Dobro veče.
Smrzosmo se živi.
Puštena je klima i i dalje je hladno. Muž se smrzo, šta dalje reći.
Mene leđa bole. Sad me boli i noga. Sve me je udarilo u levu stranu.
U raspadu sam. Da je bar toplo, pa da kažeš, lepo je, toplo, odmorim dušu.
Na sve moje bolove još i ova hladnoća koja se uvlači u kosti.
Imam rolku, futrovan duks i džemper, debele čarape, futrovanu trenerku i još jedne čarape i opet mi je hladno.
Ne idem u kancelariju do petka. Valjda će biti bolje do tad.
Ja ne mogu da opišem sa kojom mukom sam se sinoć istuširala, sve me je bolelo.
Kosu neću ni prati do daljeg, zbog ove zime.
Da neko ovoliko plaća i mrzne se, mislim da smo mi jedini ljudi u Beogradu.
Muž kaže da mu je toplije napolju, obuče jaknu i čizme i nije mu zima.
I rerna je pekla i šporet je kuvao i ništa. Ništa. Ja ću da se pokrijem ćebadima i ležim, ustanem da pušim i vratim se u krevet. Ne znam ni šta bih.
Da hodam ne mogu, da radim po kući ne mogu, sve me i nervira, i još mi je hladno.
Idem da nađem deblji duks, onu najgoru sindžu. Pa ako ne bude bolje, obući ću najdeblji džemper preko toga.
Ovako kako sam sad - smrzoh se.
Došla je zima, duga i hladna, jbo joj pas mater, i da ne pijem lekove i ne radim, pa da se lepo bar napijem.
Sve ukurac.