Parra-Bellum
Buduća legenda
- Poruka
- 40.087
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
kiseli prestani da lazes!
@Hectoriuos
ne to je davno dokazani falsifikat samo ti nisi u toku....zaostao si
Komunisti su objavili spisak svih civilnih muslimanskih žrtava u Drugom svetskom ratu, kojih ima 8.000 (A. Miletić, V. Dedijer, Genocid nad muslimanima, Svjetlost, Sarajevo, 1990. godine)

jeste, tako je...skroz si u pravu![]()
Inace Kosta Nikolic je pisac udzbenika iz istorije, cime samo zelim da ukazem na ozbiljnost svega sto iznosim...




("Istorija", za III razred prirodno-matematičkog i IV razred društvenog smera; autori:
Kosta Nikolić, Nikola Žutić, Momčilo Pavlović i Zorica Špadijer; Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva, Beograd 2002.)
Najnoviji udžbenik istorije za gimnaziju solidno je urađen kada je reč o svemu – osim o
našoj novijoj istoriji. U tom delu udžbenik je tužno ogledalo mitova i zabluda one
nacionalističke desnice koja do dana današnjeg nije razumela zašto je poražena u Drugom
svetskom ratu. To je ona kukavna nacionalistička desnica kojoj su svi krivi osim nje
same, koja živi od samosažaljenja i od teorija zavere, sve nadajući se da će revizijom
istorije dokazati kako je onomad bila u pravu. U tom smislu njeni napori podsećaju na
podjednako dirljive napore hrvatske vladajuće nacionalističke elite da Nezavisnu Državu
Hrvatsku proglase "dijelom antifašističke koalicije": i jednima i drugima krivi su
pobednici u Drugom svetskom ratu; ni jedni ni drugi ne mogu da prebole ishod Drugog
svetskog rata, niti su shvatili njegovu suštinu.
KOMUNISTI I SRPSKA ELITA: Drugi svetski rat suočio je čovečanstvo s isključivim
(ili-ili) moralnim izborom planetarnih razmera – izborom između apsolutnog zla nacizma
i apsolutnog dobra borbe protiv nacizma. Nije tu bilo velike pameti, niti teških dilema:
borba protiv nacizma bila je stvar elementarne pristojnosti, lepog vaspitanja i obične
pameti. Nije da je ta borba bila anđeoski čista, niti je mogla biti: tu se računala samo
efikasnost; u strateškom i taktičkom planiranju činjene su greške, ali i svesna žrtvovanja
nevinih jer su moralni izbori često bili teški (masovna tepih bombardovanja, na primer).
Ali – tako je u svakom ratu. U današnjem svetu smatra se – skoro bez izuzetaka – da je
ishod Drugog svetskog rata bio srećan i da je vredelo boriti se tako kako se borilo.
Naknadna pamet, politički motivisana pri tom, tu ne vredi ništa: bili biti pametni kad je
trebalo, a ne danas. Bilo bi dobro da je kraljevskoj vladi u izgnanstvu i Jugoslovenskoj
vojsci u otadžbini pošlo za rukom da organizuju i vode uspešni gerilski rat i pokret
otpora, da uspešno presecaju nemačke komunikacije, vezuju značajne trupe za svoj teren,
nanose neprijatelju ozbiljne gubitke i, uopšte, budu pokret otpora sličan onima u Italiji,
Danskoj, Poljskoj, Norveškoj, Francuskoj. Na taj način bili bi sačuvali simpatije i pomoć
saveznika, možda bi ih bili uverili da se ipak iskrcaju na Jadranu (što se i dalje čini
neverovatnim) i bili bi uračunati u sile pobednice. Ali nije tako bilo; bilo je ovako kako je
bilo, pa – prema tome – valja preispitivati sopstvene greške i slabosti, a ne kukati na
pokvarenost komunista i velikih sila.
Vratimo se, međutim, ovom udžbeniku. Period Kraljevine Jugoslavije tu se opisuje kao
nepovoljan po Srbe, čija je "elita" loše štitila "nacionalne interese sopstvenog naroda".
Naime, "Iskušenja kroz koja je srpski narod prolazio između dva svetska rata uslovila su
velike ideološke podele i istrošila su nacionalnu ideju. Lutanja i nesnalaženja srpske elite
i vladajućih krugova najbolje su iskoristili jugoslovenski komunisti koji su 1941. godinu
dočekali sa jasnim idejama i prečišćenim stavovima.". I inače je ratove i krize najbolje
dočekivati s jasnim idejama i prečišćenim stavovima, pa bi se valjalo zapitati zašto su baš
komunisti to učinili, a ne "srpska elita". Biće da su zato i bili uspešniji.
Period Drugog svetskog rata u ovom udžbeniku je definitivno najgore obrađen, politički
pristrasan i uopšte konfuzan. Ukupni utisak je da su autori rešili da iskoriste priliku i da
odu u potpunu negativnu krajnost u odnosu na udžbenike istorije iz komunističkog
vremena. Kao da su pomislili da im se ta prilika ukazala baš sad, u vreme kad se
nacionalistička desnica ohrabrila da ispuzi ispod kamena pod koji se zavukla 5. oktobra i
da svoje usluge ponudi jednoj od političkih opcija u Srbiji. Iz ovog udžbenika ispada da
se trebalo držati Trojnog pakta; pa, kad smo to već uprskali tim nesrećnim udarom od 27.
marta, e, onda je trebalo ćutati i čekati, tajno se organizovati i skupljati oružje za kasniji
ustanak, praviti manje sabotaže i širiti lažne vesti među nemačkim vojnicima. "Akcije su
morale biti usklađene s razvojem situacije na savezničkim frontovima", kaže se; ukazuje
se i na "štetnost preuranjenih dejstava".
E, sad: "razvoj situacije na savezničkim frontovima" nije bio baš povoljan po saveznike u
proleće 1941. Našim galantnim saveznicima tada je očajnički trebao nekakav pokret
otpora na Balkanu da nešto uradi i olakša pritisak Vermahta, a ne da čeka na "razvoj
situacije". Oba pokreta otpora, istini za volju, dočekala su početak rata s donekle
preteranim optimizmom u brzu pobedu svojih saveznika (Engleske i SSSR-a), ali je
partizane optimizam brzo prošao – iako je bio veliki ("zgaziće njih Rus do jeseni"). Ovaj
udžbenik, međutim, do kraja će se držati ne ekvidistancije, izjednačavanja dvaju pokreta
otpora, nego će sistematski simpatisati četnike i gde treba i gde ne treba, tražeći im
opravdanja i pljujući partizane gde stigne.
KEC K’O VRATA: Na stranama 168 i 169 Draža Mihajlović i Josip Broz dobiće po
jedan okvir sa slikom, ali i pristrasno obojene kratke biografije. Draža je imao "dobro
vojno obrazovanje. Prošao je herojsku školu Prvog svetskog rata iz koga je izašao s
mnogim odlikovanjima... Bio je ogorčeni protivnik nacizma... Ukazivao je najvišim
vojnim strukturama... ali nije nailazio na razumevanje... Bio je frankofil... uveren u vojnu
moć Francuske. Vaspitavan je u duhu odbrane otadžbine i vernosti domu Karađorđevića".
Sve u svemu heroj, ljubi ga majka, osim što se malo preračunao s "vojnom moći
Francuske", ali neka... Broz je, pak, opisan kao belosvetski hohštapler: "Mnogi detalji iz
njegove biografije nepoznati su i do danas... (Da vam kažem u poverenju, slatka moja –
on je vanbračni sin mađarskog grofa!) Pod vidom borbe za radnička prava organizovao je
demonstracije i terorističke akcije... Imao je negativnu ulogu u stradanju jugoslovenskih
komunista u Staljinovom teroru... Uoči rata reorganizovao je KPJ i pretvorio je u
militantnu i fanatizovanu organizaciju, oslanjajući se na mlađe komuniste. Dosledno je
sprovodio politiku koja je bila uperena protiv nacionalnih interesa srpskog naroda."... Ah,
da: Nemci su ga ispratili kada je krenuo da komanduje partizanima.
Imamo, dakle, "nacionalni pokret" s jedne, Dražine, strane – i komunjare, bandu
anacionalnu, s druge, Brozove, strane. S nemačke tačke gledišta, naravno, "najveća
opasnost ležala je, pak, u stvaranju jedinstvenog ustaničkog fronta i masovnom dizanju
srpskog sela, što su mogli da izvedu samo srpski nacionalni borci", kažu autori
udžbenika. Desilo se, međutim, da "srpski nacionalni borci" zbog nečega nisu uspeli da
dignu selo i stvore jedinstveni front, od čega je Nemcima svakako bilo lakše. KPJ je, pak,
krenula "ofanzivno" i na veliko.
Vratite se, vrli čitaoče, u slatke gimnazijske dane: ustanite i odgovorite na tri pitanja koje
ovaj udžbenik sugeriše nastavnicima na strani 169.
1. "Ocenite ratnu strategiju četnika";
2. "Šta mislite, da li je 1941. srpski narod imao snage da pokrene ustanak?";
3. "Da li je ofanzivna koncepcija KPJ bila opravdana?"
Ako ste u odgovorima pošli od opštepoznatih istorijskih činjenica, možete da sednete:
dobili ste keca k'o vrata. Ako ste bistriji od toga, odgovori glase: na pitanje 1. "Mudra";
na pitanje 2. "Nije"; na pitanje 3. "Ne".
Đeneral Milan Nedić provukao se i ovde, jer je bio "svestan da će se ishod Drugog
svetskog rata rešiti na velikim frontovima" i jer se "protivio nepromišljenim pokretima
protiv okupatorske vojske". Mita Ljotić, međutim, loše je prošao; jedini kompliment za
njega je "ideološki fanatizam" njegovih dobrovoljaca, "veći i od komunističkog. Za
partizane nisu imali milosti".
Na pitanje "Da li je ta vlada (đen. Milana Nedića) bila kvislinška ili iznuđena?",
odgovorićete uspešno ako ste savladali prethodna pitanja.
Isto vredi i za sledeće pitanje:
"Da li su velike žrtve naroda imale smisla i da li je herojstvo kada se slabo naoružani i
neiskusni borci uvode u borbu protiv najjače vojske na svetu?"
Čestitamo, položili ste prijemni ispit za gimnaziju u okupiranom Nedićevom Beogradu.
"Srpski ustanak ugušen je u krvi". Tako je ovaj udžbenik sahranio četrdeset prvu i
ustanak i sve. Jedini rezultat bio je "srpsko-srpski raskol koji će ostaviti najdugotrajnije
posledice po dalji razvoj rata..." Zanimljivo je da se, na primer, Prvi srpski ustanak i Prvi
svetski rat ne mere istim takvim aršinima u ovom udžbeniku. Naime, i 1804. i 1914.
srpski se narod suočio s mnogostruko nadmoćnijim vojskama i bio ispočetka gadno
poražen, ali se to ne naziva avanturizmom, nego herojstvom.
......NACIONALNI I DUHOVNI INTERESI: Sasvim očekivano, početak ustanka u
Hrvatskoj vezuje se isključivo za spontane pobune Srba protiv ustaških pokolja i tu se
staje. Nema ni reči o ulozi KPJ u tome, a pogotovo ni reči o hrvatskim partizanima, kojih
je bilo poprilično, ako niste znali, ali nisu ni bili četnici ni ustaše, pa nisu ni pomenuti u
udžbeniku koji je iskopao svaki, pa i najblesaviji detalj o četnicima. Ali zato imate još
jedno pitanje:
"Zašto su ustaše imale veliku podršku u hrvatskom narodu?"
Prva proleterska brigada, ako niste znali, formirana je da bude "čelična pesnica u borbi
protiv reakcije i pete kolone"; okupator se tu ne pominje. Sasvim u skladu s tim, đeneral
Mihajlović je početkom 1943. "nastojao da po svaku cenu spreči partizanski pohod na
srpske zemlje", ama mu nije uspelo. Onda se čuveni Avnoj sastao u Jajcu da bi "suzio
srpske nacionalne teritorije i dao državnost narodima koji je do tada nisu imali
(Makedonci, Albanci, muslimani)".
Pitanje: "Da li su avnojevska rešenja bila u skladu s nacionalnim interesima srpskog
naroda?"
"Razmislite: zašto su srpski nacionalni i duhovni interesi tako tretirani na Drugom
zasedanju Avnoja?"
Uloga saveznika takođe je bila drugačija nego što se to inače misli: "Od Amerike se
očekivalo da uzme u zaštitu legalne jugoslovenske institucije i spreči pobedu NOVJ-a";
to, naime, autori udžbenika misle da su "srpski nacionalni radnici" očekivali. Verovatno
je bilo budala koje su tako nešto očekivale; bilo ih je i koji su 1993. očekivali da konjičke
divizije donskih kozaka dojašu u galopu preko Karpata, Srpstvu Vaskolikom u pomoć.
Pošto nikakvoj Americi na pamet padalo nije da "spreči pobedu NOVJ-a", a perfidni
Albion nas je – po običaju – izdao, ispade da je "sudbina demokratije u ovom regionu
žrtvovana radi univerzalnog principa na kome je počivao ceo sistem posleratnog uređenja
– podela sveta na interesne sfere". Tako se desilo da su se "sve tri strane (Staljin, Čerčil i
Ruzvelt) složile da partizane treba maksimalno vojno pomoći. Jugoslavija je na taj način
postala deo sovjetske interesne sfere". Sve što ste do sada o tome znali – nije, dakle,
tačno.
Pitanje: "Zašto su zapadni saveznici odbacili četnike?"
Mogući odgovori i ocene: "Zato što su se partizani uspešnije borili protiv sila Osovine"
(1);
"Ne znam" (2);
"Zato što su odustali od iskrcavanja na Jadranu" (3);
"Zato da bi bacili Srbe Staljinu u ralje" (4);
"Zato što oduvek mrze Srbe zbog njihove duhovnosti" (5).
PRISTALICE DIKTATURE: Zabrinuti zbog Avnoja i izdaje saveznika, četnici su o Sv.
Savi 1944. godine održali Svetosavski kongres i usvojili stavove o budućem državnom i
političkom uređenju Jugoslavije: "buduća država biće uređena kao trojna federacija u
obliku ustavne i parlamentarne nasledne monarhije"; odluke Avnoja ocenjene su kao
"bezuspešni pokušaj uzurpiranja narodne volje".
Tada je, 1944, đavo već bio odneo šalu: Nemci su se ubrzano povlačili i skraćivali linije
fronta, a – otkriva nam ovaj udžbenik – "udarnu snagu partizanskoj vojsci davali su Srbi
iz zapadnih srpskih pokrajina, koji se nisu dvoumili i spremno su jurišali na svoje
sunarodnike u Srbiji". Ti Srbi iz "zapadnih srpskih pokrajina" (a nisu iz Čačka, Užica i
Valjeva) igraće i dalje negativnu ulogu u ovom udžbeniku.
Pitanja:
1. "Ocenite razloge KPJ za napad na Srbiju 1944. godine". A? Ničim izazvana KPJ
mučki "napada Srbiju 1944." A?
2. "Koje su odluke i kakav je karakter Svetosavskog kongresa? Da li je to rešenje bilo
prihvatljivije za srpski narod?" A?
3. "Zašto su prekodrinski Srbi partizani s nemilosrdnom žestinom napadali svoje
sunarodnike u Srbiji?"
"Najteži udarac gen. Mihajlović i njegovi vojnici dobili su ipak s one strane od koje se to
najmanje očekivalo: od svog vrhovnog komandanta", saznajemo iz ovog udžbenika.
Naime, 12. septembra 1944. kralj Petar II pozvao je "sve Srbe, Hrvate i Slovence" da se
ujedine u Narodno-oslobodilačkoj vojsci pod komandom maršala Tita. E, tu je piscima
udžbenika prepuklo srce junačko i ravnogorsko: "Srpske rojaliste napustio je njihov kralj
o kome su pevali pesme za vreme rata i umirali noseći u srcu njegovo ime"... (šmrk,
šmrk!). A taj mučki udarac snašao je Jugoslovensku vojsku u otadžbinu, "JVUO", u
trenutku kada je njena strateška pretpostavka i "ideja vodilja bila: ishod rata će se
preokrenuti zbog sukoba Zapada i Sovjetskog Saveza"; odakle nam je ta "ideja vodilja"
poznata? Milovan Bojić? Slobodan Milošević?
Ovom udžbeniku treba priznati i da je Drugi svetski rat ipak apsolvirao na sledeći način:
"Iako je ovaj rat imao i svoju imperijalnu dimenziju (borba za novo gospodarenje svetom
po slamanju nacizma i fašizma), on je ipak u svojoj suštini predstavljao odbranu od
najvećeg zla u dotadašnjoj istoriji čovečanstva". Uf! "Ipak"! Ali, taj rat i pobeda u njemu
imaju jednu strašnu i neizlečivu manu: u njemu nisu pobedili četnici (hrvatska braća u
Kristu naših pisaca istorijskih udžbenika rekli bi "ustaše").
Sad – kako je, tako je: "Kada je Drugi svetski rat završen, u Srbiji su od radosti zbog
pobede nad okupatorom bile jače i vidljivije ucveljenost i tuga zbog poginulih, kako u
ratu protiv okupatora, tako i za onima izginulim u građanskom ratu među samim
Srbima", otkrivaju nam autori udžbenika. Pa onda sledi očajnički vapaj u pitanju za đake:
"Zašto diktatura, ma koliko surova bila, uvek nalazi pristalice u sopstvenom narodu?"
Zašto, zaista?
Ostatak naše i svetske istorije spakovan je pri kraju knjige kako-tako. Đaci, između
ostalog, treba da znaju odgovor i na pitanje: "Da li su na adekvatan način bili zaštićeni
interesi jugoslovenske krune?"; u posleratnom periodu, to jest. Nisu, a i zašto bi bili i šta
se to tiče maturanata? A onom belosvetskom probisvetu Brozu preko volje je priznato da
je uspeo da izradi onog propalog bogoslova Staljina. Osma sednica CK SKS-a pomenuta
je korektno, kao i uloga Slobodana Miloševića, sve u jednom malom okviru. Ali, ukupna
ocena jugoslovenskih ratova 1991–1999. tumači se tvrdoglavo kao nastavak Drugog
svetskog rata: "Nezavršeni rat nastavio se tačno posle 50 godina", zaključuju pisci
udžbenika, sasvim logički neizbežno, u skladu sa svojim političkim frustracijama.
"Nezavršeni rat" posle 50 godina nisu i neće dobiti četnici i đeneral Draža, naprotiv:
srpski nacionalni interes upropašćen je u tom ratu temeljitije nego ikada, upravo
avanturističkom politikom srpskog nacionalizma, ali to se u ovom udžbeniku
maturantima ne objašnjava. Naprotiv: preko tog monumentalnog poraza prelazi se olako,
usput, u jednom okvirčiću. U odnosu na štetu koju je srpskom nacionalnom interesu
naneo ovaj naš tupi i nedopečeni kleptokratski nacionalizam, komunistička nacionalna
politika bila je mila majka.
Miloš Vasić
a sto se tice kicene biografije tvog uzora,pisane od samardzica, je cista poezija, koja nema veze sa realnoscu., sto je draza i pokazao u praiksi u drugom svetskom ratu, da ne zna da komanduje
...izgubio si svaki kredibilitet na ovom forumu
1 Arhiv opštine Požarevac, neregistrovana dokumenta.
pa kakav ti je to arhiv, ako su mu dokumenti neregistrovani?
znam da je DM netko, pravio, i netko rodio, inace, bi vec pisali novu bibliju (mozda i hoce, kako si poceo...)
elem njegova "strucna" biografija, sto rece "covek doktor vojnih nauka" (skoro....), e taj deo je malo nategnut. jeste, odlikovan je , bio je hrabar , balkanski i prvi svetski rat stoje. posten srbin, odan monarhiji. (ali ne jugosloven,...).ali ono posle; covek je bio stabac, administrativac, obavestajac, zamenik ovoga , i zamenik onoga, na duznostima koje su beznacajne ( i koje bi ga odvele ili u penziju ), da nije bio u dobrim odnosima sa generalom mirkovicem ( to je onaj gospodin koji je isplanirao puc, i organizovao ga, a simovic ga samo izvrsio....). draza nije komandovao vecim jedinicama pod vatrom, a zadnji put je komandovao vodom u prvom svetskom ratu, kao porucnik...sto se pokazalo ... nedostatak organizacionih sposbnosti, nedostatak liderskih sposobnosti, nedostatak uspostavljanja komandnog lanca...on po svom treningu nije bio politicar, niti je imao diplomatskog takta. situacija u kojoj se nasao je bila prevelika za njegove sposobnosti. on je to i rekao u svom zavrsnom govoru..ljudi s kojima je bio okruzen, su bili mladji po rangu, bez iskustva, a njegovi politicki savetnici, su bili mediokriteti, isto kao i on.britanci su sa zadovoljstvom napravili od njega heroja (profesionalni oficir, monarhista, srbin sa borbenom tradicijom srpske vojske iz prvog svetskog rata, saveznik...). broz je bio komunista , automatski nepozeljan...medjutim, britanci su se predomislili, kada su videli da DM ne daje sta oni hoce, niti izvrsava naredjenja....i onda je ta ista propagandna masina, ga samljela u prasinu... i ponovo ga digla 1948, kada je "trumanova doktrina" (o hladnom ratu) , stupila na scenu ...i ponovo ga bacila u prasinu, kada je poceo rat u koreji...

Ovu temu otvaram zato sto je trenutno aktuelno pitanje Dražinog groba ili da budem precizniji mesta gde su ga komunisti mucki i kukavicki likvidirali. Takođe je podnet zahtev za rehabilitaciju i poništenje presude kojom je posle II sv.rata osuđen na smrt, a prethodno su mu oduzeta sva građanska prava.
Zamislio sam ovu temu kao mesto gde se može naći sve o Draži, biografija, fotografije, izjave, itd. a najmanje u sta ova tema treba da se pretvori je rasprava. Zato bih odmah zamolio, bez zlonamernih upada, takvih tema je gomila i to možete tamo.
Ko je bio Draza pre II sv. rata?
Ja jesam republikanac i nikada neću biti monarhista ali ne bi mi padalo napamet da ubijam prijatelje,rođake,komšije i otimam im imovinu ako su monarhisti.
Treba istoriju sagledati realno :
Draža je bio častan čovek i častan oficir koji je svome narodu želeo dobro u ta teška vremena i potpuno je zaslužio da mu se kao čoveku skine ljaga sa imena.
koji je svome narodu želeo dobro

(posto kod srba partizana koljaci ne kotiraju ).ili im zeli sve najbolje za uskrs?Ja jesam republikanac i nikada neću biti monarhista ali ne bi mi padalo napamet da ubijam prijatelje,rođake,komšije i otimam im imovinu ako su monarhisti.
Treba istoriju sagledati realno :
Draža je bio častan čovek i častan oficir koji je svome narodu želeo dobro u ta teška vremena i potpuno je zaslužio da mu se kao čoveku skine ljaga sa imena.


Milanne, ne lupetaj gluposti...zna se ko je ubijao politicke neprijatelje...Vas idol je proglasen za jednog od 10 najmasovnijih ubica u 20.veku, to je danas realna slika o Titu, a nasli ste se ovde da raspravljate o Drazi.
Ali sto se mene tice samo pisite, vase ne sliazenje sa teme samo govori o vama samima, i svima je jasno da vam se lagano ali sigurno blizi kraj...odlazite u proslost, i to jasno pokazujete ovde...Vi ste juce, Draza je danas i sutra..![]()
Milanne, ne lupetaj gluposti...zna se ko je ubijao politicke neprijatelje...Vas idol je proglasen za jednog od 10 najmasovnijih ubica u 20.veku, to je danas realna slika o Titu, a nasli ste se ovde da raspravljate o Drazi.
Ali sto se mene tice samo pisite, vase ne sliazenje sa teme samo govori o vama samima, ali i o tome kakva je velika licnost Draza bio i jeste danas...kao i vasem idolu i vama smeta i mrtvi Draza, jos vise vam smeta raskrinkavanje vas propagande i konacna pobeda nad vasim decenijskim lazima...svima je jasno da vam se lagano ali sigurno blizi kraj...odlazite u proslost, i to jasno pokazujete ovde...Vi ste juce, Draza je danas i sutra..![]()
„Presudom Vrhovnog suda FNRJ, Vojnog veća od 15. jula 1946. godine, osuđen sam na kaznu smrti streljanjem. Skrhan fizički i duševno, nedaćama koje su me pratile kroz ceo moj život, molim Prezidijum Narodne Skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije da mi kaznu smrti streljanjem zameni putem svoje milosti, kaznom lišenja slobode. Molim da se ova moja molba uzme kao moje iskreno pokajanje i da mi Prezidijum olakša tešku kaznu na koju sam osuđen. Uveravam Prezidijum da ću za vreme izdržavanja kazne lišenja slobode, svojim predanim i požrtvovanim radom uložiti sve da doprinesem koristi našoj novoj državi, kao što sam već pokazao pre i u toku procesa u više mahova. S molbom da mi putem najviše milosti Prezidijuma Narodne Skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije dade pomilovanje, Učtiv Dragoljub - Draža M. Mihailović 15. jula 1946. g. u Beogradu“


kiseli jel se ti skidas sa kompa
kako napisem post tu si
tejk it izi...
opet pokazujes da si juce...hehe...Svestan si da dolazi trenutak istine o Drazi i njegovim cetnicima, ponistenje staljinistickog procesa i totalna rehabilitacija...zato i skaces ovako...![]()
Iz knjige Fitzroya Macleana : Rat na Balkanu
Ostalo je pitanje četnika generala Mihailovića, kojima smo dosada davali mnogo više pomoći nego partizanima i kod kojih je još uvek bila akreditovana britanska vojna misija. Po dokazima iz različitih izvora, a naročito po izveštajima britanskih oficira koji su bili
dodeljeni četničkim jedinicama, potvrdilo se ono što sam i ja saznao. Naime, da general
Mihailović već dosta dugo nije pružao skoro nikakav otpor Nemcima; da je disciplina u
njegovim trupama loša i da su mnogi njegovi komandanti manje ili više otvoreno sarađivali s neprijateljem. Ukratko, njegov doprinos savezničkom cilju sada je bio tako mali ili nikakav, a akcije koje su se vodile bile su uglavnom delo manjeg broja britanskih oficira, dodeljenih četničkim jedinicama. U ovim okolnostima predloženo je da se Mihailoviću pruži poslednja šansa. Preko britanske misije pri njegovom štabu, od njega će se zatražiti da digne u vazduh jedan železnički most koji je od znatnog strategijskog značaja na železničkoj pruzi Beograd — Solun. Ako to ne izvrši do određenog datuma, misija će biti povučena, a dostavljanje materijala četnicima obustavljeno. Ovaj predlog izgledao je dovoljno pravičan.Ovako se završila veza koja se još od početka zasnivala na nesporazumu. Uz pomoć naše propagande, mi smo u našoj mašti od Mihailovića napravili nešto što on nikada ozbiljno nije ni predstavljao. Sad smo ga odbacili, jer nije ispunio naša sopstvena očekivanja.Pošto je odlučeno da se četnici odbace, zadatak naše politike bio je da što pre pomognemo jačanje partizana u Srbiji.
