DOBROTOM POBEDITI

  • Začetnik teme Začetnik teme Taisa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
То што се у Црној Гори користи искварени Српски језик, није мој проблем, н'о Црногораца... :)
Pošto već na podforumu filozofija :!: ispravljaš gramatičke greške trebao bi da obratiš pažnju i na pravopisne jer se prisvojni pridjevi na -ski, između ostalih i srpski, pišu malim slovom... i... ako u Crnu Goru nemaju problema sa svojim jezikom, ne znam zašto bi nekom vani on smetao.
 
Pošto već na podforumu filozofija :!: ispravljaš gramatičke greške trebao bi da obratiš pažnju i na pravopisne jer se prisvojni pridjevi na -ski, između ostalih i srpski, pišu malim slovom...

Не признајем "новоправопис"... :)

i... ako u Crnu Goru nemaju problema sa svojim jezikom, ne znam zašto bi nekom vani on smetao.

Мени као Србину смета скрнављење сопственог језика, ето зато :)
 
Не признајем "новоправопис"... :)



Мени као Србину смета скрнављење сопственог језика, ето зато :)

Mozda zbog 'zadovoljstva' ili 'nezadovoljstva', ili samo zbog 'srpskog jezika'?

Nisam nikome tazio priznanje, ...........

Vidis, Snagator Volja:), ja bi reko da si ti sa rijecima 'to je onda zadovoljstvo i za dusu' ustvari reko da se ljubav moze vodit radi vodjenja ljubavi? Znaci, preso si na nasu stranu?

A pazi sad ovo: mene uopste ne cudi sto covjek koji prica da su emocije nesto lose, bizarno itd. .. - poznaje samo 2 emocije, i to 'zadovoljstvo/nezadovoljstvo' (sto ustvari, bolje kad pogledas, i nisu emocije nego nesto sasvim drugo).
 
Mozda zbog 'zadovoljstva' ili 'nezadovoljstva', ili samo zbog 'srpskog jezika'?

Због принципа.

Vidis, Snagator Volja:), ja bi reko da si ti sa rijecima 'to je onda zadovoljstvo i za dusu' ustvari reko da se ljubav moze vodit radi vodjenja ljubavi? Znaci, preso si na nasu stranu?

Душевно задовољство сам напоменуо још пре пар страна, кад сам и ушао у ову дискусију, тако да не знам како ти то тек сад пада у очи :) Али то опет није "вођење љубави ради вођења љубави", већ дотично ради опет неке врсте задовољења. :wink:
 
Ako odma (na slijepo) pretpostavimo da je nemoguca, onda ce ona stvarno i da bude nemoguca, a ako smo otvoreni za teoriju i da je moguca - iz zelje da bude - onda sama ta zelja govori nesto...
postojanje te zelje....govori nesto?
 
Не признајем "новоправопис"... :)
I ja mislim da je to razlog...:roll:
Мени као Србину смета скрнављење сопственог језика, ето зато :)
Onda ga zovi crnogorski i riješio si problem...

P.S.
Na osnovu svega što si ti do sada na temi napisao, postao sam prilično uvjeren u to da ne znaš definisati pojmove blaženstva i zadovoljstva, jer kad bi shvatao šta ti pojmovi u stvari znače shvatao bi i koliko tvoja priča nema veze sa stvarnošću.
Nego eto ti prilike da demantuješ moje uvjerenje tako što ćeš definisati te pojmove.

Po mom mišljenju:
Blaženstvo = potpuno zadovoljstvo.
Zadovoljstvo = postizanje cilja = moći ono što se hoće.

Što će reći da je neka želja ili htenje obavezan sastojak zadovoljstva.
Otkud te želje?
Samo njihovo postojanje potvrđuje da ljudi neke stvari žele radi njih samih... ili ljepše rečeno žele njih same.
Jer da bi želja bila želja, mora postojati neki predmet želje.

Po tvojoj teoriji proizilazilo bi da je čovjeku svejedno koju vrstu zadovoljstva će da doživi... bitno mu je samo da bude neko zadovoljstvo...
Takvo razmišljanje nema veze sa stvarnošću.
Tebi znači ljudi izgledaju potpuno indiferentni prema tome koje zadovoljstvo će doživjeti?
Ljudima je svejedno koje zadovoljstvo će doživjeti:?:
:shock:

Tvoj odgovor morao bi biti pozitivan jer bi u suprotnom sam sebe demantovao... jer kad bi rekao da im nije svejedno koje zadovoljstvo će doživjeti to bi odmah značilo da ljudi neke stvari žele ne razmišljajući o zadovoljstvu... što će reći zbog njih samih.
To je jedno.

Drugo je što ne shvataš da postizanje bilo kojeg cilja čovjeku pruža zadovoljstvo i zato je smiješno tvrditi da čovjek sve radi nekog cilja (a taj cilj je po tvom mišljenju zadovoljstvo) jer se upravo zadovoljstvo sastoji u postizanju cilja... a ne obratno: da je cilj postizanje zadovoljstva... i to je očigledno svakom ko zna o čemu priča.
Nego eto ti opet prilika da me demantuješ tako što ćeš reći šta ti ubrajaš u zadovoljstvo, a ja sam siguran da ti na to mogu odgovoriti time da se sve te stvari koje bi ti mogao navesti kao sigurna zadovoljstva čovjeku povremeno zgade... a pošto je gađenje/ odvratnost suprotno od zadovoljstva... ako se one ikad, bilo kad, čovjeku mogu zgaditi: onda je logičan zaključak da one obavezno ne čine zadovoljstvo... i da je njihova veza sa zadovoljstvom slučajna (a što se ispravno prevodi kao: zadovoljstvo zavisi od nečeg drugog).

Treće je da mnoge stvari koje sam naveo, a za koje tvrdim da mogu (i po ko zna koji put kažem da ne moraju) biti cilj, a da same nemaju cilj... nego su same sebi cilj... kada ih ljudi žele već podrazumjevaju stvari koje ti tvrdiš da su njihova svrha... tipa zadovoljstvo.
Ne možeš tvrditi recimo da je zadovoljstvo cilj/ svrha plivanja jer postizanje cilja_plivanje, kao i postizanje bilo kog cilja podrazumjeva zadovoljstvo.
 
Moc zeljenja je nesto bez cega zadovoljstvo sigurno nebi postojalo. Kako mi zelimo vise stvari, to implicira da nismo toliko monotoni koliko ti zelis da budemo, te da imamo vise zelja. Iz toga sto imamo vise zelja proizilazi i da imamo vise ciljeva od samog 'zadovljstva' a samim tim i da zadovoljstvo nikako nemoze biti cilj, jer su zelje cesto suprotne! (sto neznaci da se iskljucuju, naprotiv, to bi bilo isto kao i reci da se muskarac i zena iskljucuju).
 
Душевно задовољство сам напоменуо још пре пар страна, кад сам и ушао у ову дискусију, тако да не знам како ти то тек сад пада у очи :) Али то опет није "вођење љубави ради вођења љубави", већ дотично ради опет неке врсте задовољења. :wink:
Ti očigledno brkaš zadovoljstvo sa čulnim uživanjem.
Ako čovjek hoće da v.lj. onda to v.lj. podrazumjeva zadovoljstvo (jer je ostvarivanje nekog htijenja, pa kao i svako ostvarenje htijenja podrazumjeva zadovoljstvo), tako da zadovoljstvo ne može biti cilj, jer je sam taj čin po definiciji otjelotvorenje zadovoljstva.

Viši cilj neke radnje po definiciji mora biti nešto što nije ta radnja... a ti kao viši cilj prepostavljaš tu istu radnju.:shock:
 
Moc zeljenja je nesto bez cega zadovoljstvo sigurno nebi postojalo. Kako mi zelimo vise stvari, to implicira da nismo toliko monotoni koliko ti zelis da budemo, te da imamo vise zelja. Iz toga sto imamo vise zelja proizilazi i da imamo vise ciljeva od samog 'zadovljstva' a samim tim i da zadovoljstvo nikako nemoze biti cilj, jer su zelje cesto suprotne! (sto neznaci da se iskljucuju, naprotiv, to bi bilo isto kao i reci da se muskarac i zena iskljucuju).
Amen!
 
Ako odma (na slijepo) pretpostavimo da je nemoguca, onda ce ona stvarno i da bude nemoguca, a ako smo otvoreni za teoriju i da je moguca - iz zelje da bude - onda sama ta zelja govori nesto...

Нисам рекао немогућа, рекао сам готово немогућа...

postojanje te zelje....govori nesto?

Наравно. Да смо је некад доживљавали... :)

I ja mislim da je to razlog...:roll:

Ето, и ми у нечему да се сложимо... :)

Onda ga zovi crnogorski i riješio si problem...

Тешко. Лицемерје ми никад није ишло од руке... :)

Na osnovu svega što si ti do sada na temi napisao, postao sam prilično uvjeren u to da ne znaš definisati pojmove blaženstva i zadovoljstva, jer kad bi shvatao šta ti pojmovi u stvari znače shvatao bi i koliko tvoja priča nema veze sa stvarnošću.

Свака част! :)

Nego eto ti prilike da demantuješ moje uvjerenje tako što ćeš definisati te pojmove.

Po mom mišljenju:
Blaženstvo = potpuno zadovoljstvo.
Zadovoljstvo = postizanje cilja = moći ono što se hoće.

За блаженство се слажем, а за задовољство ту и тамо. Не бих рекао да је постизање циља = задовољство, више је пут ка задовољству. А с обзиром да постоји више врсти задовољстава, не мора увек постигнути циљ бити извор задовољства...

Što će reći da je neka želja ili htenje obavezan sastojak zadovoljstva.
Otkud te želje?
Samo njihovo postojanje potvrđuje da ljudi neke stvari žele radi njih samih... ili ljepše rečeno žele njih same.
Jer da bi želja bila želja, mora postojati neki predmet želje.

Те жеље се појављују из непотпуности - било телесне, било духовне. То је њихов предмет. Употпуњавање, тј. задовољење ових двају сфера захтева одређене радње. Као што сам ти рекао, радити нешто због саме радње је апсурд и бесмислица, јер то нису одговори на питања постојања и смисла живота.

Po tvojoj teoriji proizilazilo bi da je čovjeku svejedno koju vrstu zadovoljstva će da doživi... bitno mu je samo da bude neko zadovoljstvo...
Takvo razmišljanje nema veze sa stvarnošću.
Tebi znači ljudi izgledaju potpuno indiferentni prema tome koje zadovoljstvo će doživjeti?
Ljudima je svejedno koje zadovoljstvo će doživjeti:?:
:shock:
Tvoj odgovor morao bi biti pozitivan jer bi u suprotnom sam sebe demantovao... jer kad bi rekao da im nije svejedno koje zadovoljstvo će doživjeti to bi odmah značilo da ljudi neke stvari žele ne razmišljajući o zadovoljstvu... što će reći zbog njih samih.
To je jedno.

Молио бих те да престанеш да ми стављаш реченице у уста јер ја то нисам ама баш нигде рекао. Наравно да није свеједно коју врсту задовољстава човек доживљава, то зависи од услова средине и човекових потреба.

Drugo je što ne shvataš da postizanje bilo kojeg cilja čovjeku pruža zadovoljstvo i zato je smiješno tvrditi da čovjek sve radi nekog cilja (a taj cilj je po tvom mišljenju zadovoljstvo) jer se upravo zadovoljstvo sastoji u postizanju cilja... a ne obratno: da je cilj postizanje zadovoljstva... i to je očigledno svakom ko zna o čemu priča.

Па стани мало, јеси ли ти луд, блесав, или покушаваш мене да направиш?

Ако само постизање циља пружа задовољство, а човек ради нешто ради циља (који је по мом мишљењу само задовољство) није ли то једна те иства ствар?

A=B=C -----> A=C

Основе логике. :roll:

Nego eto ti opet prilika da me demantuješ tako što ćeš reći šta ti ubrajaš u zadovoljstvo, a ja sam siguran da ti na to mogu odgovoriti time da se sve te stvari koje bi ti mogao navesti kao sigurna zadovoljstva čovjeku povremeno zgade... a pošto je gađenje/ odvratnost suprotno od zadovoljstva... ako se one ikad, bilo kad, čovjeku mogu zgaditi: onda je logičan zaključak da one obavezno ne čine zadovoljstvo... i da je njihova veza sa zadovoljstvom slučajna (a što se ispravno prevodi kao: zadovoljstvo zavisi od nečeg drugog).

Згаде му се из неких других разлога, наравно, и задовољство има своју меру...

Treće je da mnoge stvari koje sam naveo, a za koje tvrdim da mogu (i po ko zna koji put kažem da ne moraju) biti cilj, a da same nemaju cilj... nego su same sebi cilj... kada ih ljudi žele već podrazumjevaju stvari koje ti tvrdiš da su njihova svrha... tipa zadovoljstvo.
Ne možeš tvrditi recimo da je zadovoljstvo cilj/ svrha plivanja jer postizanje cilja_plivanje, kao i postizanje bilo kog cilja podrazumjeva zadovoljstvo.

Да, али није само постизање циља задовољство... :)

Ti očigledno brkaš zadovoljstvo sa čulnim uživanjem.

А шта је, генијалчино, чулни доживљај, ако не једно од задовољстава? :)

Ako čovjek hoće da v.lj. onda to v.lj. podrazumjeva zadovoljstvo (jer je ostvarivanje nekog htijenja, pa kao i svako ostvarenje htijenja podrazumjeva zadovoljstvo), tako da zadovoljstvo ne može biti cilj, jer je sam taj čin po definiciji otjelotvorenje zadovoljstva.

Слажем се, али задовољство се може постићи на много начина, вођење љубави је само један од њих.

Viši cilj neke radnje po definiciji mora biti nešto što nije ta radnja... a ti kao viši cilj prepostavljaš tu istu radnju.:shock:

По којој то дефиницији? :)
 
Тешко. Лицемерје ми никад није ишло од руке... :)
Teško je vjerovati u to jer ti na forumu ono dosta dobro ide...
За блаженство се слажем, а за задовољство ту и тамо. Не бих рекао да је постизање циља = задовољство, више је пут ка задовољству. А с обзиром да постоји више врсти задовољстава, не мора увек постигнути циљ бити извор задовољства...
I gdje ti je ovdje definicija zadovoljstva?
Kao što već rekoh: ti ne znaš da definišeš zadovoljstvo...
Jer da znaš shvatao bi koliko je ti je teorija apsurdna.

Definiši pa da nastavimo...
Nego ja sam prilično siguran u to da ćeš u nastavku uporno izbjegavati definisanje zadovoljstva, kao što si to i do sad radio, pa ćeš i dalje da drviš sa onim istim zadovoljstvo, zadovoljstvo, zadovoljstvo, zadovoljstvo, zadovoljstvo... i tako u krug sa nekom pričom potpuno operisanom od smisla.
Те жеље се појављују из непотпуности - било телесне, било духовне. То је њихов предмет. Употпуњавање, тј. задовољење ових двају сфера захтева одређене радње.
Može neki primjer, pošto izgleda kao da prodaješ maglu?
Као што сам ти рекао, радити нешто због саме радње је апсурд и бесмислица, јер то нису одговори на питања постојања и смисла живота.
A da nas ipak ti malo prosvjetliš sa tim kakve veze imaju,,одговори на питања постојања и смисла живота" sa onim što mi pričamo?
Čovječe, naša diskusija se u suštini svodi na to što ti izbjegavaš da definišeš jedan pojam, jer vjerovatno shvataš da će ti čitava teorija pasti u vodu ako ga definišeš... sa definisanjem pojmova ti +odgovori+ o kojim ti pričaš nemaju nikakve veze, u smislu da oni ne određuju definicije.
Pa ti odgovori trebaju da proizađu iz definicija a ne obratno...
Ili ti misliš da možeš pričati o smislu života ako prethodno ne definišeš pojam smisla?:shock:
Scary movie...

I sad ćeš vjerovatno reći da ti ja ,,stavljam neke rečenice u usta", jer ne shvataš da ne moraš nešto bukvalno i lično da napišeš da bi to isto rekao...
Jesi čuo za pojam zaključak?
Ono što ti ja kao "stavljam u usta" je ono što se zaključuje i proizilazi iz tvoje priče... ako to ne shvataš onda...:roll:
I ako ti se ne sviđaju moji zaključci, onda daj prigovor na kvalitet mog zaključivanja, a ne da ti se prigovor u suštini sastoji u tome što prigovaraš u sljedećem: kako se ja samo usuđujem da izvodim zaključke iz tvojih postova, posebno ako ti zaključci ne idu tebi u prilog.
Nigdje nijesi rekao da su pogrešni... a i kako bi mogli biti kad ti još nijesi čak ni definisao pojam na koji se toliko uporno pozivaš, pa da na osnovu toga dokažeš da su pogrešni.
Наравно да није свеједно коју врсту задовољстава човек доживљава, то зависи од услова средине и човекових потреба.
Opet prodaješ maglu...
Može neki primjer?
Ne razlikuješ ono što čovjek mora od onoga što čovjek hoće...
Zadovoljstvo ne čini ono što čovjek mora nego što čovjek hoće.
Ti pričaš o onome što čovjek mora, a to nema nikakve veze sa zadovoljstvom.

Nego ako bi konačno definisao zadovoljstvo to bi ti postalo jasno.
Па стани мало, јеси ли ти луд, блесав, или покушаваш мене да направиш?

Ако само постизање циља пружа задовољство, а човек ради нешто ради циља (који је по мом мишљењу само задовољство) није ли то једна те иства ствар?

A=B=C -----> A=C

Основе логике. :roll:
Zamisli se...
Još jednom: definiši zadovoljstvo i vidjećeš koliko je apsurdno to što pričaš.
Samo drviš zadovoljstvo, zadovoljstvo, zadovoljstvo, zadovoljstvo, zadovoljstvo... i uporno izbjegavaš definiciju.

U međuvremenu si napisao najnovi apsurd... pazi ovo:
Снага Воље: Ако само постизање циља (1) пружа задовољство, а човек ради нешто ради циља (2) (који је по мом мишљењу само задовољство) није ли то једна те иства ствар?
Kolika ciljeva ti ovdje vidiš?
Trebalo bi da ih ima samo jedan... al kod tebe ih ima dva.
Ili ćeš i ovdje možda opet da provrtiš svoju staru dobru ploču z z z z zadovoljstvo i pokušaš da se poslužiš sistemom bacanje pijeska u oči?
Ne može to tako... Imam ja naoačare, pa zato to i ne pali. Evo vidi:8-)

Evo čak i da ilistrujem na primjeru:
Po tvom mišljenju cilj svih radnji je zadovoljstvo.
Po mom mišljenju zadovoljstvo u stvari znači postizanje cilja/ zadovoljavanje volje/ zadovoljavanje onoga što se hoće... a radnje lagano mogu biti ciljevi (a da bi se to vidjelo dovoljno je da čovjek kolko toliko poznaje ljude i život).
Zaključak je (pošto ti nijesi ponudio nikakvu drugu definiciju zadovoljstva, pa mjerim po mojoj) da ako je nekom čovjeku cilj plivanja samo plivanje... a kao plivanje kao i svako postizanje cilja nosi sa sobom neko zadovoljstvo, a što je u stvari samo slikovit izraz, jer ovako definisano plivanje (kao predmet želje) i jeste zadovoljstvo... dakle tom čovjeku ne može biti takođe cilj i + zadovoljstvo jer bi to bila dva različita i međusobno isključiva cilja - znači ne mogu postojati istovremeno (po pretpostavci prvi cilj je bio samo plivanje kao uslov zadovoljstva, što će reći da taj cilj mora postojati).
Згаде му се из неких других разлога, наравно, и задовољство има своју меру...
Nemoj zezat...
Neki drugi razlozi?:roll:
Jesi razmišljao o tome da se baviš politikom? Imam osjećaj da bi ti dobro išlo...
A mo'š li nam ti ukratko navest te druge razloge?
Да, али није само постизање циља задовољство... :)
Pa znaš kako... ti nijesi pozvan da pričaš o tome šta nije zadovoljstvo pošto očigledno nijesi u stanju da kažeš šta jeste...
По којој то дефиницији? :)
Po definiciji pojma viši... a koji u ovom slučaju konkretno znači drugi/ novi...
Jer ako je nešto više od drugoga, očigledno je da se radi o dvije različite stvari...
 
@Snaga Volje
Da ne bi više grdili temu ukratko da kažem: po tvojoj teoriji, radnje nikako ne mogu biti predmet želja.
Život to konstantno demantuje, tako da to očigledno nije tačno.
Nema šta tu dalje da se diskutuje.
Ako tebi ni poslje ovoliko priče to nije jasno, ja ti tu ništa ne mogu.
I još jednom: +može+ znači može a ne mora, će reći da radnje mogu imati neki cilj/ svrhu, ali ne moraju, dakle mogu same biti predmet želje, odnosno željeni cilj... a mogu i imati neki drugi cilj tipa plivanje radi zdravlja.
 
ma da li?
mislim da je bolje reci da u crnoj gori postoje ljudi koji tako govore ali ne i da se u crnoj gori tako govori...
Kad se to tako kaže to mi zvuči k'o da su ti ljudi neki otpadnici, a ne većina... k'o što i jesu većina kol'ko sam ja imao prilike da čujem.

Al meni to nije ni bitno... neobično mi je samo ispravljanje gramatičkih grešaka na podforumu filozofija... i priča o nekom skrnavljenju srpkog jezika k'o da ne daj Bože sudbina srpskog jezika zavisi od Crnogoraca.
 
Zaboravio sam da dodam da su nagoni ko životinja uvek pozitivni, jer životinja nema svest, dok čovek sa svešću i slobodnom voljom može da da se nauči da upravlja nekim nagonima (ne svim) po vlastitoj želji. Zlo kod čoveka nastaje zbog toga što je čovek svojom slobodnom voljom birao da čini zlo delo. Isto važi i za dobro, uz prethodno što sam rekao da se ovi mehanizmi prenose generacijama.

To vi pridajete nagonima značaj zla.
Vanzemaljac koji ovo gleda ne vidi nikakvu razliku izmedju životinja i ljudi po pitanju nagona i želja, jedino što vidi da ljudska slobodna volja i nije nešto slobodna, tj da se na nivou vrste guši svaki poriv ka slobodnoj volji.

Društveno gledano , to počinje kao bezazleno uredjenje da ne bi smetali nekome/meni.
Od čopora pa do danas se javljaju te sile da neko nekom ne smeta i uskraćenje slobodne volje.Medjutim sloboda rada je rasla (zbog razvoja sredstava za rad, marks), a kroz nju i sloboda volje.Ali sve dok se ne kosi sa osnovnim postavkama iskorišćavanja velike grupe pojedinaca , društva, od strane onoga kome se može, lideru čopora.

Verujem da mu je zanimljivo to batrganje svesnog i umišljenost da je svest donela i svest o svom položaju.To verovatno izuzetno zabavlja vanzemaljce, ta aktivnost samosputavanja i samozavaravanja.

Tako je svima poznato da čovek ne voli (zbog previše analize i ulaska u paralize i shizo) da nešto preterano ima svest o svom položaju, naročito ako je loše, a još manje ako je dobro (mani teoriju , daj da uživam).To sam opisao u temi o opuštenom i neaktivnom odnosu , koji kasnije dovodi do zla , forsiranja zla i do licemerja....i manipulativnosti naroda.

P.S.I kod životinja postoje skoro sve osobine koje se javljaju kod ljudi:
-homoseksualizam
-homoseksualizam kao ritual prikazivanja hijararhije i moći, tj potčinjenosti sagnutog
-nagon preterivanja (glupa ovca koja će sama sebe zadaviti kupusom)
-životinje mogu da nauče da kontrolišu svoje nagone (dresura i privikavanje)
-zlo kidanja mačaka od strane pasa je svrsishodno ili nagonski
-posvećenost
-vernost
-iživljavanje nad žrtvom (foke nad pingvinima)
-hedonizam (delfini i kitovi skaču , mašu, igraju se,mačke)
-lisica koja uvek pokolje sve piliće i kokoši, vuk koji rastrgne svu jagnjad i ovce i kasnije ih ostavi....soko koji nosi po dve kokoši iz napada, pa ne može visoko da leti i biva ranjiviji
 
А шта је, генијалчино, чулни доживљај, ако не једно од задовољстава? :)
,,Čulni doživljaj" je neka tvoja kovanica koja pokazuje kol'ko ne znaš o čemu pričaš, jer su recimo opekotine od vatre čulni doživljaj... pa bi po tvojoj logici i to trebalo svrstat u zadovoljstva?:shock:

Ja sam pričao o čulnom uživanju... i tome da ga ti miješaš sa zadovoljstvom...
Kako se čulna uživanja čovjeku ipak mogu povremeno zgaditi, to je njihova veza sa zadovoljstom slučajna... i po mom mišljenju čine zadovoljstvo samo onda kad čovjek hoće da u njima uživa.

Kao dokaz tome da brkaš pomenuto, je i tvoje pominjanje izraza ,,jedno od zadovoljstava" k'o da postoje neke stvari koje čovjeku uvijek čine zadovoljstvo.
Još jednom život te demantuje... jer za sve što bi ti mogao navesti kao ,,jedno od zadovoljstava" ja mogu navesti slučaj kad se to isto čovjeku povremeno zgadi, odnosno da je ponekad suprotnost zadovoljstvu.

A da ti bi mogao već jednom da prestaneš da prodaješ maglu, i da kažeš nešto konkretno, kao što to ja konstantno kazujem... što bi pokazalo da se ne glupiraš.
Počni od definicije...

Može se reći jedino reći ,,jedno od čulnih uživanja" jer se zna koja su... hrana, piće, v.lj. i sl... no ti to očigledno ne shvataš.

Ne shvataš ni da to da ako nešto pod određenim uslovima može činiti zadovoljstvo, to ga ne čini obavezno zadovoljstvom.
 
Kad se to tako kaže to mi zvuči k'o da su ti ljudi neki otpadnici, a ne većina... k'o što i jesu većina kol'ko sam ja imao prilike da čujem.

Al meni to nije ni bitno... neobično mi je samo ispravljanje gramatičkih grešaka na podforumu filozofija... i priča o nekom skrnavljenju srpkog jezika k'o da ne daj Bože sudbina srpskog jezika zavisi od Crnogoraca.

nisam sigurna da su u vecini ali nema veze...
a shto se trazenja greshaka tiche mislim da ovde tj. uopshte na forumu ljudi praktikuju (u nedostatku drugih greshaka) kachenje za pravopisne i sl. greshke... i meni je to bash bzvz...
 
Ja uopšte ne znam o čemu bi ovdje tačno imalo da se raspravlja, pošto je očigledno svima koji znaju o čemu pričaju i kol'ko toliko poznaju ljude da ljudi neke stvari rade čisto zato što hoće da ih rade... ta činjenica trebala bi da stavi tačku na raspravu.
Međutim, pošto je nekima očigledno stalo da se glupiraju (ovdje naravno ne mislim na tebe), ja sam tu morao da pokažeš zašto je sama po sebi apsurdna čak i sama teorija da ljudi sve rade radi nekog cilj.
Znate naziv teme i, shodno tome, trebalo bi da dokažete (ili opovrgnete) da čovek činjenjem dobra postiže svoj krajnji i možda jedini cilj.
 
Znaci ako ja na poslu imam radno mjesto visocijeg ranga,a X zeli to mjesto,
i svim zlim silama se trudi da me sroza i zbaci odatle,
ja trebam dobrotom da odgovorim. Kako?
Tako sto cu dati otkaz.Ma da 100%.:lol:
On kamenom,a ti njega hlebom:shock:
kad to bilo,ima li neki primjer,da se uvjerim.:)
Jednostavno dozvoliš zlobniku da ostvari svoj cilj, a ti sa zadovoljstvom prihvatiš ono što ti preostane. Rasplet će brzo uslediti i uverićeš se da je ta zamena položaja, upravo tebi, bila potrebna a zlobniku nije. Ne treba sumnjati u dobro.
 

Back
Top