Kafić Dobro jutro, dobar dan, laku noć i dobrodošli vol 10

Omorika. Tarifa je 1600, a rata za telefon oko 2000. Tako nešto. Rata mesečno je 3.600 dinara. Ali vredi svake pare. Ima sa zadnje strane zaštitu, staklo nema. Mi smo stavili, tako da je mirna.
Ja koristim Omoriku 3, pa ću kad se vratim da je menjam na 6 najverovatnije, mads imam fore do pred kraj juna, ako odlučim da uzmem nov telefon. Ovaj mi je dosta dobar ali videću još šta ću. I moja je pretplata po paketu 1600,00. Koliko meseci otplaćujetr telefon, ovaj sam ja plaćala 6 meseci po 2000,00. Tako bi opet ako rešim, ne volim da se to razvlači kroz celu ugovornu obavezu. Ne podnosim nikako sve te otplate duže od 6 meseci.
 
Ja koristim Omoriku 3, pa ću kad se vratim da je menjam na 6 najverovatnije, mads imam fore do pred kraj juna, ako odlučim da uzmem nov telefon. Ovaj mi je dosta dobar ali videću još šta ću. I moja je pretplata po paketu 1600,00. Koliko meseci otplaćujetr telefon, ovaj sam ja plaćala 6 meseci po 2000,00. Tako bi opet ako rešim, ne volim da se to razvlači kroz celu ugovornu obavezu. Ne podnosim nikako sve te otplate duže od 6 meseci.

Period otplate je dve godine.
Ovo je prilično skup telefon, na dve godine 48.000. Cena mu je u ptodavnicama 44.000 - 46.000. Imajući u vidu da je ona baš to htela, meni je svejedno za 1000 dinara mesečno više za obavezu. Do sada smo plaćali 2500 mesečno.
Meni je srce puno jer je ona srećna kako samo može biti.
Skupo je jako, ali u srednjoj klasi telefona ovaj je luksuzan.
Za njene potrebe idealan. Ona je heavy user, i još uz to slika se non stop. Bio joj je i zbog faksa takođe i zabave potreban dobar uređaj.
 
Dobro ima i skupljih ali ok je da ima to sto voli i želi. Neka joj služi bar koliko i ugovorna obaveza i to me to, jer skoro svi telefoni preko njih tako i traju. Jedino duže rade oni koje kupiš u radnji i nemaš ni prema kom operateru nikakvu obavezu sem pretplate u vidu poziva i neta.

Nama i ovaj moj, bivši službeni star 4 godine, i njegov stari, i njen prethodni i onaj pre toga, svi uzeti na ugovore, rade i dalje odlično. Njeni i moj rade bez greške. Do sada imamo kolekciju od jedno 10 telefona, i svi rade. Jedino muž što ispušta telefone, nas dve ne. Ja konkretno nisam uzela od nje ni Huawei p20 ni Huawei p30 jer sam sa ovim mojim p10 zadovoljna ko niko. Sve sve, ali oni stvarno dobro rade.
 
Omorika. Tarifa je 1600, a rata za telefon oko 2000. Tako nešto. Rata mesečno je 3.600 dinara. Ali vredi svake pare. Ima sa zadnje strane zaštitu, staklo nema. Mi smo stavili, tako da je mirna.

Ja imam box4, i tu je uključena i omorika3
I već sam šmeknula par telefona, ali ću pustiti njoj da konačno odabere.
Mene malo zeza što mi pored telefona uzimamo i broj, mada reki su nam da možemo da se uklopimo do nekih 2000,2500hiljade ukupno.
Za prvi telefon ne treba joj nešto preterano.
Ali ćemo naštelovati da se ne prekorači račun i još nekih par sitnica.
Rešila sam da sačekamo rođendan.
Izdržaće još par meseci bez telefona

Ako je mogla da pobedi u izazovu i ćuti čitavih 8 i slovima OSAM (ne vičem, samo naglašavam) minuta, moći će da sačeka i avgust.
 
Ja imam box4, i tu je uključena i omorika3
I već sam šmeknula par telefona, ali ću pustiti njoj da konačno odabere.
Mene malo zeza što mi pored telefona uzimamo i broj, mada reki su nam da možemo da se uklopimo do nekih 2000,2500hiljade ukupno.
Za prvi telefon ne treba joj nešto preterano.
Ali ćemo naštelovati da se ne prekorači račun i još nekih par sitnica.
Rešila sam da sačekamo rođendan.
Izdržaće još par meseci bez telefona

Ako je mogla da pobedi u izazovu i ćuti čitavih 8 i slovima OSAM (ne vičem, samo naglašavam) minuta, moći će da sačeka i avgust.

E jesi me nasmejala :rotf:
Uspela je da ćuti 8 minuta :rotf:
Sačekajte, i moja je imala napuknuto staklo mesecima dok nismo sačekali nov ugovor.
Inače to joj se polomilo tako što je spašavala puštenog pitbula od našeg vezanog psa, dok je taj majmun, vlasnik tog pseta, stajao mirno i pustio to pseto.
Muž ga je našao posle, odbio je da da pare za popravku telefona.
Naravno ništa nije muž uradio, ali sledeći put će naše pašče biti pušteno prema svima takvim bezobraznim ljudima.
Rekla sam joj ćero ne dao ti Bog da ti ovo bude dečko. Ne žuri da se udaješ, smrad i đubre bahato ti ne treba.
 
E jesi me nasmejala :rotf:
Uspela je da ćuti 8 minuta :rotf:
Sačekajte, i moja je imala napuknuto staklo mesecima dok nismo sačekali nov ugovor.
Inače to joj se polomilo tako što je spašavala puštenog pitbula od našeg vezanog psa, dok je taj majmun, vlasnik tog pseta, stajao mirno i pustio to pseto.
Muž ga je našao posle, odbio je da da pare za popravku telefona.
Naravno ništa nije muž uradio, ali sledeći put će naše pašče biti pušteno prema svima takvim bezobraznim ljudima.
Rekla sam joj ćero ne dao ti Bog da ti ovo bude dečko. Ne žuri da se udaješ, smrad i đubre bahato ti ne treba.

To bahato ponašanje pojedinih vlasnika pasa.
Većina je ok.
Zbog tih nekih pojedinaca.....
 
Odlučila sam da ne idem na okupljanje sa kolegama. Koleginica koja je tu dve godine ide u drugu firmu, a mi se skupljamo da je ispratimo. Ajde poklon i nekako, ali ovo mi je previše. I ajde to sve nema veze, ali ta gomila foliranja i tog takmičenja nije moj fah. Samo duboko nesrećni ljudi privatno nalaze smisao u poslu. Posao služi da se zaradi plata i živi. Posle posla gledaš da od posla pobegneš. Nema tu prijateljstva, jer se svako sa svakim takmiči. Prijatelje sa posla sam stekla tek kada smo promenili interesnu sferu, a neke i zato što nismo imali iste interese. Sa najbližim saradnicima teško da možeš biti ikakav prijatelj.
I da i to ostavimo po strani, što tu nemaš iskrenog druženja, ajde da kažem život ionako je jedan veliki fol u mnogo čemu, ali ta bljuvotina da svoje retko slobodno vreme provodim kako mi ne prija, sa ljudima koji mi ne misle ništa dobro, ne vidim nikakvu svrhu u tome.
Networking kažu.
Ne znam. Ja sam čovek walk the talk, i ne mogu ti ja to, da stojim iza nečeg što ne mislim i da se pretvaram da uživam u nečemu što mi uopšte ne prija.
Da me je neko od njih okrenuo kad sam se povredila... Niko. I rečju niko.
 
S ljudima s kojim radiš treba biti dobar ali ne nešto posebno graditi prijateljstva. Kad dodje do problema mnogo lakše se riješe ako niste pretjerano bliski.
Мени су на послу јако важни међуљудски односи, важнији од других услова и зараде. Али у смислу да нема неких мргуда, оних који кваре атмосферу,све им смета... Или неког иживљавања од стране надређених.
Али не волим да се дружим, заједно једемо и то... Можемо заједно да идемо на посао, покупим колеге који су успут. Можемо да препоручио мајсторе једни другима и сл.
Али она дружења у слободно време, заједнички ручкови и то... То не. Не разумем како некима није доста посла током радног времена па још имају потребу да исте људе гледају и у слободно. Као да немају живот ван тога.
 
Dobar dan.
Kaže ćerka otkud ti ovako rano :lol:
Popila sam kaficu, danas ću po kući šta imam od poslova i još jedan dan da prošetam po danu dok je ovo divno vreme.
Toliko sam čekala dve stvari: prvo da se oporavim da mogu da šetam, i drugo lepo vreme da uživam i u šetnji i u kući, sad konačno to koristim.
Izašli smo iz zime i mnogo sam srećna :D
 
Sve se slažem s vama što se posla i prijateljstva tiče, samo moram da dodam da je posao i prilika da se upoznaju novi ljudi i steknu nova prijateljstva, što da ne. Ja tako gledam na stvari.
Na primer moja majka je imala koleginicu s kojom se sprijateljila, pole su kafu zajedno svaki dan odlazila jedna kod druge. Ta njena koleginica je po godinama između mene i moje majke.
Sad kad moja majka više nije živa ja i ta njena koleginica smo i dalje ostale u kontaktu čujemo se telefonom ja kad odem kod mojih odem i kod nje na kafu tako da sve zavisi od samog posla ali i od ljudi kakvi su.
I slažem se sa Bogomoljkom da su međuljudski odnosi na poslu velika stvar
 
Sve se slažem s vama što se posla i prijateljstva tiče, samo moram da dodam da je posao i prilika da se upoznaju novi ljudi i steknu nova prijateljstva, što da ne. Ja tako gledam na stvari.
Na primer moja majka je imala koleginicu s kojom se sprijateljila, pole su kafu zajedno svaki dan odlazila jedna kod druge. Ta njena koleginica je po godinama između mene i moje majke.
Sad kad moja majka više nije živa ja i ta njena koleginica smo i dalje ostale u kontaktu čujemo se telefonom ja kad odem kod mojih odem i kod nje na kafu tako da sve zavisi od samog posla ali i od ljudi kakvi su.
I slažem se sa Bogomoljkom da su međuljudski odnosi na poslu velika stvar
i aj se slazem sa Bogijem da su medjuljudski odnosi na poslu najvaznija stvar. nezamislivo mi je ne sticati nova prijateljstva, pomagati ljudima ma gde i ma kada. i tuzno je imati sociopatu u okruzenju koga ljudi oko njega uopste ne doticu. ali dobar deo price da se i njima moze pomoci i veoma cesto i oni nadju nacin da izadju iz sovg balona izolovanosti, samo im treba pruziti paznju i dati im vremena :D
 
Meni danas duša u nosu.
Pre podne radila.
Ćerka za to vreme sa tatom bila na trci.
Zauzela je 4ili5 mesto otpozadi, verovatno bi postigla i bolji uspeh da se nije dva put zaustavila, prvi put jednoj devojčici što je pala i povredila bradu, drugi put drugarici i ostalim drugarima.
Kolektivno su dotrčali do cilja držeći se za ruke.
Došli su kući.
Ručali smo.
Brzinski oprale kose, doterale i otišle na koncert u Bigu, bile Tijana i Leontina.
Kakva energija i pozitiva svo vreme.
Malo smo se razdvojile za vreme koncerta pustila je u prve redove, ja sam ostala malo iza.
Svo vreme sam đuskala.
Usput navratile do maxija.
Sad svoju neiscrpnu energiju troši na igralištu.
 
Ja slušam muziku i malo se odmaram. Čistila sam šporet, spremala ručak, išla do kola nadajući se da će upaliti, ali ništa od toga, crko je.
Nema veze, kupićemo akumulator.
Pao mi je šećer i pojela sam malo čokolade i jedan brauni.
Ruka je počela da me boli.
Sad sam legla da odmorim, osećam se tako zgaženo od nekih problema i poziva, ne mogu da stojim.
Tako je to u životu, nema baš mnogo odmora i radosti, već ti bez veze servira sranja.
Naučila sam da živim s tim.
Kad sam pala sve mi se otvorilo. I da živim od danas do sutra, bez planova, jer se svaki moj plan pretvorio uvek u pepeo.
Nemam ni želja ni planova, za moju sreću je potrebno malo, a o kolegama kojima ne značim ništa u životu i ne razmišljam.

Idem na posao, normalna sam i vredna, radim pošteno i maksimalno, pomažem svima, i nesebična sam, zaradim svoju platu i odoh kući. I to je sve.
 
Dobro veče.
Oni su otišli na kafu, a ja slušam muziku i pevam 🎤
Posle idem u svoj ritual odlaska u Maxi, da kupim sebi cigare i neskafu, i još šta mi treba za sutra.
Pa kad se vratim da smišljam garderobu za sutra. Sve sam uradila po kući šta sam planirala, a ono što nisam, ako ne mogu, ostaviću ćerki.
Uživam što sam malo sama, popila sam malo Archers-a, lego mi je bolje nego jak nes i pljuga.
Posle sam naravno drmnula jedan ljuti nes i pljugu, pustila muziku i pevam.
Sutra bih mogla da ponovim novu teksas suknju sa džepovima, još da vidim šta ću gore, videću sa njim kad dođe. Onaj Staff crni džemper ide bez greške, ali mi je vruće za to. Ili da ponovim moje braon pantalone, ali za to je opet hladno. Videću, više mi se ide u suknji. Kad on dođe da isprobam, pa onda da vidim šta je onako najlepše, imam sad svašta nešto da obučem i kombinujem.
Pa ću kako sam luda da popijem još jedan ljut nes, iako ustajem rano i ležem rano i sve, ali nek ide život!
 

Back
Top