BR. 27
IZVEŠTAJ MAJORA SLAVOLJUBA VRANJEŠEVIĆA OD 3. FEBRUARA 1943.
MAJORU ZAHARIJU OSTOJIĆU O VOJNO-POLITIČKOJ SITUACIJI U
ČETNIČKIM ODREDIMA ZAPADNE BOSNE I SARADNJI SA NEMAČKIM I
USTAŠKO-DOMOBRANSKIM JEDINICAMA1
VRANJEŠEVIĆ D. SLAVOLJUB
pešadijski major2
3—II—43 g.
Osječani
Opširan izveštaj o situaciji kod četničkih odreda u zapadnoj Bosni
NAČELNIKU ŠTABA GOSPODINA MINISTRA VOJSKE,
MORNARICE I VAZDUHOPLOVSTVA
majoru g. Zahariju Ostojiću3
Naređenje od 17 decembra 1942 godine, dostavljeno mi preko kapetana g. Bore
Mitranovića, primio sam 18-I-t. g. u Osječanima.4
Na osnovi ovoga naređenja podnosim opširan izveštaj o situaciji kod odreda zapadne i
srednje Bosne.
Odredi zapadne i srednje Bosne, nemajući nikakve neposredne, pa ni posredne veze, sa
odredima Istočne Bosne i vrhovnom komandom u Otadžbini, a uvidevši potrebu, da se
međusobno povežu radi potpomaganja u borbi protiv neprijatelja, stvorili su zajedničku
komandu u mesecu juhi 1942 g., koju su nazvali: »Glavni štab bosanskih četničkih
odreda5«. Kasnije, 31 decembra6 1942 g. ovaj je naziv promenjen u naziv »Komanda
Bosanskih četničkih odreda«.
U ovoj komandi učlanjeni su sledeći odredi:
»Kočić«7, »Mišić«8, puk »Manjača«9, Trebavski, Ozrenski, a od 1 - X - 42 g. i Majevička
Brigada.
Da bi situacija bila što jasnija, smatram za potrebno da iznesem, koju prostoriju
zauzimaju pojedini odredi kao i osobine lica, koja tim odredima komanduju.
Teritorija pojedinih odreda:
Borjanski odred10, kao najveći, zauzima prostoriju između r. Save, r. Vrbasa do ušća r.
Vrbanje (sem s. Slatine, Trapista i s. Turski Čelinac), r. Vrbanje, linije: izvorni deo
Vrbanje—Pribinić— i r. Bosna do Dobo ja.
Komandant ovoga odreda je Radoslav Radić, seoski trgovac. Isti je i komandant
Bosanskih četničkih odreda. Čovek star 52 godine, burne prošlosti. Bio kiridžija, pekar,
preduzimač, liferant, pa na posletku seoski trgovac; nekoliko puta kao trgovac padao pod
stečaj. Ima velikih mirnodopskih dugova (preko 100 tužbi kod sreskog suda u B. Luci).
Prema podacima i mnogobrojnim tvrdnjama njegovih poznanika bio je 20 godina član
komunističke partije. U svome radu upotrebljava komunističke metode (zakulisan i
podmukao rad), ima svoju kliku koja izvršava sva njegova naređenja pa i najpodlija.
Komanduje narodski sa puno demagogije. Nepreza od sredstava da dođe do cilja. Oficire
ne trpi i gleda na svaki način, da ih ukloni iz svoje jedinice i da ih na koji bilo način unizi,
kao što rade i ostale komuniste. U borbi lično hrabar. Za vreme partizana, bio politički
komesar borjanskog odreda. Kada je došlo do razmimoilaženja između partizana i
četnika, osetio je volju naroda i pristupio na stranu četnika.11 Jedan mu sin poginuo kao
komunista, a drugi kao komunista odveden u logor Jasenovac. Veoma je ambiciozan i
lukav.
Kao stariji austrijski podoficir sposoban je da komanduje jednim bataljonom.
Sa ovim čovekom mora se u radu biti veoma oprezan, ako ne želi da mu isti za najkraće
vreme dođe glave.
Odred »Kočić« zauzima prostoriju između r. Sane uzvodno od Ključa, linije: pl.
Klekovača—Glamoč—Šipovo*—r. Pljeva—r. Vrbas od Jajca do Crne Rijeke, drum:
Crna Rijeka—Mrkonjić-grad—Čađavica—Ključ.
Komandant ovoga odreda je Uroš Drenović, učitelj i rezervni potporučnik. Covek 30-tih
godina. Okretan, vredan i energičan, bolesno ambiciozan (želi da bude neka veličina) te
se ne ustručava da zapliva u Nemačke i Hrvatske vode. Ova njegova osobina dovela je do
propasti njegovog odreda. Naime, napustio je odred i sa porodicom preselio na stalno
stanovanje u varoš Mrkonjić grad. Slao poklonstvenu deputaciju u ime Bosanske Krajine
da izjavi lojalnost poglavniku i vladici Germogenu u Zagreb. Večito je sa Hrvatima i
Nemcima u B. Luci.
Lično veoma hrabar, dobar borac, ali slab starešina, nema sposobnosti da komanduje
većom jedinicom u borbi. Mnogo podložan uticaju žene, koja takoreći sa njime
komanduje.
Od odreda ima svega oko 130 boraca i ako mu je odred brojao oko 900 boraca.
Puk »Manjača« zauzima prostoriju između r. Vrbasa (nizvodno od Crne Rijeke pa do
Crne Luke12) — ž. pruga B. Luka
Prijedor, r. Sana (od Prijedora do Ključa) i druma: Ključ
Mrkonjić Grad — Crna Rijeka.
Komandant ovoga puka je aktivni poručnik Vukašin Marčetić13 (aktiviran kao rez. pešad.
oficir 1939 godine), star 33 godine, labav, popustljiv, detinjast i neozbiljan, veoma
ambiciozan, veoma plašljiv, sa jedinicom ne učestvuje u borbi, kao komandir
sokolovačke čete, zbog nerada sa svojim ljudstvom, sva ova četa je sem jednog četnika,
otišla u partizane, ženskaroš, sklon piću, veoima arogantan prema svakome, a naročito
prema Hrvatima i Nemcima. Voli da sam sebe hvali, a naročito trpi samo one koji ga
hvale. I on, kao i Drenović, želi da bude neka veličina i da se pomoću Nemaca i Hrvata
dočepa nekog zavidnog položaja. Sa potčinjenima vodi stalnu borbu oko položaja, usled
čega je došlo do cepanja ovoga puka u tri odreda. Blagodareći komandantima bataljona
naredniku vodniku Jovanu Mišiću i redovu Milutinu Azariću, u odnosu na neprijatelja—
partizane, istupaju zajednički kao jedna jedinica pod komandom narednika vodnika
Jovana Mišića, u borbi. Ovaj puk do sada u borbi protiv partizana, pokazao je sjajne
uspehe.
Vukašin Marčetić, kao komandant, samo onda bi bio dobar, kada bi imao nad sobom
starešinu koji bi ga stalno kon-troliso i upućivao šta ima da radi. Kod ovoga puka
komando-vanje je organizovano na vojničkoj osnovi.
Odred »Obilić«14 zauzima prostoriju između reka Vrbasa i Vrbanje, pa na jug do Vlašić
planine.
Ovim odredom komanduje Lazar Tešanović, učitelj i rezervni pešadiski poručnik.
Čovek 30 godina. Veoma hrabar, okretan, energičan, bistar, karaktera svetlog. Odred je
organizovan na vojničkoj osnovi, odličan vojnik i starešina, u stalnoj je i uspešnoj borbi
sa partizanima. Jedan od najboljih komandanata odreda učlanjenih u komandi bosanskih
četničkih odreda.
Prema svome dosadanjem radu zaslužuje da bude unapređen i odlikovan primernim
odlikovanjem.
Odred »Trebava« zauzima prostoriju između r. Bosne, r. Spreče (od ušća do s. Male
Brijesnice), linije: Mala Brijesnica — Skipovac — Zelinja — Smiče, drum: Srnice —
Gradačac i linija: Gradačac — Modrica.
Trebavskim odredom komanduje prota Savo Božić iz Trebave. Čovek šesdesetih
godina. Veoma inteligentan, odličan diplomata, veoma svežeg (može se reći mladićskog)
duha, suviše blag. Komandovanje kod ovoga odreda zasnovano je na široko
parlamentarnoj osnovi. U sebi nema ničega vojničkog ni komandantskog, zbog čega je
disciplina kod ovoga odreda veoma slaba.
Odred Ozrenski zauzima prostoriju planine Ozrena između r. Bosne, r. Spreče i sa juga
r. Krivaje.
Komandant ovoga odreda je Cvijetin Todić, težak, star 35 godina. Veoma energičan,
odlučan i istrajan. Vrlo hrabar (može se reći najhrabriji prema hrabrima); kod boraca
voljen i poštovan, najogorčeniji borac protiv komunista i partizana. Kao komandant vrlo
dobar. Pored odlikovanja koje je dobio za osvedočenu ličnu hrabrost, mislim da isti
zaslužuje i unapređenje kao i odlikovanje za osvedočenu komandantsku hrabrost i
sposobnost. Ovo je odličan komandant u svakom pogledu. Po činu je rez. bolničarski
narednik.
Majevička brigada15 zauzima prostoriju pl. Majevice sa njenim padinama sem pojedinih
mesta, koje drže Hrvati, kao npr. Ugljevik, s. Međeđa, s. Lopari itd.
Komandant ove brigade je vojvoda Radivoje Kerović, star 28 godina. Veoma hrabar,
energičan i odlučan. Veliki protivnik komunista i partizana. Kod boraca popularan i
voljen. Odličan starešina u svakom pogledu. Kada svi napuštaju, pa i najpozvaniji,
položaje i vojsku, vojvoda Kerović ostaje, prikuplja snage i nastavlja borbu dalje. Ovaj
čovek zaslužuje svaku preporuku i odlikovanje.
Zajednička osobina sviju komandanata jeste: da ljubomorno čuvaju svoje položaje, te
zbog toga nerado primaju oficire u svoju sredinu.
Istina, neradom primanju oficira u pojedine odrede uzrok je još i taj, što su se mnogi
oficiri bilo na koji način domogli punomoć ja raznih prestavnika naše vrhovne komande
u Otadžbini, kompromitovali se u odredima i morali iz istih da beže. Na taj način
stvoreno je veliko nepoverenje prema oficirima i podoficirma, koji nisu iz ovih krajeva.
U ovome pogledu imamo dosta primera, kao:
Kapetan Dušan Janjić, koji je došao sa punomoćijem u ime Gospodina Ministra izdato
mu od strane kapetana Dragoslava Račića sa zadatkom da ide u Slavoniju (Pakrac). Ovaj
to nije učinio, nego je ostao u Borjanskom odredu, gde je proveo vreme od septembra do
danas u neradu.16
Na Majevici pojavljuje se kapetan Žarko Milurović,17 sa ovlaštenjem dobijenim od
majora Žarka Todorovića.18 Po dolasku na Majevicu saopštava, da je došao na Majevicu
da komanduje, a ne da se bori, posle čega bude sa Majevice proteran.
Sa ovlaštenjem i štambiljima došao je rezervni potporučnik Dušan Dukić, koji ne
izvršava naređenje gospodina Ministra i ne odlazi u Krajinu, gde je upućen,19 nego odlazi
u Motajicu, gde posle zajedno sa komunistima vrši napad na Prnjavor ovih dana i pomaže