TAJNA WASHINGTONSKOG TUNELA: Odlazak Željke Cvijanović u Ameriku bio je prekretnica, Dodik se prerano raduje ukidanju sankcija, ali pazite što će se dogoditi Vučiću...
Davor Gjenero, politolog i neovisni analitičar, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i regiji. Komentirao je odlazak u Washington Željke Cvijanović, članice Predsjedništva BiH, ukidanje sankcija Dodikovim savjetnicima, ali i upozorio na tešku situaciju u kojoj se našao i tek se treba naći režim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Svjedočili smo nesvakidašnjem obratu na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je uspio isposlovati ukidanje američkih sankcija svojim savjetnicima, ali ne i sebi, a nedugo nakon svega i NSRS je ukinula sve sporne protuustavne zakone pa čak i onaj o djelovanju visokog predstavnika Schmidta na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska. Kako komentirate ovakav obrat i što mislite da je uzrok svega?
-Možda nisam u pravu, ali ne vjerujem da su Dodikovi suradnici doista izbjegli američke sankcije, a pogotovo ne vjerujem da se to dogodilo zahvaljujći lobistima koje je plaćao Milorad Dodik. Krugu ljudi iz Dodikova okruženja, onima koji su bili tehnički serviseri te vlasti, samo je suspendiran dio sankcija, i to iz pragmatičnih razloga – u toku je proces tranzicije, valja mirno provesti izbore za novog entitetskog predsjednika i prenijeti ovlasti na novoizabranoga, pa je dobro da krug na koji se tehnički oslanjao Dodik bude izuzet iz dijela sankcija, i da se tako mogu održavati kontakti s njima.
Sjetimo se prošle velike tranzicije vlasti u manjem entitetu. Tada je u postkaradžićevskoj tranziciji posao osobe koja osigurava koliko-toliko miran prijenos vlasti pripao Biljani Plavšić. Dok je obavljala taj posao prijenosa vlasti, s njom su komunicirali predstavnici međunarodne zajednice, ali nakon što je tranzicija završena, ona se našla u situaciji da se uoči s ratnim zločinima što ih je počinila. Unatoč tome što je neko vrijeme bila izuzeta od međunarodne izolacije, suočila se i sa procesom pred ICTY, i s odsluženjem kazne. Naravno, ta je kazna u ovoj situaciji bila vjerojatno nešto blaža nego što bi inače bila, kaznu je služila u silno povoljnim uvjetima, ali u privatnost je otišla kao osuđena ratna zločinka, koja je odslužila kaznu, a ni danas ne može iz Beograda putovati po svojoj volji.
Posljednih dana bilježimo oštre reakcije članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, nakon što je otkriveno da su njoj i Ani Trišić Babić, v.d. entitetskoj predsjednici, za vrijeme razgovora s Trumpovim ljudima u Washingtonu oduzeti mobilni telefoni. Cvijanovićka je pokušala sve demantirati, ali čini se da joj to nije uspjelo. Neki analitičari spominju i „deal“ s Amerikancima o povlačenju Milorada Dodika iz politike, no što će na te dogovore s Amerikancima reći Dodikovi „prijatelji“ iz Kremlja?
-Malo je vjerojatno da je gospođi Cvijanović fizički bio oduzet mobitel, ali je sasvim sigurno da se sa svog mobitela nije mogla priključiti na američke GSM mreže. Naravno da je u situaciji osjetljivih pregovora sjajna diplomatska tehnika da se one s kojima se razgovara drži u svojevrsnom „tunelu”. Uostalom, zašto su se pregovori o kraju rata u BiH odvijali u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu. Balkanski sudionici pregovora tamo su bili u takvom tunelu, bez mogućnosti komunikacije s podređenima, izolirani.
Svjedočili smo nesvakidašnjem obratu na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je uspio isposlovati ukidanje američkih sankcija svojim savjetnicima, ali ne i sebi, a nedugo nakon svega i NSRS je ukinula sve sporne protuustavne zakone pa čak i onaj o djelovanju visokog predstavnika Schmidta na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska. Kako komentirate ovakav obrat i što mislite da je uzrok svega?
Svjedočili smo nesvakidašnjem obratu na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik je uspio isposlovati ukidanje američkih sankcija svojim savjetnicima, ali ne i sebi, a nedugo nakon svega i NSRS je ukinula sve sporne protuustavne zakone pa čak i onaj o djelovanju visokog predstavnika Schmidta na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska. Kako komentirate ovakav obrat i što mislite da je uzrok svega?
-Možda nisam u pravu, ali ne vjerujem da su Dodikovi suradnici doista izbjegli američke sankcije, a pogotovo ne vjerujem da se to dogodilo zahvaljujći lobistima koje je plaćao Milorad Dodik. Krugu ljudi iz Dodikova okruženja, onima koji su bili tehnički serviseri te vlasti, samo je suspendiran dio sankcija, i to iz pragmatičnih razloga – u toku je proces tranzicije, valja mirno provesti izbore za novog entitetskog predsjednika i prenijeti ovlasti na novoizabranoga, pa je dobro da krug na koji se tehnički oslanjao Dodik bude izuzet iz dijela sankcija, i da se tako mogu održavati kontakti s njima.
Sjetimo se prošle velike tranzicije vlasti u manjem entitetu. Tada je u postkaradžićevskoj tranziciji posao osobe koja osigurava koliko-toliko miran prijenos vlasti pripao Biljani Plavšić. Dok je obavljala taj posao prijenosa vlasti, s njom su komunicirali predstavnici međunarodne zajednice, ali nakon što je tranzicija završena, ona se našla u situaciji da se uoči s ratnim zločinima što ih je počinila. Unatoč tome što je neko vrijeme bila izuzeta od međunarodne izolacije, suočila se i sa procesom pred ICTY, i s odsluženjem kazne. Naravno, ta je kazna u ovoj situaciji bila vjerojatno nešto blaža nego što bi inače bila, kaznu je služila u silno povoljnim uvjetima, ali u privatnost je otišla kao osuđena ratna zločinka, koja je odslužila kaznu, a ni danas ne može iz Beograda putovati po svojoj volji.
Posljednih dana bilježimo oštre reakcije članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, nakon što je otkriveno da su njoj i Ani Trišić Babić, v.d. entitetskoj predsjednici, za vrijeme razgovora s Trumpovim ljudima u Washingtonu oduzeti mobilni telefoni. Cvijanovićka je pokušala sve demantirati, ali čini se da joj to nije uspjelo. Neki analitičari spominju i „deal“ s Amerikancima o povlačenju Milorada Dodika iz politike, no što će na te dogovore s Amerikancima reći Dodikovi „prijatelji“ iz Kremlja?
-Malo je vjerojatno da je gospođi Cvijanović fizički bio oduzet mobitel, ali je sasvim sigurno da se sa svog mobitela nije mogla priključiti na američke GSM mreže. Naravno da je u situaciji osjetljivih pregovora sjajna diplomatska tehnika da se one s kojima se razgovara drži u svojevrsnom „tunelu”. Uostalom, zašto su se pregovori o kraju rata u BiH odvijali u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu. Balkanski sudionici pregovora tamo su bili u takvom tunelu, bez mogućnosti komunikacije s podređenima, izolirani.
I gospođa Cvijanović je jedna od tih kojima su američke sankcije suspendirane, ali ne i ukinute, jer je bilo praktično da se s njom razgovara u Washingtonu. Koliko god se ona ritualno bila klela na vjernost voždu iz Laktaša, bilo je jasno da je Dodik nije bio spreman pustiti u taj „washingtonski tunel” bez permanentne kontrole, a kontrolor joj je bila gospođa Trišić. Sjećate se koji su silni manevri sa njenim žurnim zapošljavanjem u Predsjedništvu i izjavama o tome kako u delegaciji odlazi bez plaće i honorara, bili potrebni da bi gospođa Trišić mogla otići kao pratilja-nadzornica gospođe Cvijanović. Očito je bilo još nešto, nakon njihova povratka iz SAD, retorika Milorada Dodika se preko noći promijenila.
Cvijanović je očito preuzela listu obveza, što ih valja provesti, ako Dodik želi izbjeći ozbiljnije suočavanje s pravosuđem nego što je bilo ono nakon kojeg je prihvatio i otkupio jednogodišnju zatvorsku kaznu. Dodik je priznao legalnost izbora, kandidirao čovjeka za kojeg se nada da će mu biti lojalan za novog entitetskog predsjednika. Posve očekivano je bilo da entitetska skupština nije za skrbnika nad institucijom entitetskog predsjednika ovlastila gospođu Cvijanović, kojoj Dodik ne vjeruje, nego gospođu Trišić, u koju još ima potpuno povjerenje.
Skupština je povukla sporne zakone, Dodik je na korak od potpunog odlaska u privatnost (mora se još povući s mjesta šefa političke stranke, ali njegovi stranački drugovi će ga se brzo odreći, kad shvate da stranka ne može računati na javno financiranje, tako dugo dok joj je on predsjednik). Sve ono što je obilježilo inaćenje Dodika međunarodnoj zajednici, sve njegovo „preskakanje crvenih linija” sada je poništeno.
Američka diplomacija je pokazala da i dalje zna djelovati pragmatično i efikasno, a za Europsku uniju je to sasvim sigurno golemo olakšanje. Rusiju nitko ništa ne pita o procesima u BiH. Oni iz bosansko-hercegovačkih političkih elita, koji su bili spremni tražiti savjet i razumijevanje u Ambasadi Rusije, sad jasno mogu vidjeti koliko je to pogrešna odluka. Uostalom, Dodik Rusiji i Putinu nikad nije bio važan. Rusija nikad nije ozbiljno financijski podržala njega i njegovu vlast u Banja Luci, nego se s njim poigravala i nadala se da uz pomoć lutka Dodika uzrujava Europsku uniju i SAD. Sad, kad se američka diplomacija uključila u rješavanje BiH krize i kad su Amerikanci pokazali da su jednako „hladni” kao i nekada, Dodik više nikome ne treba. A i on sam zna da je najgora kletva koja ga može dostići to da bude primoran ostatak života provesti u Putinovom zoološkom vrtu, naselju Barviha, u kom danas živi Asad, a umrli su Mira Marković i Veljko Kadijević.
