Đukanović: Cilj DPS-a je samostalna pravoslavna crkva

Мило, Мило,

срам те било!!!




Vijest dana - datum: 2011-05-14


SKANDALOZNO:CRNOGORSKI MUP U BUDVI IZDAO LIČNA DOKUMENTA ISMETU OSMANIJU, ZVANOM CURI

VijestDana14052011.jpg



Kosovskom narkobosu dali pasoš i državljanstvo ~Ismet Osmani se nalazi i u centralnom biračkom spisku, a glasa u MZ Sveti Stefan na biračkom mjestu broj tri Lična karta pod brojem 14702 izdata u budvanskom Centru bezbjednosti, na čijem je čelu tada bio Rajko Kuljača, a serijski broj pasoša je CG 504633

Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore izdalo je ličnu kartu i pasoš Ismetu Osmaniju, zvanom Curi, koji važi za jednog od glavnih narkobosova zaduženih za snabdijevanje drogom tržišta zapadne Evrope. On je 2003. godine dobio i stalno prebivalište, a nalazi se i u centralnom biračkom spisku. Osmani glasa u MZ Sveti Stefan na biračkom mjestu broj tri. Prema dokumentaciji u koju je "Dan" imao uvid MUP je Osmaniju dao crnogorska dokumenta samo nekoliko dana nakon što se odjavio iz Kosovske Mitrovice. S obzirom na to da se i dalje nalazi u biračkom spisku znači da je i poslije referenduma dobio crnogorsko državljanstvo i pasoš.
On se iz Mitrovice odjavio 16. decembra 2003, a prijavio se u Budvu 29. decembra iste godine. To dokazuje takozvani obrazac broj pet koji je ispunio radi dobijanja pasoša i lične karte. U tom dokumentu se navodi da je Ismet Osmani od oca Sakipa rođen četvrtog septembra 1962. godine u Kosovskoj Mitrovici dobio pasoš i ličnu kartu i prebivalište u Budvi u ulici Vukice Mitrović. Da se zaista radi o toj osobi potvrđuje i matični broj građana (JMB) 0409962920018 koji je naveden u dokumentu.

Broj lične karte koja je izdata u budvanskom Centru bezbjednosti, a na čijem čelu je bio tada Rajko Kuljača, je 14702, a rok važenja je 10 godina. U ličnoj karti se pored ostalih podataka navodi i Osmanijeva krvna grupa 0 RHD negativna. Serijski br­oj izdatog pasoša tada Srbije i Crne Gore je CG 504633. Nije poznato da li je Osmani mijenjao pasoš nakon otcjepljenja Crne Gore, ali je sigurno da ličnu kartu jeste s obzirom na podatke iz biračkog spiska.

Ismet Osmani je u žižu javnosti dospio početkom 2000. godine, kada su mediji objavili da se bivši kosovski premijer Hašim Tači udružio sa klanom Osmani, koji iz Zagreba rukovodi kriminalnim operacijama širom Evrope.
Mediji su tvrdili da je do približavanja tzv. dreničkog klana i klana Osmani došlo zbog Tačijeve potrebe za novcem kako bi finansirao svoje aktivnosti.
Kako su tvrdili, Tačijeva ponuda za udruživanjem dobro je došla Ljazimu Feliksu Osmaniju, koji je u njoj vidio priliku za dalje širenje svoje kriminalne mreže. Ismet Osmani je, kako se sumnjalo, bio glavni pregovarač na relaciji, tzv. drenički klan, odnosno Hašim Tači – klan porodice Osmani - Feliks Osmani. Bezbjednosne službe su smatrale da je upravo uz njegovu pomoć stvorena jedna od najopasnijih kriminalnih organizacija u Evropi, čiji je mozak u Zagrebu, baza na KiM, a pipci u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Njemačkoj, Švajcarskoj, Albaniji i Turskoj.

Osim što je bio pregovarač, Curi je označen i kao osoba koja kontaktira i sa Tačijem i Feliksom i prenosi poruke kako ova dvojica ne bi bili viđeni zajedno.

O ovim događajima svojevremeno su analize pravile neke strane obavještajne službe, naglašavajući kako je upravo preko Ismeta Osmanija, Ljazim Feliks Osmani novcem od međunarodnog šverca heroina finansirao naoružavanje i aktivnosti bivše OVK, pod zapovjedništvom Hašima Tačija. Selimi je sa Fatmirom Limajem i osnivač kriminalno-terorističke grupe „Oko sokolovo". I njegov brat Sulejman, zvani Sultan, u vezi je sa kriminalnim strukturama iz Albanije, među kojima je glavni Ismet Osmani.

M.V.RAKČEVIĆ
D.ŽIVKOVIĆ

Veze sa Damirom Mandićem
Jedini osuđeni za ubistvo urednika "Dana" Duška Jovanovića, Podgoričanin Damir Mandić po sopstvenom priznanju takođe je sarađivao sa Ismetom Osmanijem i to upravo u periodu kada je dobijao crnogorska lična dokumenta. Potvrda za to je i njegov iskaz u policiji, odmah nakon hapšenja u okviru istrage o ubistvu Duška Jovanovića, kada je pomenuo mnoga imena iz svijeta kriminala, a pred istražnim sudijom naveo i koji crnogorski funkcioneri su ga naoružavali. Tako u službenoj zabilješci, sačinjenoj u podgoričkom Centru bezbjednosti, 5. juna 2004. godine, Mandić pominje Ismeta Osmanija, zvanog Curi, kojeg su mediji označili kao glavnog narkodilera za područje zapadne Evrope i šefa zlo­či­načke grupe.
Mandić je Osmanija pomenuo kada je inspektorima kriminalističke policije objašnjavao ko je sve koristio njegov mobilni telefon.
U službenoj zabilješci, koju je Mandić kasnije odbio da potpiše, navodi se kako je on siguran da je njegov telefon koristio Dejan Đukić, zvani Ćićo, kada je, po Mandićevom nalogu, išao za Rožaje da preveze jedno lice sa Kosova i Metohije, po imenu Ismet Osmani, zvani Curi.

to je ta casna policija Crne Gore za koju rade zike i reckless :)

narko dilerima daje drzavljanstva i licne karte a Srbe iz Crne Gore ili brisu iz birackog spiska ili im komplet oduzimaju drzavljanstva ako slucajno imaju drzavljanstvo Srbije kao casnom Srbinu Pecu Popovicu iz Bara
 
Politika - Četvrtak, 13. april 2006. godine
Blok za zajedničku državu - konferencija za novinare

Đukanović hoće da potisne SPC

Podgorica, 12. aprila –


Crnogorski premijer Milo Đukanović izjavio je da će tzv. CPC u bliskoj perspektivi dobiti autokefalni status, čime je pokazao da misli da će u privatnoj Crnoj Gori moći da radi što hoće, pa i da rješava crkveno-pravna pitanja. On je otvoreno pokazao da ima za cilj uništenje Crnogorsko-primorske mitropolije i ostalih eparhija u Crnoj Gori, a to znači uništenje pravoslavlja na ovim prostorima i razaranje duhovnog bića Crnogoraca, rekao je Budimir Aleksić na današnjoj konferenciji bloka za zajedničku državu.


- Indikativno je da je Đukanović baš 10. aprila najavio davanje autokefalnosti tzv. CPC. Tog dana 1941. godine proglašena je NDH, nacifašistička tvorevina, čije ideje i tekovine ovaj režim baštini, a jedna od njih je odnos prema pravoslavnoj crkvi. Pavelićev režim eliminisao je SPC, a na njenom osnovu instalirao Hrvatsku pravoslavnu crkvu, čiji je zadatak bio da služi tom režimu. Ako znamo da vodeći ideolog ovog režima, predsjednik DANU Jevrem Brković najavljuje da će se Crna Gora vratiti “svojim korijenima, svojoj autokefalnoj crkvi s elementima katoličanstva”, onda je jasno da je namjera Đukanovićeve vlasti unijaćenje Crnogoraca, rekao je Aleksić.

Budimir Dubak (NS) istakao je da Đukanovićevo obećanje pokazuje “kakvo bi tek stradanje čekalo pravoslavnu crkvu u njegovoj privatnoj i apsolutno antisrpskoj i antipravoslavnoj Crnoj Gori”. I na osnovu dosadašnjeg ponašanja dukljanskog režima imamo dovoljno razloga da ustvrdimo da bi na djelu bio progon pravoslavnih hrišćana u Crnoj Gori, strašniji od onog koji je sprovodio rimski imperator Dioklecijan, poznatiji u našem narodu kao prokleti car Dukljanin, kazao je Dubak. Đukanović, kao Dukljaninov prvi nasljednik, stoga se i ponosi nasiljem nad crkvom koje sprovodi Miraš i njegova sekta, i istovremeno žali što ga Miraš nije odlikovao. Miraš zaista ima puno razloga da odlikuje Mila, kazao je Dubak.



On je ocijenio da “svakovrsno nasilje nad pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori obilato pomaže i tzv. Javni servis TVCG”, navodeći da je nedavno u Dnevniku objavljen prilog “o tome kako Miraš u nekom pijanom brodu tobož vjenčava neke zavedene mladence, čime se afirmiše skrnavljenje pravoslavnog obreda, što je po crkvenom pravu jedan od najtežih prestupa”.


Nasilje je podignuto na najviši nivo i time što je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović prilikom privatne posjete papi Benediktu 16. u Vatikanu uputio i zvanični poziv da posjeti Crnu Goru, čime se direktno umiješao u nadležnosti Crkve. Ovo su samo neki od primjera nasilja koje sprovodi režim Đukanovića nad SPC, ali oni dovoljno potvrđuju tezu o najavljenom nasilju od strane njega nad crkvom, ukoliko, kao što neće, ostvari svoj satanski projekat, rekao je Dubak.


I. K.

nasa braca iz Crne Gore su sve rekla. Nemam sta dodati. Samo da znaju da smo uz njih i sa njima u slucaju najgoreg.
 
Koje budalaštine. Najveći dio "plave teritorije" uobšte nije naseljen, a u preostalome dijelu najvećma su sela sa starijem babama i đedovima koji se ne razumiju u popisne žongleraje, pa su prepuštali popisivačima da pišu što oće. A, i u vrijeme popisa 2003. SPC i srbske stranke agitovale su da što više bude Srba i srbskoga jezika (većina popisivača bili su njini članovi), dok se naivna vlast nije miješala u popisne poslove.
Sad je situacija drugčija. Vlast je manje spavala, crnogorski jezik je sad zvanično priznat, popisivači su "podijeljeni" između stranaka. Pošto (pro)srbske stranke već prijete redefinsanjem državnoga ustrojstva Crne Gore (ne mogu putem izbora, pa dako ih popis dovede na vlast), dobitće rezultate koji ih neće obradovat. Ionako popis nije objektivan od samoga početka. Još koja "frizura" neće promijenit fakat da od ovako politizovanoga popisa niko neće imat vajde. Bačeni toliki novci.

Nisu ti novci bačeni tek tako.Poslužiće popis kao osnov za podelu teritorije.:D
 
Ovdje svi zaboravljaju jednu vrlo bitnu stvar.

U pravoslavnoj hrišćanskoj ekumeni, državne granice su promjenjiva i sasvim nebitna stvar. Naime, ono što je bitno jeste jezik. Svi koji govore istim jezikom, moraju imati i istu Crkvu, da bi slušali na svom domaćem jeziku, što je i svrha uopšte pomjesme pravoslavne Crkve...

Kada se dokaže da crnogorski jezik nije srpski i završi standardizacija, te se dokaže da većina pravoslavaca u Crnoj Gori govori crnogorskim, a ne srpskim jezikom, tek onda može biti racionalnog govora o formiranju CPC. Prije nikako, jer nezavisnost Crne Gore nema veze sa tim, ma kakvu god sliku bacala činjenica da je 1918. godine crkveno ujedinjenje bilo pravdano 'na osnovu' političkoga. :think: Pogotovo bi problem bio ako će ovaj popis pokazati, kao što se očekuje, da većina pravoslavaca smatra svoj maternji jezik srpskim.

A kada malo bolje razmislim, s obzirom da smatram da je pokušavanje dokazivanja da je crnogorski jezik neki strani nerazumljivi jezik srpskom jalov posao, bojim se da ne vidim logike...
 
Ja rekoh juče da će proces davanja, za početak autonomije, prvoslavnoj crkvi u Crnoj Gori otpočeti za koju godinu. Izgleda da će proces krenuti brže nego što sam mislio:

Blic: Mitropolija u CG postaje arhiepiskopija da bi sačuvala imovinu​

Jedan od načina na koji bi Srpska pravoslavna crkva mogla da izbjegne probleme oko oduzimanja imovine i pritiske je veća autonomija Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, saznaje Blic iz Patrijaršije. Prema ovom rješenju, MPC bi imala status kao i Arhiepiskopija u Makedoniji: formirala bi se autonomna crkvena jedinica, na izvjestan način samostalna, ali sastavni dio SPC, koja bi bila prijavljena i registrovana na području Crne Gore.
Blic piše da je, prema saznanjima tog lista, SPC najavila ovo kao jedno od rješnja "poslije dugogodišnjih problema i pokušaja otimanja imovine srpske crkve" u Crnoj Gori.

Iz SPC dalje kažu da "pravoslavna crkva ne podliježe državnim principima organizacije i nijedna država ne može sebi da daje pravo da vrši niti organizaciju niti reogranizaciju crkve, odgovarajući na dio stranačkog programa DPS-a u kome se navodi da se zalažu za jednu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori.

Beogradski list komentariše da "po ko zna koji put, političari u Podgorici otvaraju pitanje srpske crkve. Najčešće se to do sada događalo pred izbore, kada se verbalnim napadima na SPC nastojala pokazati nacionalna svijest". Iz beogradske Patrijaršije poručuju da je ponašanje vlasti u Crnoj Gori protivno i evropskim principima odvojenosti crkve od države.

- Crna Gora pretenduje na učešće u EU i tamošnja vlast treba da shvati da ne može da se bavi ustrojstvom crkve. U Njemačkoj, Italiji, bilo gdje, tamošnja država se ne bavi unutrašnjom organizacijom bilo koje crkve - kažu u Patrijaršiji za Blic.

Komentarišući navode DPS u SPC dodaju da "postoji jedna pravoslavna crkva i njena mitropolija na ovim prostorima i kao takva je priznata u pravoslavnom svetu ali i kod drugih Crkava i tradicionalnih verskih zajednica".

- Postojanje i priznanje Crkve nije stvar država već vjersko pitanje. Ne mora svaka pravoslavna Crkva u svakoj državi da bude autokefalna, niti svaka nezavisna država da ima svoju crkvu - stav je SPC, piše Blic.
 
Ovdje svi zaboravljaju jednu vrlo bitnu stvar.

U pravoslavnoj hrišćanskoj ekumeni, državne granice su promjenjiva i sasvim nebitna stvar. Naime, ono što je bitno jeste jezik. Svi koji govore istim jezikom, moraju imati i istu Crkvu, da bi slušali na svom domaćem jeziku, što je i svrha uopšte pomjesme pravoslavne Crkve...

Kada se dokaže da crnogorski jezik nije srpski i završi standardizacija, te se dokaže da većina pravoslavaca u Crnoj Gori govori crnogorskim, a ne srpskim jezikom, tek onda može biti racionalnog govora o formiranju CPC. Prije nikako, jer nezavisnost Crne Gore nema veze sa tim, ma kakvu god sliku bacala činjenica da je 1918. godine crkveno ujedinjenje bilo pravdano 'na osnovu' političkoga. :think: Pogotovo bi problem bio ako će ovaj popis pokazati, kao što se očekuje, da većina pravoslavaca smatra svoj maternji jezik srpskim.

A kada malo bolje razmislim, s obzirom da smatram da je pokušavanje dokazivanja da je crnogorski jezik neki strani nerazumljivi jezik srpskom jalov posao, bojim se da ne vidim logike...

Pa kanoni ne spominju jezičku organizaciju crkve, već da granice pomjesnih crkava odgovaraju državnim granicama. Od tog stava se polako odstupa poslije završetka WWI i revolucije u Rusiji. Tada je od ruskih, ukrajinskih i bjeloruskih emigranata (pravoslavnih sveštenika i vjernika) formirano više samostalnih nepriznatih crkava na zapadu, koje su kasnije uklapane tako što im je davana autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije (zapad je tada bila isključivo njena kaonska jurisdikcija). Danas jezik jeste najvažniji osnov za autokefaliju ili autonomiju pojesne crkve, ali ne i jedini. Evo najveća crkva u Ukrajini je vezana za Moskovsku patrijaršiju i zove se: Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije. Treba uočiti da je upotrijebljen etnonim Ukrajinska - mada on može imati i ima u ovom slučaju i državno značenje, jer su pod jurisdikcijom te crkve i 17% etničkih Rusa u Ukrajini. Zanimljivo je da je u ovom nazivu izbjegnut pomen RPC, već se koristi njen drugi naziv - Moskovska patrijaršija.
U Vaseljenskoj patrijaršiji, Pravoslavnoj crkvi u Grčkoj, Pravoslavnoj crkvi na Kipru i u čitavom nizu drugih pravoslavnih crkava službeni jezik je grčki, pa nema jedne pravoslavne crkve za vjernike koji govore na grčkom jeziku.
Pojedine crkve imaju i po više službenih jezika - tako da ne vidim da u Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori službeni budu staroslovenski, srpski i crnogorski. Mada u suštini ovo je pitanje i nepotrebno - može što se mene tiče biti srpski - pa on je isti kao i crnogorski, to je isti jezik. Postoje dva slova više i često se koriste sglasovi "đ" i "ć" umjesto "dj" i "tj" - pa i Srbi u Crnoj Gori (pa i šire) koriste ove glasove u svakodnevnom govoru. A u crnogorskom jeziku dozvoljena je upotreba dubleta, pa je identičan kao i srpski jezik ijekavskog izgovora (prvilno je i ćerati i tjerati). Nemam ništa protiv: neka se država ne miješa crkvi kako će imenovati taj zajednički jezik Srba i Crnogoraca, ali neka se ni crkva ne miješa državi kao će ga ona imenovati.
 
Pa kanoni ne spominju jezičku organizaciju crkve, već da granice pomjesnih crkava odgovaraju državnim granicama. Od tog stava se polako odstupa poslije završetka WWI i revolucije u Rusiji. Tada je od ruskih, ukrajinskih i bjeloruskih emigranata (pravoslavnih sveštenika i vjernika) formirano više samostalnih nepriznatih crkava na zapadu, koje su kasnije uklapane tako što im je davana autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije (zapad je tada bila isključivo njena kaonska jurisdikcija). Danas jezik jeste najvažniji osnov za autokefaliju ili autonomiju pojesne crkve, ali ne i jedini. Evo najveća crkva u Ukrajini je vezana za Moskovsku patrijaršiju i zove se: Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije. Treba uočiti da je upotrijebljen etnonim Ukrajinska - mada on može imati i ima u ovom slučaju i državno značenje, jer su pod jurisdikcijom te crkve i 17% etničkih Rusa u Ukrajini. Zanimljivo je da je u ovom nazivu izbjegnut pomen RPC, već se koristi njen drugi naziv - Moskovska patrijaršija.
U Vaseljenskoj patrijaršiji, Pravoslavnoj crkvi u Grčkoj, Pravoslavnoj crkvi na Kipru i u čitavom nizu drugih pravoslavnih crkava službeni jezik je grčki, pa nema jedne pravoslavne crkve za vjernike koji govore na grčkom jeziku.
Pojedine crkve imaju i po više službenih jezika - tako da ne vidim da u Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori službeni budu staroslovenski, srpski i crnogorski. Mada u suštini ovo je pitanje i nepotrebno - može što se mene tiče biti srpski - pa on je isti kao i crnogorski, to je isti jezik. Postoje dva slova više i često se koriste sglasovi "đ" i "ć" umjesto "dj" i "tj" - pa i Srbi u Crnoj Gori (pa i šire) koriste ove glasove u svakodnevnom govoru. A u crnogorskom jeziku dozvoljena je upotreba dubleta, pa je identičan kao i srpski jezik ijekavskog izgovora (prvilno je i ćerati i tjerati). Nemam ništa protiv: neka se država ne miješa crkvi kako će imenovati taj zajednički jezik Srba i Crnogoraca, ali neka se ni crkva ne miješa državi kao će ga ona imenovati.

ovo da granice pomesnih crkava odgovaraju drzavnim granicama je VRHUNSKA NEISTNA I NAJTEZA MOGUCA LAZ

a Sta ocekivati od OTPADNIKA SRPSTVA I PRAVOSLAVLJA NEGO DA KONSTANTNO I SINHRONIZOVANO LAZU

Dokaz:

Hramovi SPC RKC i drugih pomesnih crkava u Americi Francuskoj Nemackoj Austriji Australiji Kanadi

Ne postoji kanadska , australijska americka nemacka francuska pravoslavna crkva

iz istog razloga nece postojati ni crnogorska. nikada
 
ovo da granice pomesnih crkava odgovaraju drzavnim granicama je VRHUNSKA NEISTNA I NAJTEZA MOGUCA LAZ

a Sta ocekivati od OTPADNIKA SRPSTVA I PRAVOSLAVLJA NEGO DA KONSTANTNO I SINHRONIZOVANO LAZU

Dokaz:

Hramovi SPC RKC i drugih pomesnih crkava u Americi Francuskoj Nemackoj Austriji Australiji Kanadi

Ne postoji kanadska , australijska americka nemacka francuska pravoslavna crkva

iz istog razloga nece postojati ni crnogorska. nikada

Ja ti fino rekoh da tako piše u kanonima:

Teritorijalni princip je osnovni za postojanje i osnivanje pomjesne Crkve (kanon 2. II vaseljenskog sabora) i kanonska osnova autokefalije i autonomije.

"Razređenje crkvenih oblasti neka slijedi razređenju državnom i građanskom" - 17. kanon IV Vaseljenskog sabora i 38. kanon Trulskog sabora - Nikodim Milaš, "Pravoslavno crkveno pravo", Zadar, 1890, str 289.

Tihi, iskreno ti preporučujem da odeš malo na tihovanje, okrepljuje dušu. Ali i mozak. :mrgreen:
 
Ja ti fino rekoh da tako piše u kanonima:

Teritorijalni princip je osnovni za postojanje i osnivanje pomjesne Crkve (kanon 2. II vaseljenskog sabora) i kanonska osnova autokefalije i autonomije.

"Razređenje crkvenih oblasti neka slijedi razređenju državnom i građanskom" - 17. kanon IV Vaseljenskog sabora i 38. kanon Trulskog sabora - Nikodim Milaš, "Pravoslavno crkveno pravo", Zadar, 1890, str 289.

Tihi, iskreno ti preporučujem da odeš malo na tihovanje, okrepljuje dušu. Ali i mozak. :mrgreen:

Nema od toga ništa.Vi morate uvek imati na umu da ste isprdak Josipa Broza i Edvarda Kardelja i ponašati se u skladu s tom činjenicom.Samostalnu crkvu ,sve da to traži i Amfilohije i svi drugi popovi u Crnoj Gori,nećete dobiti.Srpska crkva ostaje ako ništa da vas što bi se reklo zaebavamo:D
 
Ovdje svi zaboravljaju jednu vrlo bitnu stvar.

U pravoslavnoj hrišćanskoj ekumeni, državne granice su promjenjiva i sasvim nebitna stvar. Naime, ono što je bitno jeste jezik. Svi koji govore istim jezikom, moraju imati i istu Crkvu, da bi slušali na svom domaćem jeziku, što je i svrha uopšte pomjesme pravoslavne Crkve...
S toga je logično da pravoslavni građani Crne Gore imaju svoju Crkvu, kako bi "slušali" na svojemu, crnogorskome jeziku. A, nama nijesu potrebiti nikakovi dokazi, tijem jezikom zborimo "od pamtivijeka". Tijem jezikom su i zborili i pisali svi Crnogorci, crnogorski pisci, administracija crnogorske države... Sve do okupacije. Davno zapisa Lj.Nenadović, da smo nastavili zborit tijem jezikom, danas (prošlo je 150, a ne samo 100 godišta kako pisaše on), Crnogorci i Srbi ne bi se međuse razumijevali, trine jedne. Da Crnogorci nijesu (pre)naselili (napuštenu) Srbiju, pitanje je bismo li se i ovako razumjeli.
 
Ja rekoh juče da će proces davanja, za početak autonomije, prvoslavnoj crkvi u Crnoj Gori otpočeti za koju godinu. Izgleda da će proces krenuti brže nego što sam mislio:

Blic: Mitropolija u CG postaje arhiepiskopija da bi sačuvala imovinu​

Jedan od načina na koji bi Srpska pravoslavna crkva mogla da izbjegne probleme oko oduzimanja imovine i pritiske je veća autonomija Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, saznaje Blic iz Patrijaršije. Prema ovom rješenju, MPC bi imala status kao i Arhiepiskopija u Makedoniji: formirala bi se autonomna crkvena jedinica, na izvjestan način samostalna, ali sastavni dio SPC, koja bi bila prijavljena i registrovana na području Crne Gore.
Blic piše da je, prema saznanjima tog lista, SPC najavila ovo kao jedno od rješnja "poslije dugogodišnjih problema i pokušaja otimanja imovine srpske crkve" u Crnoj Gori.

Iz SPC dalje kažu da "pravoslavna crkva ne podliježe državnim principima organizacije i nijedna država ne može sebi da daje pravo da vrši niti organizaciju niti reogranizaciju crkve, odgovarajući na dio stranačkog programa DPS-a u kome se navodi da se zalažu za jednu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori.

Beogradski list komentariše da "po ko zna koji put, političari u Podgorici otvaraju pitanje srpske crkve. Najčešće se to do sada događalo pred izbore, kada se verbalnim napadima na SPC nastojala pokazati nacionalna svijest". Iz beogradske Patrijaršije poručuju da je ponašanje vlasti u Crnoj Gori protivno i evropskim principima odvojenosti crkve od države.

- Crna Gora pretenduje na učešće u EU i tamošnja vlast treba da shvati da ne može da se bavi ustrojstvom crkve. U Njemačkoj, Italiji, bilo gdje, tamošnja država se ne bavi unutrašnjom organizacijom bilo koje crkve - kažu u Patrijaršiji za Blic.

Komentarišući navode DPS u SPC dodaju da "postoji jedna pravoslavna crkva i njena mitropolija na ovim prostorima i kao takva je priznata u pravoslavnom svetu ali i kod drugih Crkava i tradicionalnih verskih zajednica".

- Postojanje i priznanje Crkve nije stvar država već vjersko pitanje. Ne mora svaka pravoslavna Crkva u svakoj državi da bude autokefalna, niti svaka nezavisna država da ima svoju crkvu - stav je SPC, piše Blic.

mitropolija je danas demantovala ovaj tekst i rekla da ce tuziti Blic

crkva u crnoj gori ostaje SRPSKA :super:
 
Ja ti fino rekoh da tako piše u kanonima:

Teritorijalni princip je osnovni za postojanje i osnivanje pomjesne Crkve (kanon 2. II vaseljenskog sabora) i kanonska osnova autokefalije i autonomije.

"Razređenje crkvenih oblasti neka slijedi razređenju državnom i građanskom" - 17. kanon IV Vaseljenskog sabora i 38. kanon Trulskog sabora - Nikodim Milaš, "Pravoslavno crkveno pravo", Zadar, 1890, str 289.

Tihi, iskreno ti preporučujem da odeš malo na tihovanje, okrepljuje dušu. Ali i mozak. :mrgreen:

ja tebi preporucujem da kupis povecu rezervu bensedina

trebace ti kada evropski sud u strazburu presudi da se sva oteta imovina u Crnoj Gori vrati SPC

onda ce SPC imati u posedu polovinu teritorije Crne Gore

zato uzmi jedan nepizdin :mrgreen:
 
S toga je logično da pravoslavni građani Crne Gore imaju svoju Crkvu, kako bi "slušali" na svojemu, crnogorskome jeziku. A, nama nijesu potrebiti nikakovi dokazi, tijem jezikom zborimo "od pamtivijeka". Tijem jezikom su i zborili i pisali svi Crnogorci, crnogorski pisci, administracija crnogorske države... Sve do okupacije. Davno zapisa Lj.Nenadović, da smo nastavili zborit tijem jezikom, danas (prošlo je 150, a ne samo 100 godišta kako pisaše on), Crnogorci i Srbi ne bi se međuse razumijevali, trine jedne. Da Crnogorci nijesu (pre)naselili (napuštenu) Srbiju, pitanje je bismo li se i ovako razumjeli.

crnogorski jezik ne postoji postoji samo srpski jezik

crnogorski jezik je izmisljotina nekih muslimana i srpskih otpadnika koji se vikaju kao crnogorci nacijom
 
Nema od toga ništa.Vi morate uvek imati na umu da ste isprdak Josipa Broza i Edvarda Kardelja i ponašati se u skladu s tom činjenicom.Samostalnu crkvu ,sve da to traži i Amfilohije i svi drugi popovi u Crnoj Gori,nećete dobiti.Srpska crkva ostaje ako ništa da vas što bi se reklo zaebavamo:D
Mi i ne očekujemo da ćemo bilo što dobit. Nijesmo navikli. Vazda smo se za svoje morali borit. I izborili smo se. Bitće to i ovoga puta.
 
Pa kanoni ne spominju jezičku organizaciju crkve, već da granice pomjesnih crkava odgovaraju državnim granicama. Od tog stava se polako odstupa poslije završetka WWI i revolucije u Rusiji.

Ovo nije tačno. Restauracija Srpske crkve godine 1557. nije imala nikakve veze sa objedinjavanjem svih hrišćanskih pravoslavnih vjernika u Osmanskom carstvu, već iz jezičkih potreba - pravoslavna pastva na teritoriji pod nadležništvom Pećke patrijaršije je govorila srpskim, a ne grčkim jezikom. Takođe, srpska Pravoslavna crkva je bila i podijeljena između Habsburške i Osmanske monarhije. Ili čak u vrijeme jelinizacije i fanariotskog grcizma, nije postojala neka odvojena pomjesna crkva za Austro-Ugarsku, već je uređenje bilo zasnovano na konkordatu koji je Austro-ugarska monarhija potpisala sa Vaseljenskom patrijaršijom 1880. godine (srpsko-pravoslavna ckrvena autonomija u Bosni i Hercegovini)..

Tada je od ruskih, ukrajinskih i bjeloruskih emigranata (pravoslavnih sveštenika i vjernika) formirano više samostalnih nepriznatih crkava na zapadu, koje su kasnije uklapane tako što im je davana autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije (zapad je tada bila isključivo njena kaonska jurisdikcija). Danas jezik jeste najvažniji osnov za autokefaliju ili autonomiju pojesne crkve, ali ne i jedini. Evo najveća crkva u Ukrajini je vezana za Moskovsku patrijaršiju i zove se: Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije. Treba uočiti da je upotrijebljen etnonim Ukrajinska - mada on može imati i ima u ovom slučaju i državno značenje, jer su pod jurisdikcijom te crkve i 17% etničkih Rusa u Ukrajini. Zanimljivo je da je u ovom nazivu izbjegnut pomen RPC, već se koristi njen drugi naziv - Moskovska patrijaršija.

Previdio si jednu stvar - postoji ukrajinski jezik. Ukrajinci pričaju ukrajinskim, a ne ruskim jezikom!

Što se tiče Moskovske patrijaršije, to je kanonski naziv Ruske pravoslavne crkve.

U Vaseljenskoj patrijaršiji, Pravoslavnoj crkvi u Grčkoj, Pravoslavnoj crkvi na Kipru i u čitavom nizu drugih pravoslavnih crkava službeni jezik je grčki, pa nema jedne pravoslavne crkve za vjernike koji govore na grčkom jeziku.

Ovdje se valjda šališ? Pa naravno da sam želio reći da autokefalija nastaje po principu jezika, ili da budem precizniji negrčkih jezika. To je upravo i bio rezultat nasljeđa misije Ćirila i Metodija, kako bi vjernici pravoslavni slušali službu na svom, domaćem jeziku, a ne na grčkom. Što se tiče drevne organizacije pomjesnih crkava, koje normalno drže službu isključivo na grčkom jeziku, imaj na umu da je Crkva na Kipru dobila autokefalnost u V stoljeću.

Da se na časak vratim na ono što si prije naveo, opet, kao što vidiš sa primjerom četiri drevne Patrijaršije, granice ne odgovaraju političkim. Čak ni Grčka crkva ne odgovara granicama Grčke republike. Da se razumijemo, grčki jezik kao jezik pravoslavlja se mora razdvojiti od ovog pitanje, jer su u ovom slučaju u pitanju istorijske teritorije, a to opet nadlaže nepromjenjivost situacije, te ostanak sadašnjeg kanonskog stanja pravoslavlja u Crnoj Gori. Najveći dio Grčke je pod Grčkom crkvom, dok je ostatak pod Vaseljenskom patrijaršijom, a na Kritu postoji autonomna Kritska crkva podređena Vaseljenskoj patrijaršiji. Dodajmu tu još i monašku republiku na Svetoj Gori!

Pojedine crkve imaju i po više službenih jezika - tako da ne vidim da u Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori službeni budu staroslovenski, srpski i crnogorski.

Izuzev naravno istorijskog i sadašnjeg jezika (kod slovenskih naroda, staroslovenskog i konkretnog slovenskog jezika, kod Albanaca grčkog i albanskog...), što je sasvim normalno (kao što je u Rimokatoličkoj crkvi zvanični i latinski jezik), koji je slučaj da pomjesna pravoslavna crkva ima više od jednog službenog jezika?

Mada u suštini ovo je pitanje i nepotrebno - može što se mene tiče biti srpski - pa on je isti kao i crnogorski, to je isti jezik. Postoje dva slova više i često se koriste sglasovi "đ" i "ć" umjesto "dj" i "tj" - pa i Srbi u Crnoj Gori (pa i šire) koriste ove glasove u svakodnevnom govoru. A u crnogorskom jeziku dozvoljena je upotreba dubleta, pa je identičan kao i srpski jezik ijekavskog izgovora (prvilno je i ćerati i tjerati). Nemam ništa protiv: neka se država ne miješa crkvi kako će imenovati taj zajednički jezik Srba i Crnogoraca, ali neka se ni crkva ne miješa državi kao će ga ona imenovati.

U slučaju da se pokaže da većina pravoslavnih vjernika smatra da govori crnogorskim, a ne srpskim jezikom (recimo, na popisu stanovništva), onda bi trebalo oformiti autonomnu 'Crnogorska pravoslavna crkva - Srpska crkva' kao autonomnu crkvu podređenu pomjesnoj autokefalnoj SPC (koja bi imala crkvenoslovenski, srpski i crnogorski kao zvanične jezike). S tim što bi SPC trebalo da ima direktniju nadležnost u srpskim krajevima, kao npr. recimo u Boki kotorskoj, koja ne bi bila sastavni dio CPC u punom smislu. Međutim, većina ljudi smatra da im je jezik srpski, tako da do tada - ništa.
 
Ovo nije tačno. Restauracija Srpske crkve godine 1557. nije imala nikakve veze sa objedinjavanjem svih hrišćanskih pravoslavnih vjernika u Osmanskom carstvu, već iz jezičkih potreba - pravoslavna pastva na teritoriji pod nadležništvom Pećke patrijaršije je govorila srpskim, a ne grčkim jezikom. Takođe, srpska Pravoslavna crkva je bila i podijeljena između Habsburške i Osmanske monarhije. Ili čak u vrijeme jelinizacije i fanariotskog grcizma, nije postojala neka odvojena pomjesna crkva za Austro-Ugarsku, već je uređenje bilo zasnovano na konkordatu koji je Austro-ugarska monarhija potpisala sa Vaseljenskom patrijaršijom 1880. godine (srpsko-pravoslavna ckrvena autonomija u Bosni i Hercegovini)..

Previdio si jednu stvar - postoji ukrajinski jezik. Ukrajinci pričaju ukrajinskim, a ne ruskim jezikom!

Što se tiče Moskovske patrijaršije, to je kanonski naziv Ruske pravoslavne crkve.

Ovdje se valjda šališ? Pa naravno da sam želio reći da autokefalija nastaje po principu jezika, ili da budem precizniji negrčkih jezika. To je upravo i bio rezultat nasljeđa misije Ćirila i Metodija, kako bi vjernici pravoslavni slušali službu na svom, domaćem jeziku, a ne na grčkom. Što se tiče drevne organizacije pomjesnih crkava, koje normalno drže službu isključivo na grčkom jeziku, imaj na umu da je Crkva na Kipru dobila autokefalnost u V stoljeću.

Da se na časak vratim na ono što si prije naveo, opet, kao što vidiš sa primjerom četiri drevne Patrijaršije, granice ne odgovaraju političkim. Čak ni Grčka crkva ne odgovara granicama Grčke republike. Da se razumijemo, grčki jezik kao jezik pravoslavlja se mora razdvojiti od ovog pitanje, jer su u ovom slučaju u pitanju istorijske teritorije, a to opet nadlaže nepromjenjivost situacije, te ostanak sadašnjeg kanonskog stanja pravoslavlja u Crnoj Gori. Najveći dio Grčke je pod Grčkom crkvom, dok je ostatak pod Vaseljenskom patrijaršijom, a na Kritu postoji autonomna Kritska crkva podređena Vaseljenskoj patrijaršiji. Dodajmu tu još i monašku republiku na Svetoj Gori!

Izuzev naravno istorijskog i sadašnjeg jezika (kod slovenskih naroda, staroslovenskog i konkretnog slovenskog jezika, kod Albanaca grčkog i albanskog...), što je sasvim normalno (kao što je u Rimokatoličkoj crkvi zvanični i latinski jezik), koji je slučaj da pomjesna pravoslavna crkva ima više od jednog službenog jezika?

U slučaju da se pokaže da većina pravoslavnih vjernika smatra da govori crnogorskim, a ne srpskim jezikom (recimo, na popisu stanovništva), onda bi trebalo oformiti autonomnu 'Crnogorska pravoslavna crkva - Srpska crkva' kao autonomnu crkvu podređenu pomjesnoj autokefalnoj SPC (koja bi imala crkvenoslovenski, srpski i crnogorski kao zvanične jezike). S tim što bi SPC trebalo da ima direktniju nadležnost u srpskim krajevima, kao npr. recimo u Boki kotorskoj, koja ne bi bila sastavni dio CPC u punom smislu. Međutim, većina ljudi smatra da im je jezik srpski, tako da do tada - ništa.

Da se razumijemo, restauracija Srpske crkve pod Osmanlijama nije nastala zbog jezičkih potreba prema srpskom narodu, već je nastala zbog političkih potreba samog Osmanskog carstva. Bilo je potrebno učiniti srpski narod lojalnim novom carstvu, i to je urađeno preko crkve. Ne zaboravi da je jurisdikcija Pećke patrijaršije imala jurisdikciju i nad djelom pravoslavaca koji su govorili bugarskim i rumunskim jezikom. A kada ta patrijaršija više nije mogla da sluši svrsi koje joj je Osmansko carstvo bilo namjenilo, ona je ukinuta, i svi su pravoslavci objedinjeni u jednu crkvu na teritoriju tog Carstva.
U Austro-Ugarskoj je postojala parvoslavna crkva za austrijski dio carstva - Bukovičko-dalmatinska mitropolija (ili Černovičko-dalmatinska) i pravoslavna crkva za ugarski dio carstva - Karlovačka mitropolija. Ove crkve su obuhvatale pripadnike više naroda koji su govorili različitim jezicima. BiH je ostala dio Vaseljenske patrijaršije jer do 1908. BiH formalno-pravno ostaje dio Osmanskog carstva.

Previdio si i ti jednu stvar - postoji crnogorski jezik, pa on je službeni jezik u državi Crnoj Gori. Upravo o tome i pričam - zvanični jezici autonomne Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije su i ukrajinski i ruski, jer je njena jurisdikcija na cijeloj teritoriji države Ukrajine - ona nije cjepkana (kako ti predlažeš za teritoriju Crne Gore) tako da područje đe se govori ruski (na istoku i Krimu) bude integralni dio RPC, a tamo đe se govori ukrajinski da bude dio autonomne UPC MP.

Ti si rekao da je jezik osnovni faktor davanja autokefalije i autonomije - ja sam ti rekao da postoji čitav niz autokefalnih i autonomnih pravoslavnih crkava đe i crkva i vjernici koriste grčki jezik. Pa sve te crkve nisu objedinjene u jednu. Tačno je da su to istorijske teritorije - a Crna Gora nije istorijska teritorija? Nemoj mi reći da je Kipar istorijski bio više država pa ima razlog za svoju autokefalnu crkvu od Crne Gore. I na teritoriji Crne Gore nikad nije postojala autokefalna crkva koja je djelovala na njenom području?

Već sam ti naveo primjer Ukrajine đe tamošnja crkva upotrebljava 3 jezika, isto je i u Bjelorusiji i u Moldaviji, kao i u Estoniji i Letoniji. Antiohijska, Jerusalimska i čini mi se i Aleksandrijska crkva koristi grčki i arapski kao službene jezike. Pravoslavna crkva Americi koristi ruski i engleski. Ona u Albaniji albanski i grčki. Pravoslavna crkva Čeških zemalja i Slovačke koristi češki i slovački. Autonomna Kitajska kineski i ruski, autonomna Japanska japanski i ruski. Što se Crne Gore tiče logično bi bilo da su u slušbenoj upotrebi 3 jezika, ali sam rekao da nemam ništa protiv i da budu dva - samo neka Pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobije autokefalnost (za početak može i autonomiju).
 
nedelja 22.05.2011 | 20:39 Amfilohije: Ko sme da razara crkvu?

Izvor: Tanjug
Budva -- Mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije poručio je da je posao “glavara” u Crnoj Gori nije da se bave uređenjem pravoslavne crkve koja tu postoji vekovima.
8507383234db3353790525449022084_368x283.jpg

Mitropolit Amfilohije (FoNet)​

Prema Amfilohiju, državni zvaničnici bi trablo da se bave siromaštvom, korupcijom, kriminalom i otimačinom.


Amfilohije je, nakon osveštavanja obnovljene crkve Svetog Nikole, u selu Glavati u Donjem Grblju, kazao da je to veliko bezumlje, i da se tako nešto nikada nije događalo u Crnoj Gori.


"Jedan od naših glavara (Ranko Krivokapić), juče na Lovćenu, kod Petra Drugog Petrovića Njegoša, reče - vratićemo mi imovinu Mitropolije i Manastir na Cetinju”, rekao je mitropolit i zapitao: “Kome će oni to vratiti?“.

Amfilohije smatra da takve priče ne bi smele da se čuju u jednoj pravnoj državi, iz usta ljudi koji su na čelu najviših zakonodavnih ustanova, i podsetio da je crkva u Crnoj Gori odvojena od države i država od crkve.

"Otkuda i ko to smatra da ima pravo da iznutra razara crkvu i da uređuje poredak te crkve“,
dodao je on.

Amfilohije je naglasio da crkva ima svoje zakone i vekovno ustrojstvo, i da samo ona može menjati svoj poredak i stvarati svoje nove eparhije.

"Jer, države dolaze i prolaze, a granice crkve su bezgranične. Crkva božija nema granica, pa je i naša pomesna srpska crkva danas raširena na svih pet kontinenata“, dodao je mitropolit crnogorsko primorski.


Njihov posao je da se bave siromaštvom, korupcijom, pljačkom i otimačinom kojih je, kako je naveo, mnogo u Crnoj Gori.

"Te bolesti treba lečiti, treba popraviti ekonomsko stanje koje je razarajuće i koje je dovelo do ekonomske propasti. To je posao onih na vlasti u Crnoj Gori, a neka crkvu Božiju ostave da radi svoj posao“, poručio je on.



*****************************************************************************
igra11.gif
 
S toga je logično da pravoslavni građani Crne Gore imaju svoju Crkvu, kako bi "slušali" na svojemu, crnogorskome jeziku. A, nama nijesu potrebiti nikakovi dokazi, tijem jezikom zborimo "od pamtivijeka". Tijem jezikom su i zborili i pisali svi Crnogorci, crnogorski pisci, administracija crnogorske države... Sve do okupacije. Davno zapisa Lj.Nenadović, da smo nastavili zborit tijem jezikom, danas (prošlo je 150, a ne samo 100 godišta kako pisaše on), Crnogorci i Srbi ne bi se međuse razumijevali, trine jedne. Da Crnogorci nijesu (pre)naselili (napuštenu) Srbiju, pitanje je bismo li se i ovako razumjeli.

Kako to zborite od pamtivjeka; i sam ne govoriš istim jezikom koji se priča u Crnoj Gori (tačnopis, povijest,...) te stoga, ti ovdje ni ne pišeš crnogorskim jezikom. Uostalom, i sam si za sebe napisao da nisi Crnogorac...
 
Da se razumijemo, restauracija Srpske crkve pod Osmanlijama nije nastala zbog jezičkih potreba prema srpskom narodu, već je nastala zbog političkih potreba samog Osmanskog carstva. Bilo je potrebno učiniti srpski narod lojalnim novom carstvu, i to je urađeno preko crkve.

Da, ali što je tu poenta -> srpski narod = govornici srpskoga jezika (barem u toj istorijskoj retrospektivi). Mnogobrojni faktori su tu - političke i pragmatične potrebe Osmanskog carstva, lični rodoljubivi sentimenti poturčenoga Bajice Sokolovića, ali Pećka patrijaršija je zadobila natrag nadležnost nad svim srpskim zemljama, kako bi mogla da se osigura da Srbi čuju svetu riječ na svom, narodnom jeziku; to jeste osnov.

Ne zaboravi da je jurisdikcija Pećke patrijaršije imala jurisdikciju i nad djelom pravoslavaca koji su govorili bugarskim i rumunskim jezikom.

Ne bih se složio. Kao prvo, razumijem spornu tačku, koju bi trebalo da predstavljaju samokovska i ćustendilska eparhija, a čije pravoslavce bugarski stručnjaci prisvajaju za Bugare, ili šire, čak i u crnogorskoj (skopljanskoj) ili tetovskoj episkopiji - a maksimalističke bugarske nacionalističke pretenzije su obuhvatale i oblasti kao što su recimo Vranje i Niš - ovo je već pitanje drugačijeg sporenja. Etnička granica između srodnog srpskog i bugarskog naroda u istoriji nikada nije bila povučena konačno prije jugoslovenskih komunista, stoga ne smatram opravdanim da je moguće tako nešto reći, makar i za samokovsku episkopiju, koja je danas u Bugarskoj crkvi.

Što se tiče rumunskog jezika, opet, te banatske oblasti su masovno bile naseljene Srbima (koji su ustanak i digli 1594. godine), Temišvar je bio jedno vrijeme i gotovo čisto srpski grad. Karlovačka mitropolija je vrlo lako pristala na izdvajanje vlaških eparhija, kada je došlo vrijeme za vjersku emancipaciju Vlaha/Rumuna, koji su crkveno uglavnom bili 'slovenski', te su 1864. godine dobili i svoju Sibinjsku mitropoliju. Opet, ništa od ovoga nema veze sa političkim uslovima, već sa praksom i jezičkim potrebama naroda - iz istih potreba su sve separatisane eparhije težile ujedinjenju sa istojezičnim eparhijama; Crkva u Crnoj Gori je sve do negdje samog kraja XX stoljeća svesrdno radila na objedinjavanju i očuvavanju Srpske crkve (a čim je nestao faktor Nikola, početkom XXI st. je u tom smjeru i ostala).

A kada ta patrijaršija više nije mogla da sluši svrsi koje joj je Osmansko carstvo bilo namjenilo, ona je ukinuta, i svi su pravoslavci objedinjeni u jednu crkvu na teritoriju tog Carstva.
U Austro-Ugarskoj je postojala parvoslavna crkva za austrijski dio carstva - Bukovičko-dalmatinska mitropolija (ili Černovičko-dalmatinska) i pravoslavna crkva za ugarski dio carstva - Karlovačka mitropolija. Ove crkve su obuhvatale pripadnike više naroda koji su govorili različitim jezicima. BiH je ostala dio Vaseljenske patrijaršije jer do 1908. BiH formalno-pravno ostaje dio Osmanskog carstva.

...a nije bilo Austro-ugarske pravoslavne crkve. ;)

Previdio si i ti jednu stvar - postoji crnogorski jezik, pa on je službeni jezik u državi Crnoj Gori. Upravo o tome i pričam - zvanični jezici autonomne Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije su i ukrajinski i ruski, jer je njena jurisdikcija na cijeloj teritoriji države Ukrajine - ona nije cjepkana (kako ti predlažeš za teritoriju Crne Gore) tako da područje đe se govori ruski (na istoku i Krimu) bude integralni dio RPC, a tamo đe se govori ukrajinski da bude dio autonomne UPC MP.

Pročitaj ponovo, nisam predložio cijepanje, ali mislim da je prirodno, opet, iz jezičkih razloga, da pod SPC budu srpski jezički krajevi kao npr. Herceg-Novi. Jedno bi bilo osnivanje vikarijata, kao recimo npr. Skadarski vikarijat SPC u Albaniji - no ako je CPC već autonomna u okviru SPC, onda nema smisla osnivati vikarijate, stoga sam ja to spomenuo.

Ali ti sada opet jednu stvar previđaš. Crnogorski jezik možda stoji u ustavu Crne Gore, kao što stoji i u ustavu Valensije da je njen službeni jezik valensijanski, a ne katalonski, ali to je striktno politička stvar, a ne lingvistička. Spor u Crnoj Gori jeste spor oko imenovanja jezika, a ne između dva različita jezika, što ukrajinski i ruski jesu - osobe koje se na popisu stanovništva izjašnjavaju, izjašnjuju se kojim jezikom govore, a pod ruskim i ukrajinskim podrazumijevajući dva različita jezika, a ne jedan te isti! Crnogorskoga jezika u ukrajinskom smislu - nema!

Ti si rekao da je jezik osnovni faktor davanja autokefalije i autonomije - ja sam ti rekao da postoji čitav niz autokefalnih i autonomnih pravoslavnih crkava đe i crkva i vjernici koriste grčki jezik. Pa sve te crkve nisu objedinjene u jednu. Tačno je da su to istorijske teritorije - a Crna Gora nije istorijska teritorija? Nemoj mi reći da je Kipar istorijski bio više država pa ima razlog za svoju autokefalnu crkvu od Crne Gore.

Ponavljam, hijerarhijske podjele o kojima pričaš su drevne. Pa koji je smisao Ćirilometodijevaca, nego da mi možemo razumjeti, na našim jezicima, božju službu? U suprotnom, svi bismo mi, trebalo bi biti, pod Vaseljenskom patrijaršijom i možemo čuti svetu službu samo na grčkom jeziku, i imati u kućama samo biblije na grčkom! Kada kažem istorijska, mislim na originalne pomjesne tvorevine koje su nastale u doba misije i hristijanizacije, te prije crkvenoga istočno-zapadnoga raskola!

Autokefalnost Kiparske pravoslavne crkve, naravno, opet idući uz tezu svega ovoga što do sada pričam, nema ama baš nikakve veze sa nezavisnošću države Kipar. To je jedan sasvim drugačiji spor; Kipar je pokrstio sveti apostol Pavle lično, na Kipru su bile pronađene (od strane lokalnoga eparha) mošti Svetog Varnave, a među objektima je bilo čak i jevanđelje po Mateju. Pravoslavna crkva na Kipru je zadobila status koji ima još na Trećem vaseljenskom saboru i spada u drevne crkve, kao i sve četiri apostolske Patrijaršije!

I na teritoriji Crne Gore nikad nije postojala autokefalna crkva koja je djelovala na njenom području?

Djelovale su, rimska episkopija, vaseljenska patrijaršija i srpska. Druge neke nije bilo.

Već sam ti naveo primjer Ukrajine đe tamošnja crkva upotrebljava 3 jezika, isto je i u Bjelorusiji i u Moldaviji, kao i u Estoniji i Letoniji. Antiohijska, Jerusalimska i čini mi se i Aleksandrijska crkva koristi grčki i arapski kao službene jezike. Pravoslavna crkva Americi koristi ruski i engleski. Ona u Albaniji albanski i grčki. Pravoslavna crkva Čeških zemalja i Slovačke koristi češki i slovački. Autonomna Kitajska kineski i ruski, autonomna Japanska japanski i ruski. Što se Crne Gore tiče logično bi bilo da su u slušbenoj upotrebi 3 jezika, ali sam rekao da nemam ništa protiv i da budu dva - samo neka Pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobije autokefalnost (za početak može i autonomiju).

Bjelorusiji? Ali, pravoslavni hrišćani u Bjelorusiji jednostavno potpadaju pod nadležnost Ruske pravoslavne crkve...koja ima samo crkvenoslovenski i ruski jezik, a ne i bjeloruski.
 

Back
Top