Kafić Dobro jutro, dobar dan, laku noć i dobrodošli vol 10

Dobro veče.
Išla sam kolima na posao, ali ne vidim nikakvu korist od toga. Ustala sam ranije, putovala duže, neki majmun me je zagradio pa nisam mogla odmah kući, a kola dok se ugreju je da se smrzneš. Ništa posebno nisam dobila, jedino što sam imala goriva, pa nisam trošila pare na prevoz.
Sutra ću vala standardno na bus, da odspavam pola sata duže.
Jako sam umorna, i danas sam dobila popizditis od kolega i posla i sve mi je onako išlo na živce, ali ne bez razloga, već što su pojedini pokazali ozbiljan nivo kretenizma.
Sutra dolazi u kancelariju onaj moj dobri kolega, taman da se družimo i da mu ponesem poklon koji sam mu spremila.
Umorna sam mnogo i jedva sam se smirila, sva je sreća što muž odlično kapira ovaj moj popizditis, pa me uredno odobrovolji.
Kad sam došla, ručala sam i popila kafu, i sad sam malo legla.
Još dva dana u kancelariju ove sedmice.
Keru je ono na nozi manje, bar nešto.
I ćerka sutra ide u prodavnicu, spas. Danas sam onako živčana uspela i nešto da zaboravim da kupim, ali sad vala ne mogu da silazim.
Tako, da ne davim. Odoh da se odmaram.
 
Ništa nisam radila i ne mogu.
Celo veče se grejem i ležim, stigao me strašan umor od nespavanja i stresa. Ostavila sam ćerki da sutra opere sudove.
Malo su pojačali grejanje, baš kažem mužu ni na poslu mi nije nešto toplo, kao da su naštelovali da slabije greje.
Svuda samo štednja i poskupljenja, uz to korona i zima. A još svako ima i neke svoje probleme. Da si najnormalniji, skrenuo bi.
Poslodavcima ne pada na pamet da povećaju plate iako je bukvalno sve strašno poskupelo i sada realno mnogo manje kupiš nego pre.
Kažem uz sve, veliki je uspeh što sam normalna. A još uvek jesam. Polako guram, umem da se obradujem, nasmejem, usrećim, iznenadim. Nekada su tako mala dela nešto što se zauvek pamti. I briga nekako prođe, a ostaju nam više lepe uspomene.
Jedina razlika u odnosu na proleće ove godine je što se manje nerviram. Rekla sam samo pustiću nekad stvari da odleže. Nemam ja više ni snage ni godina da padam u vatru za svaku stvar. A novac, novac služi samo da ono malo života obojiš u neku sitnu boju svojom maštom, ni za avione, ni za kamione.
A vreme, vreme služi da se razvija mašta, da se sanja, da se prave planovi i realizuju želje. Pa i ako ne bude to, nego nešto drugo, na takvom putu više ćemo naučiti o sebi.
A ako uhvatiš da si neku želju ostvario dok je bila vruća, to su oni uspesi koji traju ceo život. Zato sam ja lovac na prilike.
I ne mora to biti velika želja. Svaki dan je pun želja.
Gledam da svaku brigu uspešno obasja bar par sitnih želja, za sebe i druge. Ne mora nužno dan biti loš, nekada je dovoljno da te neko nasmeje i pojedeš nešto stvarno lepo, pokloniš nekom nešto i sa nekim se popričaš, kažu da jedan zagrljaj i jedan razgovor sa dragom osobom dnevno menja dan.
 
Ništa nisam radila i ne mogu.
Celo veče se grejem i ležim, stigao me strašan umor od nespavanja i stresa. Ostavila sam ćerki da sutra opere sudove.
Malo su pojačali grejanje, baš kažem mužu ni na poslu mi nije nešto toplo, kao da su naštelovali da slabije greje.
Svuda samo štednja i poskupljenja, uz to korona i zima. A još svako ima i neke svoje probleme. Da si najnormalniji, skrenuo bi.
Poslodavcima ne pada na pamet da povećaju plate iako je bukvalno sve strašno poskupelo i sada realno mnogo manje kupiš nego pre.
Kažem uz sve, veliki je uspeh što sam normalna. A još uvek jesam. Polako guram, umem da se obradujem, nasmejem, usrećim, iznenadim. Nekada su tako mala dela nešto što se zauvek pamti. I briga nekako prođe, a ostaju nam više lepe uspomene.
Jedina razlika u odnosu na proleće ove godine je što se manje nerviram. Rekla sam samo pustiću nekad stvari da odleže. Nemam ja više ni snage ni godina da padam u vatru za svaku stvar. A novac, novac služi samo da ono malo života obojiš u neku sitnu boju svojom maštom, ni za avione, ni za kamione.
A vreme, vreme služi da se razvija mašta, da se sanja, da se prave planovi i realizuju želje. Pa i ako ne bude to, nego nešto drugo, na takvom putu više ćemo naučiti o sebi.
A ako uhvatiš da si neku želju ostvario dok je bila vruća, to su oni uspesi koji traju ceo život. Zato sam ja lovac na prilike.
I ne mora to biti velika želja. Svaki dan je pun želja.
Gledam da svaku brigu uspešno obasja bar par sitnih želja, za sebe i druge. Ne mora nužno dan biti loš, nekada je dovoljno da te neko nasmeje i pojedeš nešto stvarno lepo, pokloniš nekom nešto i sa nekim se popričaš, kažu da jedan zagrljaj i jedan razgovor sa dragom osobom dnevno menja dan.
 
Po tvom pisanju vidim da kod vas naplata karata funkcioniše drugačije nego kod nas.
Mi smo imali pokazne karte sa markicom i svaki mesec uplatimo određenu svotu.
Zavisi i koja si zona.
Onda su nam uveli elektronske.
Sve je ostalo isto, samo što sad kad ulazimo u bus, prislonimo kartu na aparat i on pokaže dokle važi karta, to ako je aparat ispravan.
Obično iako putnici imaju redovno plaćenu kartu, po aparatu se nalaze na crnoj listi.
Na sledećoj stanici uđu drugi putnici i sve u redu, ako pokušaš opet da prisloniš pokaže da ste već validirali kartu.
Ludilo.
 
Evo došao je, ušla sam, ako je uopšte moj broj. Bar ima grejanja u busu, pa sam se ugrejala. Ponela sam kolegi slatko od kupina i džem od kajsija, nešto što eto ja mogu njemu da poklonim, sve domaće, pravljeno kad je stiglo voće ove godine, moja svekrva pravila. Sela sam, pustila muziku, malo kasnim, ali javila sam se. Neću da mi pokvare dan.
 
Poslednja izmena:
Screenshot_20211130-065655_Chrome.jpg


Tako se osecam.
 
Dobro veče.
Došla sam s kolegom kolima do Brda i onda brzo došla kući. Grejem ručak.
Ćerka nije oprala sudove, ali je rekla da joj ostavim šta ne mogu.
Dala sam kolegi poklon, baš se obradovao. Danas smo se družili i bilo je ok na poslu, a konačno sam sve formove koji su bili u stisci s vremenom poslala.
Još sutra pa 5 dana od kuće. Mislim da sam se na pola izvukla sa obimom, ali mi predstoji još jedan težak deo da završim do kraja godine.
Super sam se spasla za povratak kući.
Umorna jesam, ali ne kao juče.
Inače čekam da mi stigne poklon, wireless charger, da vidim kako se to čudo koristi. Dobro će mi doći.
A što se firme tiče mogli bi da se otvore i za ng poklončić i povišicu naredne godine, kad sumiram šta sam sve uradila i šta sve radim, više nego zasluženo.
 
Poslednja izmena:
Napolju je ledeno.
Još i ovaj vetar....
Smrznem se svaki dan i do posla i od posla.
Postala sam jako osetljiva na hladnoću.
Ne cvokoće mi proteza, ali mi jeste ledeno.
Pitam se kako li će mi biti kad se spusti ispod nule, kad mi je već sad ledeno.
Obučem se ja slojevito i sa dugim kaputom.
Kompletna oprema
Šal, kapa, rukavice, dugi postavljen kaput
I opet mi ledeno
 
o ovome i ja pričam :)
samo, moji se nisu preselili u kujnu, niti oče sa mnom u kupovinu, msm oće, ako im ja kažem da mi treba pomoć, ali vidim da se smaraju.
a jel ti se desi, kao meni da kažeš moje dete (od 18 god :mrgreen:)

Izvini što ti odgovaram sa zakašnjenjem
Ne više.
Mislim da jeste do jedno 18 godina.
Sad uvek kažem moja ćerka.

Inače se spremam za krevet.
Oprala sam sudove, bavila se malo finansijama, i spremila picu 🍕, opet, muž je tražio, još je uredno pitao jel ima pica za večeru. Odlično iskorišćeno popodne, odmarala sam se jedno sigurno sat i po.
Pohvalili su moj pasulj da je savršen, ćerka je mislila da je svekrvin, ali se prevarila :lol:
Imam još jednu turu pasulja za neki dan u frizu.
Još sutra preživeti kancelariju. Rešila sam da idem na prevoz, da duže odspavam, pošto imam uplaćen bus plus. Noćas sam konačno odspavala kako treba i dovoljno.
Nekako ću se već sutra dovući s posla, radim od kuće u četvrtak, pa ću se i odmoriti kad dođem.
Danas puno sitnih ali bitnih malih postignuća i to mi je ulepšalo dan.
Laku noć vam želim.
 
Poslednja izmena:
Dobro veče.
Išla sam kolima na posao, ali ne vidim nikakvu korist od toga. Ustala sam ranije, putovala duže, neki majmun me je zagradio pa nisam mogla odmah kući, a kola dok se ugreju je da se smrzneš. Ništa posebno nisam dobila, jedino što sam imala goriva, pa nisam trošila pare na prevoz.
Sutra ću vala standardno na bus, da odspavam pola sata duže.
Jako sam umorna, i danas sam dobila popizditis od kolega i posla i sve mi je onako išlo na živce, ali ne bez razloga, već što su pojedini pokazali ozbiljan nivo kretenizma.
Sutra dolazi u kancelariju onaj moj dobri kolega, taman da se družimo i da mu ponesem poklon koji sam mu spremila.
Umorna sam mnogo i jedva sam se smirila, sva je sreća što muž odlično kapira ovaj moj popizditis, pa me uredno odobrovolji.
Kad sam došla, ručala sam i popila kafu, i sad sam malo legla.
Još dva dana u kancelariju ove sedmice.
Keru je ono na nozi manje, bar nešto.
I ćerka sutra ide u prodavnicu, spas. Danas sam onako živčana uspela i nešto da zaboravim da kupim, ali sad vala ne mogu da silazim.
Tako, da ne davim. Odoh da se odmaram.

Ja po gradu skoro da ne vozim, samo van Bga kad idem. Po gradu nema svrhe neki put, lakše mi gradskim.
 

Back
Top