svarozic
Buduća legenda
- Poruka
- 35.145
ajde da proverimo, da probamo da bar priđemo istini
Pitaj Blajbija, on je možda prisustvovao tom događaju...
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
ajde da proverimo, da probamo da bar priđemo istini
Pitaj Blajbija, on je možda prisustvovao tom događaju...
Mihailović je 28. februara 1943. prihvatio poziv jednog domaćeg četnika iz sela Donjeg Lipova da mu krsti novorođenče.
Na svečanost je Mihailović — pored svojih bližih saradnika, među kojima su bili Vasić, Žujović, Moljević i drugi — poveo i šefa britanske vojne misije pri njegovom štabu pukovnika Bejlija. Po završenom ceremonijalu počela je zakuska uz koju se popilo prilično rakije. U najoptimističnijem raspoloženju zbog pobede koju je očekivao, okružen svojim saradnicima i u prisustvu meštana,
Mihailović je digao čašu i uz zdravicu održao govor u kome je oštro napao politiku britanske vlade i, po njegovom mišljenju, nedovoljnu pomoć koja mu je pružana.
Rezimirajući svoje izlaganje, Mihailović je doslovce izjavio:
"Sve dok Italijani budu moj jedini izvor pomoći, saveznici neće moći nista učiniti što bi izmenilo moj stav prema njima.
Završavajući govor, Mihailović je istakao da su njegovi glavni neprijatelji partizani, ustaše, Hrvati i Muslimani i tek pošto se sa njima bude obračunao, on će se okrenuti i prema okupatoru, Italijanima i Nemcima.
- -http://www.znaci.net/00001/11_33.htm
- - - - - - - -
Koliko je citirani događaj stvarno doprineo razlazu saveznika sa JVuO ?
koliko je dražin govor bio neprimeran u to ratno vreme, u to vreme kad se prelamala sudbina celog sveta i kad su sve snage celog sveta bile do maksimuma angažovane u borbi protiv nemaca i italijana ??
- - - - - - - - - -
da li je draža bio dobar vojnik a loš političar?
dakle, kad je tema o domaćim saradnicima okupatora u ww2, onda je odmah tema sramna???
Требао је Миловановић да напише да је Дража том приликом јео гибаницу у ишчекивању младе прасетине евентуално јагњетине!
Po završenom ceremonijalu počela je zakuska uz koju se popilo prilično rakije. U najoptimističnijem raspoloženju zbog pobede koju je očekivao, okružen svojim saradnicima i u prisustvu meštana,
Mihailović je digao čašu i uz zdravicu održao govor u kome je oštro napao politiku britanske vlade i, po njegovom mišljenju, nedovoljnu pomoć koja mu je pružana.
http://www.znaci.net/00001/11_33.htm
Surađivali jesu u Hercegovini, u dijelu NDH-a u kojem su bili 'talijani. I to su Italijani prvi koji su prišli u pomoć srpskom stanovništvu (ne četnicima) jer više nisu mogli da podnesu to svirepo ubijanje ustaša, pa su se na kraju priključili i Četnici tu...
860H.01/458: Telegram
The Ambassador to the Yugoslav Government in Exile (Biddle) to
the Secretary of State
LONDON, March 30,1943—midnight. [Keceived March 31—3:18 a. m.]
3. Yugoslav Series. British Foreign Office informs me it is today handing note to Yugoslav Government to the following effect: (a) That the British Government was seriously disturbed over develop-ments in Yugoslav affairs and increasingly concerned regarding the future, unless measures were adopted to bring about a greater degree of unity among the resistance elements within Yugoslavia, the Croats, Slovenes and Serbs, and among Yugoslav circles abroad in general, the Government in particular; (b) that as regards the situation inside Yugoslavia, the British Government felt obliged to inform the Yugo¬slav Government (1) of certain views recently expressed in a speech by General Mihailovic, and to suggest that the Yugoslav Government take the necessary steps at once, to inform the General of his Govern¬ment's views, and to instruct him to adopt a line more in accord with the attitude both of his own and the British Government; and (2) that unless Mihailovic were prepared to revise his policy vis-a-vis the Italians and his compatriots now resisting the enemy, the British Government might find it necessary to revise its present policy of favoring Mihailovic* to the exclusion of other resistance elements in Yugoslavia.
In connection with the foregoing, the note draws attention to the British Government's recent report from Colonel Bailey, British liaison officer to General Mihailovic, to effect (a) that a virtual state of civil war continued between the forces of Mihailovic and other resistance elements, that in this conflict Mihailovic had associated him¬self, directly or indirectly, with the Italian occupying forces, that this association had been confirmed by the General himself in an address he had delivered at a local gathering on February 28 (which, on the whole, amounted to a tirade against the western democracies and the Partisans).
The note goes on to summarize the General's speech, of which the following are the main points: (a) That the Serbs were now com¬pletely friendless; that the British to suit their own strategic purposes, were pressing them to engage in operations without any intention of helping them, either now or in the future; that the British were trying to purchase Serb blood at the cost of a trivial supply of munitions, that he needed no further contact with the western democracies, whose sole aim was to win the war at the expense of others; (b) that King Peter and his Government were not guests, but virtually prisoners of the
British, who were shamelessly violating Yugoslav sovereignty by conducting negotiations on internal Yugoslav problems directly with Moscow; (c) that the hypocritical and anti-Yugoslav activities of the Partisans was a satisfaction for the Allies' lust for fraud; however, nothing the Allies could do or threaten, could divert the Serbs from their vowed and sacred duty of annihilating the Partisans; (d) that as long as the Italians comprised his only adequate source of help generally, nothing the Allies could do would force him to alter his attitude towards them (in this connection see page 2 of my despatch Yugoslav series No. 38, January 2,194342); (e) that his enemies were the Ustashi, the Partisans, the Croats and the Moslems; that when he had dealt with these, he would turn to the Germans and the Italians.
izvor: FRUS 1943, VOLUME II
Čerčilu Broz bliži
Pero Simić
KAD su britanski mediji sredinom 1943. odbili da objave nemačku ucenu za njegovu glavu, general Mihailović nije izdržao: "Da nije Nemaca, Englezi bi bili najgori narod. Za Engleze je ovo Afrika, a mi crnci."
Septembra 1942. nemački general u Zagrebu Glez fon Horstenau predložio je Hitleru da Nemci u NDH počnu saradnju sa četnicima "koji bi se mogli upotrebiti da na svom području postanu organi reda".
Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, govoreći da mu se "čini veoma opasnim da se četnicima pruži podrška":
- Četnici su, pre svega, srpski patrioti, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time bismo hranili zmiju, koja će jednoga dana da poraste.
Hitlerov ministar spoljnih poslova Joakim fon Ribentrop je krajem 1942. govorio da su Mihailovićevi četnici "opasniji od komunista", a nemački general Vilhelm Kajtel bio je najradikalniji:
- Srpski zaverenici moraju biti sprženi.
Te godine o Mihailoviću je slično govorio i Titov pomoćnik Edvard Kardelj, koji je lideru mladih komunista Jugoslavije Ivi Loli Ribaru napisao:
- Dražu moramo zaista tući svim sredstvima.
Krajem te godine ratni dnevnik Vermahta gotovo svakodnevno je beležio likvidacije pristalica Draže Mihailovića. Recimo, 2. decembra streljano 12, 4. decembra - osam, narednog dana - 20, 7. decembra - 11, 11. decembra - 11, 12. decembra - 26, 16. decembra - 60, 27. decembra - 250...
Te godine Amerikanci su generala Mihailovića, njegovog američkog kolegu Daglasa Mekartura i sovjetskog maršala Semjona Timošenka proglasili vojskovođama godine.
Američki i britanski mediji su ga kovali u zvezde.
Pisali su da je "jedan od najslavnijih vojskovođa Drugog svetskog rata", nazivali ga "jugoslovenskim orlom", "tigrom koji upućuje opomenu nacistima da stoje na rubu vulkana", "velikim simbolom hiljada neznanih ljudi", "junakom iz romana", "nekom vrstom De Gola", "legendom koja će živeti toliko dugo koliko se bude pominjao Drugi svetski rat".
Tvrdili su da je "oštar trn u nacističkom telu", "jedan od najslavnijih vojskovođa Drugog svetskog rata", a da su njegovi borci "najbolji ratnici u Evropi".
Američka vojska je 1942. održala i jedan vojni čas posvećen generalu Mihailoviću i njegovim borcima, a isto je učinilo i ministarstvo vojske SAD, koje je preko radija održalo čas u slavu srpskog generala.
Dve velike američke filmske kuće snimile su film "Četnici", posvećen Draži Mihailoviću i njegovim "neustrašivim četnicima".
Obrt je nastupio već početkom 1943, kada je "Dejli vorker", list američke Komunističke partije, objavio da je Mihailović prekršio sporazum sa Titom, a ne obrnuto. Državni podsekretar SAD Samner Vels uzeo je četničkog komandanta u zaštitu, izjavljujući da američka vlada "ima puno poverenje u patriotizam generala Draže Mihailovića" i da gaji "divljenje za njegovu junačku borbu, koja pomaže ujedinjene narode".
Kampanju protiv generala Mihailovića nastavili su prokomunistički hrvatski i srpski listovi u Kanadi, a prema prvim procenama u diplomatskim krugovima u Vašingtonu, ovi napadi su "dovođeni u vezu sa ruskim pretenzijama u Evropi".
Na Mihailovićevo iznenađenje, u njegovu diskreditaciju uključio se i Radio London, koji ga je optuživao za kolaboraciju sa fašistima. Generalova reakcija bila je impulsivna - svim svojim pristalicama zabranio je da slušaju londonsku radio-stanicu:
- Englezi su obični trgovci ljudskim mesom...
- Za Engleze je ovo Afrika, a mi crnci.
Mihailovića je ozlojedilo što su Englezi samo Srbe pozivali da uludo ginu, a što su Francuzima, Belgijancima, Norvežanima, Dancima i drugim okupiranim narodima preko Radio Londona poručivali da se "organizuju i da prihvate borbe, ali tek kad se savezničke vojske iskrcaju na njihovu teritoriju".
U to vreme general Mihailović pokušavao je da disciplinuje i svoju heterogenu vojsku:
- Nijedno ubistvo u cilju čišćenja ili ma u kom drugom cilju više ne vršiti bez presude nadležnog i propisno obrazloženog prekog vojnog suda.
Sredinom 1943. Nemci su samo jednog dana, 29. juna, "zbog sabotaža i prepada, koji su u poslednje vreme izvršeni u Srbiji, u znak odmazde streljali 605 četnika Draže Mihailovića".
Nekoliko dana kasnije, njegovi nesporazumi sa Englezima dostigli su vrhunac. Radio London, i britanska štampa cenzurisali su odluku Nemaca da Mihailovićevu i Titovu glavu ucene na po 100.000 zlatnih nemačkih maraka. Ucena za Mihailovića je prećutana, dok je ona za Tita objavljena na sva zvona.
Krajem te godine, pred sastanak u Teheranu, Čerčil je Josifu Visarionoviču Staljinu, zbog sovjetske supremacije u ovom ratu, odškrinuo vrata Jugoslavije. Kad mu je njegov izaslanik u jugoslovenskom partizanskom štabu, Ficroj Maklejn, skrenuo pažnju da su Titovi najbliži saradnici "zadrti komunisti" i da će Jugoslavija postati sovjetski prirepak, britanski premijer ga je pitao:
- Da li nameravate da živite u Jugoslaviji posle rata?
Maklejn: Ne, gospodine.
Čerčil: Ni ja.
Takav rasplet ratnih zbivanja u Jugoslaviji Mihailović i njegovi najbliži saradnici naslućivali su još početkom septembra 1941. Tada je Mihailovićev izaslanik, pukovnik Branislav Pantić, na prvom sastanku sa vodećim srpskim komunistima rekao:
- Slom Hitlera je neizbežan. Sovjeti će odneti pobedu. Mi smo svesni da posle toga ovde dolazi ruska vojska, koja će uspostaviti red i sovjetizirati zemlju. No u krajnjem slučaju, moglo bi se desiti da dođe i vojska njene saveznice - Engleske. Sve zavisi od njihovog dogovora.
RANO ZA POVRATAK
Krajem 1943. Čerčil je kralju Petru u Kairu predložio da krene u Jugoslaviju: Kralj: Treba li odmah da idem? Čerčil: Ne, ne odmah, jer bi tako Tito bio kompromitovan. Idite za šest meseci.
Лош војник и још гори политичар. Како рече Лазо М. Костић о њему: "Камо среће за Србе да се никад није ни појавио!" (Сад проко, појавио би се неко други, а све нешто мислим да би то завршило лоше по вас). Замисли да је Ђуришић био на Дражином мјесту и имао толке снаге на располагању?
Имали сте среће, Дража вам је ваља више нег ико. Да не би њега, два-три пута цијели врх КПЈ би завршио рат одма на почетку на врпи у некој јарузи.
- - - - - - - - - -
Не знам какви су се то четници прикључивали. Четници у Лици, Далмацији, Босни, Херцеговини нијесу се створили по нечијој директиви, него су настали спонтано из самог народа након устанка.
И шта уопште значи то "сарадња са окупатором" ако Југословени тамане Србе на свакоме кораку?
po tebi najgori a po draži najopasniji konkurent na mesto vrhovnog komandanta JVuO
kada su ono još predlagalai da ga upravo on zameni?
zato mu draža i nije pomogao na lijevča polju...
Mihailović je u Kalinovik stigao 19. marta 1943. Odmah za njim stigao je i Đurišić sa svojim jurišnim bataljonima, koji su predstavljali poslednju Mihailovićevu uzdanicu.
- - - - - - - - - -
citat iz teksta o borbama na neretvi...
- - - - - - - - - -
Nikola Milovanović - DRAŽA MIHAILOVIĆ