Domovi kao paklene rupe: Bolesna deca u kavezima bez nege, puštena da umru

Није то довољно; то је својеврсна амнестија за ту багру.
Због њих је ова држава на лошем гласу, послови се не завршавају, а промет некретнинама могућ само за оне који имају "везе" или гомиле новца за подмићивање.
Тај "турски" манир мора да се искорени брутално и без икаквих изузетака, јер је то "коров"; никнуће опет.
Kažem u najmanju ruku; poželjno je i mnogo više od toga. Primer iz Beograda dokle to ide: čovek živi u kući koju je njegov deda sagradio 1938. i oporukom ostavio sinu a ovaj svom. Iako je upisana u katastar čovek uradio projekat i predao za legalizaciju 2004. Do danas nije legalizovana kuća, pitanja ostajala bez odgovora, da bi skoro saznao da u katastru više nema njegove kuće, već da je 2018. umesto kuće ucrtana, legalizovana i uknjižena sedmospratna zgrada. Ne smeju da mu kažu ko je vlasnik zgrade sem da taj u kraju ima još 9 zgrada, a preporučeno mu je da ne talasa, nema svrhe, a ima i unuke...a kad bude odlučio da proda plac doći će neki advokat da potpiše ugovor. Nema svrhe da traži drugog investitora, jer ne može da proda nepostojeći objekat tj.rođenu kuću, jer to, je li, nije po zakonu, a ima i unuke, koji idu u tu i tu osnovnu školu, i žive u toj i toj ulici...

Ljudi jednostavno nemaju predstavu, da citiram onog nesrećnika Draškovića, o razmerama našeg pada i veličini naše nesreće (kojoj on nije najmanje doprineo).
 

Back
Top