Dokaz ljubavi

Inspirisana ovom glupom frazom u pomalo naivnom serijalu Ranjeni orao, postavljam temu sa sledecim pitanjem:

Sta je za vas taj ‘dokaz ljubavi‘?
Kada ste sigurni da vas neko voli, iskreno, stvarno?
Ako ne mozete biti sigurni, kada ste uvereni u to?
Da li kada se jednom uverite, trazite stalne potvrde i dokazivanje?

Pa da pocnem.
Pitanje je veoma tesko.
Ja sam prvi put postala uverena da me moj covek voli kad sam imala jedan tezak zivotni pad, a on se nasao uz mene i pomogao mi da stanem na noge. I nastavim. Kad mi je svaki put kad sam bila u skripcu poturao ledja i pomagao bez reci. Za te padove bila sam sama kriva. A on je pomagao ne razmisljajuci da me kori, kad je vec sve tako, vec je samo pomagao.
Kad god nesto krenem da uradim, a on smatra da gresim, skrese mi sve u lice. I to smatram kao jednim ociglednim znakom iskrene naklonosti.

Medjutim, sumnja svakog coveka u ljubav onog drugog je stalno prisutna. Mislim da ta truncica sitne sujete i kod onih koji potpuno veruju jedno drugom nikada ne iscezne. Ne trazim potvrde, ali se trudim da dobijem njegovu paznju i ljubav bez zelje da mi je dokazuje, samo da mogu da je osetim...

Sta je s vama?

Tu je kad ga zatrebaš, tu si kad te zatreba.. !
 
Npr meni moj momak kad se posvađamo i kad svašta jedno drugom kažemo, on meni kaže i između ostalog da me ne voli... ali dzabe mu je to da priča jer mi je toliko dokazao da me voli i svašta uradio za mene da znam šta god da se desi između nas da će me uvek voleti.
 
Inspirisana ovom glupom frazom u pomalo naivnom serijalu Ranjeni orao, postavljam temu sa sledecim pitanjem:

Sta je za vas taj ‘dokaz ljubavi‘?
Kada ste sigurni da vas neko voli, iskreno, stvarno?
Ako ne mozete biti sigurni, kada ste uvereni u to?
Da li kada se jednom uverite, trazite stalne potvrde i dokazivanje?

Pa da pocnem.
Pitanje je veoma tesko.
Ja sam prvi put postala uverena da me moj covek voli kad sam imala jedan tezak zivotni pad, a on se nasao uz mene i pomogao mi da stanem na noge. I nastavim. Kad mi je svaki put kad sam bila u skripcu poturao ledja i pomagao bez reci. Za te padove bila sam sama kriva. A on je pomagao ne razmisljajuci da me kori, kad je vec sve tako, vec je samo pomagao.
Kad god nesto krenem da uradim, a on smatra da gresim, skrese mi sve u lice. I to smatram kao jednim ociglednim znakom iskrene naklonosti.

Medjutim, sumnja svakog coveka u ljubav onog drugog je stalno prisutna. Mislim da ta truncica sitne sujete i kod onih koji potpuno veruju jedno drugom nikada ne iscezne. Ne trazim potvrde, ali se trudim da dobijem njegovu paznju i ljubav bez zelje da mi je dokazuje, samo da mogu da je osetim...

Sta je s vama?

"ko me voli, ko me mrzi, ma boli me qratz sam znam kolko vredim"
 
Kakvi bre dokazi, kakvi bakraci! Odnosi, pa cak i oni najnezniji, najodaniji podlozni su kvarenju. U sustini svaki odnos je zasnovan na iluziji samim tim sto postoji mogucnost njegovog propadanja. U tome je sav rizik s kojim covek mora da dobro da se nosi, pa sta bude bice. To je zivot. Najvaznije je da je covek siguran u sebe i da stoji iza svojih izbora i odluka. To je jedini dokaz da smo mi voleli i da volimo. Drugi su u tom smislu nebitni.

I jopet se slazem...
 

Back
Top