"Dragi tata i mama, pozdrav. Poslednji put, Ljubiša"

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
399.930
"Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu",
stihovi su kojih se setimo svakog 21. oktobra kada pomislimo na stradanje preko 3.000 Kragujevčana u Drugom svetskom ratu.
Clip_3.jpg
 
Ne podseća nas samo Desanka Maksimović na Kragujevac i taj krvavi 21. oktobar 1941. godine, već i 42 oproštajne poruke
nekolicine stradalnika koji su pronašli papir i parče olovke da porodici drhtavim rukopisom napišu poslednje "zbogom".

Najmlađi stradali dečak imao je samo 11 godina i 11 meseci. Možda je maštao da će za mesec dana proslaviti rođendan, ali umesto toga našao je večni počinak u jednoj od 33 zajedničke humke u prostranstvima Šumarica. I tu je godinama kasnije podignut muzej u obliku 33 kupole koje simbolizuju 33 grobnice u kojima počiva na hiljade nedužnih ljudi stradalih u Drugom svetskom ratu.

 
Za njihovu prolivenu krv kupole su optočene crvenom ciglom - bez prozora, jer im te tužne jeseni izlaza nije bilo. A pre ulaza - zid plača. Ne onaj kao u Jerusalimu, čak mu ni ime nije takvo, ali probajte da zadržite suzu kad pročitate poruke koje su stradalnici u odbrojavanju svojih poslednjih minuta i uzdaha pisali najmilijima.

Teško je čitati i "Krvavu bajku", a kamoli autentične poruke tih nedužnih sinova, očeva, supruga, deka i ujaka.
Od 42 pronađene oprštajne rečenice koje se u originalu čuvaju unutar memorijalnog muzeja "21. oktobar" u Šumaricama, ovo su samo neke od njih.
 
"Zbogom dragi moji, nevino strada".

"Tata, ja i Miša smo u topovskim šupama. Donesi nam ručak, meni džemper i neki ćilim. Donesi nam u teglici pekmeza.
Tata idi kod direktora ako vredi. Tata, pošaljite nam nešto za jelo. Mama, ovde je i ujka Petar. Pošaljite mu tri pakla divana i papira. Paja"

"Mila Ružice, oprosti. Sve na poslednjem času. Evo ti 850 dinara."

"Zbogom Mico, ja danas pogiboh. Zbogom, sine, poslednja mi misao na tebe. Budi sretan, sine, i bez mene. Radisav"

"Srca moja i duše male. Miro, poljubi decu umesto mene. Slušajte mamu deco i čuvajte se. Ljubi sve vaš tata Laza"

"Dragi tata i mama, pozdrav. Poslednji put, Ljubiša"

"Deco, osvetite oca Steva"

"Sećajte se mene jer me više nema. Vaš nesretni Laza"
 
100 naših za jednog njihovog

Tog krvavog dana u krvavom piru stegnut je obruč oko Kragujevca od strane nemačkih okupatora, a kako je bio pijačni dan, mnogi trgovci i seljaci iz okolnih mesta zadesili su se u ovom šumadisjkom gradu - ne znajući da su pohrili u smrti u okrilje.Odvedeni su svi muškarci od 16 do 65 godina, žene i deca, 300 učenika srednjih škola i šegrta, kao i 15 dečaka, čistača obuće, a pred streljački vod su izvedeni prema naredbi koja je propisivala streljanje 100 Srba za jednog ubijenog i 50 za jednog ranjenog nemačkog vojnika.

Rafali su počeli 21. oktobra u sedam sati ujutru i trajalo je neprekidno do 14 časova.
Među streljanim je bilo 217 maloletnih lica - 60 učenika gimnazije i 134 maloletnika koji nisu išli u školu,
kao i 23 dece ispod 15 godina starosti uglavnom romske nacionalnosti.

I kad stanete ispred tog spomenika u obliku rimskog broja pet, shvatite da su to zapravo slomljena krila ptice koja je tek trebalo da poleti,
kao i ta nedužna deca kojoj je u istom trenutku otkucao i poslednji školski, i poslednji životni čas.
Clip.jpg
 
Meni jedan deda iz familije preživeo streljanje. Onesvestio se i pao. Probudio se u mrak s mrtvima preko njega . Moj rođeni deda nije odveden na streljanje jer je imao kratke pantalone i bio mršav, pa izgledao mlađe. Dvojica braće koja su s njim bila šegrti odvedeni. Preživeli jer im jedan od vojnika Marisava Petrovića poznavao oca. Inače, mislili su da ih vode na radove, pa se niko nije ni bunio. Taj im rekao da beže i pustio ih i rekao da ljude vode na streljanje
Ta dvojica to ispričali mojem dedi kad su se vratili.
 
Moje žene pradeda je bio odveden, napisao i oproštajno pisamce. Neki nemački oficir ga izvukao iz topovske šupe i gurnuo da ide. Ovaj se od sramote opet vratio iza konopca. Onaj Nemac ga video, prišao ponovo, ovaj put ga uvatio za kragnu grubo, izvukao i šutnuo u dupe. Njegovog sina , moje žene deda, bio pokupljen pa ga pustili jer im delovao isuviše mlad.
 
I da pre, toga mu neki Nemac rekao da je Cigojne, ovaj popizdeo :D
Kod mojih su Nemci spasavali Srbe od Srba. Bila je nemačka postaja na pruzi Beograd Požarevac sa desetak vojnika iz Reicha, čuvali su prugu jer su neki pokušali da je miniraju. Kako su u selu, kad dodju, bilo partizani ili četnici ubili po nekog, otimali hranu, narod se organizuje i ode kod Nemaca u tu postaju da prenoće, tamo ih niko nije dirao.
 
Kod mojih su Nemci spasavali Srbe od Srba. Bila je nemačka postaja na pruzi Beograd Požarevac sa desetak vojnika iz Reicha, čuvali su prugu jer su neki pokušali da je miniraju. Kako su u selu, kad dodju, bilo partizani ili četnici ubili po nekog, otimali hranu, narod se organizuje i ode kod Nemaca u tu postaju da prenoće, tamo ih niko nije dirao.
Cuvali su ih za potrebe odmazde za ubijenog nacistu.
 
Svaki put kada procitam bilo šta o streljanju đaka u Kragujevcu meni podju suze iz očiju.
Srpski narod i istorija ne sme da zaboravi ovu decu :(
За овакав злочин и нема емотикона који би означио љутњу, тугу, огорченост, читав спектар. Да се никада не заборави!
Dodao bih da su Nemci streljali, a Bugari i Ljotićevci batinali do smrti, što se tiče Bugara, većinu žrtava su motkama tukli do smrti, nazivali su ih “belim puškama”.
 

Back
Top