Dragi drugari
Došla sam da se izjadam i da se iskukam
Sve mi se smučilo
Posao, obaveze, stalni problemi, stalan stres, večita maltretiranja na poslu, večite brige, nikad za mene miran period da odmorim dušu
Kad nije jedan problem onda je drugi a najčešće je više problema odjednom
Znam ja da je ona mantra živi smo, zdravi smo i nismo gladni hvala Bogu ispravna, i da treba sama da naučim da ne primam sve tako k srcu, da toliko emotivno reagujem, ali nemam u životu nijedan jedini dan da opustim malo dušu i živce
Već dve godine stalni problemi, a da uopšte koronu ne uzimam u obzir, koja mi još na neke svoje načine kvari život, kroz posao i familiju koja nema novca...
I ta nepravda koja puca samo po mojim leđima u svemu me najviše boli.
Ne znam šta mi je gore, da me niko ne teši u kući i samo se sklone, ili da mi kažu navikni se...
Sad bih bar kao neke žene išla da lečim živce kupovinom, ali nemam.
Sve što sam uspela da uštedim tih 60.000 dala sam za notara i 10.000 da pomognem zaovi
Koga god da zovem nikakve utehe niti razumevanja, svako samo priča o svojim problemima
Ja kad sam tu onda slušaj i pomaži, a ko će meni da pomogne, niko...
Možda jedino ovo moje dete kad se zaposli i niko više
A do tad ko živ i ko mrtav...