Драгољуб Дража Михаиловић

колега не бих да генерализујемо тако,не буди као данашњи равногорци ил недај Боже комунисти :)
Четници од преко Дрине,гледано са моје стране,су били честити борци,четници у Србији су такође били добри и честити борци за Српску ствар,али је међу њима било много много ,,равногораца,, који су чинили поменута злодела.
А било је много добрих официра и војника те не треба генерализовати.

Управо тако. Што се тиче србијанских, у недисциплини су углавном предњачили јужносбијански четници, међутим било је итекако дисциплинованих као Калабић, Кесеровић, Рачић, Васић(за којег се у Гледићким селима и данас користи изрека о његовој строгости) итд.
 
To je normalna tema.

Pozdravljam.

HVALjEN I KUĐEN

Draža je bio srednje visine, smeđe, kovrdžave kose i plavih očiju, ispod podebljih naočara. Imao je mladoliko lice, pravilnih crta. Govorio je razgovetno i tečno, glasom snažnim i dubokim. Bio je srdačan, druželjubiv i uvek spreman na šalu. U privatnom životu lako je sticao prijatelje, a teško neprijatelje. Imao je blag izraz lica, i uopšte, odavao je jednog dobrodušnog čoveka. Ta blagost navela je mnoge pisce na pogrešan zaključak u pogledu njegovih profesionalnih osobina. Tome je, između ostalog, doprineo sistem vrednosti nametnut od strane komunista, po kome pokvareni i zli pobeđuju a dobri gube. Takav vrednosni sistem potisnuo je onaj iz srpske tradicije: pobeđuje vitez, bila ta pobeda zemaljska ili nebeska, a vitez je uvek dobar i plemenit. S druge strane, ovi pisci nisu uzeli u obzir ratna naređenja Draže Mihailovića. Teško bi se dalo naslutiti da ta naređenja pripadaju jednom tako blagom čoveku.

Draža je voleo planinarenje, a od službovanja u Čehoslovačkoj i skijanje. Bavio se fotografijom još od Solunskog fronta. Snimke je pažljivo slagao u kožne albume, od kojih su neki sačuvani do naših dana. Voleo je dobru knjigu, ali je najviše čitao stručnu literaturu. Pratio je vojne časopise, domaće i strane.

Dražin porok bilo je pušenje, toliko da se jednom otrovao nikotinom. Inače je bio dobrog zdravlja, izuzev što je uoči Drugog svetskog rata počeo da poboljeva od išijasa.

Kada se ujesen 1921. godine sa porodicom vratio iz Sarajeva u Beograd, Draža je najpre stanovao, kao podstanar, u jednoj kući pored crkve Svetog Save na Vračaru, na mestu na kome se danas nalazi Narodna biblioteka. Sledilo je preseljenje u Grahovsku, pa u Sitničku ulicu na Senjaku. Pošto je Senjak blizu Save, kupio je jedan čamac. Rado je provodio vreme na reci.

Početkom tridesetih godina Draža je uspeo da kupi kuću u Bregalničkoj ulici broj 24. Rate za kuću otplaćivao je sve do početka rata. Dražino dvorište bilo je puno životinja. Pored ostalog, tu su se nalazile dve kobile (Koka i Laka) i jedno ždrebe (Ždralin). Draža je voleo da ponekad odjaše do svoje kasarne.

Imao je i dva automobila, najpre "forda" a zatim "ševroleta", crne boje.40

Prema platnim spiskovima Dravske divizijske oblasti, Dražina neto zarada iznosila je blizu 5.000 dinara mesečno.41 Ako se uporedi kupovna moć, to je 5-6 puta veća plata nego što je imao jedan pukovnik devedesetih godina prošlog veka.

Nijedan visoki oficir jugoslovenske Kraljevine nije istovremeno toliko nagrađivan i toliko kažnjavan kao pukovnik Draža Mihailović. Takođe, malo koji od njegovih kolega mogao se pohvaliti takvim vojničkim iskustvom i obrazovanjem. Draža je bio jedan srećan spoj teorije i prakse. Završio je sve vojne škole koje su se mogle završiti, obavljao je sve dužnosti koje se u toku radnog veka jednog oficira mogu obavljati i ratovao je u svim ratovima koje je Srbija vodila od početka veka. Izvesno je da u Kraljevini Jugoslaviji nije imao čin i položaj kakav je zasluživao: njegova buntovnička priroda nije se uklapala u kruta pravila vojne administracije. Ali kada se ta administracija pred naletom moćnog neprijatelja srušila kao kula od karata, bilo je prirodno što su upravo jednog takvog čoveka događaji izbacili na čeonu poziciju, odnosno - na mesto koje mu i pripada.

O tome Uglješa P. Mihajlović kaže:

Velika je šteta, da Draža nije mogao imati viši čin i položaj i jači uticaj na organizacijske, formacijske i nastavne probleme vojske Kraljevine Jugoslavije, pa da ova dočeka događaje iz 1941. godine sa više sposobnosti i pripremljena za gerilsko ratovanje, a ne da se nedovoljno mobilisana raspline na ogromnom prostoru od Triglava do Đevđelije, koji je bilo nemoguće odbraniti od tada najjače i strašne ratne mašine nacističke Nemačke, koja je uspela da smrvi čak i veliku francusku vojnu silu, a o malim državama i da se ne govori.42

IZVORI:

1 Arhiv opštine Požarevac, neregistrovana dokumenta.

2 Prema podacima iz porodice Mihailović, izjava autoru. Na groblju u Ivanjici, na Mihailovom grobu, piše da spomenik podižu "Jela i Dragiša". To nisu Mihailova deca iz prvog braka, već Jelica i Dragoljub-Draža.

3 Arhiv opštine Ivanjica, neregistrovana dokumenta.

4 Prema podacima iz porodice Mihailović, izjava autoru.

5 Spomenica četrdesetogodišnjice ustanka na Ravnoj Gori, 32-33

6 R. Rebić, Dražina Srbija, 28.

7 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 25-26.

8 i 9 Spomenica četrdesetogodišnjice ustanka na Ravnoj Gori, 32-33.

10 R. Bojović, Mala spomenica poručnika Dragoljuba Mihailovića, 29.

11 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 41.

12 R. Bojović, Mala spomenica poručnika Dragoljuba Mihailovića, 16.

13 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 49.

14 R. Bojović, Mala spomenica poručnika Dragoljuba Mihailovića, 13.

15 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 54.

16 M. Aćin Kosta, Draža Mihailović Čiča - Apostol slobode, 7.

17 i 18 R. Bojović, Mala spomenica poručnika Dragoljuba Mihailovića, 13-14, 22.

19 R. Bojović, Mala spomenica poručnika Dragoljuba Mihailovića, 27-28.

20 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 45.

21 Knjiga o Draži, tom 1, 3.

22 R. Bojović, Mala spomenica poručnika Dragoljuba Mihailovića, 19.

23, 24 i 25 R. Bojović, Mala spomenica poručnika Dragoljuba Mihailovića, 32, 23 i 14.

26 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 77-83.

27 Prema podacima iz porodice Mihailović, izjava autoru.

28 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 84-90.

29 V. Piletić, Sudbina srpskog oficira, 127.

30 Knjiga o Draži, tom 1, 45.

31 i 32 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 92-97, 100.

33 M. Stojadinović, Ni rat ni pakt, 359-377.

34 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 100.

35 M. Aćin Kosta, Draža Mihailović Čiča - Apostol slobode, 18-20. Aćin se poziva na članak generala Dragoslava Milosavljevića, objavljen u Glasu Ravne Gore za jun-jul 1952, u Londonu.

36 Spomenica četrdesetogodišnjice ustanka na Ravnoj Gori, 36.

37 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, 141-149.

38 M. Aćin Kosta, Draža Mihailović Čiča - Apostol slobode, 23-24.

39 Knjiga o Draži, tom I, 49.

40 Prema podacima iz porodice Mihailović, izjava autoru.

41 B. Dimitrijević, Đeneral Mihailović, prilog.

42 Spomenica četrdesetogodišnjice ustanka na Ravnoj Gori, 36.


Nastavice se....

Draža je bio veliki čovek, ali nije uspeo da iskontroliše neke jedinice...:ok:
 
На данашњи дан, 7. јуна 1943. године, нацисти су у свом бесу погубили на хиљаде припадника слободарског четничког-равногорског покрета у Србији. То је друго масовно стрељање четничког елемента од стране окупатора од почетка окупације, које је прелазило преко 1000 убијених за један дан...

http://www.pogledi.rs/diskusije/viewtopic.php?t=16765
 
Као одговор на лупетања Киселог како је Дража наводно цео рат био на Равној гори, осим како он каже, кратког излета у Црну гору, на Погледима сам ставио Ратни пут ђенерала Драже. Ово је његов ратни пут.

-Априлски рат: Као начелник штаба Друге армије организује повлачењеиз Славоније и Барање преко Саве. Бива постављен на чело Брзог одреда и 14.4. ослобађа Дервенту од усташа. 15.4. одбија да се преда Немцима и повлачи одред у шуму. 20.4. преименује Брзи одред у Горски одред. 22.-24.4. руши пругу Завидовићи-Хан Пијесак, 24.4. побеђује најпре хрватске, а затим 25.4. муслиманске усташе.
Прелази Дрину 29.4. и у селу Заовина остаје до 3. 5.
-Мај 1941. Прелази друм Бајина Башта Ужице и 10.5. се сукобљава са жандармима у Митровцу на планини Тари. 11.5. долази на Равну Гору, у село Струганик, где започиње са стварањем четничке организације.
-Јун-септембар 1941. На Равној Гори, ствара организацију и упућује официре на дужности. Крајем августа 1941. има сукоб са комунистима у селу Планиници. 19.9. састаје се са Титом у Струганику.
-Октобар 1941. У друштву капетана Хадсона и мајора Мишића обилази прве линије фронтова на Ваљеву и Церу. Са Титом се састаје у Брајићима 26.10.
-Новембар 1941. У партизанско-немачком обручу, покушава дипломатијом да преокрене ситуацију у своју корист, у чему успева. Најпре шаље писмо комунистима о престанку грађанског рата, а затим заварава Немце у Дивцима. Захваљујући оружју од мајора Милана Калабића одбацује комунисте са Равне горе, а затим наређује склањање испред Немаца због предстојеће немачке офанзиве.
--Децембар 1941.-април 1942. операција Михаиловић. Дража се склања у село Весковићи, затим у село Брусницу, па у Луњевицу. Затим прелази у Горње Бањане на Божић 1942, враћа се накратко у Луњевицу и затим прелази у зимску колибу четовође Милорада Хаџића изнад села Јабланица, на падинама планине Вујан. Фебруара 1942. прелази у манастир Враћевшницу, одакле су премешта у село Мајдан под планином Рудник. Одатле се враћа на планину Вујан.
Марта 1942. сазива конференцију врговне команде у селу Прељина код Чачка, одакле прелази Западну Мораву код села Заблаће и преко планине Јелице прелази у село Каона, код поручника Симовића, одакле наставља према планини Чемерно.
-Мај-август 1942. после проведене две недеље у Драгачеву, пред надирућим Немцима(операција ,,Форстрат'' и ,,подухват 800''), склања се према планини Златар. Захваљујући мајору Игњатовићу са лажним исправама пролази кроз Пријепоље и Бјело поље на камионима, а затим одлази у село Соколаца, на огранцима Бјелашнице. У селу Подгор код Жабљака слави Видовдан, а 7.7. се састаје са мајором Лашићем у селу Крш испод Дурмитора. 13.7. се састаје у Зимоњића Кули код Автовца са војводом Бирчанином. После састанка одлази у село Поља код Мојковца где остаје око два месеца, да би затим отишао у Горње Липово изнад Колашина, на Сињајевини.
-Септембар 1942.-март 1942. у Горњем Липову увећава организацију и издаје наређења о покретању велике диверзантско саботажне операције против Осовине.
-Март-април 1943. 16.3. напушта Горње Липово и 17.3. долази у Чајниче да извиди шта се дешава на Неретви. 18.3. одлази за Калиновик где осматра борбе против комуниста. По паду Калиновика 23.3. формира Леви и Десни Дрински одсек на десној обали Дрине. 11.4. се враћа у Горње Липово.
-Мај-август 1943. Премешта штаб у Заостро код Берана. Операција Шварц. 14.5. Дража се извлачи из села Бољане и креће у правцу Јадовника, Јавора и Златара. Оатле креће ка северу и долази у Љубићки срез. Остаје ту 2 недеље и почетком јуна преко Теочина, Горњих Бањана и Брезне силази у Дренову. Потом одлази поново у Љубићки срез, па у Косјарићки(Црногорски) срез. Затим преко Јелове Горе креће пут Ариља, а одатле на Округлицу где остаје током лета. Сматрајући да је Дража на Равној Гори Немци од од 12.-19-7- покрећу операцију Моргенлуфт. Затим у августу предузимају операцију Ариље, сматрајући да је лично Дража руководио нападом на Ариље 12.8.
-Септембар 1943. Пред немачким потерама се склања на Златибор, у село Стубле, одакле креће у Брда Завојке. Крајем септембра креће пут Брестовца(зараван златиборског врха Торник висока око 1100 м). Одатле се премешта у село Раванци, на планини Варди код Рудог.
Октобар 1943.- март 1944. Немачко-партизански обруч. Дража се из Раванаца премешта у село Будимлије, а одатле у Добрун. Из Добруна се премешта 27.10. у село Дикава, изм. Вишеграда и Добруна. Одатле креће према Митровцу на Тари, па се одатле кратко задржава на Солотуши, а затим прелази друм Бајина Башта-Ужице, па Љубовија-Ужице. Одатле се премешта у селу Зарожје, у засеок Прокићи, на обронцима Повлена. Одатле се премешта у село Ораовицу изнад Љубовије. Из Ораовице јануара 1944. одлази у село Ба на Светосавски конгрес. Одатле прелази у област Овчара.
-Април-август 1944. Престанак осовинских операција, претпостављам да да се у ово време Дража налазио у области Косјерића(јер су му синови били у Косјерићкој бригади) или негде у Западној Србији.
Овај закључак сам извукао и зато што се Дража састао са Недићем августа месеца у Ражани код Косјерића.
-Септембар-децембар 1944. У селу Драгиње код Ваљева се налази у време краљевог говора. Половином септембра креће у Мачву. Прелази Дрину 26.9.1944. Од Бијељине креће до Модриче, па у правцу Добоја. Половином октобра долази на терен Озренског корпуса. 1.11. испраћа америчку мисију у Бољанићима, после чега одлази на Романију. 13.12. из села Ракова Нога доалзи у село Кнежине. 19.12. се налази на висини Власеница-Кладањ где прославља своју крсну славу. 31.12. долази у село Гаре, северно од Велуће.
-Јануар-мај 1945. На Божић се враћа у село Копривна и тамо остаје до преласка реке Босне марта 1945. 21.3. обавештава генерала Дамјановића о преласку у Требавску Посавину. 13.4.1945. наређује јединицама да симулирају повлачењње на запад, ради заваравања комуниста око стварног повлачења у Србију. Око 30.4. 1945. креће усиљени марш ка Србији. 6.5. шаље последњу депешу којом честита борцима Ускрс и Ђурђевдан. 13.5. после катастрофе на Зеленгори извлачи се из комунистичког обруча са идејом да настави борбу до краја.

-После рата. Налази се у околини Вишеграда и вероватно се креће у околини Златибора. Средином септембра прелази у Србију ради хватања везе са Рачићем и Калабићем. Непознато када се вратио преко Дрине. Издајом енглеске обавештајне службе ухваћен у околини Вишеграда 13.3.1946. На стаљинистичком процесу осуђен на смрт и погубљен 17.7.1946.
http://www.pogledi.rs/diskusije/viewtopic.php?t=16772
 
o operaciji Mihailovic i prvoj nemackoj poternici za jednim vodjom pokreta otpora u Evropi

Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969


BIBLIOGRAFIJA


Za ovaj rad pisac je uglavnom koristio neobjavljenu gradju iz arhiva nemacke vojske, nacisticke policije, i nemackog ministarstva spoljnlh poslova, koje su Zapadni saveznici zaplenill po zavrsetku Drugog svetskog rata. Dobar deo te gradje pristupacan je istoricarima od dana kada je Americko istorijsko udruzenje mikrofilmovalo cltave serije nemackih dokumenata. Ta mikrofilmovana gradja nalazi se u Drzavnom arhivu u Vasingtonu, gde je registrovana pod slovom "T". Za istoriju Mihailovicevog pokreta najvaznlji su dnevnici i dnevni izvestaji nemacke komande Srbije koji postoje za mesec maj-decembar 1941, januar-juni i avgust 1942, januar-decembar 1943, i februar-maj 1944. Isto tako koriscene su i sacuvane arhive nemacke komande Jugoistoka, i veci broj Izvestaja Hitlerovih predstavnlka u NDH o prilikama u Pavelicevoj drzavi od aprila 1941. do kraja 1944. Jedna manja zbirka policijsklh dokumenata ("Himmler Files") nalazi se u 'Hoover Institution, Stanford University, Stanford', Kalifornija. Treca zbirka mikrofilma politicke, vojne, obavestajne i policljske prirode bila je snimljena od strane Zapadnih saveznika za jednu delegaciju iz Jugoslavije. Izvestaji iz te zbirke zabelezeni su u ovoj knjizi pod slovom "H" pod kojim su bili registrovani od strane Zapada pre nego sto su bill predati jugoslovenskoj delegaciji. Od objavljene nemacke ratne gradje pisac je koristio dokumenta koja su Amerikanci upotrebill kao dokazni materijal na sudjenju marsalima Listu i fon Vajksu i drugim nemackim visim oficirima koji su za vreme rata bill sa sluzbom na Balkanu. Vojno-istorijski institut u Beogradu izdao je poslednjih dvadeset godina preko sto tomova "Zbornika dokumenata i podataka o narodnooslobodilackom ratu naroda Jugoslavije" u kojima je stampan, pored ostaloga, i veci broj nemackih, italijanskih, ustasko-domobranskih i drugih vojnih dokumenata. Pada u oci da su urednici "Zbornika'' cesto izostavljavali iz nemackih i ustasko-domobranskih dokumenata one delove koji se odnose na razne vidove Mihailoviceve borbe u pojedmim delovima okupirane Jugoslavije, a narocito u NDH, i protivmere okupatora i njegovih saradnika protiv jedinica Jugoslovenske vojske u Otadzbini i Mihailovicevih ljudl po gradovima i selima. Isto tako danasnji vlastodrsci bili su vrlo skrti i kad se radilo o objavljivanju gradje o vezama, pregovorima i saradnji izmedju izvesnih uglednih komunista sa okupatorom i ustasama, kao i o odnosima izmedju vodja KPJ sa centralom Komunisticke internacionale u Sovjetskom Savezu.

str. 29, 30.

Nemacki poduhvat "Mihailovic"

Posto je na taj nacin prebacila Tita Italijanima u nadleznost, nemacka vojna komanda u Srbiji organizovala je poduhvat ciji je cilj bio da se likvidira sam Mihailovic. Za tu operaciju Nemci su upotrebili iskljucivo nemacke jedinice, jer u Nediceve odrede i administrativni aparat. nisu imali mnogo poverenja. Nemacki vojni i policijski krugovi u Beogradu dobro su znali da medju ljudima, koji su formalno bili u sluzbi Nedica, ima rodoljuba koji su cesto po cenu zivota bili spremni da na razne nacine pomognu borcima u sumi. Da bi sprecili veze izmedju Beograda i Mihailovicevih ljudi na terenu, Nemci su tokom jeseni 1941. godine hapsili Nediceve oficire i cinovnike za koje su sumnjali da su u dosluhu sa. Mihailovicem. Tako je bio uhapsen zandarmerijski pukovnik Jovan Trisic. Hapsenja, medjutim, nisu mogla da sprece dodire i pomoc koja je krisom dolazila iz Beograda. Dvadesetog oktobra 1941. godine sef nemacke policije zalio se da se cetnici, s izuzetkom onih koji pripadaju grupi Pecanac, bore zajedno sa komunistima. "Ustanici'', po njemu, "imaju bezbroj veza sa srpskim (Nedicevim — I.A.) vlastima. Tako je, na primer, na Glavnoj posti u Beogradu uhapsen njihov poverenik koji je ustanicima dostavljao vazne telegrame'.37

Tih dana general Beme je naredio Nedicu da nedicevski organi ne organizuju hvatanje Draze Mihailovica nego da samo jave Nemcima gde se on krije s tim da ga Nemci likvidiraju. Svesni do koje je mere Nedicev vojni i uprayni aparat bio infiltriran od Mihailovicevih simpatizera, Beme i njegovi saradnici su se verovatno bojali da bi jedan cisto nedicevski poduhvat protiv Mihailovica unapred bio osudjen na propast, jer bi Draza preko svojih veza odmah bio obavesten i na vreme mogao da se prebaci na drugi teren, gde bi Nemcima bilo jos teze da ga pronadju i likvidiraju. Nemacka zelja da se otarase Mihailovica postala je jos izrazitija posle — neuspelog za Nemce — sastanka koji su dva opunomocenika nemackog komandanta Srbije imala sa njim u selu Divci u noci izmedju 13. i 14. novembra, u nadi da ce ga u licnom dodiru uveriti u stetnost njegove borbe. Posto Mihailovic nije hteo da prihvati nemacki poziv na bezuslovnu kapitulaciju, razgovori su bili prekinuti i Draza se vratip na Ravnu Goru. Sem sa nemackim zarobljenicima, koje su njegove jedinice zarobljavale 1942-1944. godine, Mihailovic sa Nemcima nije progovorio ni reci do avgusta 1944. godine, kad su izvesne uticajne nemacke licnosti izrazile zelju da preko Mihailovica pregovaraju sa Amerikancima o kapitulaciji nemacke vojske na Balkanu. Treceg decembra 1941. godine nemacka vojna komanda u Srbiji izdala je 342. diviziji naredjenje za "unistenje Mihailovicevih odreda juzno od Valjeva". Naredjenje je imalo da se izvede opkoljavanjem i "ciscenjem'' brdovitog terena od oko 120 kvadratnih kilometara u okolini Ravne Gore.38

Dva dana docnije delovi 342. divizije, koji su bili odredjeni za poduhvat Mihailovic, nalazili su se na polozajima koji su im bili dodeljeni. Obruc je bio organizovan i 6. decembra rano-ujutro Nemci su poceli da nadiru sa cetiri strane. Izgledi za uspeh bili su vrlo veliki. Nemacke jedinice su bile daleko bolje naoruzane i nemacka obavestajna sluzba je znala da se Mihailovic nalazi kod svog starog druga, majora Aleksandra Misica, u selu Struganik. Posle "kratkog puskaranja" Nemci su zarobili majora Misica i njegov stab dok je Mihailovic jedva izmakao u brda. 39

Pre nego sto je Mihailovic izbegao iz nemackog obruca, koji se sve vise stezao, on je doneo odluku koja je spasla zivu snagu njegovog pokreta u tom kraju. Mihailovicevim jedinicama bilo je naredjeno da se u manjim grupama izvuku koristeci poznavanje terena, duge noci i pomoc seljaka. Na taj nacin glavnina Mihailovicevih odreda u okolini Ravne Gore na vreme je izbegla unistenje. Vec 7. decembra Nemci su ustanovili da "samo mestimicno nailaze na neprijatelja i da kraj brzo postaje prazan".40

Kad vec Mihailovica nisu mogli da uhvate — Nemcima nije nista drugo ostalo nego da na Ravnoj Gori zapale deset sklonista koja su ranije Draza, njegovi saradnici i njihova pratnja koristili. U celokupnom poduhvatu Mihailovic, koji je trajao do 9. decembra 1941. godine, Nemci su ubili 12 Drazinih oficira i vojnika, zarobili 482 coveka i 2 zene, i zaplenili 317 pusaka, 21.000 metaka, 2 masinske puske, 37 konja, 3 automobila, 1100 telefona, 2 telefonske centrale, 2 radionice za izradu odela i obuce, 1 kratkotalasnu prijemnu radio stanicu, 488.000 dinara, itd. 41

U desetodnevnom izvestaju rada nemacke komande u Srbiji general Bader je likovao: "Operacije (nemacke — I A.) vojske za unistenje srpskog ustanickog pokreta dale su ocekivani rezultat. Grupa Mihailovic se moze smatrati razbijenom ... Mnoge Mihailoviceve pristalice izgleda da su pobegle u sume i planine" (16-XII 1941).
Dnevnik 342. divizije za 8. decembar 1941. godine daje, medjutim, mnogo realniju ocenu poduhvata Mihailovic. Posto je s pravom istakao da je "hvatanjem Misicevog staba i prodorom u centar Mihailovicevog pokreta" Mihailovicu dat "vrlo jak udar", komandant divizije priznaje da "unistenje ove cetnicke grupe, koja sad ima mnogobrojne nenaoruzane pristalice u nacionalnom srpskom seljackom stanovnistvu, nije postignut".42

Izvori


37 ''Zbornik", 1-1-1949, s. 544
38 T-501-246-000734.
39 T-501-246-000735. - Misic je spasao glavu svoga komandanta kada je prllikom prvog saslusavanja izjavio Nemcima da je on Mihailovic. U docnijim vojnim operacijama protiv Mihailovica nemacke jedinice bile su snabdevene njegovom fotografijom.
40 T-501-246-000735.
41 T-501-246-000741
42 T-501-246-000736
__________________

Sledi ''Ucena za glavu Draze Mihailovica''
 
Poslednja izmena:
Једна занимљивост.

У Албанској побуни 1913. у српској војсци су се заједно борили наредник Дража Михаиловић, жандармеријски поручник Милан Калабић и жандармеријски мајор(нисам сигуран да ли му је то био тада чин, пензионисан је у том чину) Никола Ђилас(погађајте чији отац). Тада је војска, а поготово жандармерија чудо направила.
 
Што се тиче дисциплине и професионалности, познато је да су се љотићевци били на првом месту. Локалне четничке банде су прљави, необријани, малтретирали српске сељаке, отимали им стада.

Да, лепо су служили Немцима као послуга. Редовно су се бријали, купали, били послушни (Немцима), дисциплиновани, вешти борци, поштени, праведни, верни и увек у служби народа.
А четници су цео рат пили ракију, јели гибаницу, прасетину, малтретирали народ, нису се бријали цео рат, пљачкали, клали, силовали жене и девојке, сваки четник је у просеку имао око 100 кила.
 
Овај проглас комунистима је упутио војни свештеник средњебосанског четничког корпуса, о. Миладин Петровић.

СРПСКИ НАРОД НИЈЕ ЗАБОРАВИО ВАША ЗЛОЧИНАЧКА ДЈЕЛА И ДАНАС ВАС ПИТА ЋУТКЕ А СУТРА ЋЕ ЈАВНО:
1. зашто поубијасте на десетине хиљада цивила Срба, наших најугледнијих домаћина и људи у народу?
2. зашто попалисте многе Српске цркве, манастире,школе и на десетину хиљада домова српских националиста?
3. зашто сте својом лудачком политичком борбом претворили у прах и пепео 480 српских села око Козаре и Западне Босне? Зашто сте народ тих села оставили на милост и немилост окупатору и усташама?
4. зашто сте привидно водили борбу са окупатором и усташама у српским селима Срема, Славоније, Кордуна и Лике и зашто су сва та села и народ уништени кад се ви вабите „народно-ослободилачка војска“?
5. зашто направисте згаришта, пустош и покољ својим лудачким походима кроз Босну, Херцеговину и Санџак на ослкобођеној и сачуваној четничкој територији?
6. зашто примате у своје редове усташе и домобране и друге слуге окупатора и помоћу њих пљачкате српска села?
7. зашто убијате свакога четника и четничкога сарадника, а сваки усташа и домобран за Вас је добро дошао и ни длака му не фали са главе? (ЛУБУРИЋ )
8. зашто бациште у смрт 150000 српских омладинаца за рачун револуције и победе комунистичке партије, а не за слободу народа Југославије? Зашто Ви силом мобилишете само српску омладину која је презрела ваше намјере и данас гњије по бункерима и шумама и тражи заштиту од четника?
9. зашто пљачкате народ на ослобођеној четничкој територији и борите се само са четницима? Зашто стварате протучетничке батаљоне и бригаде и отварате ударничка такмичења међу Вашим јединицама за убијање четника, цивила и паљење?
10. зашто сте у јануару 1943. године пустили усташке министре Хилмију и Хакију Бешлагића, када сте их заробили, а убили сте у селу Врбањи 12 цивила из Масловара, међу њима оца са пет синова?
11. зашто сте у јануару 1943. године ударили четницима с леђа на Јадовици, Тромеђи и Мишковцима у часу док су четници тукли усташе и окупаторе? Зашто сте том приликом на лукав начин узели од четника 430 пушака и одвели са собом све заробљенике и њихово оружје? (Таквих примјера има 500)
12. зашто сте упадали у Дервенту, Добој и Теслић помоћу усташких џелата и сада их водите под петокраком кроз српска села да пљачкају и проводе злочине?
13. зашто сте јуришали на цркву у Иловој и Палачковцима док је свештеник вршио службу Божију, а по Прњавору се шета шокачки поп Бандић и хоџе које су 1941. године доносили пресуде Србима?
14. зашто сте попут усташа убијали сваког Србина који спомене име краља и зашто сте у Јајцу доносили одлуке о забрани повратка краља у земљу?
15. зашто сада певате песму демократији када сте јуче писали и говорили да ћете се борити против Енглеза и Американаца?
ИЗВОЛИТЕ КРВОЛОЦИ ОДГОВОРИТИ СУТРА НА ВАША СРАМНА ДЕЛА И НЕВИНО ПРОЛИВЕНУ КРВ, ЈЕР СТЕ ВИ НАНЕЛИ ТОЛИКО ЖРТАВА КОЛИКО УСТАШЕ И ОКУПАТОРИ.
ВАША СУДБИНА ЈЕ У РУКАМА НАРОДА И ЗАПЕЧАЋЕНА ЈЕ АТЛАНСКОМ ПОВЕЉОМ.
СМРТ ФАШИЗМУ, НАЦИЗМУ И КОМУНИЗМУ!
ЖИВЕЛА СЛОБОДА И НАРОДНА ДЕМОКРАТИЈА! ЖИВЕО КРАЉ!
ГЛАС НАРОДА
http://www.pogledi.rs/diskusije/viewtopic.php?t=6727
 
ZAŠTO JE DRAŽA PRVI GERILAC EVROPE?

Na osnovu aprilskih i majskih borbenih izveštaja komandanata jedinica iz okupirane Srbije 1941. godine, Hitler je bio prinuđen da 9. juna potpiše jedan borbeni dokumenat Direktiva 31, kojim je okupacione teritorije na Balkanu (Srbija i Grčka) proglasio – Ratnim područjem.

U Direktivi, sem ostalog, stoji: "Zapovednik oružane sile na Jugoistoku ima sva prava teritorijalnog zapovednika u delovima Srbije, Grčke i Grčkih ostrva koja poseduju nemačke trupe. Oblasti, koje posedaju isključivo nemačke trupe, operativno su područje..."

Od tada je generalštabni pukovnik Dragoljub Draža Mihailović, nastavljajući kontinuitet Vojske Kraljevine Jugoslavije u pružanju otpora nemačkoj agresiji, i zvanično postao prvi gerilac porobljene Evrope.

U danu kada su bivši jugoslovenski ministar dr Aleksandar Cincar-Marković i divizijski general Radivoje Janković, sa punomoćjem, radi zaključenja i potpisivanja ugovora o bezuslovnoj kapitulaciji (potpisan 17. aprila u 21 č u zgradi Čehoslovačkog poslanstva, a ugovor stupio na snagu 18. aprila u 12 č), predsednik Vlade general Simović je na Nikšićkom aerodromu naređivao generalu Draganu Mirkoviću da ostane u zemlju i "negde u šumi čuva Kraljevo znamenje i dragocenosti", dok je ministar vojske i mornarice Bogoljub Ilić naređivao oficirima da se probijaju u Grčku u koju su "prešle dve jugoslovenske divizije radi obrazovanja solunskog fronta."

Četiri dana kasnije nemački komandant 60. motorizovane divizije je izvestio da je prilikom kontrole teritorije radi oduzimanja oružja u selu Dobrić, kod Lešnice, sukobio s jednom "komitskom bandom (u srpskim uniformama)". Tom prilikom poginuo je jedan nemački poručnik, dok su još dva oficira teško ranjeni. Za odmazdu Nemci su spalili Dobrić.

Nedelju dana potom, komandant nemačke 2. armije je naredio da se oni koji se "zateknu u srpskoj uniformi pod oružjem stave van granica međunarodnog prava i odmah streljaju" (navodi prema: dr Ivan Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima).

Dnevnik iste Komande dao je (23. aprila 1941) više činjenica o napadu na rudnik srebra i zlata kod Lebana, koji je bio svojina poznate nemačke firme Herman Gering Verke. Bombama i mitraljezima naoružana grupa je napala rudnik gde je među činovnicima bilo pripadnika nemačke manjine u Jugoslaviji. Iako je napad uz mnogo muka odbijen posle nekoliko sati puškaranja, nemačko komandovanje je zabrinula činjenica da se možda pojavljuju četnici pošto se znalo da su armije bivše Jugoslovenske vojske u svom organizacijskom sastavu imale po jedan bataljon četnika, koji su bili obučeni za gerilski rat, pa je s tim u vezi Komanda 294. divizije uputila jednog oficira na teren sukoba.

Jedan drugi slučaj oružanog sukoba s ostacima Jugoslovenske vojske zbio se na planini Tari (dolazak Dražine grupe iz Bosne u Srbiju). Žandarmerija je obavestila Nemce da se na Tari nalazi "jedna banda bivših jugoslovenskih vojnika pod vođstvom jednog majora" koja je imala oko 80 ljudi i dva mitraljeza. U poteru za "bandom", za koju su Nemci mislili da je stigla iz Čajetine, upućen je (3. maj 1941) artiljerijski poručnik Brabenter sa artiljerijskim odeljenjem i odredom nemačke vojne žandarmerije. Na razdaljini od 400-500 metara došlo je do puškaranja pre nego što je ta grupa nestala. Potera je nastavljena pošto ju je ojačao jedan nemački bataljon iz Višegrada, ali su Nemci uvideli da im je "banda" izmakla. Mihilović je, međutim, tako dobro zavarao trag da Nemci nisu shvatili da se on uputio na istok, u pravcu Suvobora.

Ubrzo (17. maja 1941) Komanda nemačke 60. motorizovane divizije je precizirala da u "postupcima s naoružanim bandama ne igra nikakvu ulogu da li su u pitanju četnici ili prosta razbojnička družina. Svaki koji se bespravno zatekao pod oružjem već je proigrao svoj život".

Među nemačkim dokumentima, koje su Amerikanci zaplenili 1945. godine, ime Draže Mihailovića prvi put se pominje u jednom izveštaju koji su ministarstvo domobranstva NDH, i nemačka komanda u Zagrebu, uputili nemačkoj komandi za Srbiju 23. juna 1941. godine, ali je Vermaht, svakako, linijom subordinacije ranije obavešten o tom izveštaju, koji je nastao posle 16. maja kada je jedan Hrvatski podoficir dolazeći iz zarobljeništva u Bugarskoj pušten kući i usput je zadržan radi ispitivanja u Štabu na Ravnoj gori što je, verovatno, odlučilo da ubrzo Hitler i potpiše Direktivu 31. Po dolasku u Zagreb on je izjavio da se na Ravnoj gori nalaze vođa jedne "četničke grupe, generalštabni pukovnik Draža Mihailović, njegovi saradnici major Palošević, konjički kapetan Reljić, žandarmerijski kapetan Uzelac, poručnik Ilić i Ratko Martinović, i da su sa njima podoficiri i vojnici raznih rodova oružja." Kao oficira za vezu naveo je rezervnog majora Aleksandra Mišića, sina proslavljenog komandanta srpske vojske u Prvom svetskom ratu, koji je iz sela Struganika snabdevao Mihailovićevu grupu oružjem, municijom, hranom i novcem.

Prema rečima tog hrvatskog podoficira, Mihailović i njegovi ljudi davali su "učiteljima, predsednicima opština i stanovništvu potrebna uputstva za sklanjanje oružja, municije, hrane za organizovan ustanak" itd.

I iz drugih krajeva okupirane Srbije Nemci su pre početka nemačko-sovjetskog rata dobijali izveštaje o kretanju malih naoružanih odreda i o sabotažama kao, na primer, o pokušaju da se digne u vazduh tunel kod Ralje i o sečenju kablova kod Kosovske Mitrovice, Kraljeva, Niša, Prokuplja...

Na osnovu izveštaja potčinjenih komandi s jugoslovenskog prostora, Hitler je bio prinuđen da objavi Direktivu 31 od 9. juna 1941, kojom je okupacione teritorije na Balkanu (Srbija i Grčka) proglasio – Ratnim područjem. Direktiva glasi: "Zapovednik oružane sile na Jugoistoku ima sva prava teritorijalnog zapovednika u delovima Srbije, Grčke i Grčkih ostrva koja poseduju nemačke trupe. Oblasti, koje posedaju isključivo nemačke trupe, operativno su područje..."

Tako je, dakle, u trenucima žestokih okršaja Britanaca i Nemaca, i pred nemačkim napadmom na Sovjetski Savez, jedan pukovnik Jugoslovenske vojske, koji je odbio da položi oružje u aprilskom ratu 1941, otvorio novo ratište i ušao u istoriju ratne veštine kao prvi gerilac okupirane Evrope u Drugom svetskom ratu.

Priredio: Generalštabni pukovnik u penziji Novica Stevanović

http://www.ravna-gora.org/index.php?option=com_content&task=view&id=220&Itemid=2
 
I iz drugih krajeva okupirane Srbije Nemci su pre početka nemačko-sovjetskog rata dobijali izveštaje o kretanju malih naoružanih odreda i o sabotažama kao, na primer, o pokušaju da se digne u vazduh tunel kod Ralje i o sečenju kablova kod Kosovske Mitrovice, Kraljeva, Niša, Prokuplja...
Саботирали па бежали у шуме. После је српски народ у знак одмазде страдао 100:1 Не спасавајте више српски народ. Хвала вам. :)
 
lautner prestani da dovodis u vezu narod sa tim okupatorskim dupelizcima...srpski narod je daleko vise od toga...To koliko su ljoticevci pomagali narod valjda govori PODRSKA TOG NARODA njima...a kada su ovi sprski izrodi u pitanju tako nesto gotovo da ne postoji....

kad ti ne kapiras koliko smesan delujes sa strane, predstavljajuci ovu mizeriju i u isto vreme pozivajuci se na narod, onda ti tu niko drugi ne moze pomoci...

Ljoticevci nemaju nikakve veze sa srpskim slobodarskim narodom, oni su samo bruka i sramota tog naroda, sreca toliko mizerna, da je u tom smislu i nema potrebe spominjati...

______________

A to koliko si se uziveo u ulogu, pa to je komedija...cuj njega, ''nema na cemu''....:hahaha:...idi gledaj Novi Zeland...

Evo da ponovimo po ko zna koji put sta kaze tvoj gazda...jer, imao si gazdu, zar ne? voleo si da imas gazdu? i kakve to veze moze da ima sa srpskim narodom?

Početkom novembra 1941.nemačka Komanda daje ovakve karakteristike ustanika:

„Mihailovićev pokret: Stanovništvo podržava Mihailovićeve četnike u svakom pogledu. Uopšte narod u ustanicima (komitama) vidi narodne junake. Četnici Draže Mihailovića nalaze svuda podršku, dok komunističke bande stoje u suprotnosti sa stanovništvom.

Komunistički pokret: Bande se sastoje velikim delom od seoskog ološa i robijaša.“

(Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom 12, knjiga 1, strana 566).


Pa gazda Nemac ovde ni da spomene Ljote...i sam Nemac je znao za srpski slobodarski duh, pa ni ne pomislja da svoje sluge vezuje za srpski narod...
 
Poslednja izmena:
Саботирали па бежали у шуме. После је српски народ у знак одмазде страдао 100:1 Не спасавајте више српски народ. Хвала вам. :)

kako te bre nije sramota....

da, cetnici su krivi sto je okupator streljao narod...Vec vam je na ovo odgovorio i zapusio vam usta thunder11, da ne ponavljam....a vas treba samo sramota da bude za iznosenje ovakvih zakljucaka...vi da se pozivate na narod :dash:
 
Ево како се љотићевци боре против комуниста.


Љотићевци у свим текстовима који прате одлазак у борбу говоре да иду против комуниста. То је негде око 200-300 текстова. Заиста су се борили против комуниста, али у штампи. Толико су се борили да комунисти после рата нису могли да нађу документа за књигу од стотинак страница. Књигу њихове борбе против љотићеваца. Погледајте књигу др. Младена Стефановића „Збор...“
Нису могли да нађу сува-борбена документа. Али су користили обилато Ново Време и Нашу Борбу. Њима љотићевска штампа иде у прилог. Погледајте само рад др. Оље Милосављевић па ће вам све бити јасно. А она је партизански поштовалац и извукла је много квислиншких текстова против комуниста и само уцену Драже и Тита што се тиче неког писања „у корист четника“.
Имате таквих глупости од којих човеку стане дах. Док се љотићевац, потпуковник Лукић из Ваљева заклиње како ће искоренити комунизам, дотле он искорењује четништво. Каже, наравно, не у Новом Времену, како је осуђен на смрт (стављен под З), али ће за то много глава одлетети. Наравно српских.
Или, слика Марисава Петровића како држи Добровољцима говор пред одлазак у борбу против комуниста код Трстеника, обећавајући њихово уништење. Затим иде уз све трубе и звона на Кесеровића.
И враћају се љотићевци из похода, али са посмртним маршем и народом који „куне те шумске разбојнике“. А ко су ти шумски разбојници?
Или, извештај са терена о одласку у борбу против комуниста. Извештај средином јуна 1943. Сликани љотићевци код Милутовца како иду против комуниста да их униште, а отишли против четника да њих униште, да им вешају људе (случај Владимира Жикића) и стрељају породице.
Или, силне фотографије како се дочекују официри - повратници и штуро саопштење како је 4. јануара 1942, „због веза са ДМ отишло у заробљеништво већи број официра“. Већи? Уствари, преко хиљаду.
Или, српског патена који на сва звона говори децембра 1942. како ће у Србији комунизам нестати, а у исто време доводи Јелицу Михаиловић и друге супруге четничких команданата на Бањицу.

Овде више о томе.

НЕКИ ТЕКСТОВИ И СЛИКЕ ИЗ ''НОВОГ ВРЕМЕНА'':
http://www.pogledi.rs/diskusije/viewtopic.php?t=11940
Мислим да и не морам више да кажем.
 
Tako je, dakle, u trenucima žestokih okršaja Britanaca i Nemaca, i pred nemačkim napadmom na Sovjetski Savez, jedan pukovnik Jugoslovenske vojske, koji je odbio da položi oružje u aprilskom ratu 1941, otvorio novo ratište i ušao u istoriju ratne veštine kao prvi gerilac okupirane Evrope u Drugom svetskom ratu.

Priredio: Generalštabni pukovnik u penziji Novica Stevanović

http://www.ravna-gora.org/index.php?option=com_content&task=view&id=220&Itemid=2

Kako je to tacno Draza iskazao ratnu vestinu?
 

Back
Top