Драгољуб Дража Михаиловић

Mihailović je 28. februara 1943. prihvatio poziv jednog domaćeg četnika iz sela Donjeg Lipova da mu krsti novorođenče.

Na svečanost je Mihailović — pored svojih bližih saradnika, među kojima su bili Vasić, Žujović, Moljević i drugi — poveo i šefa britanske vojne misije pri njegovom štabu pukovnika Bejlija. Po završenom ceremonijalu počela je zakuska uz koju se popilo prilično rakije. U najoptimističnijem raspoloženju zbog pobede koju je očekivao, okružen svojim saradnicima i u prisustvu meštana,

Mihailović je digao čašu i uz zdravicu održao govor u kome je oštro napao politiku britanske vlade i, po njegovom mišljenju, nedovoljnu pomoć koja mu je pružana.

Rezimirajući svoje izlaganje, Mihailović je doslovce izjavio:


"Sve dok Italijani budu moj jedini izvor pomoći, saveznici neće moći nista učiniti što bi izmenilo moj stav prema njima.


Završavajući govor, Mihailović je istakao da su njegovi glavni neprijatelji partizani, ustaše, Hrvati i Muslimani i tek pošto se sa njima bude obračunao, on će se okrenuti i prema okupatoru, Italijanima i Nemcima.

- -http://www.znaci.net/00001/11_33.htm

- - - - - - - -


Koliko je citirani događaj stvarno doprineo razlazu saveznika sa JVuO ?

koliko je dražin govor bio neprimeran u to ratno vreme, u to vreme kad se prelamala sudbina celog sveta i kad su sve snage celog sveta bile do maksimuma angažovane u borbi protiv nemaca i italijana ??

- - - - - - - - - -

da li je draža bio dobar vojnik a loš političar?

Zar je moguće da je trol i fanatični komunista kao ti, moderator bilo gde...makar i na Njuz.net ?


Postavljaš "izvore" zbog kakvih se inače zaključavaju teme momentalno,
mantraš takve budalaštine da bi se autor "Mirka i Slavka" postideo,
kad te se pritera uza zid argumentima nestaneš kao puvaljak iz partizanskih gaća i vaskrsneš ( iako komunisti ne veruju u Vaskrs) na drugoj temi sa istom budalaštinom ?

Da li si ti bre zdrav uopšte ? Zar te nije blam ?:roll:
 
dakle, kad je tema o domaćim saradnicima okupatora u ww2, onda je odmah tema sramna???

Момче,Ти си сраман јер си изразито плитак и било каква расправа са тобом је излишна...
Једноставно,није ово за тебе,не познајеш материју,поседујеш само лошу намеру да некога назовеш сарадником окупатора и слично.
Веруј мени,ја сам потомак сарадника окупатора,идејно и политички сам врло близак самом окупатору и кажем ти ко човеку,за мене би срамота била да је Дража Михаиловић на истој страни као и ја јер Он то није био,убеђени демократа,левичар и либерал....

Четници у Црној Гори и са оне стране Дрине ЈЕСУ сарађивали са окупатором када су били у могућности и када је било потребе,а то се све дешавало самостално јер је и велико питање колико су они били под Михаиловићевом командом и колико су радили по његовим упутствима.

Равногорци у Србији НИСУ сарађивали са окупатором,они су били под чврстом Михаиловићевом контролом.

Још нешто,мораш научити разлику између Михаиловићевих четника(равногораца),четника ван Србије који су били препуштени себи и само са јединим задатком да заштите српски народ и Владиних четника(Пећанац) који су били под командом Милана Недића односно под командом Немачког војног заповедника у Србији(Данкелман,Бадер,Мајснер,Фелбер итд).

Ако те још нешто занима,питај,немој отварати хиљаде тема...није срамота не знати,срамота је не чинити ништа да унапредиш своје знање ако те већ тематика Другог Светског рата занима.
 
eto, i ti potvrđuješ da su četnici sarađivali sa okupatorom, doduše tvrdiš da dražinovci nisu sa čime se ja ne slažem...

lako je bilo draži na suđenju da se odrekne većine četnika, koji navodono nisu bili sve vreme rata pod njegovom komandom, tj bilo je dana kad ih se nije odrekao a čim odu po platu, hranu i municiju kod nemaca ili italijana, onda on sa tim nema ništa

- - - - - - - - - -

to je samo jalovo objašnjenje njegovih ratnih neuspeha

ovde je tema veoma precizna, da li je draža bio dobar vojnik ali loš političar ili je to tako i trebalo već jednom da se kaže englezima?
 

Po završenom ceremonijalu počela je zakuska uz koju se popilo prilično rakije. U najoptimističnijem raspoloženju zbog pobede koju je očekivao, okružen svojim saradnicima i u prisustvu meštana,
Mihailović je digao čašu i uz zdravicu održao govor u kome je oštro napao politiku britanske vlade i, po njegovom mišljenju, nedovoljnu pomoć koja mu je pružana.
http://www.znaci.net/00001/11_33.htm
Требао је Миловановић да напише да је Дража том приликом јео гибаницу у ишчекивању младе прасетине евентуално јагњетине!
Не иде да пије на празан желудац.
 
Лош војник и још гори политичар. Како рече Лазо М. Костић о њему: "Камо среће за Србе да се никад није ни појавио!" (Сад проко, појавио би се неко други, а све нешто мислим да би то завршило лоше по вас :lol:). Замисли да је Ђуришић био на Дражином мјесту и имао толке снаге на располагању?:hahaha:

Имали сте среће, Дража вам је ваља више нег ико. Да не би њега, два-три пута цијели врх КПЈ би завршио рат одма на почетку на врпи у некој јарузи.:mrgreen:

- - - - - - - - - -

Surađivali jesu u Hercegovini, u dijelu NDH-a u kojem su bili 'talijani. I to su Italijani prvi koji su prišli u pomoć srpskom stanovništvu (ne četnicima) jer više nisu mogli da podnesu to svirepo ubijanje ustaša, pa su se na kraju priključili i Četnici tu...

Не знам какви су се то четници прикључивали. Четници у Лици, Далмацији, Босни, Херцеговини нијесу се створили по нечијој директиви, него су настали спонтано из самог народа након устанка.

И шта уопште значи то "сарадња са окупатором" ако Југословени тамане Србе на свакоме кораку?
 
860H.01/458: Telegram
The Ambassador to the Yugoslav Government in Exile (Biddle) to
the Secretary of State
LONDON, March 30,1943—midnight. [Keceived March 31—3:18 a. m.]
3. Yugoslav Series. British Foreign Office informs me it is today handing note to Yugoslav Government to the following effect: (a) That the British Government was seriously disturbed over develop-ments in Yugoslav affairs and increasingly concerned regarding the future, unless measures were adopted to bring about a greater degree of unity among the resistance elements within Yugoslavia, the Croats, Slovenes and Serbs, and among Yugoslav circles abroad in general, the Government in particular; (b) that as regards the situation inside Yugoslavia, the British Government felt obliged to inform the Yugo¬slav Government (1) of certain views recently expressed in a speech by General Mihailovic, and to suggest that the Yugoslav Government take the necessary steps at once, to inform the General of his Govern¬ment's views, and to instruct him to adopt a line more in accord with the attitude both of his own and the British Government; and (2) that unless Mihailovic were prepared to revise his policy vis-a-vis the Italians and his compatriots now resisting the enemy, the British Government might find it necessary to revise its present policy of favoring Mihailovic* to the exclusion of other resistance elements in Yugoslavia.
In connection with the foregoing, the note draws attention to the British Government's recent report from Colonel Bailey, British liaison officer to General Mihailovic, to effect (a) that a virtual state of civil war continued between the forces of Mihailovic and other resistance elements, that in this conflict Mihailovic had associated him¬self, directly or indirectly, with the Italian occupying forces, that this association had been confirmed by the General himself in an address he had delivered at a local gathering on February 28 (which, on the whole, amounted to a tirade against the western democracies and the Partisans).
The note goes on to summarize the General's speech, of which the following are the main points: (a) That the Serbs were now com¬pletely friendless; that the British to suit their own strategic purposes, were pressing them to engage in operations without any intention of helping them, either now or in the future; that the British were trying to purchase Serb blood at the cost of a trivial supply of munitions, that he needed no further contact with the western democracies, whose sole aim was to win the war at the expense of others; (b) that King Peter and his Government were not guests, but virtually prisoners of the
British, who were shamelessly violating Yugoslav sovereignty by conducting negotiations on internal Yugoslav problems directly with Moscow; (c) that the hypocritical and anti-Yugoslav activities of the Partisans was a satisfaction for the Allies' lust for fraud; however, nothing the Allies could do or threaten, could divert the Serbs from their vowed and sacred duty of annihilating the Partisans; (d) that as long as the Italians comprised his only adequate source of help generally, nothing the Allies could do would force him to alter his attitude towards them (in this connection see page 2 of my despatch Yugoslav series No. 38, January 2,194342); (e) that his enemies were the Ustashi, the Partisans, the Croats and the Moslems; that when he had dealt with these, he would turn to the Germans and the Italians.

izvor: FRUS 1943, VOLUME II
 
inace, to sto se ovde istorijom bave sarlatani i zlonamerni ljudi poput proke, druga je stvar...pa se sve karikira, falsifikuje, izvlaci iz konteksta i zloupotrebljava po nacelima KPJ...a, ili je naivan ili u najmanju ruku neprijatelj Srba onaj koji ne uvidja kakvo su zlo Englezi bili za Srbe i ostali...DA LI NEKO OD VAS DANAS ENGLESKU SMATRA "SAVEZNIKOM" SRBA I SRBIJE??? oduvek je bilo tako,,,

ovo je mozda najveca istina koju je izrekao Draza...a mozda ipak gresi ;)

Da nije Nemaca, Englezi bi bili najgori narod, kaže general Mihailović

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:386029-Cercilu-Broz-blizi

OVDE JE APSOLUTNO SVE RECENO NA OVU TEMU

Čerčilu Broz bliži
Pero Simić

KAD su britanski mediji sredinom 1943. odbili da objave nemačku ucenu za njegovu glavu, general Mihailović nije izdržao: "Da nije Nemaca, Englezi bi bili najgori narod. Za Engleze je ovo Afrika, a mi crnci."

Septembra 1942. nemački general u Zagrebu Glez fon Horstenau predložio je Hitleru da Nemci u NDH počnu saradnju sa četnicima "koji bi se mogli upotrebiti da na svom području postanu organi reda".

Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, govoreći da mu se "čini veoma opasnim da se četnicima pruži podrška":

- Četnici su, pre svega, srpski patrioti, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time bismo hranili zmiju, koja će jednoga dana da poraste.

Hitlerov ministar spoljnih poslova Joakim fon Ribentrop je krajem 1942. govorio da su Mihailovićevi četnici "opasniji od komunista", a nemački general Vilhelm Kajtel bio je najradikalniji:

- Srpski zaverenici moraju biti sprženi.

Te godine o Mihailoviću je slično govorio i Titov pomoćnik Edvard Kardelj, koji je lideru mladih komunista Jugoslavije Ivi Loli Ribaru napisao:

- Dražu moramo zaista tući svim sredstvima.

Krajem te godine ratni dnevnik Vermahta gotovo svakodnevno je beležio likvidacije pristalica Draže Mihailovića. Recimo, 2. decembra streljano 12, 4. decembra - osam, narednog dana - 20, 7. decembra - 11, 11. decembra - 11, 12. decembra - 26, 16. decembra - 60, 27. decembra - 250...

Te godine Amerikanci su generala Mihailovića, njegovog američkog kolegu Daglasa Mekartura i sovjetskog maršala Semjona Timošenka proglasili vojskovođama godine.

Američki i britanski mediji su ga kovali u zvezde.

Pisali su da je "jedan od najslavnijih vojskovođa Drugog svetskog rata", nazivali ga "jugoslovenskim orlom", "tigrom koji upućuje opomenu nacistima da stoje na rubu vulkana", "velikim simbolom hiljada neznanih ljudi", "junakom iz romana", "nekom vrstom De Gola", "legendom koja će živeti toliko dugo koliko se bude pominjao Drugi svetski rat".


Tvrdili su da je "oštar trn u nacističkom telu", "jedan od najslavnijih vojskovođa Drugog svetskog rata", a da su njegovi borci "najbolji ratnici u Evropi".

Američka vojska je 1942. održala i jedan vojni čas posvećen generalu Mihailoviću i njegovim borcima, a isto je učinilo i ministarstvo vojske SAD, koje je preko radija održalo čas u slavu srpskog generala.

Dve velike američke filmske kuće snimile su film "Četnici", posvećen Draži Mihailoviću i njegovim "neustrašivim četnicima".

Obrt je nastupio već početkom 1943, kada je "Dejli vorker", list američke Komunističke partije, objavio da je Mihailović prekršio sporazum sa Titom, a ne obrnuto. Državni podsekretar SAD Samner Vels uzeo je četničkog komandanta u zaštitu, izjavljujući da američka vlada "ima puno poverenje u patriotizam generala Draže Mihailovića" i da gaji "divljenje za njegovu junačku borbu, koja pomaže ujedinjene narode".

Kampanju protiv generala Mihailovića nastavili su prokomunistički hrvatski i srpski listovi u Kanadi, a prema prvim procenama u diplomatskim krugovima u Vašingtonu, ovi napadi su "dovođeni u vezu sa ruskim pretenzijama u Evropi".

Na Mihailovićevo iznenađenje, u njegovu diskreditaciju uključio se i Radio London, koji ga je optuživao za kolaboraciju sa fašistima. Generalova reakcija bila je impulsivna - svim svojim pristalicama zabranio je da slušaju londonsku radio-stanicu:

- Englezi su obični trgovci ljudskim mesom...

- Za Engleze je ovo Afrika, a mi crnci.

Mihailovića je ozlojedilo što su Englezi samo Srbe pozivali da uludo ginu, a što su Francuzima, Belgijancima, Norvežanima, Dancima i drugim okupiranim narodima preko Radio Londona poručivali da se "organizuju i da prihvate borbe, ali tek kad se savezničke vojske iskrcaju na njihovu teritoriju".

U to vreme general Mihailović pokušavao je da disciplinuje i svoju heterogenu vojsku:

- Nijedno ubistvo u cilju čišćenja ili ma u kom drugom cilju više ne vršiti bez presude nadležnog i propisno obrazloženog prekog vojnog suda.

Sredinom 1943. Nemci su samo jednog dana, 29. juna, "zbog sabotaža i prepada, koji su u poslednje vreme izvršeni u Srbiji, u znak odmazde streljali 605 četnika Draže Mihailovića".

Nekoliko dana kasnije, njegovi nesporazumi sa Englezima dostigli su vrhunac. Radio London, i britanska štampa cenzurisali su odluku Nemaca da Mihailovićevu i Titovu glavu ucene na po 100.000 zlatnih nemačkih maraka. Ucena za Mihailovića je prećutana, dok je ona za Tita objavljena na sva zvona.

Krajem te godine, pred sastanak u Teheranu, Čerčil je Josifu Visarionoviču Staljinu, zbog sovjetske supremacije u ovom ratu, odškrinuo vrata Jugoslavije. Kad mu je njegov izaslanik u jugoslovenskom partizanskom štabu, Ficroj Maklejn, skrenuo pažnju da su Titovi najbliži saradnici "zadrti komunisti" i da će Jugoslavija postati sovjetski prirepak, britanski premijer ga je pitao:

- Da li nameravate da živite u Jugoslaviji posle rata?

Maklejn: Ne, gospodine.

Čerčil: Ni ja.

Takav rasplet ratnih zbivanja u Jugoslaviji Mihailović i njegovi najbliži saradnici naslućivali su još početkom septembra 1941. Tada je Mihailovićev izaslanik, pukovnik Branislav Pantić, na prvom sastanku sa vodećim srpskim komunistima rekao:

- Slom Hitlera je neizbežan. Sovjeti će odneti pobedu. Mi smo svesni da posle toga ovde dolazi ruska vojska, koja će uspostaviti red i sovjetizirati zemlju. No u krajnjem slučaju, moglo bi se desiti da dođe i vojska njene saveznice - Engleske. Sve zavisi od njihovog dogovora.

RANO ZA POVRATAK
Krajem 1943. Čerčil je kralju Petru u Kairu predložio da krene u Jugoslaviju: Kralj: Treba li odmah da idem? Čerčil: Ne, ne odmah, jer bi tako Tito bio kompromitovan. Idite za šest meseci.

__________________

Bilo je naravno i postenih Britanaca

51r13veqgbl-_sl500_1.jpg
 
Poslednja izmena:
Strategija DM je bila da pomoću okupatora uništi komuniste, a posle toga dočeka saveznike ( kao vodja jedinog pokreta otpora ) i protera okupatore. Medjutim ta strategija nije obraćala paznju na medjunarodnu antifašističku koaliciju, u kojoj su se VB i SSSR borili na istoj strani. DM nije shvatao koji je ratni prioritet njegovog saveznika VB, i dok je Broz hvatao veze sa VB, DM nije ni pogledao u pravcu SSSR. Ne poznavanje medjunarodnih odnosa u antifašističkoj koaliciji, DM je najbolje pokazao u selu Lipovu, kod kolašina, feb.1943, kada je pred britanskim potpukovnikom Bejlijem izjavio da su njegovi prvi neprijatelji komunisti, utaše,Hrvati i Muslimani, i da će se okrenuti protiv Italijana i Nemaca tek kada se obračuna sa prvima. DM je potpuno zaboravio da mu VB neće dati nikakvu podršku za njegove bitke i protivnike, već za svoje, a to su sile Osovine. Koliko god zaslepljen antikomunizmom i revanšizmom, on je morao da ubedi VB da mu pruzi svaku podršku, a podršku je mogao očekivati samo ako se tuče sa Nemcima i Italijanima. Doduše da je njegov plan prodora na Zapad, poč.1943. protiv NOP-a, uz podrku Italijana uspeo, skoro je izvesno da ga se VB ne bi
odrekla, a i SSSR bi verovatno promenio stav. Ali je plan bio nerealan i doneo je suprotno od očekivanog. Partizani su izbegli nemačku ofanzivu na Neretvi i odneli presudne pobede nad četnicima, koji su se povukli ka Srbiji ( Neretva,Jablanica, Glavatičevo, Nevesinje, Drina - četnički porazi ).
Posle Staljingradske bitke 1942. prelaz 1943. Crvena Armija je preuzela inicijativu, a SSSR je postao jedna od najuticajnijih sila, ne samo Balkana,Evrope već i sveta. VB je izgubila polozaj jedine nadlezne sile za Balkan, a DM ne samo da nije ostvario kontakt sa SSSR, nego je i britansku politiku javno kritikovao. Dogmatski je verovao da će mu VB svakako pomoći da Srbija ne padne pod komunističku vlast.

On je u Srbiji najpre pokušao da se tajno obezbedi, povezujući se sa Aćimovićem i Nedićem, zatim nevoljno uvučen u borbu protiv Nemaca.
I u tom trenutku stigla mu je britanska misija sa porukom, ti nam odgovaraš kao nacionalni lider, priznaćemo te i obezbedićemo podršku Staljina.
U tom trenutku Mihailović je praktično obezbedio sebi ulogu ratnog heroja, legende, i ključnog faktora u posleratnoj politici.

Ostale su samo dve sitnice:
- preživeti do kraja rata
- nekako se rešiti komunista kao neugodnih konkurenata.

I on tu nalazi ingeniozno rešenje, spajajući ove dve opasnosti u jednu jedinstvenu šansu.
I šta radi?

1) Prekida napade na Nemce
2) napada partizane
3) traži kontakt sa Nemcima.

I Nemcima kaže: ja ću vama biti vrlo koristan i vi ćete meni biti mnogo korisni u akciji protiv partizana - ali to možemo samo pod jednim uslovom: da naš sporazum ostane tajna, da obmanemo narod i Saveznike.

Nemci su ovu genijalnu ideju prihvatili tek postepeno, dok su Italijani bili odmah oduševljeni.

Time je Mihailović pronašao jedno matematičko rešenje ratne jednačine: kako istovremeno biti bezbedan, a biti heroj i pobednik.
Naravno, neki drugi su to rešenje našli nezavisno od njega, ali zajednička tajna ih je neraskidivo vezala.

Dakle, oni nisu bili samo protiv partizana - oni su iskoristili egzistenciju partizana da bi pronašli svoju parazitsku ekološku nišu.
Postojanje partizana je za njih bilo uslov opstanka - samo tako su mogli biti korisni svima ostalima u suzbijanju partizana, i mirni i bezbedni od osovine.
A sve to pokriveno nacionalističkom i pro-savezničkom retorikom.
 
Лош војник и још гори политичар. Како рече Лазо М. Костић о њему: "Камо среће за Србе да се никад није ни појавио!" (Сад проко, појавио би се неко други, а све нешто мислим да би то завршило лоше по вас :lol:). Замисли да је Ђуришић био на Дражином мјесту и имао толке снаге на располагању?:hahaha:

Имали сте среће, Дража вам је ваља више нег ико. Да не би њега, два-три пута цијели врх КПЈ би завршио рат одма на почетку на врпи у некој јарузи.:mrgreen:

- - - - - - - - - -



Не знам какви су се то четници прикључивали. Четници у Лици, Далмацији, Босни, Херцеговини нијесу се створили по нечијој директиви, него су настали спонтано из самог народа након устанка.

И шта уопште значи то "сарадња са окупатором" ако Југословени тамане Србе на свакоме кораку?

Зашто, побогу зашто, од свих четничких команданата прво мораш увек да истичеш убедљиво најгорег, тј. Павла Ђуришића?
 
po tebi najgori a po draži najopasniji konkurent na mesto vrhovnog komandanta JVuO

kada su ono još predlagalai da ga upravo on zameni?

zato mu draža i nije pomogao na lijevča polju...

Ако немаш нешто паметно да кажеш, разгули. И да, Павле Ђуришић је био убедљиво најгори четнички командант...
 
Mihailović je u Kalinovik stigao 19. marta 1943. Odmah za njim stigao je i Đurišić sa svojim jurišnim bataljonima, koji su predstavljali poslednju Mihailovićevu uzdanicu.

- - - - - - - - - -

citat iz teksta o borbama na neretvi...

- - - - - - - - - -

Nikola Milovanović - DRAŽA MIHAILOVIĆ

И тада је Ђуришић напустио фронт и због тога су пролетерске дивизије ушле у Црну Гору.
Лепо кажем најгори командант. Касније, када се вратио из заробљеништва показао се још горе...
 
Тачније требао је да стигне на Неретву по Дражином наређењу али је закаснио па је уместо да заустави партизане још на Неретви морао да се бори са њима за свако место у Херцеговини и питање шта би урадио да се није вратио Баћовић са својима са Динаре.
 
ima više izvora, a ja ti citiram samo deo iz navedene knjige u prvom postu na ovoj strani:

U toj, četvrtoj ofanzivi, bilo je velike neposlušnosti jer Pavle Đurišić, koji je bio pozvan kao rezerva da ide u oblast Kalinovika, umesto toga kazao je da će uz put, krećući se po Sandžaku, očistiti Sandžak od italijanske milicije i Muslimana. Međutim, on se vratio sa pljačkom i raspustio jedinice koje je imao.
 

Back
Top