DREKAVAC!?

Još jedan slučaj, doduše malo stariji, od pre dve godine, ovog puta u Srbiji

Mala dlakava stvorenja već godinama uznemiravaju Veru Ivanić iz Burova kod Lazarevca. Ona veruje da je za sve kriva obližnja bara u koju su devojke bacale kopilad

Prema jednoj od mnogobrojnih legendi raširenih u Bosni i Srbiji, drekavac je materijalna manifestacija umrlog, nekrštenog čoveka, najčešće deteta, koje ne može da nađe mir i proganja sve koji su mu zgrešili u životu. Reč je o biću iz mitologije Južnih Slovena, malom, dlakavom stvorenju koje ima glavu pande, telo mačke, a rep veverice.

Oglašava se mešavinom dečjeg plača i vučjeg zavijanja, i po pravilu predviđa nesreću u kući u kojoj se nastani. Obično se šetaju po groblju, a svoje žrtve dave u snu. Veoma se plaše svetlosti, ali ne mogu biti uništeni sve dok sami ne pronađu mir.

Da im čovek ne može ništa tvrdi i Vera Ivanić, penzionisani lekar i vlasnik titule primarijusa, koju je stekla radeći godinama u beogradskim medicinskim ustanovama. Ne plaši ih se, ali otkako su se odomaćili na tavanu njene vikendice u rodnom selu Burovo nadomak Lazarevca, ne daju joj mira.

- Ne znam zbog čega su se uselili baš na tavan moje kuće, ali znam da su mi dosadili - kaže naša sagovornica. - Noću izlaze i šetaju po gredama, kače se po zavesama i veoma su bučni. Postavljala sam im zasede, ostavljala otrov, ali nikada nisam videla nijednog mrtvog.

Probleme sa drekavcima ima već nekoliko godina, ali joj je baka Stana pričala da su se pojavljivali i ranije. Najviše zbog samog mesta na kome se kuća nalazi, a ono je tokom istorije bilo poprište najkrvavijih ratnih sukoba. Tokom Prvog svetskog rata ovde je bio štab austrougarske vojske, a posle izgubljene bitke i grobnica u kojoj su položene kosti izginulih ratnika sa obe strane. Kasnije su ostaci preneti u zajedničku spomen-kosturnicu u Lazarevcu, a mesto nekadašnje rake i danas je obeleženo velikim kamenom, koji se nalazi tik uz ulazna vrata.

- Ovde nikada nismo ništa sadili izuzev cveća - tvrdi Vera. - Ponekad upalimo sveće za postradale, ali ne verujem da to ima veze sa masovnom pojavom ovih čudnih stvorenja. Pre bih rekla da je reč o nečem drugom, možda i razumljivijem.

Verina priča nas vraća u isto vreme, doba okupacije, kada su Srbijom zavladali soldati Habzburške monarhije. Skoro tokom celog Prvog svetskog rata ovde su boravili Austrijanci, čije se zlo dugo pamtilo i generacijski prenosilo. Ponajviše su ga se sećale silovane seoske devojke, koje su neželjeni porod odmah po porođaju bacale u baru, koja se i danas neposredno blizu kuće.

- Ko zna koliko je kopiladi usmrćeno u ovoj vodi, ali ni sudbina njihovih majki nije bila ništa srećnija - seća se Vera. - Ma koliko bile imućne i lepe, nijedna od tih devojaka se posle rata nije mogla udati. Čak su i sami roditelji vraćali prosce sa ulaznih vrata, plašeći se sramote svojih unesrećenih kćeri. Čak i one koje su uspele da zasnuju porodicu, činile su to sa najvećim rđama u selu, onima što ni sami nisu imali neku vrednost u sebi, pa im je takav bio i porod. Iz tih brakova su se uglavnom rađali neradnici, alkoholičari, raspikuće i kriminalci. Ne pamti se da je ijedan od tih brakova bio srećan.
Vera Ivanić ne sumnja da pojava drekavaca ima veze sa odbačenom decom. Ali to joj ne donosi utehu, još manje joj može pomoći. Sama nije mogla da im se suprotstavi. Jedina nada su joj sada stručnjaci sa Veterinarskog fakulteta, kojima namerava da se obrati. U međuvremenu, često je obilaze brojni radoznalci, lovci na vile i vilenjake, ljubitelji onostranog, ali i svi oni koji bi da likove iz bajke rado vide i svojim očima.

http://www.pressonline.rs/sr/vesti/regioni/story/90434/Drekavci+su+među+nama

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dakle u pitanju je žena, primarijus doktor, znači visoko obrazovana osoba, a ne neka tamo primitivna baba... plus je neverovatna slučajnost što su se stvorenja pojavila upravo u blizini bare u kojoj je toliko dece usmrćeno... vrlo zanimljivo
 
Prema jednoj od mnogobrojnih legendi raširenih u Bosni i Srbiji, drekavac je materijalna manifestacija umrlog, nekrštenog čoveka, najčešće deteta, koje ne može da nađe mir i proganja sve koji su mu zgrešili u životu. Reč je o biću iz mitologije Južnih Slovena, malom, dlakavom stvorenju koje ima glavu pande, telo mačke, a rep veverice.

U bre, koja kombinacija :eek:
 
Priča se da u jednom selu na Kosovu kada je bilo bombardovanje poginuo je jedan muškarac i oni ga normalno sahraniše ali taj čovek se nije krstio.Posle deset godina kada je njegova žena sedela uveče odjednom se on pojavio na prozoru i počeo nešto da ispušta kao da plače i da zavija nekako.Bio je prljav,duge sede isprljane kose i brade.Žena se uplašila i gađala ga jabukom koja je bila na stolu i on je pobegao.Žena se šlogirala.Sutradan kada je selo otišlo na njegov grob bio je otkopan,a pop je osveštao kuću te žene i više se takve stvari nisu ponavljale...
 
Priča se da u jednom selu na Kosovu kada je bilo bombardovanje poginuo je jedan muškarac i oni ga normalno sahraniše ali taj čovek se nije krstio.Posle deset godina kada je njegova žena sedela uveče odjednom se on pojavio na prozoru i počeo nešto da ispušta kao da plače i da zavija nekako.Bio je prljav,duge sede isprljane kose i brade.Žena se uplašila i gađala ga jabukom koja je bila na stolu i on je pobegao.Žena se šlogirala.Sutradan kada je selo otišlo na njegov grob bio je otkopan,a pop je osveštao kuću te žene i više se takve stvari nisu ponavljale...

Svašta narod priča...eto stari ljudi se sećaju priča o Sovjetskom savezu tik nakon završetka drugog svetskog rata, govorilo se da kod braće Rusa pada kiša kad neko pritsne dugme, toliko su razvijeni bili :D
 
Ili bila priča u Hercegovini kažu onom prostom narodu kad dođu Sovjeti doneće specijalnu mašinu koja će da poravna sva ta Brda i napravi ravnice i plodno zeljište...
 

Back
Top