Secam se jedne mesavine pudle i terijera kad sam bio klinac u komsiluku. Ako bi se moglo reci da kuce moze da bude zlo, e ovo bi bilo to. Svako vece kad bih se vracao kuci, prikradala se negde i napadala redom koga cuje da ide. Nije ono u opste bilo opasno, nego naporno. Samo iskoci, iskezi zube i krene da laje nekim opsednutim piskavim zlim glasom i strecne te da ispizdis i krenes da psujes. Wawawawawawaaa. I jednom mi iskoci iza coska, pravo ispred mene a skapiram da je pored bila neka rupa od kuce ispod oluka. I napravim se da bezim, ona se primi, krene da me juri, izmaknem se, ona prokliza do ivice rupe i samo je patikom onako cusnem i uleti u rupu. I danas se secam tog zvuka, kako besno laje iznutra a zvuk se nekako potrefio sa olukom i odzvanja.
Wang wan wa woung woung.