Драгољуб Дража Михаиловић

Али је јача прича са фотком Калабића, Рачића и Недића. Ту су прво прогласили Калабића Рачићем, а Рачића Недићем, а Недића немачким официром а кад су схватили колики су дудуци онда су налепили Фон Вредеа и ове назвали правим именима. Легендарно! Поставићу ја њима још питања, гарант неће смети да извире из рупе...
 
haha...E, Nisam znao za celu tu pricu, tj. tok njihovih lazi povodom te slike...znam samo za nalepljenog ''kepeca'' Fon Vredea, hehe...da,da Nesko Nedic je mogao da prodje kao Nemac, hahahaha...

Bilo bi odlicno da i to predstavimo, al treba doci do skenova svih slika (knjiga).

Do ove knjige Nikole Milovanovica dosao sam sasvim slucajno. Ortakinja zna da se ''lozim'' na istoriju ovog perioda i obeca mi neku knjigetinu u dva toma o Drazi, samo da uzme od babe iz sela...Cekao sam je mesecima, da bi mi donela ovo cuda, hahaha....bio je smeh...

No, eto ima i koristi dosta....upravo oni sami sebe raskrinkavaju...

Naravno brate, samo napred!
 
Poslednja izmena:
lol...bilo bi lepo videti austrijskog kaplara na nekoj slicnoj slici...

Dok je Draza po selima ispijao hektolitre rakije marsal Tito bio je zauzet borbom.

Bilo bi zanimljivo videti Drazinu sliku na ratistu, kako se probija s vojskom kroz ofanzive, kako je bio ranjen, kako sa saveznickim oficirima vrsi planove za oslobodjenje Jugoslavije i slicno...

A sad nastavite sami sebe da ubedjujete kako su cetnici dobili rat.

z:mrgreen:

Uh "surovih pitanja"

hahahahahahaha
 
Хекторе не одговори ми колико је црвених команданата пало у устанку у Србији 1941. и против кога? Ја знам само Капелана и Благојевића и обојица су пали против четника. А четници су изгубили 10-ак команданата. Како онда можеш да кажеш да су се партизани борили а четници не?
 
Хекторе не одговори ми колико је црвених команданата пало у устанку у Србији 1941. и против кога? Ја знам само Капелана и Благојевића и обојица су пали против четника. А четници су изгубили 10-ак команданата. Како онда можеш да кажеш да су се партизани борили а четници не?

Uh "surovih pitanja"

hahahahahahaha

Brate odgovorio je....i sam se smeje samoj pomisli na to...
 
Poslednja izmena:
Evo jedan u nizu komunistickih falsifikata:


kolaboracijacetnikasaokupatori.jpg


A evo je original fotografija. Cetnici sa britanskom vojnom misijom, 1944.
zaledjedubrovnikafebruar19440d.jpg
 
Dok je Draza po selima ispijao hektolitre rakije marsal Tito bio je zauzet borbom.

Bilo bi zanimljivo videti Drazinu sliku na ratistu, kako se probija s vojskom kroz ofanzive, kako je bio ranjen, kako sa saveznickim oficirima vrsi planove za oslobodjenje Jugoslavije i slicno...

A sad nastavite sami sebe da ubedjujete kako su cetnici dobili rat.

z:mrgreen:

Uh "surovih pitanja"

hahahahahahaha

Opet se usudjujes da se javljas,a na moje pitanje u kojim se to borbama i bitkama Broz borio,nisi imao odgovor.
Lako je svezati maramce oko ruke i slikati se.A broz je mogao i da se slika pored mape koliko je hteo,vojnu mapu nije znao da cita iako je dosao do "Marsala"

Sto se Draze tice i sam je aktivno ucestvovao u nekoliko napada,imas u knjizi "Secanja iz rata" od Zvonimira Vuckovica.

Draza nije morao da se slika,narod zna ko ga je branio i narod je to i zapamtio,sto se i danas vidi.
 
Dok je Draza po selima ispijao hektolitre rakije marsal Tito bio je zauzet borbom.
Skim i za koga?
Malopre čitam jednog bolesnika koji svečano obaveštava pučanstvo kako je Petar II naredio Draži da se bori i izvrši eatničko čišćenje nad Hrvatima a drugi se javlja i kaže da Hitler nije smeo da daje puno oružja Hrvatima da se ovi ne odmetnu i dođu mu glave. Joooj zemljo puna si budala. Htiler pregazio Francusku pre nego što su ovi stigli da kažu "čorba od luka". Eto i takvi klimaju glavom ovakvim ko što je Hectorius a nit znaju ko je Draža ni JVuO. Čuli su oni nešto, .... .
 
Dok je Draza po selima ispijao hektolitre rakije marsal Tito bio je zauzet borbom.
(...)
Ako ti je za utehu... nisu pisci raznoraznih monografija falsifikovali samo četničke fotografije.

I svoje su prekrajali prema potrebi, i to kada su "dobili" rat.

Evo, ove, najpoznatije po falsifikovanju.

Members_of_the_Central_Committee_of_the_SKJ.jpg


Тито са члановима ВШ НОВЈ на Вису, с лева на десно: Владимир Бакарић, Иван Милутиновић, Едвард Кардељ, Александар Ранковић, Светозар Вукмановић и Милован Ђилас

Kada je Djilas zastranio, pošto je bio krajnji desno, lako ga je bilo iseći...

... ali kada je zastranio Ranković, nastradao je i Tempo (na slici, naravno).

I to sve makazama i ručnim retušem u štampariji. Šta misliš da su imali sadašnje računarske alatke za obradu slika!?
 
Možda bi slika izgledala ovako...

titoupecini.jpg


... a možda je i bilo ovakvih zasedanja, sudeći po tome da su osim Bakarića i Ivana Milutinovića (koji se slikaju) svi oborili glavu i kao razmišljaju o operaciji "Konjički skok".

Jer, Tito reče:

– Mladost je bujna i raskošna, ona je proleće života, puna je hormona kao biljka sokova. Mladost je očaravajuće podsticajno i kreativno doba. Mlado telo je čvrsto, jedro, puno topline i životne energije. Oči mladih osoba su pune radoznalosti, žara i požude. Koža mladih žena je baršunasta, meka i vlažna. Ona prijatno miriše zbog znoja koji pojačano luče žlezde. Znoj devojaka i mladih žena ima opojni miris, i sladunjav ukus. On je najjači prirodni afrodizijak koji deluje preko čula mirisa i ukusa. Znoj se pojačano luči u trenucima emotivnog uzbuđenja.

A Ona je bila mlada, ali izdržljiva... pošto je Stani Tomašević jednom prilikom rekla:

– Moj pisaći i polni stroj moraju biti stalno u stanju pripravnosti. Ni za jedan ni za drugi Tito nema određeno vreme. Nekada sam neke naredbe kucala izašavši iz kolone i držeći mašinu na krilu. Jednom prilikom za vreme našeg odnosa neprijatelj je bio veoma blizu mesta gde smo se mi nalazili. Čula se jaka paljba koja se približavala. Ja sam bila jako uplašeno i Tita upozoravala, međutim, on je i dalje radio svoj posao. Njega to nije nimalo ometalo u njegovoj pohoti niti je hteo da prekine, sve dok nije doživeo vrhunac.

Da li je Ona bila najveća Titova ljubav, ili je zbog polnog stroja rekao:

– Nju sam iz milošte zvao Zdenka. Nadimak sam joj dao po zdencu koji predstavlja nepresušni izvor bistre i hladne vode. On obično izvire ispod nekog kamena i svojim izgledom osvežava čoveka. Zdenka je bila nepresušan izvor mojih ideja i moje intelektualne, revolucionarne i političke aktivnosti. Bila je moje veliko psihičko nadahnuće i telesno zadovoljstvo. Bila je moja svakodnevna mentalna stimulacija do kraja njenog kratkog života.

Ili grešim dušu... možda je tada već bila u Moskvi.

Izvor za tekst: Novosti!

Neka mi se ne zameri, malo sam se poigrao, a istorija ipak nije igračka. To bi trebalo svi da shvatimo.
 
Možda bi slika izgledala ovako...

titoupecini.jpg


... a možda je i bilo ovakvih zasedanja, sudeći po tome da su osim Bakarića i Ivana Milutinovića (koji se slikaju) svi oborili glavu i kao razmišljaju o operaciji "Konjički skok".

Jer, Tito reče:

– Mladost je bujna i raskošna, ona je proleće života, puna je hormona kao biljka sokova. Mladost je očaravajuće podsticajno i kreativno doba. Mlado telo je čvrsto, jedro, puno topline i životne energije. Oči mladih osoba su pune radoznalosti, žara i požude. Koža mladih žena je baršunasta, meka i vlažna. Ona prijatno miriše zbog znoja koji pojačano luče žlezde. Znoj devojaka i mladih žena ima opojni miris, i sladunjav ukus. On je najjači prirodni afrodizijak koji deluje preko čula mirisa i ukusa. Znoj se pojačano luči u trenucima emotivnog uzbuđenja.

A Ona je bila mlada, ali izdržljiva... pošto je Stani Tomašević jednom prilikom rekla:

– Moj pisaći i polni stroj moraju biti stalno u stanju pripravnosti. Ni za jedan ni za drugi Tito nema određeno vreme. Nekada sam neke naredbe kucala izašavši iz kolone i držeći mašinu na krilu. Jednom prilikom za vreme našeg odnosa neprijatelj je bio veoma blizu mesta gde smo se mi nalazili. Čula se jaka paljba koja se približavala. Ja sam bila jako uplašeno i Tita upozoravala, međutim, on je i dalje radio svoj posao. Njega to nije nimalo ometalo u njegovoj pohoti niti je hteo da prekine, sve dok nije doživeo vrhunac.

Da li je Ona bila najveća Titova ljubav, ili je zbog polnog stroja rekao:

– Nju sam iz milošte zvao Zdenka. Nadimak sam joj dao po zdencu koji predstavlja nepresušni izvor bistre i hladne vode. On obično izvire ispod nekog kamena i svojim izgledom osvežava čoveka. Zdenka je bila nepresušan izvor mojih ideja i moje intelektualne, revolucionarne i političke aktivnosti. Bila je moje veliko psihičko nadahnuće i telesno zadovoljstvo. Bila je moja svakodnevna mentalna stimulacija do kraja njenog kratkog života.

Ili grešim dušu... možda je tada već bila u Moskvi.

Izvor za tekst: Novosti!

Neka mi se ne zameri, malo sam se poigrao, a istorija ipak nije igračka. To bi trebalo svi da shvatimo.

Nije lose,mozes da se zaposlis kod kiselog da mu pravis dokumenta ...:)
 
Како су комунисти ,,побеђивали'' четнике у биткама(наводим само велике битке).

Велике битке у којима су победили четници:
1.Колашинска битка 24.2.1942.
У овој бици према извештају мајора Јоксимовића, комунисти су имали 80 мртвих и рањених, као и 60 утопљених непливача који су бежали од четника( из Драже 2 малог)
2.битка на Гату 11.6.1942.
према Саву Скоку комунисти су овде доживели катастрофалан пораз, имали су 44 мртва и 33 рањена, док су четници имали мизерне губитке(ако су их уопште имали, из Драже 2 малог, према књизи Сава Скока ,,Крваво коло херцеговачко''
3.битка за Грахово 27-28.10.1942.
још један тежак пораз комуниста, који су према мајору Цвјетићанину( који је погрешно у једној фалсификованој депеши наведен као поручник и тако нанео Киселом велику штетуz:p), комунисти су имали 620 мртвих, рањених, заробљених и несталих , а четници 90(из Драже 3 малог).
4. битка за Грачац јануар 1943(не знам тачан датум).
поново катастрофа комуниста, који су према једном извору имали 516 мртвих, рањених и несталих, а четници 42 мртва и 95 рањених и несталих, а према другом(коме ја више верујем) 310 избројано мртвих и процењено толико рањених, заробљених и несталих, а четници 38 мртвих и 95 рањених и несталих( од тога се каже да је око 40 њих пребегло комунистима, све из Драже 3 малог).
5.битка на Неретви(средина фебруара-7.мај 1943.)
знам да ће за ову битку сад комунисти да лармају као највећој победи у грађанском рату, али их морам разочарати јер нису победили. Прво они мешају операцију Вајс и битку на Неретви и својатају их као једну битку, да би тиме испало да су четници сарађивали са Немцима и усташама, иако је то уствари била чиста битка четника и партизана, и иако су Бихаћ и региони Северне Лике, Баније и Кордуна предалеко од Неретве. Заправо у борбама од 15.2.-1.3. четници су одбацили комунисте(мајор Лукачевић их је 2 пута избацивао из Коњица) и они су у страху да их четници не би гонили на запад порушили све мостове( а четници их нису смели даље гонити због Немаца,а мостови им нису требали јер је река била плитка а нарастала је отапањем снега). А ево зашто је то био глуп потез:имали су 200 камиона,12 тенкова,двадесетак хаубица и много кабастог терета.Због свој непромишљености све су то морали да униште приликом форсирања реке.Такође,њима су мостови били потребни и за транспорт 3 000 рањеника и 1 000 тешких болесника. После рушења мостова одлучили су пробој ка Горњем Вакуфу, што им није успело због концентрације Немаца. Зато су одлучили повратак на Неретву и извиднице су сазнале да мост код Јабланице није сасвим срушен и да је ту сконцентрисано само 300 четника(1. дурмиторска бригада), и у том правцу су упутили 1500 бораца, који су освојили варош и потисли четнике и омогућили прелазак осталима преко моста, а затим потписали споразум са Немцима. После преласка моста 16. 3. наносе пораз црногорским четницима. Овде њихови историчари застају и величају своју велику победу. Међутим, чињеница је да су се борбе наставиле и после 16. 3. 24. 3. успевају да дотуку црногорске четнике у бици за Гацко уз помоћ усташа из Фазлагића Куле и њихови делови улазе у Црну Гору. Због овога Дража из Србије довлачи појачања да сузбију комунисте и онемогуће им даљи продор и ту се воде борбе до операције Шварц. За то време са Динаре се враћа Експедициони корпус и наставља борбу са јединицама које нису прешле у Црну Гору. Тако долази до још 5 битки за Невесиње( 26.3.победа четника , 29.3. победа комуниста, 7.4. четника , 13.4.комуниста и 28.4. четника), још 3 за Калиновик( не знам тачне датуме)
док се у осталим деловима источне Херцеговине воде огорчене борбе. 1. 5. мајор Баћовић јавља Дражи да је заузео Невесиње, Црвањ, Плужине, Автовац, Билећу и још нека места, а 7.5. четници без борбе улазе у Калиновик. Доказ о победи четника је Дражина честитка мајору Баћовићу( пошто сад немам књигу при себи цитираћу је касније), а комунисти су после пораза остали заробљени у неповољном троуглу Пљевља- Колашин-Никшић и на тај простор Дража је послао јединице да направе обруч око комуниста. Почетком операције Шварц четници се извлаче без осетних губитака( осим црногорских), а комунисти доживљавају катстрофалан пораз од Немаца. Овим поразима онемогућена је намера комуниста да образују нову совјетску републику на територији Црне Горе, Санџака и Космета и припреме терен за напад на Србију. (Цео опис битке је у Дражи 4. малом, на 150 страница и 420 фуснота-четничких, партизанских,немачих, италијанских). Комунисти су после величали битку на Неретви као своју највећу победу само на основу друге фазе битке, у којој су заиста победили(7.-24.3.). Тачне губитке не знам, нисам рачунао.
6. битка на Цетини и Велебиту(децембар 1943-јануар 1944)
Највећа битка Динарске дивизије и њена највећа победа. У извештају од јануара 1944( не знам тачан датум) војвода Ђујић обавештава Дражу да је на Велебиту нађено 409 мртвих комуниста, а на целом фронту око 1000. (могуће једа је мало претерао, из Драже 7 ).
7. битка на Златибору(април и мај 1944.)
још један пораз комуниста, о чему пише и дневник Оперативне групе дивизија:
Око 11 часова 16. маја, док су јединице 2. пролетерске дивизије вршиле последње припреме за покрет према Увцу, непријатељ је надмоћним снагама кренуо према положајима 2. пролетерске бригаде... :етничке јединице извршиле су напад са линије између Гмизовића, "уприје, Рибнице, Торника и села Стубла. Нарочито јаке непријатељске колоне нападале су гребеном Торника према Боровој Глави и Драглици. Златиборска, летеће, 1. и 2. рачанска бригада Златиборског четничког корпуса, и на правцу Стубло - Доброселица - Тетребовац - Тусто Брдо - Сјеништа, којим је нападао цео четнички Церски корпус. Већ у првим часовима борба је попримила драматичан ток. :етници су припремили читав церемонијал крећући у напад. Насртали су постројени у некакве имитације «фаланги», као талас скакаваца који уништава све пред собом. Поцикивали су и викали. Батаљони 2. пролетерске, исцрпени и са малим залихама муниције, нису могли да пруже одлучнији отпор непријатељу. Силина непријатељског напада била је таква да ни један покушај пролетера да га зауставе није успео.42 После ове битке Оперативна група се повукла у Црну Гору. (из Драже 11. малог).
8. Битка за Јужну Србију(5.-27.7.1944.)
Колико је овај пораз био страшан говори податак да су комунисти од 5.-27.7. непрестано гоњени од Гоча до Кукавице. Тачне губитке не знам, али их има у Дражи 11.малом
9. I и II Битка на Буковику(јун и јул 1944.)
Док је прва била мањег интензитета, у другој су комунисти претрпели један од најстрашнијих пораза у Србији икад. Четнички губици су били:146 мртвих, 71 рањен и 30 заробљених, а комунистички преко 200 бораца, плус вероватно преко 100 мобилисаних сељака, и око 200 рањених од којих је велики број преминуо. Докази о страшном поразу су наређење партијског руководства 23. дивизије да се 9. бригада пошаље у Тимок, а 14. на Хомоље против четника у герилу, пошто су им бригаде биле неупотребљиве за фронталне акције због великих губитака( иста дивизија је претрпела претходно велике губитке у бици за Јужну Србију, а и губици из I битке на Буковику нису мали). Ту је и наређење које је пронашао историчар Александар Динчић, а које потврђује страшан пораз:

"Команда места Ражањ обавештава другове из МК (месни комитет -моја примедба) да најхитније сакупе довољан број људи, да узму потребни алат и сахране другове који су погинули у летњим борбама на Буковику" ( из (ИАН, ф. Народног одбора среза Ражањског, кутија 1, док. бр. 1/80)
10. битка на Копаонику(август 1944.)
Иако се и овде комунисти хвале о својој великој победи чињеница је да су победили само у I фази битке, захваљујући магли и неспремности четника који су журили на Лим да затворе нови продор комуниста, што је условило повлачење на Западну Мораву. У II фази битке четници су кренули са положаја дугих 50 км и победили комунисте чиме су их одвратили од намере да форсирају Западну Мораву и упадну у Шумадију(из Драже малог 11)
11. Битка на Западној Морави(18-22.9.1944)
Познатија као битка на Парцанској коси, први пут споменута у делу Адама Стошића ,,Под небом Крушевца'', као велики пораз 2. пролетерске од Кесеровићевих четника

Колико су битака добили комунисти против четника? 5: Битка за Ужице и Пожегу, битка за Калиновик, битка за Тузлу, битка на Зеленгори, битка на Јеловој гори.

Нажалост, срећа је била на страни комуниста, јер су Совјети ушли у Југославију а не Енглези и Амери...
 
Poslednja izmena:
После априлског слома комунисти су живели мирно и фино у окупираној нам Отаџбини.Велики им је вођ тад био у љубави са Хитлером а они су се сликали са немачким војницима,били им преводиоци,цинкарили угледне патриоте и преостале официре итд....

А онда су немачке армије просто прегазиле совјете...домаћи комунисти као ето морају да се огласе,желе ,,Слободу,, народима Југославије...и крећу са устанком,њихови смешни одреди били би елиминисани врло лако да им се није придружио неко ко није смео да им се придружи и да им легитимитет,Дража Михаиловић.

Његове трупе заједно са комунистичким обојили су Србију у крваво црвено,окупатор је кажњавао сваки њихов ,,излет,, и ,,храбро,, пуцање из заседе на окупаторске војнике....Мачва,Краљево,Крагујевац...и тако редом,78 000 хиљада српских глава завршило је пред окупаторским стрељачким стројем....

А шта је добила Србија од комунистичких паљења архива и ликвидација угледних грађана?
Шта је добила Србија четничким ,,ослобађањем,, Чачка,Горњег Милановца,Лознице...?

Ништа...

Само крв,сурове окупаторске одмазде....колико је српске крви требало потећи да Дража Михаиловић схвати ко су комунисти?

Такво слепило ће важити и даље у Равногорским редовима,вера у савезништво са комунистима претвориће се у слепу веру у Енглезе...која их никад нажалост није напустила....

На крају поставља се питање,ко је и колико одговоран за страдање Српског народа у Србији те 1941.године,зашто равногорци нису имали једну мудру главу попут Ђенерала Милана Недића,Војвода Павла Ђуришића и Момчила Ђујића...којима је народ био изнад свега,па и изнад Енглеза,савезништва са комунистима и ситних амбиција разних каријериста....
 
После априлског слома комунисти су живели мирно и фино у окупираној нам Отаџбини.Велики им је вођ тад био у љубави са Хитлером а они су се сликали са немачким војницима,били им преводиоци,цинкарили угледне патриоте и преостале официре итд....

А онда су немачке армије просто прегазиле совјете...домаћи комунисти као ето морају да се огласе,желе ,,Слободу,, народима Југославије...и крећу са устанком,њихови смешни одреди били би елиминисани врло лако да им се није придружио неко ко није смео да им се придружи и да им легитимитет,Дража Михаиловић.

Његове трупе заједно са комунистичким обојили су Србију у крваво црвено,окупатор је кажњавао сваки њихов ,,излет,, и ,,храбро,, пуцање из заседе на окупаторске војнике....Мачва,Краљево,Крагујевац...и тако редом,78 000 хиљада српских глава завршило је пред окупаторским стрељачким стројем....

А шта је добила Србија од комунистичких паљења архива и ликвидација угледних грађана?
Шта је добила Србија четничким ,,ослобађањем,, Чачка,Горњег Милановца,Лознице...?

Ништа...

Само крв,сурове окупаторске одмазде....колико је српске крви требало потећи да Дража Михаиловић схвати ко су комунисти?

Такво слепило ће важити и даље у Равногорским редовима,вера у савезништво са комунистима претвориће се у слепу веру у Енглезе...која их никад нажалост није напустила....

На крају поставља се питање,ко је и колико одговоран за страдање Српског народа у Србији те 1941.године,зашто равногорци нису имали једну мудру главу попут Ђенерала Милана Недића,Војвода Павла Ђуришића и Момчила Ђујића...којима је народ био изнад свега,па и изнад Енглеза,савезништва са комунистима и ситних амбиција разних каријериста....
..............................................................................

Lepo si ovo pojasnio brate moj.

Draza je bio naivan i racunao je da je ipak bolje da ima i komuniste protiv Nemaca.
Kljucnu gresku je napravio sto nije naoruzao Srbe u Bosni i Krajinama.
Da je to uradio sacuvao bi glave (od Jasenovca, jadovna itd) i dobio ljude, ovako su otisli ustasi Titu.


I najgore po Srbe i Drazu je sto su Komuniste cinili belosvetski lopovi i bez karaktaera neljudi.Od Tita pa nadalje.

Imamo bar pouku iz svega toga i treba nam biti za ubuduce, da se nedelimo nikako.

Sad imamo isti problem, izjavom ustase mesica!Da ce se hdh umesati vojno i preseci koridor.Nebi to ustasa mesic rekao da nema podrsku, nebi ni 91 rekao da je svoje uradio/razbio yu i da je vise nema.Nbi ni to rekao da nije imao podrsku od zapada i vatikana.

Po mom misljenu Djujic i Djurisic su bili mnogo lukaviji i oprezniji i uradili puno za Srbe.

Pozdrav brate i svoj bratiji


p.s.Kaze Djujic,rvati su crni vrani vatikana.......To nikad nesmemo zaboraviti
 
BITKA ZA JUŽNU SRBIJU (''TOPLIČKO-JABLANIČKA-OPERACIJA'')

U zapovesti od 26. juna 1944. godine, komandant 4. grupe jurišnih korpusa, major Dragoslav Račić, tačno navodi nazive pet komunističkih divizija u Južnoj Srbiji, kao i njihove lokacije, s jednom greškom: Brus je zauzela 21, a ne 24. divizija. U svakom slučaju, Račić je znao da su u toj oblasti i 21. i 24. divizija, kao i da im dolaze u pomoć 22. i 25. divizija. Takođe, da se 23. divizija nalazi u oblasti Soko Banje, ''sa namerom da prodre u dolinu Timoka''.
Brojno stanje svih pet divizija Račić je cenio na oko 8.000 boraca, ''sa dobrim naoružanjem ali sa nedovoljno izvežbanim vojnicima i sa velikim brojem prisilno mobilisanih od kojih je znatan deo naših pristalica''. Kao zadatak većeg dela 4. grupe jurišnih korpusa Račić navodi ofanzivu prema Kopaoniku i Jastrepcu, dok se manji deo jedinice šalje na zapad, jer se ''reka Lim mora u svakom slučaju održati u našim rukama''. Konkretno, 4. jurišni korpus poslat je na sektor Priboj - Prijepolje, a ostala četiri jurišna korpusa - 1, 2, 3. i 5. jurišni korpus - krenula su prema Kopaoniku.151
Prema jednom dokumentu s kraja juna, o snabdevanju hranom, brojno stanje četiri jurišna korpusa koja su polazila prema Kopaoniku bilo je sledeće: ''Štabovi, boračke jedinice i pomoćno osoblje... 8.000''.152
Potpukovnik Dragutin Keserović, komandant Rasinsko-topličke grupe korpusa, pisao je majoru Račiću 30. juna: ''Jačina mojih snaga 3.000 ljudi. Drugog kosovskog korpusa 1.000.''153
Pored ovih 12.000 četnika, Račić je mogao računati na još oko 2.000 boraca Južnomoravske grupe korpusa i 1. kosovskog korpusa.
Keserović je krajem juna izveštavao Dražu da više nema municije, da ima ''velikih gubitaka'' u ljudstvu i materijalu, a da komunisti sada primaju avionske transporte ratne spreme još severnije - u oblasti Brusa. Brojno stanje komunista u toj oblasti računao je na 4-5.000 boraca (to su bile 21. i 24. divizija). ''Ako imate izdržljivije i istrajnije ljude pošaljite odmah'', pisao je Keserović potpukovniku Gogiću, jer je odred Velikomoravske grupe, koji je u međuvremenu još jednom smenjen, oko 20. maja, ponovo tražio smenu. Prvi radiogram majoru Račiću Keserović je poslao 29. juna:
Komunisti se nalaze u oblasti Brusa do linije: selo Trećak - Levići - Šošići - Kočina - Grabovnica - Milentija - Ribari - Lesenovci - Botunja - Šljivovo - Trnavci - Zleginje. Naši delovi u oblasti sela Stanišinci - Leskovica - Aleksandrovac. Jači izviđački delovi selo Kriva Reka - Osredci - Donji Vratari - Stubal - Subotica - Dašnica. Delovi Studeničke brigade na Suvom Rudištu a 2. kosovski korpus u oblasti sela Blaževa - Kopaonik.154
Istog dana Keserović piše majoru Stošiću da iskoristi dolazak komunista u oblast Brusa kako bi ovladao Jablanicom.
U međuvremenu, Toplički korpus je dobio novog komandanta, pukovnika Stevu Jovovića. Od smenjivanja kapetana Milana Stojanovića korpusna radio stanica nalazila se kod kapetana Bože Ivanovića, tj. on je bio vršilac dužnosti komandanta.
Keserović 30. juna izvodi protivofanzivu, o čemu Draži piše sutradan:
Borba je trajala do 22 časa. Komunisti su razbijeni i pretrpeli su osetne gubitke. Povukli su se u pravcu Lepenca i Jastrepca. Prednji delovi su ušli u Brus. Ostao sam bez municije.155
Već 2. jula komunisti su ponovo u Brusu, potiskujući Rasinsko-topličku grupu prema Aleksandrovcu i obroncima planine Goč. ''Potrebna je vaša intervencija što pre'', pisao je toga dana Keserović Račiću.156
Draža 4. jula šalje sledeći raspis Keseroviću, Račiću i kapetanu Žiki Markoviću, komandantu 2. kosovskog korpusa:
Šef svih operacija, obzirom na jačinu snaga koje vodi, je major Račić i postupati po svim njegovim zahtevima za objedinjavanje akcije.157
Istog dana Račić obaveštava Keserovića i Markovića da opšti napad na komuniste počinje sutradan u četiri časa ujutru. Četvrta grupa kretala je ''pravcem selo Šošići - selo Lipovac, sa zadatkom da izbije na levu obalu strmačke reke, a po mogućstvu i dalje''. Zadatak 2. kosovskog korpusa bio je da ''produži desno krilo 5. jurišnog korpusa'', pravcem ''selo Belo Polje - selo Donji Levići ka Šošićima, odakle da produži na istok prema selu Magovu'', dok je naređenje za Rasinsko-topličku grupu korpusa glasilo: ''Preduzmite napad u svom prostoru''.158
Od početka napada komunisti su počeli da se povlače pred nadmoćnijim četničkim trupama. U zapovesti za 5. jul Račić piše:
U današnjoj borbi zauzet je oslonac neprijateljskog predstražnog sistema iz Ogledne. Partizani se na svom levom krilu povlače pravcem: Ogledna - Pločnik - V. Grobnica - Kadina Čuka - Vrata i dalje. Naše trupe moraju na svaki način ovladati do noći (ukoliko se to ne uspe do noći onda da se ovlada u toku noći) položajem: Pločnik (1201) - Crkvište - k. 865. - Vilja Rudine (986) - Golo Brdo, tj. linijom na koju su napadali 2. i 5. korpus.159
Prvi jurišni korpus kapetana Predraga Rakovića imao je zadatak da ''na svaki način'' ovlada terenom u produžetku položaja koji drži 2. jurišni korpus kapetana Nikole Kalabića, dok je 3. jurišni korpus kapetana Vojislava Tufegxića ostavljen u rezervi.
Račić je dobijao izveštaje o brzom napredovanju svih četničkih jedinica. Prvi jurišni korpus imao je 5. jula sedam juriša samo na jednom sektoru, dok neprijatelj najzad nije bio slomljen. Drugi jurišni korpus razbio je partizane borbom prsa u prsa u pravcu Brus - Blace - selo Barbatovac. Ova jedinica napredovala je više i brže nego što je Račić predviđao, ušavši već istog dana u reon Toplice. Sledećeg dana, 6. jula, Račićeve jedinice napredovale su do linije Pločnik - Vrteška. Osvojen je do tada najbogatiji ratni plen. Vojnike je najviše obradovao engleski beli hleb, koji mnoge jedinice nisu imale na jelovniku još od početka rata.160
O slomu komunista na glavnom pravcu napada, Račić je 7. jula više puta obaveštavao Keserovića. Najpre mu je pisao:
Gurajte bez zadržavanja. Ne dajte komunistima da se izvuku. Mi guramo svom snagom prema Požaru. Drugi kosovski korpus u prilaženju Požaru sa jugoistoka.161
Nešto kasnije Račić je kratko javio:
Komunisti beže na svim frontovima. Gonite ih bez predaha.162
A još kasnije, Keserović dobija ovu depešu:
Dvadeset četvrta divizija razbijena. Njeni gubici znatni. Neki delovi odstupili na desnu obalu Toplice. Dobar deo sakrio se po šumama. Sa Vašim snagama 8. jula pretresite od Rasine do Toplice zapadno od linije Čučale - Sibnica - Gašica - Grgure - Dankovići. Moj štab u Barbatovcu... U toku sutrašnjeg dana moje trupe imaju odmor. Pozdravlja Vas i poštuje major Račić.163
U četvrtom po redu radiogramu poslatom 7. jula, Račić piše Keseroviću da Rasinsko-toplička grupa ne ide u pretres terena, tražeći da se njih dvojica nađu radi dogovora.
Jedan deo partizana uspeo je da se skloni na Jastrepcu i tako ostane u pozadini fronta. Major Heniker smatrao je da se ova šumovita planina može pretvoriti u novo komunističko uporište. U noći između 10. i 11. jula, u podnožje Jastrepca su, po njegovom pozivu, sletela dva aviona - jedan sovjetski i jedan američki. Nosili su komunističkog generala Koču Popovića i članove Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, kao i sovjetske obaveštajce koji su imali zadatak da se pridruže Britancima u ubeđivanju Bugara da promene stranu. Sve njih štitila je 25. divizija. Operaciju čišćenja terena Račić je naredio 9. jula. Po mraku sledećeg dana četnici opkoljavaju Jastrebac. Treći jurišni korpus kapetana Tufegyića slomio je otpor 25. divizije već tokom popodneva 11. jula. Partizani su u panici bežali prema bugarskoj 27. diviziji, ostavivši na Jastrepcu bolnicu i deo britanske vojne misije. Saznavši za to, Račić je lično obišao Britance. Jednom sanitetskom majoru rekao je ironično da su njegovi ''crveni saveznici'' pobegli pod zaštitu bugarske fašističke vojske.164
Na Jastrepcu je zarobljeno šest članova britanske vojne misije, kojima je osnovni zadatak bio rukovođenje operacijama snabdevanja partizana iz vazduha. Britanci su sprovedeni na Ravnu Goru i evakuisani sa spašenim američkim pilotima.165
Komunisti su kasnije optuživali Keserovića da su njegovi četnici likvidirali grupu zarobljenih partizanskih ranjenika na Jastrepcu. Zapravo, Keserović je naredio da se sedam najtežih ranjenika i bolesnika prenese u četničku bolnicu. Na drumu u pravcu Blaca kolonu su presreli Nemci. Likvidirali su svih sedam ranjenika i pet četnika.166
Prema Račićevoj zapovesti od 13. jula, ''jače snage crvenih'' sada su se nalazile na desnoj obali reke Toplice, tj. bile su potisnute sa obronaka Kopaonika i Jastrepca južno od Prokuplja. ''Predstoji generalna akcija u Toplici'', pisao je Račić, raspoređujući jedinice. Sada su napred išli 2. kosovski korpus, 1. i 5. jurišni korpus, dok su 2. i 3. jurišni korpus ostavljeni u rezervi. Rasinsko-toplička grupa korpusa imala je zadatak ''detaljno čišćenje Jastrepca''.167
 
Poslednja izmena:
Peti jurišni korpus kapetana Miloša Markovića, uz sadejstvo 2. kosovskog korpusa kapetana Žike Markovića, borbom prsa u prsa potukao je 14. jula preostale delove 21. divizije i Jastrebačkog partizanskog odreda, na koti Crna Čuka. Komunisti nisu stigli ni da raspakuju kontejnere oružja, municije i hrane, koje su im dva engleska aviona spustila nekoliko sati ranije. I ovoga puta iza sebe su ostavili ranjenike i komoru.
U međuvremenu, u noći između 10. i 11. jula komunistička 12. brigada napada štab Vlasinskog korpusa. Napad nije uspeo, a onda Vlasinski korpus uzvraća udarac. U oblasti Lipovice napada 12. brigadu, sa kojom je bio i odred od 300 Bugara, ''razbija je i prebacuje na bugarsku teritoriju'', kako je izvestio poručnik Živojin Mitić, komandant korpusa. Mitić piše da bi komunisti bili potpuno uništeni da je kapetan Manić stigao na vreme sa Južnomoravskom grupom korpusa. Manićeve jedinice su, međutim, u noći između 11. i 12. jula razbijene od strane 10. i 11. brigade, posle čega se povlače na teritoriju Čegarskog korpusa. Vardarski korpus, kome je Vlasinski korpus stigao u pomoć, povukao se zbog nestanka municije ka Suvoj Planini. ''Može se reći da posle odstupanja ovih partizanskih grupa držimo čvrsto veći prostor oko Vlasotinaca'', pisao je poručnik Mitić. U borbama protiv komunista, kao i prilikom razoružanja bugarske karaule između Leskovca i Grdelice u noći između 3. i 4. jula, Vlasinski korpus je zaplenio tri puškomitraljeza, 15 pušaka i nešto municije, sa minimalnim gubicima.168
Prema Račićevoj zapovesti od 15. jula, komunisti sa desne obale reke Toplice ''pokušavaju da se izvuku prema Kopaoniku''. Napad u zoru 16. jula on naređuje tako da im osujeti taj manevar.169
U toku noći između 15. i 16. jula, na sektoru 2. kosovskog, 2. i 3. jurišnog korpusa ''pokušali su komunisti proboj sa jačim snagama, ali su uz teške gubitke odbijeni'', pisao je Račić 16. jula, naređujući dalje nadiranje na jug, tj. ''opšti napad'' na komuniste u Jablanici i na planinskom grebenu Sokolovica.170
Prema Račićevoj direktivi od 19. jula, 21. divizija ''probila se iz oblasti Jablanice zapadno od Kuršumlije u pravcu planinskog čvora Požar, koga drži sa svojom glavninom''. Brojno stanje divizije Račić je procenjivao na 2.500 partizana. Zato on okreće na zapad 5, 1. i 3. korpus, naređujući:
Naše trupe moraju tući 21. diviziju i uzeti planinski greben Požar - Lepa Gora u svoje ruke. A potom već prema situaciji mora se goniti ova divizija sa ciljem da se uništi ili razbije tako da više ne postane sposobna za borbu za duže vreme.171
Komunisti pišu da je ''zbog jakog pritiska i sve veće koncentracije neprijatelja'' 21. diviziji uveče toga dana naređeno da se ''izvuče iz borbe''. Drugi komunistički izvor beleži da se ovde nalazila još jedna divizija: ''Naredili smo 25. diviziji da u toku noći 17\18. krene prema Kuršumliji radi sadejstva sa 21. divizijom... Obe divizije se povlače na prostoriju Mehana - Arbanaška - Radan... Posle gubitka Sokolovog Visa i Radana sve naše jedinice su se povukle na desnu obalu Jablanice''.172
Od zarobljenih partizana Račić je saznao da su 21. jula na Sokolovicu stigli delovi 27. bugarske divizije, sada pod imenom Brigada ''Goce Delčev'', koji uzimaju u zaštitu 25. diviziju. Delovi 4. grupe jurišnih korpusa nosili su se Bugarima do večeri 22. jula, kada su ih naterali u bekstvo prema Kukavici.
Tokom 23. jula četiri partizanske divizije našle su se na relativno malom prostoru, u oblasti Radana i Gajtana, gde ih četnici primoravaju na još jednu oštru borbu. Na liniji Kutlovo - Veliki Pod - Šapot, posle jednočasovne krvave bitke, komunisti ponovo trpe velike gubitke, ostavljajući svoje komore i bolnice. I ovde se predao veliki broj nasilno mobilisanih partizana. U borbi za vrh Radana četnici su se borili i protiv partizana Albanaca.173
Radiogramom od 23. jula Draža pohvaljuje svoje jedinice, naređujući sveobuhvatni napad svih formacija: 4. grupe jurišnih korpusa, Rasinsko-topličke grupe korpusa i Južnomoravske grupe korpusa. Zadatak prve dve grupe bio je da napadaju sa severa, a treće sa juga, iz oblasti planine Kukavice. Prema Rakovićevoj zapovesti od 25. jula, stanje na frontu izgledalo je ovako:
Komunisti glavnim snagama povlače se prema planini Kukavici. U cilju daljeg gonjenja naša grupa korpusa kreće danas na polazni položaj na levu obalu reke Jablanice. Naš 1. korpus kreće u s. Pusto Šilovo, sa zadatkom da posedne položaj na levoj obali reke Jablanice od Medveđe do s. Buzuluk isključno.174
Istog dana Draža dobija izveštaj o gubicima:
Komunisti su pretrpeli velike gubitke od preko 1.000 mrtvih i više ranjenih. Naši gubici su neznatni, jer komunističke jedinice nisu bile dorasle za borbu sa našim starim prekaljenim borcima.175
Konačan izveštaj o gubicima u Južnoj Srbiji jula meseca Vrhovna komanda daje u raspisu od 7. avgusta. Četnici su imali 55 poginulih, 230 ranjenih, kontuzovanih i nestalih, dok su gubici komunista bili 332 poginula, 579 zarobljenih i oko 500 ranjenih. Četnici su došli do sledećeg ratnog plena: dva topa od 47 mm, 52 mitraljeza, četiri protivoklopne puške, šest teških bacača, pet lakih bacača, 18 mitraljeta, 362 puške, 20 granata za topove, 28 metaka za protivoklopne puške, 306.000 puščanih metaka, 26 granata za teške bacače, 165 granata za lake bacače, 100 nagaznih mina, šest radio stanica, osam telefonskih aparata, veće količine odeće, obuće, sanitetskog materijala i hrane.176
Ratni plen je svakako bio veći, ali oficiri su, kao i obično, smanjivali prijavljene količine, bojeći se preraspodele.
Pred novim udarima, tri razbijene komunističke divizije, zajedno sa Pokrajinskim komitetom i Glavnim štabom, 27. jula povlače se na Kosovo i Metohiju, na sektoru Velja Glava - Crni Kamen (severno od Vranja), a četvrta se sklanja na desnu obalu Južne Morave.
Četnička pobeda bila je po svemu rekordna: od 5. do 27. jula komunisti su neprekidno gonjeni od Goča do Kukavice. Podvig je već i prepešačiti tu razdaljinu za 22 dana.
Prema tome, krajem jula 1944. godine severno od Vranja nalazila se samo jedna komunistička divizija, sa rednim brojem 23, koja je pokušavala da prodre u Istočnu Srbiju.

IZVORI:
151, 152 Zbornik dokumenata, tom 14, knjiga 3, 745-748, 748.
153 AVII, ČA, K-278, reg. br. 19\1.
154, 155 i 156 AVII, ČA, K-278, reg. br. 19\1.
157 i 158 AVII, ČA, K-278, reg. br. 18\1.
159 Zbornik dokumenata, tom 14, knjiga 3, 804.
160 M. Aćin Kosta, Srpska krv Staljinova vlast 1944, 2.920-2.924.
161, 162 i 163 AVII, ČA, K-278, reg. br. 18\1.
164 M. Aćin Kosta, Srpska krv Staljinova vlast 1944, 2.926-2.927.
165 G. Davidović, M. Timotijević, Zatamnjena prošlost, knjiga 3, 108.
166 Izjava Aleksandra Dinčića, istoričara iz Niša, autoru. Dinčić je rešio ovaj slučaj na osnovu izjava Milojka Kovačevića iz Prekopuca, Vladimira Radulovića iz Nove Božurnje i Milana Nikolića iz Razbojne. Pobijeni četnici su bili iz okoline Blaca i Razbojne. Poznato je ime samo jednog od njih: Nenad Đorđević iz Kaštevara.
167 Zbornik dokumenata, tom 14, knjiga 3, 828-829.
168 IAL, inv. br. 39, S-V-16970.
169, 170, 171 Zbornik dokumenata, tom 14, knjiga 3, 831-833, 838, 845.
172 M. Aćin Kosta, Srpska krv Staljinova vlast 1944, 2.928.
173 M. Aćin Kosta, Srpska krv Staljinova vlast 1944, 2.948-2.949.
174 Zbornik dokumenata, tom 14, knjiga 3, 861.
175 IAN, mf. 6, snimak 392.
176 IAL, inventarski broj 434. Citirano prema jednom prepisu. Originalno saopštenje Vrhovne komande nalazi se u svesci sa oznakom: AVII, ČA, K-301, reg. br. 5\1. Dosta je oštećeno prilikom poplave u Arhivu.

(Miloslav Samardžić, ''General Draža Mihailović i opšta istorija četničkog pokreta'', četvrti tom, str. 596-603; NIP ''Pogledi'', Kragujevac, 2008.)
 
NEMAČKA STRATEGIJA TOKOM BITKE ZA SRBIJU

(...) Od borbi na Ibru krajem marta, pa do dolaska Staljinove vojske krajem septembra, Bitka za Srbiju 1944. godine bila je bitka između četnika i partizana, dok su Nemci i njihovi saveznici bili posmatrači. Preciznije rečeno, oni su učestvovali u pojedinim perifernim okršajima, dok su glavne, velike bitke, namerno i sistematski izbegavali.
Svoju strategiju Nemci su prvi put uspešno primenili tokom Bitke za Južnu Srbiju, u kojoj su sa jedne strane učestvovali 4. grupa jurišnih korpusa, Rasinsko-toplička grupa korpusa i 2. kosovski korpus, kao i jedinice Komande Južne Srbije (ukupno oko 15.000 četnika), a sa druge strane četiri partizanske divizije (21, 22, 24. i 25; sa lokalnim odredima ukupno oko 10.000 partizana).
Strategiju poput nemačke pokušao je da primeni i Draža: dok su Nemci čekali da četnici napadnu komuniste u Južnoj Srbiji, on je čekao da to učine Nemci, kako bi svoju najjaču formaciju, 4. grupu jurišnih korpusa, mogao da pošalje na zapad, tj. na Lim, odakle je pretila najveća opasnost. Naime, četnički komandanti iz Južne Srbije, potpukovnici Mladen Mladenović, Radoslav Đurić i Milutin Radojević, izvestili su Vrhovnu komandu 11. maja 1944. godine o koncentraciji 15.000 Nemaca, sa 70 tenkova, u Kuršumliji, Prokuplju, Žitorađi, Pukovcu i Leskovcu. Istog dana potpukovnik Mirko Lalatović je pisao potpukovniku Đuriću, komandantu Južne Srbije, da će Nemci ''izgleda'' preduzeti akciju protiv komunista, nastavljajući: ''Ovu akciju treba iskoristiti za konačno čišćenje Toplice i Jablanice od komunista''.102
Tako je Draža stvorio sledeći plan: jedinice iz te regije, Rasinsko-toplička grupa korpusa potpukovnika Dragutina Keserovića (Rasinski, Jastrebački i Toplički korpus), komanda Istočnog sektora potpukovnika Mladena Mladenovića (Knjaževački, Nišavski i Čegarski korpus) i Komanda Južne Srbije potpukovnika Radoslava Đurića (Jablanički, Vlasinski, Vardarski, Južnomoravski i 1. kosovski korpus), treba da zadrže partizanske divizije u njihovom napredovanju prema severu, dok ne počne nemačka ofanziva. Kada Nemci napadnu partizane u Južnoj Srbiji, 4. grupa jurišnih korpusa odlazi na zapadni front, protiv komunističke glavnine.
Međutim, vreme je prolazilo, a nemačka ofanziva nije počinjala. Zato Draža 20. maja pita Keserovića: ''Da li su počeli Nemci akciju u pravcu Puste Reke| Po Vašim obaveštenjima, da li ima priprema za akciju Nemaca na Jastrepcu|''103
U nastavku depeše, Draža prvi put kaže da će u pomoć Keseroviću doći jedinice namenjene zapadnom frontu, ''čim budemo u mogućnosti''. Četiri dana potom, o nemačkom napadu na komuniste još nije bilo vesti. ''Dobro pratite pripreme Nemaca i iskoristite njihovu akciju'', pisao je Draža Keseroviću, obaveštavajući ga da mu je poslao pojačanja iz Istočne Srbije, po 500 vojnika iz Mlavskog i Deligradskog korpusa.104
Došao je i mesec jun, a situacija se nije menjala. Ispred očiju Nemaca, engleski avioni izbacivali su tovare oružja, municije i opreme partizanima u Toplici i Jablanici. Engleski oficiri su na licu mesta učestvovali u formiranju partizanskih divizija, a Nemci su ipak mirno stajali, jer su znali da Englezi i partizani neće napadati njihove garnizone, već samo četnike. Tako je i bilo: kako je koja komunistička jedinica formirana, upućivana je na sever, protiv Keserovića. Rasinsko-toplička grupa korpusa povlačila se sve do početka jula, tako da je Draža najzad morao da pošalje 4. grupu jurišnih korpusa, pod komandom majora Dragoslava Račića. Račićeva ofanziva protiv komunista počela je 5. jula, u području Kopaonika. Pred njegovim naletom razbijene komunističke divizije neprekidno su se povlačile sve do 27. jula, kada je gonjenje zaustavljeno 200 kilometara južnije, u oblasti planine Kukavice.
U međuvremenu, Nemci su planirali izvođenje operacije protiv komunista, za slučaj da Draža ne pošalje svoje glavne snage u Južnu Srbiju. Petnaest hiljada Nemaca koje je pominjao potpukovnik Lalatović već su bili napustili tu oblast, tako da su u planiranoj operaciji Nemci mogli računati na sledeće jedinice:
- 27. bugarska divizija,
- 22. bugarska divizija,
- Borbena grupa ''Dizener'', koja se sada sastojala od pet bataljona ljotićevaca (verovatno oko 3.000 ljudi) i jedne nemačke tenkovske čete.
- 5. SS policijski puk (oko 1.000 ljudi).105
Početak napada na komuniste na Jastrepcu Nemci su planirali za 10. jul, pod šifrom ''Trumpf'', odnosno, kasnije, ''Keraus''. Napad na komuniste u Jablanici trebalo je da počne 15. jula, pod šifrom ''Halali''. Međutim, četnicima to nije bilo poznato, pa su svoju ofanzivu počeli 5. jula, dok su nemačke operacije ostale mrtvo slovo na papiru. Da je Draža znao kako na nemačku akciju treba sačekati još svega pet dana, 4. grupa jurišnih korpusa bi otišla na zapadni front.
Dakle, Bitka za Južnu Srbiju - odnosno Topličko-jablanička operacija, kako je nazivaju komunisti - bila je bitka između četnika i partizana, što pokazuju i nemačka, i komunistička i četnička dokumenta.
Kada je reč o nemačkim dokumentima, neophodna je napomena da ona 4. grupu jurišnih korpusa i njoj potčinjene odrede nazivaju Grupa ''Vajel'', predstavljajući je kao jedinicu pod svojom komandom, a borbe četnika kao svoje operacije. Bio je to jedan od načina ubeđivanja nemačkih viših instanci u potrebu naoružavanja četnika, o čemu će biti reči kasnije. Na ovom mestu videćemo kako nemačka dokumenta odgovaraju na pitanje: ko se borio u Južnoj Srbiji|
Prema zabelešci telefonskog razgovora između fon Gajtnera i pukovnika Zelmajera, od 18. jula, Gajtner je rekao:
Dana 17. jula crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela... Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je jedan ruski bataljon kao koeficijent sigurnosti uz slabljenje novoorganizovane odbrane Drine.106
Dakle, ovde se direktno kaže da u borbama učestvuju samo četnici. Bio je to jedan od neuspelih komunističkih kontranapada. Nemačko Operativno odeljenje Beograd - Dedinje, 19. jula je javilo:
Četnička grupa ''Vajel'' sa zadatkom zaprečavanja linije Matorovska - Tulari nalazi se u naizmeničnim borbama sa crvenim bandama koje su prodrle preko Toplice u pravcu zapada sve do prostora Brus. Južno od toga isturene jedinice komunista doprle su u pravcu Ibra da prostora severno od Podujeva.107
Sutradan, Operativno odeljenje Beograd - Dedinje izveštava:
Prilikom naših akcija čišćenja komunističkih grupa na prostoru Kuršumlija - Prokuplje, neprijatelj je pružio snažan otpor.108
U navedenom području, kao ni drugde van niške pruge, nije bilo nemačkih jedinica, tj. Nemci su četnike predstavljali kao svoje trupe. Sledećeg dana, 21. jula, general fon Gajtner je telefonom saopštio pukovniku Zelmajeru:
Četnička grupa ''Vajel'' je odbacila crvene snage preko Toplice u pravcu juga i navodno je imala velikog uspeha.109
Gajtner je rekao ''navodno'', jer na frontu nije bilo ni jednog Nemca koji bi mogao da prenese tačne informacije. A komandant Jugoistoka 22. jula javlja Vrhovnoj komandi Vermahta:
''Keraus'': protivnik nastavlja pokret izvlačenja prema jugu i jugoistoku, naša borbena grupa ima samo neznatan dodir s neprijateljem. Delovi 22. bugarske divizije s potčinjenim 5. policijskim pukom (bez 3. bataljona) nastupili protiv crvenih snaga u rejonu severno od Sokobanje.110
Peti SS policijski puk bio je stacioniran u Aleksincu, radi čuvanja niške pruge, i sada je poslat u Istočnu Srbiju, tj. dalje od Toplice i Jablanice.111
Operativno odeljenje Beograd - Dedinje 23. jula šalje novi izveštaj:
Operacija ''Keraus'': Neprijatelj pruža mestimično uporan otpor. Neprijatelj žilavo drži grebene Sokolske i Arbanaških planina i suprotstavlja se napadima 22. bugarske divizije. Četnička grupa ''Vajel'' navodno je odbacila neprijatelja preko puta Kuršumlija - Bosiljevo u pravcu severoistoka. Do sada je javljeno o 229 mrtvih kod neprijatelja, 100 zarobljenih a zaplenjeno je sedam engleskih mitraljeza i 40 pušaka.112
 
Prema novom izveštaju Operativnog odeljenja Beograd - Dedinje, od 26. jula, situacija se razvijala ovako:
Operacija ''Keraus'': očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije (tj. na Kosovo i Metohiju - prim. aut). Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra.113
A 28. jula Operativno odeljenje Dedinje - Beograd kratko izveštava:
U Srbiji Operacija ''Keraus'' je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga.114
Savladavši komuniste, 4. grupa jurišnih korpusa je u ovo doba već bila na putu prema Kopaoniku, a na osvojenu teritoriju dolazi Borbena grupa ''Dizener''. Prema izveštaju Operativnog odeljenja Dedinje - Beograd od 29. jula, događaji su se onda odvijali ovako:
Glavnina neprijateljskih snaga u Operaciji ''Keraus'', koja se povukla u pravcu juga iz prostora 20 km jugozapadno od Lebana, prešla je u protivnapad u pravcu severa i nešto malo je potisnula Borbenu grupu ''Dizener'' ka severu.115
Videvši da se Borbena grupa ''Dizener'' slabo drži, Nemci su tog dana, 29. jula, planirali da joj u pomoć pošalju dva od tri bataljona 5. SS policijskog puka, iz Aleksinca, kao i 300 esesovaca i jednu tenkovsku četu iz Leskovca. Iz dokumenata se ne vidi da li je ovo tenkovska četa iz sastava Borbene grupe ''Dizener'', ili je dovedena još jedna tenkovska četa. Takođe se ne vidi o kojim esesovcima je reč.116
Komunisti su zaobišli Nemce i ljotićevce i ''prodrli'' na teritoriju koju su držali Bugari, kod Lebana. ''Visoki gubici kod Bugara u oružju i nestalima'', pišu Nemci, ne navodeći da su ti ''nestali'' bugarski vojnici zapravo prešli u partizanske redove.
Da su Nemci samo gledali bitku između četnika i partizana u Toplici i Jablanici, to pokazuju i komunistička dokumenta. Tako, komandant svih partizanskih jedinica u ovoj oblasti, Koča Popović, 24. jula izveštava J. B. Tita da se sa svojim štabom povukao na Kosovo i Metohiju, nastavljajući:
Situacija se naglo i ozbiljno komplikovala, 21. i 24. divizija praćene od neprijatelja, prvenstveno četnika, pošle su za nama.117
Za njegovim štabom se, uz 21. i 24, povlačila i 25. divizija, ali Popović to još nije znao.
Najdetaljniji komunistički dokument o Bici za Južnu Srbiju je izveštaj komunističkog Glavnog štaba Srbije šefu sovjetske vojne misije, general majoru Gorškovu, pisan 14. septembra 1944. godine. U izveštaju, koji je potpisao načelnik ''Glavnog štaba NOV i PO Srbije'', Rudolf Primorac, najpre se daje razmeštaj partizanskih pet divizija (21, 22, 23, 24. i 25), a zatim se prelazi na ''grupisanje neprijateljskih snaga''. Pod ''a'' Primorac nabraja pet pukova nedićevaca i ljotićevaca, razmeštenih u Lebanu i okolini. Pod ''b'' daje raspored jedinica 27. bugarskog puka (Leskovac i Toplica; u stvari to je bila 27. divizija). Najzad, pod ''c'', Primorac daje pregled četničkih jedinica. Ova stavka zauzima trostruko više prostora nego prethodne dve zajedno. Komunisti su, početkom jula 1944, smatrali da se ispred njih nalazi pet grupa korpusa, u širokoj lepezi od Kosanice, preko južnih padina Jastrepca, do istočnih padina Kopaonika. Sastav i nazive korpusa navode pogrešno. Kao komandanta Velikomoravskog korpusa, koji nije učestvovao u ovoj bici, Primorac navodi Ljubu Mihailovića, koji je još maja meseca zarobljen od Nemaca i odveden u logor. Zatim, u ovoj akciji nisu učestvovale ni jedinice Zlatiborskog korpusa, kao što to piše Primorac, već se komandant ove jedinice, kapetan Dušan Radović, nalazio na dužnosti obaveštajnog oficira 4. grupe jurišnih korpusa. Dve brigade Zlatiborskog korpusa nalazile su se u sastavu 4. jurišnog korpusa 4. grupe jurišnih korpusa. Međutim, 4. jurišni korpus nije dolazio u Toplicu i Jablanicu, već je upućen kao pojačanje snagama koje su branile Lim. U Toplicu i Jablanicu nije dolazio ni kapetan Radović. Primorac, inače, nije ni znao da postoji 4. grupa jurišnih korpusa.
Pod stavkom ''ukupna jačina neprijatelja'', Primorac je zapisao: ''Bugara - 8.000; dobrovoljaca - 6.000; četnika - oko 12.000''. Posle ovoga, on daje sledeću napomenu: ''Pored iznetog, u Lebanu se nalazio jedan nemački motorizovani bataljon i jedan bataljon šuc-policije (oko 20 tenkova, 80 kamiona i 1.800 Nemaca)''.118
Pod stavkom ''tok operacija'', u Primorčevom izveštaju navodi se da su do povlačenja na Kosovo i Metohiju, 26. jula, komunisti samo jednom napadnuti od strane osovinskih trupa. Bilo je to 19. jula, kada je jedan puk Bugara napao njihovu 25, a drugi, zajedno sa ljotićevcima, 24. diviziju. Opis svih ostalih borbi odnosi se na četnike. Nemce Primorac pominje samo u jednom pasusu, koji glasi: ''Prema sigurnim podacima, u selima na severnim padinama Kukavice nalazilo se oko 3.000 Nemaca, o čemu se moralo voditi računa iako još nije bila ispoljena namera neprijatelja da nas i sa ovim snagama napadne''. Drugim rečima, Nemci uopšte nisu napadali komuniste tokom Topličko-jablaničke operacije.119
O razlozima povlačenja komunista na Kosovo i Metohiju, Primorac piše: ''U vremenu 19. do 23. jula jedinice 21. i 24. divizije vodile su žestoke borbe i odbile sve napade mnogo nadmoćnijeg neprijatelja nanevši mu znatne gubitke. Međutim, u toku 23. jula jače četničke snage uspele su da izmanevrišu položaje 24. divizije, obuhvate njeno levo krilo i izbiju u bok i pozadinu naših snaga preko Sokolovog visa na V. Pod i Šopot...''120
Primorac piše da su se 21, 24. i 25. divizija vratile sa Kosova i Metohije praktično odmah, 27. jula, zato što nisu mogle da izdrže napade Albanaca. U stvari, komunisti su imali zadatak da se bore samo protiv Srba, a ne i protiv Albanaca, što iz nekog razloga nisu želeli da saopšte Sovjetima. Njihov povratak sa Kosova i Metohije usledio je na vest da je 4. grupa jurišnih korpusa usiljenim maršem krenula na sever, prema Kopaoniku. (...)

IZVORI:
102, 103, 104 Zbornik dokumenata, tom 14, knjiga 3, 645, 651, 652.
105 Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 4, 891, 901.
106, 107 Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 4, 890, 891.
108, 109, 110 Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 4, 892, 894, 438.
111 Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 4, 891, 901.
112 Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 4, 895.
113, 114, 115 Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 4, 898, 900, 901.
116 Zbornik dokumenata, tom XII, knjiga 4, 891, 901.
117 Savezničko bombardovanje Leksovca 6. septembra 1944, 8.
118 Zbornik dokumenata, tom 1, knjiga 20, 690.
119 i 120 Zbornik dokumenata, tom 1, knjiga 20, 693.

(Miloslav Samardžić, ''General Draža Mihailović i opšta istorija četničkog pokreta'', četvrti tom, str. 398-404; NIP ''Pogledi'', Kragujevac, 2008.)
 

Back
Top