Dnevnik ljubavi i mržnje

  • Začetnik teme Začetnik teme Shojo
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Shojo

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.775
Draga prijateljica koju dugo nisam videla mi je ispričala jednu zamršenu ljubavnu dramu koju je preživljavala da sam ostala potpuno zatečena.
Sasvim neočekivano kako to obično biva u njen život je ušao muškarac za kojim je čeznulo čitavo njeno biće.

Onaj jedan jedini PRADAVNI muškarac. Kakav divan izraz drage Kibic :heart:
Nikada nije uspela da mu pokaže šta je zaista osećala prema njemu i kojim intezitetom, koliko je on bio posebno i jedinstveno biće za nju, koliko ga je volela i koliko je preplavio svaki delić nje, trajno bez mogućnosti da ga otrgne iz sebe.

Nikada mu nije objasnila svoje ćudljivo ponašanje ni svoje ćutanje. Ni kad je shvatila da će nepovratno otići.
Napisala je kasnije dnevnik u koji je izlila sve, a posle čijeg čitanja sam bila podstaknuta da otvorim ovu temu.


Da li ste žrtvovali svoju mogućnost za ljubav iz nekih razloga?
Jednostavno ste nemo stajali, mislili da je bas zato osudjena na propast pa niste ni pokušali da ih iznesete.

Da li ste sebi sami ispisali presudu da je ne bi ispisao onaj koga volite?

 
Poslednja izmena:
100000x sam propustio prvu ljubav i odbacivao ponudjene :rumenka: jer nisam zeleo njih da povredim, zato sto ne podnosim vezivanje i veze :mrgreen: a one to ne kapiraju zele mene samo za sebe :zper:

Tvoje teme me inspirisu i tvoji postovi uzbudjuju mmmmmmm mmmmmmmmmmmmmmmmmmmm mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm :rumenko: Laku noc Lovely Lady :flert:
 
shojka ti bi sredila vucka
nisam nemo stajala nego preterala na drugu stranu i nije toliko fatalno ali jeste upropascena simpatija
znaci brbljivo sedela. zasto, ne znam, nisam uradila max sto sam mogla. mozda sam luda ili lenja. prosto sam iskljucila glavu kad nije trebalo. mozda i nije tako strasno, pa i nije, ali bilo je nekog prostora za bolje, ko kad kasnis a ustao si na vreme. mada mozda i jeste sve najbolje i kako treba pa i jeste samo sto sam matora :( bolje da razmislim o ekonomskim stvarima ali amtoramsammatora
 
Poslednja izmena:
Da sam propustio i da cu propustiti, da, mada nije da sam nekog ludo voleo pa sad propustio priliku, jednostavno imam misljenje da je osudjeno na propast, da nece funkcionisati, tako da nisam ni pokusavao.
I da, obicno ja dam tu presudu, da ne bi neko drugi posle posle silnog truda i nerviranja dao tu istu presudu. Sve to preventivno sredim i postedim se trosenja vremena i zivaca.
 
Draga prijateljica koju dugo nisam videla mi je ispričala jednu zamršenu ljubavnu dramu koju je preživljavala da sam ostala potpuno zatečena.
Sasvim neočekivano kako to obično biva u njen život je ušao muškarac za kojim je čeznulo čitavo njeno biće.

Onaj jedan jedini PRADAVNI muškarac. Kakav divan izraz drage Kibic :heart:
Nikada nije uspela da mu pokaže šta je zaista osećala prema njemu i kojim intezitetom, koliko je on bio posebno i jedinstveno biće za nju, koliko ga je volela i koliko je preplavio svaki delić nje, trajno bez mogućnosti da ga otrgne iz sebe.

Nikada mu nije objasnila svoje ćudljivo ponašanje ni svoje ćutanje. Ni kad je shvatila da će nepovratno otići.
Napisala je kasnije dnevnik u koji je izlila sve, a posle čijeg čitanja sam bila podstaknuta da otvorim ovu temu.


Da li ste žrtvovali svoju mogućnost za ljubav iz nekih razloga?
Jednostavno ste nemo stajali, mislili da je bas zato osudjena na propast pa niste ni pokušali da ih iznesete.

Da li ste sebi sami ispisali presudu da je ne bi ispisao onaj koga volite?


Ako ikada budem volela, slutim da cu se identicno ponasati :aha:
Potpuno razumem doticnu.


(Fenomenalan film, nedavno sam ga pominjala...)
 
pa prosto onda taj i nije neki kad si se zakopala

Zavisi kako sta dozivljavas...
Neki ljudi su spremni da grabe ono sto im prija, a neki su previse samokriticni i nekako uvek misle da je to za njih previse, da nisu toga vredni...
Ja ljubav poistovecujem sa slobodom. Takva sam i prema detetu. Tu sam, ali ne dozvoljavam sebi da gusim, da prisvojim.

I verujem u mogucnost pralisanja pred necim sto te opcinjava. Kao da bi eksplozija osecanja to narusila. Pa ih drzis u sebi, pazis, bdis,... i sputavas se da prgrlis svom jacinom nego upijas na distanci. A toliko je jako da i tako omamljuje.
Znam da bih mogla voleti samo muskarca kom se divim. Ali i to da mu tako nesto nikda ne bih mogla priznati.
 
Zavisi kako sta dozivljavas...
Neki ljudi su spremni da grabe ono sto im prija, a neki su previse samokriticni i nekako uvek misle da je to za njih previse, da nisu toga vredni...
Ja ljubav poistovecujem sa slobodom. Takva sam i prema detetu. Tu sam, ali ne dozvoljavam sebi da gusim, da prisvojim.

I verujem u mogucnost pralisanja pred necim sto te opcinjava. Kao da bi eksplozija osecanja to narusila. Pa ih drzis u sebi, pazis, bdis,... i sputavas se da prgrlis svom jacinom nego upijas na distanci. A toliko je jako da i tako omamljuje.
Znam da bih mogla voleti samo muskarca kom se divim. Ali i to da mu tako nesto nikda ne bih mogla priznati.

:dash:
 
Draga prijateljica koju dugo nisam videla mi je ispričala jednu zamršenu ljubavnu dramu koju je preživljavala da sam ostala potpuno zatečena.
Sasvim neočekivano kako to obično biva u njen život je ušao muškarac za kojim je čeznulo čitavo njeno biće.

Onaj jedan jedini PRADAVNI muškarac. Kakav divan izraz drage Kibic :heart:
Nikada nije uspela da mu pokaže šta je zaista osećala prema njemu i kojim intezitetom, koliko je on bio posebno i jedinstveno biće za nju, koliko ga je volela i koliko je preplavio svaki delić nje, trajno bez mogućnosti da ga otrgne iz sebe.

Nikada mu nije objasnila svoje ćudljivo ponašanje ni svoje ćutanje. Ni kad je shvatila da će nepovratno otići.
Napisala je kasnije dnevnik u koji je izlila sve, a posle čijeg čitanja sam bila podstaknuta da otvorim ovu temu.


Da li ste žrtvovali svoju mogućnost za ljubav iz nekih razloga?
Jednostavno ste nemo stajali, mislili da je bas zato osudjena na propast pa niste ni pokušali da ih iznesete.

Da li ste sebi sami ispisali presudu da je ne bi ispisao onaj koga volite?

da
iz kukavicluka i straha da nece uzvratiti
i iz straha da ne pokvarim to sto smo vec imali
 
Tema@
Ne
i ne.
Nikada nisam odustajala,nestajala bez reči. Ako treba priča da se završi-bar je objašnjenje minimum koji taj neko drugi zaslužuje.
I bez misterija-kada su takve stvari u pitanju.
Volim da iznesem ono što mislim i osećam, takođe to i očekujem.
Da ne kažem baš da sam alergična na pomisao kako neko očekuje da se telepatski sporazumevamo, da ahhhhh večnim poljupcem tišine- zapečatimo vrata ljubavi...Tako nekako bi išlo? :nono2::ljutka: Msm...ne........Ako se razilazimo-ide uz objašnjenje zašto,a ne da iščilim u vidu čajnih kolutića...
Btw i emocije, ako ih imam-ja volim da taj neko zna šta osećam. I ako ih nemam-takođe.
 
Ovo nije mmmmm nego je filmski nestvarna drama koja se dešavala u jednoj ženi.
Da li neki ljudi sami upadaju u drame ili im se spontano dešavaju takve priče?

ti si uvek mmmmmm :rumenko:

Upadaju lako zaljubljive osobe :rumenka: osobe koje sanjaju da dozive ono sto vide na filmu :lol:

Nekada i spontano ne sluteci....ljubav na prvi pogled :flert: sanjaju o ljubavi sa tom osobom i onda ih stvarnost probudi i vide da ta veeza nije moguca u reali :aha:
 
Pradavni... Smešno zaista.

Mene ovde zanima ovo "Nikada nije uspela da mu pokaže šta je zaista osećala prema njemu i kojim intezitetom, koliko je on bio posebno i jedinstveno biće za nju, koliko ga je volela i koliko je preplavio svaki delić nje, trajno bez mogućnosti da ga otrgne iz sebe.

Nikada mu nije objasnila svoje ćudljivo ponašanje ni svoje ćutanje. Ni kad je shvatila da će nepovratno otići.
Napisala je kasnije dnevnik u koji je izlila sve, a posle čijeg čitanja sam bila podstaknuta da otvorim ovu temu."

Zašto nije uspela da mu objasni, zašto nije htela, zašto nije mogla? To je suština.

Za ljude koji ćute a pokušavaju nešto da dobiju, zadrže, osvoje, uglavnom mislim sve najgore.
 
bilo je najpametnije cutati
zasto izgubiti nesto sto imas radi necega sto neces moci da imas

:)
Problem je jedino što ako ne pokušaš nećeš nikad znati da li bi to drugo mogla da imaš.
Ipak, nekad ljudi osećaju, jasno im je da su šanse da to dobiju 0,000000000001% ako im je jasna cela situacija i ako odlično poznaju osobu koju vole i za kojom čeznu, znaju njen način razmišljanja, stavove...
Ali i tad je pitanje, nikad ne znamo. Ostaje to ali...

Da li su to kukavice jer misle da manje boli kad stavljanju tačke doprinesu oni ili je i sami stave nego kad to uradi voljena osoba?
Valjda jesu, ništa gore nego kad se čovek ponaša potpuno suludo stvarajući sliku o sebi u drugome sasvim pogrešnu a umire u sebi potpuno.
 
Poslednja izmena:
Pradavni... Smešno zaista.

Mene ovde zanima ovo "Nikada nije uspela da mu pokaže šta je zaista osećala prema njemu i kojim intezitetom, koliko je on bio posebno i jedinstveno biće za nju, koliko ga je volela i koliko je preplavio svaki delić nje, trajno bez mogućnosti da ga otrgne iz sebe.

Nikada mu nije objasnila svoje ćudljivo ponašanje ni svoje ćutanje. Ni kad je shvatila da će nepovratno otići.
Napisala je kasnije dnevnik u koji je izlila sve, a posle čijeg čitanja sam bila podstaknuta da otvorim ovu temu."

Zašto nije uspela da mu objasni, zašto nije htela, zašto nije mogla? To je suština.

Za ljude koji ćute a pokušavaju nešto da dobiju, zadrže, osvoje, uglavnom mislim sve najgore.

Ne znam zašto nije mogla, dirnula me je ta priča i ja sam je isto pitala, ali kao što kaže poslovica lako je tudjim k....kad nismo u takvoj situaciji.

Mislim da nekad što su jače i iskrenije emocije i što je neko posebniji za nas, to je teže.
Očigledno joj se desilo nešto toliko snažno sa čim nije umela da se nosi.
Jednostavno je znala da ga neće imati. Da je svoje biće srela u pogrešnom trenutku.

Nije ga idealizovala jasno je iz njene priče,
bila je svesna svih mana a opet je zbog svojih vrlina bio u njenim očima tako čist, gotovo svet.


A to uvek je pravi trenutak kad je ljubav u pitanju mozda vazi na filmu.
Inače Kibin izraz PRADAVNI MUŠKARAC je predivan izraz koji u sebi sažima pojam srodne duše.
 
Poslednja izmena:

Back
Top