Koča
Elita
- Poruka
- 15.249
da podsetimo nesretnika kako izgledaju dokumenti kolaboracije...ili sta je sam partizanski rezimski istoricar bio prisiljen da stavi u knjigu, kada je ova saradnja postala poznata na zapadu....sve jasno 
Poslanik Kase je sledeceg dana 17.marta, o razgovorima sa partizanskim predstavnicima obavestio Ministarstvo spoljnih poslova u Berlinu telegramom br. 1174, pod oznakom ''tajna drzavna tajna''.
....Kase, zatim zakljucuje da na osnovu predloga partizanske strane ''postoji mogucnost da Tito sa pristalicama prekine borbu protiv Nemaca, Italijana i Hrvatske i povuce se u Sandzak da bi se tamo razracunao sa cetnicima Mihailovica''. On, dalje navodi: da postoji mogucnost da se Tito pod izvesnim okolnostima demonstrativno odrekne Moskve i Londona ''koji su ga ostavili na cedilu'', da su zelje partizana da vode borbu protiv cetnika u Sandzaku, nakon cega ce se razoruzani vratiti u svoja sela, te ce tako doci do smirenja u srpskim i hrvatskim podrucjima. Za uzvrat, sa nemacke strane bi trebalo da dodje do ''odustajanja od mera egzekucije nad vodecim licnostima''
Prema Velebitovoj izjavi datoj 31.marta u Obavestajnom odeljenju Staba 718. divizije u Sarajevu gde se zadrzao na putu za Zagreb i, dalje za Slavoniju delegati Vrhovnog staba su nemackim pregovaracima u Zagrebu 23. i 24. izneli sledece stavove:
''Mi smo misljenja, a to nam je i nezvanicno stavljeno do znanja, da Nemci nemaju nikakvih teritorijalnih aspiracija na teritorije bivse Jugoslavije, nego da u sadasnje vreme imaju samo strategijske i privredne, a eventualno i politicke interese. Prema tome, oni ce po zavrsetku rata napustiti zemlju.
Mi sa nasim narodnooslobodilackim pokretom tezimo da stvorimo slobodnu Jugoslaviju u kojoj ce sva slovenska plemena imati sva prava i u kojoj nece vladati samo Srbi. Zbog toga u nacionalnom cetnickom pokretu mi vidimo naseg najveceg i najopasnijeg neprijatelja posto oni teze da stvore Veliku Srbiju, a nas da istisnu.
Pod takvim okolnostima mi nemamo vise nikakvog povoda da se borimo protiv nemacke vojske, niti da nanosimo stete nemackim interesima u celoj zemlji, bili oni vojne ili privredne prirode, a takodje i interesima saobracaja. Mi ne trazimo nikakvu protiv uslugu. Treba nam samo dati priliku da se borimo protiv cetnika da bi ih unistili. Vrlo je zalosno sto ce i Italijani biti u to uvuceni i snositi posledice, ali to je sudbina ''saveznika''.
Posle ovih opstih zamisli nama je odgovoreno da najpre dokazemo da cemo stvarno postovati nemacke interese i da ce se tek posle toga nastaviti razgovori o ovoj stvari.
Kao primer takvog dokaza navedeno je: pustanje zarobljenika na slobodu, obustava neprijateljstva itd.
Mi smo zarobljene Nemce vec predali i spremni smo - i bez protivusluge - da obustavimo neprijateljstva u Slavoniji i Istocnoj Bosni.
prve dve strane
Prva stranica telegrama Kašea Ribentropu od 30. marta 1943, u kome on navodi da se " pouzdanost Titovih obećanja dokazala u svim dosadašnjim događajima "
Telegram Ribentropa Kašeu od 21. aprila 1943, u kome on ponovo traži da se prekine kontakt sa komunistima
Prva stranica zabelške o razgovoru Hansa Ota i Vladimira Velebita, vođenom 23. aprila 1943. kod Trnova
______________--
Voleo bih da vidim koji cetnik se 43. slobodno kretao po Zagrebu, isao s Nemcem u bioskop, slobodno posecivao svoje roditelje koji ceo rat mirn o zive u Zagrebu?
hehehhehe...pukli ste ko lajsne
_____________---
A ovako je izgledala saradnja velikih hrvatskih antifasista (da li ste culi nesto smesnije...hehehehe) sa svojom bracom ustasama, najvecim kvrolocima koje su ovi prostori videli, vec na samom pocetku rata, o kojoj Nemci izvestavaju...




Poslanik Kase je sledeceg dana 17.marta, o razgovorima sa partizanskim predstavnicima obavestio Ministarstvo spoljnih poslova u Berlinu telegramom br. 1174, pod oznakom ''tajna drzavna tajna''.
....Kase, zatim zakljucuje da na osnovu predloga partizanske strane ''postoji mogucnost da Tito sa pristalicama prekine borbu protiv Nemaca, Italijana i Hrvatske i povuce se u Sandzak da bi se tamo razracunao sa cetnicima Mihailovica''. On, dalje navodi: da postoji mogucnost da se Tito pod izvesnim okolnostima demonstrativno odrekne Moskve i Londona ''koji su ga ostavili na cedilu'', da su zelje partizana da vode borbu protiv cetnika u Sandzaku, nakon cega ce se razoruzani vratiti u svoja sela, te ce tako doci do smirenja u srpskim i hrvatskim podrucjima. Za uzvrat, sa nemacke strane bi trebalo da dodje do ''odustajanja od mera egzekucije nad vodecim licnostima''


Prema Velebitovoj izjavi datoj 31.marta u Obavestajnom odeljenju Staba 718. divizije u Sarajevu gde se zadrzao na putu za Zagreb i, dalje za Slavoniju delegati Vrhovnog staba su nemackim pregovaracima u Zagrebu 23. i 24. izneli sledece stavove:
''Mi smo misljenja, a to nam je i nezvanicno stavljeno do znanja, da Nemci nemaju nikakvih teritorijalnih aspiracija na teritorije bivse Jugoslavije, nego da u sadasnje vreme imaju samo strategijske i privredne, a eventualno i politicke interese. Prema tome, oni ce po zavrsetku rata napustiti zemlju.
Mi sa nasim narodnooslobodilackim pokretom tezimo da stvorimo slobodnu Jugoslaviju u kojoj ce sva slovenska plemena imati sva prava i u kojoj nece vladati samo Srbi. Zbog toga u nacionalnom cetnickom pokretu mi vidimo naseg najveceg i najopasnijeg neprijatelja posto oni teze da stvore Veliku Srbiju, a nas da istisnu.
Pod takvim okolnostima mi nemamo vise nikakvog povoda da se borimo protiv nemacke vojske, niti da nanosimo stete nemackim interesima u celoj zemlji, bili oni vojne ili privredne prirode, a takodje i interesima saobracaja. Mi ne trazimo nikakvu protiv uslugu. Treba nam samo dati priliku da se borimo protiv cetnika da bi ih unistili. Vrlo je zalosno sto ce i Italijani biti u to uvuceni i snositi posledice, ali to je sudbina ''saveznika''.
Posle ovih opstih zamisli nama je odgovoreno da najpre dokazemo da cemo stvarno postovati nemacke interese i da ce se tek posle toga nastaviti razgovori o ovoj stvari.
Kao primer takvog dokaza navedeno je: pustanje zarobljenika na slobodu, obustava neprijateljstva itd.
Mi smo zarobljene Nemce vec predali i spremni smo - i bez protivusluge - da obustavimo neprijateljstva u Slavoniji i Istocnoj Bosni.
prve dve strane

Prva stranica telegrama Kašea Ribentropu od 30. marta 1943, u kome on navodi da se " pouzdanost Titovih obećanja dokazala u svim dosadašnjim događajima "

Telegram Ribentropa Kašeu od 21. aprila 1943, u kome on ponovo traži da se prekine kontakt sa komunistima

Prva stranica zabelške o razgovoru Hansa Ota i Vladimira Velebita, vođenom 23. aprila 1943. kod Trnova

______________--
Voleo bih da vidim koji cetnik se 43. slobodno kretao po Zagrebu, isao s Nemcem u bioskop, slobodno posecivao svoje roditelje koji ceo rat mirn o zive u Zagrebu?

hehehhehe...pukli ste ko lajsne
_____________---
A ovako je izgledala saradnja velikih hrvatskih antifasista (da li ste culi nesto smesnije...hehehehe) sa svojom bracom ustasama, najvecim kvrolocima koje su ovi prostori videli, vec na samom pocetku rata, o kojoj Nemci izvestavaju...
Ustasko-partizanska saradnja iz nemackih izvora
Dr Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969.
str. 44-46
Tokom februara, marta i aprila 1942, komunisti i ustase izveli su niz napada na Dangiceve cetnike* koji su polako gubili teren pred bolje snabdevenim i jacim neprijateljima. Otpor vecih razmera tek je skrhan kad je jedan odred 714. divizije nemacke vojske uhvatio Dangica (12-IV) i kada su ustase i titovci zajedno nastupili protiv cetnika u Istocnoj Bosni. Ta njihova saradnja Nemcima je bila poznata i zabelezena u nekoliko nemackih vojnih izvestaja 17. Neke od njih je potpisao general Bader, koji je i dalje komandovao nemackim, ustaskim i domobranskim jedinicama u Bosni.
U desetodnevnom izvestaju, koji je Bader podneo komandi Jugoistoka (20-III), on je skrenuo paznju da ''izmedju hrvatskih komunista, ustasa i iz Crne Gore, nastupajucih delova proleterske brigade izgleda da je postignut sporazum po kome se ove grupe ne bore jedne protiv drugih''. Jedanaest dana docnije, on je javio da se ''ustase, domaci partizani i na kraju nastupajuce bande iz Crne Gore bore ovde (u Istocnoj Bosni - I.A.) rame uz rame protiv borbenih srpskih snaga pod Dangicevom komandom.''
U aprilu 1942. polozaj cetnika u Istocnoj Bosni stalno se pogorsavao. Oni nisu mogli da se odrze u Drinjaci koju su ustase od njih uzeli 8. aprila. Zato je Bader mogao da javi (10-IV) da izgleda da je ''cetnicka grupa Dangic jako razbijena u borbama sa hrvatskom vojskom i ustasama u saradnji sa komunistima, tako da Dangic sada moze da postigne samo lokalne uspehe.''
Sesnaestog aprila izvestaj komande Srbije spominje da je u vise mahova javljeno da ''ustasi i partizani'' zajedno idu, ali da aktivnost ''Dangicevih formacija'' jos nije ''slomljena'', iako su cetnici prinudjeni da se povlace pred partizanima usled nestasice municije. Sutradan nemacki izvestaj je potvrdio vest da ''partizani i ustasi'' zajedno idu protiv Dangica. Dvadesetog aprila Bader je izvestio svog sefa u Solunu o uspesnom napredovanju ''hrvatskog potpukovnika Francetica'' protiv ''glavnine'' Dangicevih odreda i dodao: ''Stanje na srpsko-hrvatskoj granici i dalje nejasno i zategnuto jer se partizani ne bore protiv ustasa nego samo protiv Dangicevih pristalica. Po podnetim izvestajima treba da su se borili sa hrvatskim komunistima protiv Dangica''. Tridesetog aprila Bader je mogao da javi da su neuspesni napadi na Bratunac i Srebrenicu pokazali da ''ostaci'' Dangiceve ''grupe'' sada vise nisu u stanju da postignu ni lokalne uspehe**
Blagodareci ustasko-komunistickoj sprezi ustanak Srba je tada splasnuo u Istocnoj Bosni. Ono sto Pavelic nije mogao da postigne 1941. godine - ustasama je nekoliko meseci docnije uspelo uz pomoc nemacke vojske i Titovih ljudi. Izvestan broj Dangicevih boraca Nemci i oruzane snage NDH zarobili su u samoj Bosni ili prilikom prelaza preko Drine. Drugi su se provukli u neprohodne planine, odakle su nastavili borbu. Treci deo cetnika nalazio je resenja - u neverovanto zamrsenoj vojnoj i politickoj situaciji kada je mnogima u zbegovima i sumama bilo vrlo tesko da se snadju u lavirintu ustasa, Nemaca, partizana, muslimanskih milicija i legija - u primirjima sa lokalnim okupatorskim posadama. Strah od nemackih kaznenih ekspedicija i novih ustaskih pokolja nadovezao se na pometnju u ustanickim redovima posle izbijanja gradjanskog rata izmedju cetnika i partizana u Bosni. Kad su Srbi u Srednjoj i Istocnoj Bosni osetili sta komunisti rade i spremaju, organizovali su puceve u mnogim partizanskim oderdima. Na Ozrenu, Romaniji, kod Zenice, itd. srpski seljaci su oterali ili pobili komuniste koji su pokusali da im nametnu tudja shvatanja i nacin borbe ne samo protiv okupatora nego i protiv onih bosanskih Srba koji su naginjali Mihailovicu***
____________
Oznake za dokumenta
17 T-501-247-001030, 001067, 001120, 001155, 001157, 001163.
*Akcija titovaca protiv cetnika u kojoj su ucestvovale Prva i Druga proleterska brigada vodjene su u duhu naredbe nacelnika Vrhovnog staba partizanskih odreda od 8. februara 1942: ''Svi odredi treba da usaglase svoja dejstva, a to je: da se teritorija Istocne Bosne ocisti od cetnika i bude van cetnickog uticaja. To znaci: glavno dejstvo treba upraviti ka Drini, a ne ka Sarajevu i r.Bosni, kako je do sada bio slucaj'' (N.d., s. 169.) Sarajevo i dolina Bosne bili su u rukama okupatora i ustasa dok su se cetnicki odredi nalazili prema Drini.
**Po Svetozaru Vukmanovicu Tempu, cetnici su u jednoj borbi protiv ustasa kod Zljebova imali ''oko 100 mrtvih i ranjenih'' (''Zbornik'', IV-3, 1952).
***Po jednom istoricaru partizanskih odreda u Bosni ''cetnicke kolovodje'' ''uspjele su da razbiju iznutra vecinu partizanskih i dobrovoljackih jedinica u Istocnoj Bosni i da ih privedu na stranu cetnika'' (Sarajlic, n.d., s.139.)
__________________
Poslednja izmena: