ne razumemo se
morao je 1 da ga izda, ali to nije morao da bude juda, ili jeste?
jel razumes ti mene? on njega planira da izda, IZDAVASE ga, ko zna koliko dugo vremena, nije naprecac odlucio
mnogi su napustili Isusa, ucenici, pa mogao je i on, koji se sigurno dugo vremena PROTOVIO Isusovoj nauci, i metodologiji da kazemo, ali je cutao...
Znaci vracamo se na definicije, a djavo je po def. PROTIVNIK:' imas vremena da se odlucis, ili si sa mnom, ili protiv, pa ako si protov, onda idi, zasto me pratis? I mnogi ucenici su otisli, ni u 1 nije usla sotona, ne verujem bar, ali u Judu jeste,a sigurno ga je pratila svo vreme
Lav mora da pojede jednu iz krda antilopa, ali da li je ona predodredjena?> NIJE! nego sve zavisi, stigne najslabiju, najsporiju ili je stvar srece/nesrece, tumaci Judu kako god hoces, a ja ga tumacim njegovom slobodnom voljom - izdavase dugo vremena Juda pre nego pojede zalogaj i udje sotona u njega.
mogao je samo da ode od Isusa kao i mnogi drugi pre Tajne vecere, ako se nije slagao sa metodologijom Uciteljevom, imao je dosta vremena da Ga upozna i NAUKU
Ne čini izdajstvo neprijatelj, nego prijatelj.
Neko je morao da izda kako bi tragedija postigla svoju funkciju. Funkcija tragedije je katarza (pročišćenje).
Sva jevanđelja imaju kompoziciju klasične grčke tragedije, što uopšte ne čudi jer su jevanđelisti učeni na toj književnoj tradiciji. Oni su taj književni šablon imali u genima. Šablon je sledeći:
U uvodu upoznavajemo
protagonistu koji ima visoke ideale (u ovom slučaju Isus).
Nastaje zaplet kada se visoki ciljevi protagoniste sukobljavaju se sa širom zajednicom (fariseji, sadukeji, rimska vlast) ili pojedincem -
antagonistom (Kajafom, poglavarom sadukeja). Na vrhuncu zapleta je Judino izdajstvo. Da bi se podvukla nepravda naneta protagoisti, ta nepravda mora da zaboli protagonistu, a da čitaoca ili gledaoca emotivno veže za protagonisu, a usmeri ga protiv antagoniste. U okviru vrhunca dramske radnje je i isleđivanje prvo pred Kajafom, a potom pred Pilatom. Tu je potom prikaz raspeća i smrt Isusa.
Obrt (peripetija) kao četvrta faza dramske radnje je Isusovo vakrsnuće, a rasplet sledi nakon predočavanja čitaocu da apostoli nastavljaju Isusovo učenje.
Čin Isusove žrtve se idejno i moralno pojačava ulogom njegovih sledbenika, a kod čitalaca ili slušalaca se postiže katarza - pročišćenje, napredak kolektiva u moralnom pogledu.
U antičkoj drami, glavni junak pravi neku kobnu grešku i zbog nje na kraju tragično strada, a Isus grešku ne pravi. On čak zna da ima izdajnika u svojim redovima. Stavlja izdajniku do znanja da ga je razotkrio, ali ni Isus ni Juda ne čine ništa da bi se izdaja sprečila. Isus ne napušta Getsimanski vrt gde apostoli obično noćevaju, ne beži iz Jerusalima, već čeka da dođe odred vojnika po njega. On mora tragično da strada, čitalac ili slušalac mora da oseti katarzu jer ima svest o pojedincu koji se bori za opšte dobro. Takva borba pojedica u ime opstanka kolektiva, ili očuvanja tradicije prikazivana je Grcima u amfiteatrima (Okovani Prometej, Antigona

, Mahniti Herakle, Ifigenija na Aulidi) i oni su kroz taj književni žanr ujedno vaspitavali narod na primeru tragične žrtve.