Da se pridruzim i ja grupi zena koje su u super odnosima sa svekrvom.
Ja moju svekrvu jako volim ,a i ona mene ...

Od prvog dana kad smo se upoznale u sjajnim smo odnosima pi pi da ne kvarim i ne ureknem.
Kad sam se porodila otisli smo kod svekra i svekrve jel nam stan jos nije bio gotov-tad smo se bas zblizile.
Svekrva ili kako je mi zovemo BAKA je pre nego sto smo stigle beba i ja iz bolnice olizala od poda do plafona suprugovu momacku sobu.
Organizovala sa mojom sestrom i mamom da se donesu stvari koje su one prale i peglale za bebu .

Slozile su stvari,ispebacivale namestaj,ubacile krevetac,sve zajednickim snagama....

Docekalo nas je sve cisto,fino i lepo.
Kod njih smo ziveli 6 meseci.
Svekar je svako jutro spremao dorucak za mene,a ja bi samo sisla i jela.
Obigravao oko mene ako mi nesto zatreba da bude pri ruci i doda mi da slucajno ne ustajem od stola.Postavljao bi i rasklanjao sto.
Svekrva cim dodje sa posla pravi rucak i isto tako postavlja ,rasklanja itd.Isto bi samo sisla ,jela i otisla kod bebe.
Veceru mi je baka donosila u sobu .Sveze voce me je uvek cekalo na stolu (baka donese dok ja jos spavam).
Prala je i peglala ves moj,suprugov i bebin.Kupala bebu sa mnom ...i jos sto sta...

Sve vreme sam pokusavala da nesto ja uradim ali mi oboje nisu dali apsolutno nista da pipnem ,kako oni kazu ``Ti cuvaj bebu i spavaj ,a ostalo prepusti nama.Kad dodjes kuci sve ces to morati sama,sad odmaraj dok mozes``.I jeste bilo tako,hvala im sto su mi priustili da uzivam ....sad to vise ne mogu ...
Beba je vec velika ,sad ima dve godine .Stan nam je bio gotov kad je bebana napunila 6 - 7meseci pa smo otisli od njih .

Baka je bila jako tuzna i nesrecna ali se privikla na to da nismo vise sa njima.

I danas pati jel nismo zajedno i uvek kaze ``Bas mi je zao sto niste ovde i ne mogu da gledam Sofiju kako raste ``
Sad se vidjamo svake nedelje .

Kad nam se ukaze prilika u toku nedelje da svratimo,svratimo bar na kratko do njih.

Zivimo relativno blizu....
Po nekom dogovoru koji datira jos odavno rucak je svake nedelje kod njih.
Dolaze i suprugov brat i deca pa smo svi na okupu .
I dalje mi ne daju da postavljam ,rasklanjam,perem sudove itd...iako ja insistiram -nekad uspem.
Kazu ``Cuvaj se sada,trebaces nam kad ostarimo``,kroz smeh-``Ko ce nas da gleda nego nasa snaja,nece sigurno sinovi``.
Pomazu nam kad god im se ukaze prilika,cuvaju bebu kad god treba...
Sa bakom se cujem svaki ili svaki drugi dan-cesce nego moj suprug.
Uvek imamo tema za razgovor,nikad nam nije dosadno kad smo zajedno,setamo dete,vozimo kolicima kad god nam se ukaze prilika da malo svrcnemo po gradu...
Ne znam sta bi napisala jos ali sve u svemu baku i deku jako volim i nadam se da ce tako i ostati i da ce nam ziveti jos dugo.
A kad oni ostare i kad im bude trebala nasa pomoc mi cemo biti uvek tu za njih , jel se ovo sto rade za nas pamti i ne zaboravlja...
Eto toliko od mene,ako sam udavila izvinite....
