Kad već citiraš mogao bi barem ispravno da citiraš...
Nijesam napisao ,,Dobro" i ,,Loše" nego ,,Dobro" i ,,Zlo"
Razlika između loše i zlo je velika.
Loše djelo - smanjenje slobode drugih bez obzira na namjere.
Zlo djelo - namjerno smanjenje slobode drugih bez ikakvog drugog/ višeg cilja, do da se taj/ ti drugi muče.
Svako zlo djelo je loše djelo.
Svako loše djelo ne mora biti zlo djelo.
Praviš previše grešaka za nekog ko se razmeće sa tako krupnim riječima.
Sve vlastite imenice se pišu sa velikim početnim slovom.
Ako bi svakom prstu na tvojoj ruci dao neko ime, sva bi morao da ih pišeš velikim slovom...
Dobro i Zlo (sa velikim slovom) su po definiciji sile kojih u Svemiru ima po jedna... dakle to su vlastite imenice, tako da se kao i sve vlastite imenice moraju pisati velikim slovom.
Ne mislim da postoje nezavisno od ljudi nego da postoje kroz ljude... ali ipak ih ima po jedna tako da ih pišem velikim slovom.
- dobro i zlo (sa malim slovom) su pridjevi i oni se, kao i svi pridjevi, pišu malim slovom.
- dobro i zlo, kao skraćeni oblik izraza dobro djelo i zlo djelo, su zajedničke imenice i oni se takođe pišu malim slovom.
Možda tebi to tako izgleda...
Dobro i Zlo podrazumjevaju postojanje nekih svjesnih bića... tipa ljudi... i to barem dvoje ljudi.
Baš bi me zanimalo da kažeš kojom metodom si došao do ovog zaključka...
Ne moraju postojati nezavisno od čovjeka da bi ih pisao velikim slovom...
Da bi se neka imenica pisala velikim slovom dovoljno je da bude vlastita imenica... što znači da je to ime za pojedinačnu pojavu... šta god ona bila.
Silah dobra i zla u Svemiru ima po jedna, i zato se pišu velikim slovom - Dobro i Zlo.
U dva reda uspio si da napraviš dvije velike greške.
Jer da bi Dobro i Zlo postojali, oni ne moraju postojati nezavisno od ljudi, nego mogu postojati kroz njih, i tako jedino i postoje...
A ti si napisao nešto iz čega nedvosmisleno proizilazi da misliš da je postojanje Dobra i Zla nezavisno od ljudi jedini mogući oblik njihovog postojanja... što naravno nije tačno.
Druga ti je greška što tuču smatraš jedinim oblikom borbe, i pobjedu u tuči jedinim oblikom pobjede.
Zar je uopšte potrebno to komentarisati?
Zanima me kako onda objašnjavaš pobjede u fudbalu, košarci, odbojci, tenisu, trkama... i uopšte sportovima/ takmičenjima gdje se pobjede ne ostvaruju tučom... zatim pobjede u pijančenju, udaranju recki... To su sve banalni primjeri... ali oni jasno pokazuju da nijesi u pravu.
Kako to da Dobro pobjeđuje nad Zlom?
Tako što su oni koji pripadaju silama Dobra srećniji od onih koji pripadaju silama Zla.
Zašto je to tako?
Zato što je logički nemoguće da onaj ko želi ili radi zlo drugima bude istinski srećan, ili čak uopšte srećan.
Zašto?
Zato što je namjerno mučenje drugih nepotrebno, štetno a + čovjeku koji se tim bavi ne dava nikakvo prirodno zadovoljstvo.
Onaj ko ne shvata sve to, pa radi nešto potpuno nepotrebno, štetno i još + apsurdno, je debil... i takve ljude smatram istinski glupim.
Međutim, ,,potreban je mudar čovjek da bi prepoznao mudrog čovjeka"...
Niko ne vidi iznad sebe... što će reći da vidi ispod i do sebe.
Zli ljudi svoj nedostatak pameti nadoknađuju bolesnom upornošću i vježbom... a to ih osim ako ih uništi, obično ojača... tako da je potreban istinski mudar čovjek da bi prepoznao istinski glupog čovjeka... koji se krije ispod maske stvorene bolesnom upornošću i vježbom.
Ali ipak... glup čovjek je glup čovjek... bez obzira koliko bio uporan i koliko god vježbao on ostaje glup čovjek... inteligencija se ne može naučiti... tako da u svakodnevnom životu glupost zlobnog čovjeka dolazi do izražaja i on snosi posljedice svoje gluposti.
Ta glupost dolazi do izražaju i u nesposobnosti da izađe na kraj sa samim sobom... žešćoj duhovnoj neravnoteži... stalnim sukobima sa samim sobom... zapletenošću u najbanalnije moguće probleme... suludoj borbi protiv unutrašnjeg glasa kojeg čak i ne razumije, a koji u stvari govori (glas) da je svo to zlo rađenje zlobnog čovjeka opasna zabluda... koprcanje izgubljenog čovjeka...
,,Onaj ko je zao" (zao) ne znači isto što i ,,onaj ko želi zlo drugima"(zloban)... zao je širi pojam od zloban...
Svako zao je zloban.
Svi zlobni ne moraju biti zli, u smislu da ne moraju ispoljavati svoju zlobu (činiti drugima zlo).
Ja sam pisao o zlobi (nešto kao želja da se čini zlo)... a ne o samom činjenju zla... jer da li će i koliko ljudi činiti zlo zavisi od mnogo čega...
Zloba je znatno manje uslovljena okolnostima... tako da mnogo više govori o čovjeku.
Dakle, izrazi za koje si pretpostavio da znače isto... uopšte ne znače isto.
I baš ti je dobar taj zaključak: osobine ljudi koje postoje nezavisno od ljudi... a ja baš na onoj temi o neuzročni događajima čitavo vrijeme pričam da je pričati o postojanju takog nečeg potpuno apsurdno.
Ti si ovdje dosta čega pomješ'o...
Iz onog što sam napisao:
vrlo jasno proizilazi da inteligencija određuje 'oće li čovjek biti dobar ili zao, a ne procjena korisnosti igranja za ekipu Dobra ili Zla... i opet inteligencija određuje da li će u svakodnevnom životu čovjek snositi posljedice svoje gluposti...
Nije tačno što ti kažeš da ja odlučujem da igram za ekipu Dobra zato što je to korisnije... nego zato što sam dovoljno inteligentan da shvatim nepotrebnost, štetnost i apsurdnost igranja za suprotnu ekipu...
Dakle, samo istinski glupi ljudi su zlobni u duši... i samo inteligencija određuje da li će čovjek biti dobarćudan ili zloban.
Mislim da su svi istinski glupi ljudi zlobni, ali da preko upornosti i vježbanje grade maske kojima prikrivaju svoje glupost... tako da je za veliku većinu ljudi teško da procjene koliko je ko inteligentan, jer zlobni ljudi, iako to može zvučati protivrječno mogu biti vrlo mudri...
Mudar = onaj koji je promislio, a da bi se promislilo više treba biti uporan nego inteligentan, iako je istina potrebno i jedno i drugo.
Ovo drugo sam već prokomentarisao...