DOBROTOM POBEDITI

  • Začetnik teme Začetnik teme Taisa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Hajde da bacim kosku i ovima što vole primere...

Jedan moj drug ima vizije.
I dobije viziju da će avion da se sruši.Drugarica mu ide u kanadu, i on krene da je zagovara i priča i usporava , ne bi li zakasnila na avion.Pošto i ona voli sve u zadnji trenutak , to i nije toliko nemoguća situacija...
Pri tome javi jatu da pregledaju avion tehnički jer ima indicija da postoji neki kvar.Oni ga odjeb ladno ili kulturno.
Uspe da drugarica zakasni na bus, i ona uzme taksi. Taksi se sudari i ona slomi neku kost, da li na nozi ili na ruci, nemam pojma...

Šta je dobrota?
Ja bih gledao iz njegovog ugla, iz njenog ugla, i iz opšteg ugla...
Iz njegovog ugla prva dobrota je što je otezao i što je drugarica zakasnila, druga što je slomila nogu , treća što je javio aerodromskom održavanju, tj tehničkoj službi....
Iz njenog ugla, ništa dobro. Jer em je zakasnila , em je slomila nogu, em je mesec dana odložila kanadu....
Iz opšteg ugla, nije dobrota, jer avion se nije srušio, on je doneo devojci kašnjenje, a sudar je samo slučajnost i nije on kriv za njega , osim ako ne gledamo sudbine....
A opet , servisna služba je pregledala na brzinu (40 min) avion , našla neke neregularnosti , led i neke kvarove i to vrlo brzo otklonila.

Šta je dobrota? Da li dobrota zavisi od namera ili od konačnog ishoda situacija i dogadjaja?
 
Nisam hteo da reagujem iako sam protiv sindine izjave, ali kad potencira taisa , onda moram....
Da li je ovde tema dobrotom POBEDITI ili je tema lična potreba prema dobroti i posledice na lično emotivno stanje....

Ja temu shvatio prema naslovu i tu, bez obzira što dobronamerniku nije osnovna namera da pobedi, nije mu namera ni da baca svoje lepo raspoloženje, veru u ljude, samopouzdanje u dobre društvene vrednosti i slaganje sa društvenim stavom.....
A onda ova priča sindi nema nikakve vrednosti do stiha jedne srednjoškolke ili na novogodišnjoj razglednici, iliti literarni površni značaj....

NEMA NIŠTA BEZ CILJA NA OVOME SVETU.
 
Tuzni_patak:
Nisam hteo da reagujem iako sam protiv sindine izjave, ali kad potencira taisa , onda moram....
Da li je ovde tema dobrotom POBEDITI ili je tema lična potreba prema dobroti i posledice na lično emotivno stanje....

Ja temu shvatio prema naslovu i tu, bez obzira što dobronamerniku nije osnovna namera da pobedi, nije mu namera ni da baca svoje lepo raspoloženje, veru u ljude, samopouzdanje u dobre društvene vrednosti i slaganje sa društvenim stavom.....
A onda ova priča sindi nema nikakve vrednosti do stiha jedne srednjoškolke ili na novogodišnjoj razglednici, iliti literarni površni značaj....

NEMA NIŠTA BEZ CILJA NA OVOME SVETU.

Hoću pre svega da ti kažem da ja nikako nisam srednjoškolka i da se iz tog razloga ne divim stihovima srednjoškolskim.Negde si već nešto i pisao o maloj Taisi. Tvoje pravo je da misliš da sam recimo naivna, površna, nezrela ili šta već... meni ne smeta. U jednom od postova sam se složila da je naslov možda preširok za ono što sam ja želela da kažem (ako želiš pročitaj). Rekla sam da mi je uzor knez Miškin (lik iz "Idiot"-a, F.D.), koga vređaju i nazivaju idiotom jer nisu u stanju da spoznaju toliku dobrotu i dobru nameru (mada on i žučno brani svoje stavove), ogradila sam se da ja nisam kao on jer nisam to dostigla itd, itd.
Čak mi je drago što si uočio da ovo primam kao dete ( jer je to primanje čistim srcem), mada si ti možda to sveo na infantilnost.
Dobro je, samo nemoj uvek biti tužan, ponekad se i obraduj,... kakva tinejdžerska izjava.
 
Ne , nije moj post uopšte upućen tebi kao tebi....i tvom mišljenju...
Već je upućen tvom mišljenju kao kockici u izgradnji objektivnog stava i odnosa...
Znači kao subjektivno ga potpuno poštujem , ali kao recepturu i objektivno , to teško....

U vezi idiota , ja se držim grčke definicije , da je idiot onaj koji ne uvažava društvene odnose i odnose u sredini , subkulturi....pa i u politici.
 
Tuzni_patak:
Ne , nije moj post uopšte upućen tebi kao tebi....i tvom mišljenju...
Već je upućen tvom mišljenju kao kockici u izgradnji objektivnog stava i odnosa...
Znači kao subjektivno ga potpuno poštujem , ali kao recepturu i objektivno , to teško....

U vezi idiota , ja se držim grčke definicije , da je idiot onaj koji ne uvažava društvene odnose i odnose u sredini , subkulturi....pa i u politici.

U redu.
 
Tuzni_patak:
Nisam hteo da reagujem iako sam protiv sindine izjave, ali kad potencira taisa , onda moram....
Da li je ovde tema dobrotom POBEDITI ili je tema lična potreba prema dobroti i posledice na lično emotivno stanje....

Ja temu shvatio prema naslovu i tu, bez obzira što dobronamerniku nije osnovna namera da pobedi, nije mu namera ni da baca svoje lepo raspoloženje, veru u ljude, samopouzdanje u dobre društvene vrednosti i slaganje sa društvenim stavom.....
A onda ova priča sindi nema nikakve vrednosti do stiha jedne srednjoškolke ili na novogodišnjoj razglednici, iliti literarni površni značaj....

NEMA NIŠTA BEZ CILJA NA OVOME SVETU.
zivot je bez cilja na ovom svetu
a kad ja kazem da je dobrota dobrota SAMO ako je bez cilja, a ti kazes da je takva izjava bezvredna, tu se razgovor zavrsio.
i mozemo sad do besvesti da naklapamo sta ko pod cim podrazumeva, ali cemu to?
svako zivi zivot u svom sistemu vrednosti.
 
SINDI:
:lol: e ti i tajna oruzja..zna se kako gljive ratuju...one otrovne ubiju one koji ih dotaknu..one neotrovne..jbg, one ne ratuju:lol: :lol:
je li, a sta ti znaci to zjalelovka?:)

ja sam od onih ''nit' truju, nit' mirishu, nit' daju sir i kajmak'':lol:
ma, znash to zjalelovka...to je...to je...ma VI STE KRIVI OVDJE , VI STE ME STVORILI !!!
Da nije bilo vashih zjala , ja bi bila poshtena bukovacha, a ovako... :D

...mene ovo tvoje ''dobrota je dobrota, samo ako je bez cilja'' malo inspirisalo da se rastuzim...
zaista je tuzno sho dobrota nije neshto shto se podrazumijeva kao normalno ponashanje, tuzno je shto skakanje za vrat da vratimo loptu nije ''nenormalna reakcija'', a da dobrota bude normalna i ochekivana..nadam se da ste razumjeli...
 
SINDI:
zivot je bez cilja na ovom svetu
a kad ja kazem da je dobrota dobrota SAMO ako je bez cilja, a ti kazes da je takva izjava bezvredna, tu se razgovor zavrsio.
i mozemo sad do besvesti da naklapamo sta ko pod cim podrazumeva, ali cemu to?
svako zivi zivot u svom sistemu vrednosti.

Nemoj da se ljutiš, ja samo mislim da je tvoja izjava literarna. Idealizacija koja lepo zvuči i daje inspiraciju....
A površno (ili ako ti je draže licemerno) zanemaruje svrhu koju svakodnevno imamo , tražimo i ispunjavamo....svoju svrhu....
 
razlog zasto se o nekim pojmovima vise bavi umetnost, nego nauka, i jeste u tome sto se ne moze sve analiticki razloziti.

no..nije to bitno.
ti u svemu trazis razlog, trazis dobit, i trazis cilj.a ja ti kazem da su ciljevi i dobra koje jurimo i ostvarujemo samo privremeni i lazni, i vrede koliko jedan dan.ono najbolje sto vredi, bezvremeno je i neobjasnjivo.
ti navodis banalni primer sa prijateljem koji zamisli sprecava avionsku nesrecu
ja govorim o prijatelju kome doneses omiljeni dorucak jer je tuzan,o gorkoj istini koju precutis u trenutuku kad je preosetljiv, o slabosti koju nikad nikom ne spomenes jer mu moze naskoditi, o pomoci koju pruzis ili dobijes iako niko nikad nikad nece imati nikakve koristi od toga.govorim o ljubaznim, blagim ljudima koji ti se nasmese u prolazu, u samoposluzi, iako si im zakrcio put.
ovo je svet u kome je dobrota suvisna i smesna. dobar i budala, kaze narod.treba biti kul.
izvinjavam se zbog idealizma.i on je suvisan i smesan, i na pogresnom mestu. ali eto, taka tura.a ti sad opali jednu naucnu analizu o unutrasnjim koristima, slobodno spomeni psihologiju, sve ono sto smo sto puta prezvakali.i evo unapred odustajem, u pravu si, ja nisam.
ima dana kad misao ima sopstveni tok i nesposobna je da prihvata tudje.sama sebe prati, preskace, sustize.nema razgovora.samo monolog.tako i ja sad.kao jagodica.literarno.i to lose.jbg.
 
Šta god da je objekat bilo kojeg prohteva ili želje čoveka, to je ono što on sa svoje strane naziva dobro.
Da li se možda ponavljam?
Ko je taj što određuje šta je dobro?
Svako je za sebe merilo dobra.
Nasmeši mi se i lupiću ti šamar ili ću te ubiti - ti ćeš meni da se smeješ.
Prepoznavanje dobra je krajnje subjektivno.
To što pripadamo istoj kulturi i što većina, u većini slučajeva, razmišlja i procenjuje dobro na isti način, nema veze sa nečim univerzalnim.
I kada se ovde kaže "dobrotom pobediti" uglavnom svi znamo šta se pod tim podrazumeva bez obzira što mnogi pokušavaju da to relativizuju i daju drugu konotaciju, jer smo deo iste kulture.

zivot je bez cilja na ovom svetu
Svaki život ima svoj cilj. Kod nas je taj cilj i osvešćen. Tačnije život nam je sastavljen od puno ciljeva kojih smo u dobroj meri i svesni, čak ih i "svesno" postavljamo. Van toga drugih ciljeva nema. Ili vam to možda nije dovoljno?
 
bilo bi lepo da ucesnici na podforumu filozozija makar pokusaju da procitaju neku knjigu iz etike.malo da procesljaju po tip pravcima, relativizma, apsolutizma, malo da citaju kanta..

onda mozda ne bi lupali takve budalestine kao..dobro je ono sto je dobro za tebe..
aman ljudi ne izmisljamo mi ovdje toplu vodu ..sve su to ljudi daaavno razmatrali, i to pametno..
u jbg, izvinjavam se zbog nadrkanosti..:)
 
a zivot..i cilj:roll:

dakle..od detinjstva do smrti imamo milion malih ili velikih ciljeva kojima tezima, kojima ispunjavamo zivot..koji cine nas zivot.ali, svaki pa i najveci cilj potpuno izgubi smisao i znacaj kad se ostvari.zar ne?lutamo kao pacenici gonjeni potrosackim mentalitetom, zanosimo se da nesto radimo, kao ucimo , stvaramo..a ono najbitnije-sebe, svoje najblize zaboravaljamo, napustamo
i sta posle svega ostaje?
iz umetnika mozda dela..da li zato slikaju ili pisu/jer imaju cilj?malo morgen.stvaraju jer ih tera neka neobjasnjiva sila, kojoj se ne mogu odupreti.koju ne mogu objasniti.kao sto ne mozete objasniti dobrotu.kao sto ne mozete objasniti ljubav.bozji blagoslov?ako se usudimo tako reci
cilj zivota?smisao?manite se ljudi..ratovi, glad , zagadjenje, kriminal, smak sveta
ljudska je rasa najgora.i najbolja.zivot nema smisao.nema cilj.on je sam sebi cilj.postojati.biti.disati.manite se velikih reci.osetite zivot u sebi.zasto vam trebaju spoljni ciljevi?
huh.ne pratim vise ni sama seb.odlazim.
@muzjak
izvini jos jednom ako sam bila gruba.takav mi je dan:)
 
SINDI:
razlog zasto se o nekim pojmovima vise bavi umetnost, nego nauka, i jeste u tome sto se ne moze sve analiticki razloziti.

no..nije to bitno.
ti u svemu trazis razlog, trazis dobit, i trazis cilj.a ja ti kazem da su ciljevi i dobra koje jurimo i ostvarujemo samo privremeni i lazni, i vrede koliko jedan dan.ono najbolje sto vredi, bezvremeno je i neobjasnjivo.
ti navodis banalni primer sa prijateljem koji zamisli sprecava avionsku nesrecu
ja govorim o prijatelju kome doneses omiljeni dorucak jer je tuzan,o gorkoj istini koju precutis u trenutuku kad je preosetljiv, o slabosti koju nikad nikom ne spomenes jer mu moze naskoditi, o pomoci koju pruzis ili dobijes iako niko nikad nikad nece imati nikakve koristi od toga.govorim o ljubaznim, blagim ljudima koji ti se nasmese u prolazu, u samoposluzi, iako si im zakrcio put.
ovo je svet u kome je dobrota suvisna i smesna. dobar i budala, kaze narod.treba biti kul.
izvinjavam se zbog idealizma.i on je suvisan i smesan, i na pogresnom mestu. ali eto, taka tura.a ti sad opali jednu naucnu analizu o unutrasnjim koristima, slobodno spomeni psihologiju, sve ono sto smo sto puta prezvakali.i evo unapred odustajem, u pravu si, ja nisam.
ima dana kad misao ima sopstveni tok i nesposobna je da prihvata tudje.sama sebe prati, preskace, sustize.nema razgovora.samo monolog.tako i ja sad.kao jagodica.literarno.i to lose.jbg.

Dobrota se , ako se uopšte opisuje može opisati samo najlepšim rečima, "literarno", "umetnički", ili se uopšte ne opisuje, oseća se, pruža radost...i dobrotvoru i primaocu....
Zaista, s obzirom da se zna, svaki čovek u sebi nosi tu spoznaju, a i ako hoćemo potvrđeno je i "naučno" šta je dobro, OBJEKTIVNO, i da sve što nije OBJEKTIVNO, OPŠTEPRIHVAĆENO to je subjektivno, s tim što se subjektivno može podudarati ili razlikovati od objektivnog.
Slažem se u potpunosti da je ono najbolje što vredi bezvremeno i neobjašnjivo.
 
Ni jedno ni drugo, sve je to život, kada se diše, korača, voli....,bez gorčine, grča...samo kako postići?!

Nije to ono "..blago onom ko rano poludi, cio će mu život u veselju proći...", neee, to je nešto pribrano, sabrano, trezveno, a opet slađe od meda.
 
SINDI:
@muzjak
izvini jos jednom ako sam bila gruba.takav mi je dan:)
Nema potrebe za izvinjavanjem. Daj sebi oduška. Imaš pravo na slobodno izražavanje, na svoje mišljenje, na oštar ton, itd...
Štaviše, ja se slažem sa ovim što si napisala.
Ne vidim ništa čime pobijaš ono što sam napisao, ili nisi dovoljno konkretna. Reč je o dobru i shvatanju istog. I dobro i smisao je nešto što je proizvod intelekta. Bez razuma i razumnih bića koja će o tome da palamude nema ni smisla. Zamisli samo mrtvu materiju koja ne može ni da razmišlja ni da progovori. Ona u tom slučaju kao da i ne postoji jer nema ko da je konstatuje i da joj da smisao. Kroz nas, kao deo materije, ona osvešćuje, sagledava sama sebe i ostvaruje smisao. Dokle god postojimo postoji i smisao. Smisao je pojam koji može da iznedri i o njemu razmišlja samo razumno biće. Bez toga nema ni smisla niti bilo čega. Jer i imati i nemati je nešto što neko treba da konstatuje. Isto važi i za dobro. Bez života i svesti ne postoji ni dobro ni loše. Mi smo ti kojima je data ta privilegija da o tome kontamo.
Da li nas gone umetnički ili kakvi drugi porivi, stoji da nas oni gone, da su deo nas, deo života i milenijuma iza nas. Ostvarenje ka kome težimo gonjeni svojom prirodom i osećajem u nama ugrađenom, često i promenljivom, mi kvalifikujemo dobro i loše, ma koliko to kratkotrajno i površno bilo. Koliko je potrebno duboko sagledavati da bi se razumelo zlo u dobrome i dobro u zlu (jin jang).

Tuga u kamenu

1

Ni reč, ni stih, ni zvuk
tugu moju ne kaza;

A duge sveudilj neke
nebo i zemlju
spaja i spaja luk.

2

I krenem, i rodna kob
sve dublje me koreni.

I kriknem,
i u srce kao nož rođeni zarije se krik.

3

I krvlju tu pa tu
materom u krug.

A svićem sa zorama,
a s večeri setno
nestaje me za gorama.

4

I nemo iz tvari tugom
objavi se drug.

I tugom zacvrkuće tica
i zazeleni lug.

5

I sekira kad ljuto
zaseče dub;

i jagnjetu vuk, - kosti kad mlavi zub;
nemo sve svemu tugom
verni ostane drug.


6

Sloboda robu, - odbegnem daleko,
a sve dublje tu.

I blagoslov što grobu
kolevci prokletstvo neko, -
odužiti dug.

7

Sve zove, -
ostajem.

Korenom u kamenu
tuzi zatvaram krug.

8

Patniku iz tiha srca
to čudno pukne zore cik.

I čudno,
na ramenu sebi,
svetli svoj sagleda lik.

9

Ni reč, ni stih, ni zvuk
tugu moju ne kaza.

A duge sveudilj neke
nebo i zemlju
spaja i spaja luk.

(Momčilo Nastasijević)

Svaki put kada ovo pročitam meni idu suze.
To ne plačem ja - to plače svemir i vekovi u meni.
Plačem a nisam siguran da znam zašto.
Mora da sam ja neka žešća plačipička.

Potrudite se da osetite ovu pesmu Momčila Nastasijević.
Dajte vremena vašoj podsvesti da je razume i prepozna.
Da prepozna neumitnost, vašu posebnost i vaše jedinstvo sa univerzumom.
Ko zna, možda ćete razumeti i ovo o čemu ja pišem.
 
Хмм...
Доброта и сврха (циљ) доброте...
Да ли њоме нешто постижемо или је она заиста доброта само када је доброта сама по себи?

С једне стране - ако доброту користимо као оруђе или оружје - онда она и није нека доброта...него њена супротност...

Ако је користимо и онда где јој никако није место (место казне употребимо награду), онда, иако је то наизглед доброта, у крајњем циљу она то није, јер ће она дати сигнал да се чињење зла исплати и награђује... (то је онај део о условљавању)....

А да ли постоји доброта сама по себи, без икакве користи по онога ко је чини?
Ја мислим да не.
Та корист уопште не мора да буде материјалне природе, та корист ће бити осмех који нам неко упути, осећај испуњености који нас обузме када учинимо неко добро дело (и то је врста награде), осећај прихваћености, поштовања, захвалности... коју ће нам узвратити други људи, па чак и ако нико никад не сазна за то добро дело које смо учинили - опет ћемо се МИ осећати добро због њега, и то је корист коју извлачимо...

(Да не споменем и жртвовање за друге, без икакве видне користи за нас....што се, бојим се, најчешће граничи са манипулацијом или фанатизмом и опет нема много додира са правом добротом...)

Значи, мнооого отворених питања на тему доброте...

(Жао ми је што сам се школовала у време када смо место етике имали марксизам... Да нисам лења ко што јесам, вероватно би било интересантно позабавити се и том литературом... Стога, ова моја запажања су онако лаичка...)
 
Hellen:
Хмм...

А да ли постоји доброта сама по себи, без икакве користи по онога ко је чини?
Ја мислим да не.
Та корист уопште не мора да буде материјалне природе, та корист ће бити осмех који нам неко упути, осећај испуњености који нас обузме када учинимо неко добро дело (и то је врста награде), осећај прихваћености, поштовања, захвалности... коју ће нам узвратити други људи, па чак и ако нико никад не сазна за то добро дело које смо учинили - опет ћемо се МИ осећати добро због њега, и то је корист коју извлачимо...[
QUOTE=Hellen]



Samo ne pogorditi se, a osećati se ovako to je zaista KORISNO, višestruko, za toga ko nam se osmehnuo, za nas, a tek za našu najbližu okolinu...
Pa i treba imati korist od dobrote... važno je nikoga i ništa ne ugroziti.
 
Taisa:
Dakle dobrota je blagotvorna i za vas i za osobu koja je ne zaslužuje.
pa... za mene je blagotvorno i da se oslobodim besa koji osecam u odnosu na osobu koja ne zasluzuje dobrotu. nisam u fazonu okretanja drugog obraza. vise u fazonu - zbogom.
ponekad i vratim. ali to kad mislim da ima smisla.
dobra sam samo a priori i po zasluzi.
 

Back
Top