Necu te traziti,u svojim snovima,
necu te zvati,dovikivati,i vristati
u svojoj javi.Necu te svojim grehovima
privijati na svoje grudi kao sto sam nekada
znala.Savrseno si me razumeo u mojim nemirima,
dok si bezao iz svog zivota,nevidljivim cvorom
sam te vezivala.Strast nas je obuzimala.Bili
smo uvek gladni jedno drugoga.Sada oplakujes
ono sto je proslo,pustas tisinu da se sunja
izmedju nas.Dok se magla spusta na nas grad.
Znam,da bi me ponovo voleo,da bi me u zagrljaj
ponovo drzao.Ali bojim se da smo nase uloge
odigrali,treba ovu zimu prezimeti.Mozda sve zaboraviti
i ne kvariti.Tragove strasti,koje su svoj kraj ispricali.
Zasto smo se rastali?Ne bi umela objasniti.Prazne reci
jos uvek nasim ulicama tumaraju.I onaj uzdah koji
je ostao na ramenu,pamticu kao svaku svoju
pesmu napisanu.
Beskraj