«), nego na jezik
bosanskih katolika, koji su sudjelovali u hrvatskoj etnogenezi i u pisanoj i usmenoj komunikaciji s dalmatinskim katolicima umjesto brojnih
dalmatizama i inih dalmatinskih romanizama rabili riječi slavenskoga
podrijetla.

Opet lažeš. Odnosno prenosiš tuđe laži. U to vrijeme Dubrovčani kneza Lazara nazivaju Bosancem i Srbe nazivaju Bosancima.

Bosanski katolici jesu sudjelovali u hrvatskoj etnogenezi, kao važan faktor, to je nesporno. Međutim, to ništa ne govori o njihovom srednjovjekovnom identitetu koji je tada ipak različit u odnosno na srednjovjekovni hrvatski identitet.

I Česi su sudjelovali u etnogenezi Hrvata i Nijemci i mnogi drugi, po logici ovog teksta kojeg si prepisao bez navođenja izvora, sve što je češko i njemačko je i hrvatsko.

Čestitam, najviše laži postiraš na ovom podforumu, gdje je konkurencija ozbiljna.

 

[ZabranjeniLegenda]

Opet lažeš. Odnosno prenosiš tuđe laži. U to vrijeme Dubrovčani kneza Lazara nazivaju Bosancem i Srbe nazivaju Bosancima.

Bosanski katolici jesu sudjelovali u hrvatskoj etnogenezi, kao važan faktor, to je nesporno. Međutim, to ništa ne govori o njihovom srednjovjekovnom identitetu koji je tada ipak različit u odnosno na srednjovjekovni hrvatski identitet.

I Česi su sudjelovali u etnogenezi Hrvata i Nijemci i mnogi drugi, po logici ovog teksta kojeg si prepisao bez navođenja izvora, sve što je češko i njemačko je i hrvatsko.

Čestitam, najviše laži postiraš na ovom podforumu, gdje je konkurencija ozbiljna.

Ne, Mavro Orbini je dobro razlikovao Bosance i Srbe.

 

[Mej bregami]

Opet lažeš. Odnosno prenosiš tuđe laži. U to vrijeme Dubrovčani kneza Lazara nazivaju Bosancem i Srbe nazivaju Bosancima.

Bosanski katolici jesu sudjelovali u hrvatskoj etnogenezi, kao važan faktor, to je nesporno. Međutim, to ništa ne govori o njihovom srednjovjekovnom identitetu koji je tada ipak različit u odnosno na srednjovjekovni hrvatski identitet.

I Česi su sudjelovali u etnogenezi Hrvata i Nijemci i mnogi drugi, po logici ovog teksta kojeg si prepisao bez navođenja izvora, sve što je češko i njemačko je i hrvatsko.

Čestitam, najviše laži postiraš na ovom podforumu, gdje je konkurencija ozbiljna.

Da pozorno pročitaš vidio bi da su to citati ljudi iz Dubrovnika 15.-17.st.
U srednjem vijeku su još postojala pojedina plemena sa svojim identitetima. Mogla su spletom povijesnih okolnosti završiti u bilo kojem drugom narodu i danas bi to bilo savršeno u redu jer drugačije ne bi znali.
Ovo što danas imamo je isto tako splet povijesnih okolnosti. Znamo za mnoga slavenska plemena koja su zapisana, a danas ih više nema, utopili su u drugim narodima. Tu su, ali nisu više što su bili prije 1000 godina.
Postavljati pitanja zašto je nešto danas ovako, a nije onako je uzaludno. To su bili procesi gdje su se ljudi sami priklanjali identitetu koji im je bio bliži iz više razloga.

 

[Zvonimir Božić]

Ne, Mavro Orbini je dobro razlikovao Bosance i Srbe.

Ne sramoti se.

 

[Zvonimir Božić]

Da pozorno pročitaš vidio bi da su to citati ljudi iz Dubrovnika 15.-17.st.
U srednjem vijeku su još postojala pojedina plemena sa svojim identitetima. Mogla su spletom povijesnih okolnosti završiti u bilo kojem drugom narodu i danas bi to bilo savršeno u redu jer drugačije ne bi znali.
Ovo što danas imamo je isto tako splet povijesnih okolnosti. Znamo za mnoga slavenska plemena koja su zapisana, a danas ih više nema, utopili su u drugim narodima. Tu su, ali nisu više što su bili prije 1000 godina.
Postavljati pitanja zašto je nešto danas ovako, a nije onako je uzaludno. To su bili procesi gdje su se ljudi sami priklanjali identitetu koji im je bio bliži iz više razloga.

Nije sporno da su u tekstu koji si podvalio kao da je tvoj citati nekih Dubrovčana.

Ovo demantira zaključke teksta koji su ukrao i postavio kao svoj:

 

[Mej bregami]

Ne sramoti se.

Kao što piše, jedini koji tako to prenosi je taj anonimni izvor. Jedini!

 

[ZabranjeniLegenda]

Ne sramoti se.

Prema Orbiniju, Bosanci potiču od drevnog naroda Tračana, iliti konkretnije od tračkog plemena Besa. Prema antičkim izvorima, tvrdi Orbini, proto-Bosanci su živeli na obalama reke Meste.

Dok za Srbe, Orbini pise da drevno prebivalište Srba jesu močvare u zaleđu Azovskog mora, u rejonu reke Don.

 

[Mej bregami]

Nije sporno da su u tekstu koji si podvalio kao da je tvoj citati nekih Dubrovčana.

Ovo demantira zaključke teksta koji su ukrao i postavio kao svoj:

Što sam podvalio?

 

[Zvonimir Božić]

Kao što piše, jedini koji tako to prenosi je taj anonimni izvor. Jedini!

Opet lažeš. Jedini izvor iz tog vremena koji prenosi Kosovsku bitku, a ne jedini koji Srbe naziva Bosancima.

 

[Zvonimir Božić]

Što sam podvalio?

Tuđi tekst pod svoj. Dovoljno si dugo na forumu da znaš da se tuđi tekstovi moraju navoditi uz citat ili link.

 

[Zvonimir Božić]

Prema Orbiniju, Bosanci potiču od drevnog naroda Tračana, iliti konkretnije od tračkog plemena Besa. Prema antičkim izvorima, tvrdi Orbini, proto-Bosanci su živeli na obalama reke Meste.

Dok za Srbe, Orbini pise da drevno prebivalište Srba jesu močvare u zaleđu Azovskog mora, u rejonu reke Don.

Jel Orbini jedini dubrovački autor?

 

[ZabranjeniLegenda]

Jel Orbini jedini dubrovački autor?

Ja sam ti rekao da je Orbini dobro razlikovao Bosance i Srbe.

 

[ZabranjeniLegenda]

Zaista u ovom slucaju, Srbi svojataju zbog kompleksa nize vrijednosti.

 

[Mej bregami]

Opet lažeš. Jedini izvor iz tog vremena koji prenosi Kosovsku bitku, a ne jedini koji Srbe naziva Bosancima.

To nije tako vidljivo na tom komadiću teksta otrgnutog iz konteksta kojem pripada.

 

[Mej bregami]

Tuđi tekst pod svoj. Dovoljno si dugo na forumu da znaš da se tuđi tekstovi moraju navoditi uz citat ili link.

Još ti i piše u tekstu tko su autori.

 

[Mej bregami]

Zaista u ovom slucaju, Srbi svojataju zbog kompleksa nize vrijednosti.

Žena laže i ne zacrveni se.

 

[ZabranjeniLegenda]

Mislim da jedan hrvatski intelektualac je nedavno rekao:

,,Srbi samo imaju prasetinu, gusle i rakije, i znaju da ne mogu medju evropske kulture sa takvim sadrzajem, pa moraju svojatati."

@Mej bregami

Da li se slazes s ovom konstatacijom?

 

[ZabranjeniLegenda]

Žena laže i ne zacrveni se.

Veli ona ,,A svakako dometi srpske kulturne bastine sezu mnogo sire od granica drzave"

Zamisli da Italija svojata knjizevnike Korzike, ili Napoleona jer je Korizikanac a pricaju slicnim jezikom kao Italijani? Kako bi Francuska reagovala

Ovo sto Srbija radi je prejadno, i granici sa Seseljevom ideologijom. I onda Srbi se bune kada Bugarska svojata Nis i kulturnu bastinu Šopa, ili kada Albanci svojataju Milosa Obilica i manastire po Kosovu.

Cak i gospodin ,,ekspert" mrtav ladan kaze ,, u 19. vijeku ogromna vecina Dubrovcana su kazali da su Srbi" @Q. in perpetuum hibernum

 

[Лекизан]

Zaista u ovom slucaju, Srbi svojataju zbog kompleksa nize vrijednosti.

Комплекс ниже вредности према коме?