Đorđe Janković — lopata, san i pad

Ma kakvo hrvatstvo bre, to tada nije postojalo. U vreme Šubića nije se znalo za hrvatsku kraljevinu, nije bilo Porfirogenita.
To što su živeli u Hrvatskoj ne čini ih nacionalno Hrvatima, jer onda bi postojali nacionalni Humljani, Bosanci, Rašani, Dukljani itd....
Па оне списе из 14. века. Ретроспектива владавине Звонимира државно уређење , башчанска плоча и тако даље....
Чак су исфалификовали и унели у рад ове Которске повеље.
 
Па зато што ти цитираш.
Мсм зашто-зато квиз.

Ja sam onom Živoradu ili tako nešto beše replicirao da je Jankovićeva izjava neutemeljena u stvarnosti; nisam te citirao nigde. Ti si počeo nešto zapravo da mene citiraš i posle nekih tri notifikacija otišao sam da vidim šta koji klinac se sad to opet dešava i primetio sam da sad opet nešto hoćeš i tražiš od mene, a onda kad sam ti rekao da prestaneš više, opet si povilenio.
 
Ja sam onom Živoradu ili tako nešto beše replicirao da je Jankovićeva izjava neutemeljena u stvarnosti; nisam te citirao nigde. Ti si počeo nešto zapravo da mene citiraš i posle nekih tri notifikacija otišao sam da vidim šta koji klinac se sad to opet dešava i primetio sam da sad opet nešto hoćeš i tražiš od mene, a onda kad sam ti rekao da prestaneš više, opet si povilenio.
Nisam ja tako nešto, nego sam pravi pravcati Živorad (II). Da je više živorada, druge bi se pesme pevale. Neko su se i svet i istorijska nauka razživoradili.
 
Da osvežimo naukom ove stranice zatrovane pseudo istorijim.

Dr Djordje Jankovic


Обично се заступа и стално понавља став да су Илири током римске окупације били романизовани до 4. столећа, тојест да су остали без свог језика и културе, тако данаводно досељени Словени освајају на Балканском полуострву области романског, односно латинског језика, и тотек при крају 6. и у 7. столећу. То није тачно, наравно (Дж.Янкович 2012). Околност да нема илирских (или трачких)натписа не значи ништа, јер Илири, тојест Словени, таданису имали своје писмо (другачије је било под турскомокупацијом). Уколико пратимо археолошке податке, видимо да се превласт римске културе своди (осим државе сасвојим апаратом и технологијом), на уметност, виши стандард (градови са зиданим становима, водоснабдевање, путеви, потрошна роба), затим на искоришћавање природнихбогатстава и развијеној технологији. Али домаће илирскостановништво је сачувало остале особености своје културе(занати, ношња, исхрана, обичаји, друштвени односи, свакодневни живот), не само на селу, већ и у малим градовима – муниципијумима. Та се култура не само одбранила одримске већ ју је чак и надвладала, јер је наступило добаилирских царева (а не галских, германских, египатскихили грчких)
Али у унутрашњости Далмације, од слива Дрине до КнинскеКрајине, по правилу је коришћена домородачка кухињска грнчарија, а на селује и стона била домаће израде (сл. 26). Због начина израде она веома личи напреисторијску илирску грнчарију, што је навело неке археологе на погрешнодатовање и тумачење. Недавно је у Скеланима, на левој обали Дрине код БајинеБаште, откривена таква грнчарија из прве половине 4. столећа, у раскошнојзгради украшеној мозаицима и живописом. На десној обали Дрине код Вишеграда, у Кршћу, нађена је слична грнчарија у зградама страдалим негде предкрај 4. столећа. Слична грнчарија је нађена и више Уздоља код Книна, где североватно налазило сеоско насеље са каменим или дрвеним кућама. Ова грнчарија са једне стране наставља предримске грнчарске традиције (лонци без врата), сродне неким сувременим словенским културама, а са друге стране подражава римске облике, као што су поклопци за лонце (Уздоље, Кршће). Из овихпримера се види да је у Далмацији опстало потпуно нероманизовано предримско становништво.35 Ни неки представници илирског племства нису били романизовани, јер њихови укућани користе домородачку грнчарију, као у Скеланима. А за неке од те властеле имамо доказе, као у Панику, да су у трећем столећубили хришћани. Из такве средине су потекли поједини римски цареви.
 
Pa pogledaj objave sa početka ove teme, kako sam je i otvorio. :D Tvrdio je da su pripadnici kultura Starčev, Vinče i Lepenskog Vira bili etnički Sloveni.

On je nešto najbliže (jedino?) novoromantičaru univerzitetskog kalibra. On nije iznosio svoje stavove javno, u naučnim radovima, ali ovako privatno jeste. Npr. na ispitu kada priča o arheologiji Ilira, studentu će usputno reći da su sve to naški. Teza o ranijoj seobi u IV stoleću nije bila toliko nekakva oformljena teza zasnovna na čvršćim činjenicma, koliko njegov pokušaj da se malo po malo guraju stvari u, kako da se izrazim, deretićevskom smeru. Suština te hipoteze nije bila u tome da se ona učvrsti, koliko da se neke granice, po pitanju guranja srpske istorije dublje u prošlost, malčice pomere. I onda ako uspe njihovo pomeranje, išlo bi se na guranje do sledeće tačke, mic po mic.

Njegov gubitak posla na fakultetu malčice je tu ubrzao stvari tj. otvorio prostor za slobodnije izražavanje po pitanju, kako da se izrazim, jeretičkih tvrdnji, a nadolazeća bolest samo je drastično ubrzala, nažalost dovela i do potpuno nekoherentne slike jer je ostavila nedoslednog čoveka koji naizgled brzopleto menja stavove i iznosi epohalne zaključke, a svoje ideje, koje je sumirao u toj knjizi o Crkvi i predanju, stigao je sažeti ali nažalost ne i uklopiti baš u formu naučnog rada. Mislim, da se razumemo, ta knjiga je prepuna, posebno u prvom delu (koje su s razlogom na Rastu cenzurisali u elektronskom izdanju, ostavljajući samo drugu polovinu i šire dostupno knjige besplatno na internetu) ono baš pravog fantaziranja bez neke realne osnove. To se najbolje možda može videti po primeru tobožnje karte iz vremena vlade kralja Mihaila Vojislavljevića iz druge polovine XI stoleća, iznad.

Svi stavovi onoga što zovemo Srpskom autohtonističkom školom mogu se nazreti (to je i meni promaklo, pa sam ranije imao dosta drugačije mišljenje o njemu) ponekad i makar između redova. Npr. čak i vezano za Etrurce, kojima se inače gotovo nikada nije bavio niti pominjao:

Језгро предања Далмације налази се између Зете и Крке, Конавала – Никшића и Ливна. То је оно подручје где је деловао Апостол Павле, где је Црква била најчвршћа, одакле се изгледа ширило ложење бадњака. Ту се на мраморима најчешће ликовно приказују две врсте порука, често на једном истом споменику. Покојник се приказује како предводи коло, понекад са својим умрлим дететом, или на коњу, у некој сцени, па и на јелену или како га светитељ води. Ту је реч о вези живих и умрлих, прецима и потомству кроз које се наставља живот. Неопходан обред је тризна, окупљање породице (заједнице) уз гозбу, а играно коло је као неки појас којим се покојни облачи пре изласка пред Бога. Ово предање може се повезати са надгробним споменицима древних Илира и Етрураца, а настанак му треба тражити можда негде на смени Енеолита и Бронзаног доба, пре најмање 3500 година.

Etruraca. Na jednom drugom mestu pominje zaveru oko stećaka da je tu kako se ne bi istraživali i poredili obredni običaji Srba i Etruraca. Vrlo kratko, ali se obrisi naziru jasno.

Janković bi trebalo da bude polazna tačka svim alternativcima, jer je on, kako da se izrazim, gotovo izolovana tačka zdravog razuma u čitavoj novoromantičarskoj zajednici. Razlika između njega i apsolutno svih ostalih je nebo i zemlja; niko mu doslovno ne može biti ni konkurencija, od Deretića i Olge do Šarića i Mitića. U tom smislu, on je akademik, tata-mata za sve njih; ne ispadaju ni kao otroci. Otprilike, slično kao i razlika između tebe i svih pristalica autohtonističkih interpretacija koji su ikada bili prisutni na forumu (od dvukeljica i Ahila do Srebrene i Mrkalja). :lol: S tim što bih ti ja dao u jednom aspektu jedan značajni plus u odnosu na Jankovića (pored, naravno, nekih očiglednih minusa) to što si vrlo nedvosmisleno daleko nepristrasniji od njega i manje u oblacima. Do te mere da se, zapravo, ne može uopšte ni reći da si novoromantičar, tako da je sa tog aspekta i komparacija nekorektna.
Бојим се да израз "јеретичке тврдње" не користиш на адекватан начин.
 
Jedan od prvih kritičara Đorđa Jankovića bio je čuveni arheolog Dragoslav Srejović (1931-1996), poznat po istraživanjima u Lepenskom viru i Gamzigradu. U intervjuu za Vreme 8. avgusta 1994. godine, Srejović reče sledeće:

Srbiji su izgleda potrebnije neke druge,"satelitske" istine, a ne da afirmiše ovakve vrednosti?
To se apsolutno jasno vidi. Ni jedna stvar koja nije ispolitizovana ne može da naiđe na pravu podršku. Danas se ulažu sredstva i novci, a u tome učestvuju i televizija, i štampa, i javnost ustvari koje su potpune neistine i falsifikati. Čak se to i favorizuje. Izmišlja se srpska praistorija (od toga hoće da naprave istoriju), ljudi o kojekakvim beznačajnim arheološkim nalazištima izjavljuju da su najstariji narod na svetu, i da ne znače to što ne znače. Ali, ako je to uz dlaku jednog političkog programa, ili ideologije, onda sve može da prođe, i takvim inicijativama se poklanja ogromna pažnja. No, vreme sve stavlja na svoje mesto.​
Ono što ne stavlja jeste da brezbroj neupućenih, onih koji su čista srca, i koji ne mogu zamisliti da postoji paranauka, da se na planu nauke i kulture, lažnim podacima i nečastivim sredstvima, može zgrtati novac ili karijera, može biti zavedeno takvim lažima. Ito suneprocenjive štete koje se ne mogu meriti ni novcem, ni bilo čim.​
Umesto da se trudimo da se naš čovek oseća zaista superiorno znajući velike stvari koje su stvorene na teritoriji Srbije, velika ostvarenja duha različitih populacija i naroda, i da to bude ponos i nada građana Srbije, nekome je potrebno da našu nadu gradi na obmanama i da nas zaluđuju neistinama.​
U poslednje vreme od nekih vaših kolega može se javno čuti da su Srbi ovde od početka nove ere, kao i da ih u daljim otkrićima onemogućava zapostavljenost slovenske arheologije.
Svoje mišljenje o Srbima, kao najstarijem narodu, odavno sam rekao. A to da li je slovenska arheologija zapostavljena ili ne, već je drugo pitanje. Ona nije zapostavljena ni namerno, niti iz političkih ili drugih razloga. Zašto je zapostavljena ako ima dobrih stručnjaka, vrsnih ljudi koji to rade? Ko njima smeta da dobro i na pravi način rade nacionalnu arheologiju? Sasvim je drugo pitanje koliko je arheologija uopšte zapostavljena, ili nije zapostavljena.​
U svakoj arheologiji u jednom vremenu je težište istraživanja u jednoj oblasti, u drugo vreme na drugoj. Smatram da i u oblasti srednjovekovnih istraživanja imamo izvrsne stručnjake i prave naučnike koji predstavljaju ponos naše arheologije. Ali, moramo u srednjovekovnoj arheologiji, kao i u antičkoj i praistorijskoj, još dosta problema da rešavamo. Prema tome, igranje na tu kartu kako je srednjovekovna arheologija zapostavljena, može biti samo igranje na kartu da svi treba da se borimo da arheologija dobije visoko mesto u društvu, jer je to antropološka nauka i danas veoma aktuelan. A ne da se, na silu, traže Srbi i Sloveni tamo gde ih nema, ili da se lični neuspesi i porazi opravdavaju organizovanom spregom nekih sila koje sprečavaju da se jedna arheologija razvija.​
Koliko znam, na Univerzitetu još od 50. i neke godine imamo katedru za slovensku arheologiju, mnogo đaka danas su sposobni arheolozi i u onoj meri u kojoj radi antičar ili praistoričar, iste mogućnosti ima i stručnjak za srednjovekovnu arheologiju.​
Da li sada treba, po nečijem mišljenju iz političkih razloga naročito ulagati u nacionalnu arheologiju? I o tome bi se moglo razgovarati, u pozitivnom smislu. Ali, ne da se ulaže da bi se stvarale izmišljotine o srpskom narodu i kulturi, nego da ulažemo u to da što bolje istražimo sigurne spomenike naše srednjovekovne prošlosti, da na ozbiljan i pravi način pristupimo problemu iseljavanja Srba i Slovena, jer to isto muči i ostale slovenske narode, kao i germanske i romanske. Lično sam za to da se više investira, na pravi način, u nacionalnu arheologiju, jer bih voleo da znam više o prošlosti naroda kome pripadam. Ali, podvlačim, to ne može biti cena nikakvih špekulacija, i onoga što se krije iza takvih žalopojki o propasti slovenske arheologije iza insinuacija da je neko sprečava.​
Ta nemoć, koju pojedinci zagovaraju, podrazumeva ličnu nemoć i netalentovanost, i plašim se da ona ide za jednom paranoičnom pojavom, koja ne bi orala da zabrinjava sve dok ne uđe u ozbiljnu nauku, na Univerzitet, i dok je stručnjaci ne proklamuju. Ne zabrinjavaju m eknjige raznih slikara i amatera, koji pišu da su Srbi najstariji narod, ili šta im padne na pamet, ali je strašna stvar ako se naučnik pridruži takvom bezumnom i nekontrolisanom ponašanju. To je onda za najveću osudu.​

DragoSe.jpg


Srejović јe tvrdio da se iza žalopojki o zapostavljenosti slovenske srednjovekoven arheologije kriju lična nemoć i netalentovanost, lični neuspesi i porazi uz paranoju, čiji je cilj da se od praistorije izmisli Srbima lažna istorija tražeći Srbe i Slovene tamo gde ih nema, a sve sa ciljem stvaranja nade obmanama i trovanje naroda neistinama.

Po svedočenjima antropologa Marka Živkovića, Srejović je smatrao da je Janković neprofesionalno istupao i bio donekle šokiran, jer je takve postupke nazivao „bezumnim“ i „nekontrolisanim“.

Srejovic1.png
Srejovic2.png


Srejovića nisu brinule khnkive slikara i kojekakvih amatera (očigledno je da je mislio na Milića od Mačve) već kada se ideji o Srbima narodu najstarijem priključuju i neki naučnici. To treba, govorio je, najoštrije osuditi (Živković ceni da je imao upravo Jankovića na umu tu pre svega).
 
Poslednja izmena:
Srejović i ostala velka imena su dobro znali kritikovati ali kad treba raditi na novim otkrivanjima o srpskom narodu od doseljavanje pa nadalje što manje talasanja u duhu KPJ.
Nisu smeli ni progovoriti o hrvatskom prisvajanju Višeslavove krstionice i mnogim drugim.
Da se samo deo para koliko je dato za Viminacijum ili Gamzigrad dobio i za istraživanja o srpskim naseobinama širom Jugoslavija i Balkana ne bi svaka šuša iz Bosne ili Hrvatske sve prisvajala
 
Poslednja izmena:
Srejović i ostala velka imena su dobro znali kritikovati ali kad treba raditi na novim otkrivanjima o srpskom narodu od doseljavanje pa nadalje što manje talasanja u duhu KPJ.
Nisu smeli ni progovoriti o hrvatskom prisvajanju Višeslavove krstionice i mnogim drugim.
Da se samo deo para koliko je dato za Viminacijum ili Gamzigrad dobio i za istraživanja o srpskim naseobinama širom Jugoslavija i Balkana ne bi svaka šuša iz Bosne ili Hrvatske sve prisvajala


Срејовић се бавио праисторијом. Средњи вијек није поље његовог дјеловања. А како у праисторији нема српског народа, нема ни шта да се напише.

О томе што ти желиш причали су и писали други. Најгласнији је тренутно Магко Алексић.

Шта требају , по теби, научници да раде осим да пишу? Да ли треба да провале у музеј у Загребу и донесу крстионицу из Загреба или шта?

 
Poslednja izmena:
Da si pažljivije pročitao video bi da sam pisao o onim koji su za vreme SFRJ znali kritikovati one koji probaju nešto raditi a sami na tome nisu radili ili nisu smeli.
Krstionicu sam spomenuo kao primer nezainteresovanosti ili straha da se nešto nacionalno ističe.
Sad je za dosta stvari kasno jer je mnoga nalazišta ostalo van Srbije i uništava se ako se ne može nekako iskoristiti da se prikaže kao nešto što pripada npr Hrvatima.
U Samoj Srbiji je mnogo toga prekopano ili se čeka da nestane.
Šta bi trebali, naliziti sredstva pa raditi svoj posao,kao što radi npr Aleksić.
 
Da si pažljivije pročitao video bi da sam pisao o onim koji su za vreme SFRJ znali kritikovati one koji probaju nešto raditi a sami na tome nisu radili ili nisu smeli.
Krstionicu sam spomenuo kao primer nezainteresovanosti ili straha da se nešto nacionalno ističe.
Sad je za dosta stvari kasno jer je mnoga nalazišta ostalo van Srbije i uništava se ako se ne može nekako iskoristiti da se prikaže kao nešto što pripada npr Hrvatima.
U Samoj Srbiji je mnogo toga prekopano ili se čeka da nestane.
Šta bi trebali, naliziti sredstva pa raditi svoj posao,kao što radi npr Aleksić.


У објави на коју сам одговорио ниси о томе писао. Оптужио си велика археолошка имена како у духу КПЈ прећуткују нека открића и слично. Парадоксално баш у том периоду КПЈ су извршена ревизиона ископавања и установљено је да је извјештај Јелића потпуни фалсификат.

Још 1986. су писали наши археолози тражили то о чему ти причаш, но међутим археолози нису припадници САЈ-а па да неким борбеним методама донесу крстионицу код Срба.

Твој пост је класична, већ виђена, неоснована пљувачина по научницима без икаквих доказа и чак тотална неупућеност у материју (Срејовића си оптужио за прећукивање, човјека који се бави праисторијом).


https://www.academia.edu/94762334/O_natpisu_na_krstionici_iz_vremena_kneza_Višeslava_Neka_epigrafska_zapažanja_On_the_inscription_on_the_baptismal_font_from_the_time_of_Prince_Višeslav_Some_epigraphic_remarks_
 
У објави на коју сам одговорио ниси о томе писао. Оптужио си велика археолошка имена како у духу КПЈ прећуткују нека открића и слично. Парадоксално баш у том периоду КПЈ су извршена ревизиона ископавања и установљено је да је извјештај Јелића потпуни фалсификат.

Још 1986. су писали наши археолози тражили то о чему ти причаш, но међутим археолози нису припадници САЈ-а па да неким борбеним методама донесу крстионицу код Срба.

Твој пост је класична, већ виђена, неоснована пљувачина по научницима без икаквих доказа и чак тоталне неупућености (Срејовића си оптужио за прећукивање, човјека који се бави праисторијом).


https://www.academia.edu/94762334/O_natpisu_na_krstionici_iz_vremena_kneza_Višeslava_Neka_epigrafska_zapažanja_On_the_inscription_on_the_baptismal_font_from_the_time_of_Prince_Višeslav_Some_epigraphic_remarks_
Svaka čast Srejoviću na njegovom radu, veliki je ali moja opaska je bila kako je bio spreman kritikovati nešto u šta sam nije smeo da dublje zalazi već se bavio bezbednijim temama.
I drugo je bilo kako su se nalazila sredstva za razne projekte a za srpski srednji vek baš i nisu.
 
Srejović i ostala velka imena su dobro znali kritikovati ali kad treba raditi na novim otkrivanjima o srpskom narodu od doseljavanje pa nadalje što manje talasanja u duhu KPJ.
Nisu smeli ni progovoriti o hrvatskom prisvajanju Višeslavove krstionice i mnogim drugim.
Da se samo deo para koliko je dato za Viminacijum ili Gamzigrad dobio i za istraživanja o srpskim naseobinama širom Jugoslavija i Balkana ne bi svaka šuša iz Bosne ili Hrvatske sve prisvajala

Treba imati na umu i da ogromna sredstva za Gamzigrad i Viminacijum dolaze od stranaca.

Nemam sad neke podatke, ali po onome što znam takva ne situacija i da nije stranih fondova oni bi izgledali onako jadno kao i npr. Vinča ili dr. lokaliteti (malo karikiram, ali ne previše).
 
А што се тиче преминулог господина Ђорђа Јанковића нисам сигуран да гомиле археолога данас којима је био ментор да њихова истраживања нису валидна јер им је ментор био Ђорђе Јанковић један од таквих баш беше наш форумаш @JOVANNENAD па нисам сигуран да би се и он са овим сложио

Komentar forumaša @JOVANENAD na temu Varvarina:

1000025390.jpg


https://forum.krstarica.com/threads/becko-berlinska-skola-vs-novoromanticari.486173/post-18795855

Po proceni JOVANENAD-a, Jankovićeve interpretacije arheoloških nalaza i manjak poznavanja tumačenja pisanih istorijskih izvora njega karakterišu kao šarlatana i pseudoistraživača.
 
Nedavno je Izborno veće Filozofskog fakulteta odbacilo pozitivan referat Komisije za reizbor o radu Đorđa Jankovića. Samim tim, Janković nije ponovo izabran u zvanje docenta. Formalni razlog je bio prigovor docenta Branislava Anđelkovića, predavača bliskoistočne arheologije. Iako stručnjak za bliskoistočnu arheologiju, Anđelković je prozvao Jankovića za nestručnost, pseudonauku, pseudometodologiju, trovački opasne po nauku, srpski narod, um, studente arheologije... A sukob na čijem su jednom kraju bili sasvim lični razlozi svih strana a na drugom čista struka, prelio se u onaj tok odakle će se teško vratiti u isključivo akademsku raspravu. Gde je jedino i trebalo da se odvija. Jer, Branislav Anđelković je govorio u ime dela arheološke stručne javnosti, koja je iritirana Jankovićevim knjigama “Srpske gromile” i “Srpsko pomorje”. Gromile su zapravo tumulusi – grobovi velikih razmera, koji se mogu naći u svim delovima starog sveta. Nauka ih je uglavnom vezivala za azijske narode, a one koji su se nalazili na Balkanskom poluostrvu, za preistoriju ili antiku. Đorđe Janković, međutim, zahvaljujući svojim iskopavanjima, veruje da su dobar deo gromila zapadnog Balkana zapravo ostaci najstarije srpske civilizacije. Zvanična nauka, međutim, tvrdi da je Jankovićevo tumačenje u najmanju ruku neprovereno i zato ova knjiga nije ušla u spisak literature studenata za arheologiju srednjeg veka. Iako već duže vreme traju prigovori na račun Đorđa Jankovića, Komisija za reizbor je dala veoma pozitivnu ocenu o njegovom radu. Ipak, na samom glasanju, Komisija je bila zatečena prigovorom, a broj uzdržanih je bio toliko veliki da je razlika između “za” i “protiv” Jankovića bila veoma mala. No, ipak dovoljna da Janković, inače jedan od najomiljenijih profesora među studentima, ne prođe. Ubrzo potom, stiže zahtev da se reizbor iznese ponovo na glasanje. Aleksandar Kostić, dekan Filozofskog fakulteta, ovaj zahtev iznosi pred Veće, koje odbija da se ponovo izjašnjava o Jankoviću. U međuvremenu, Odeljenje za arheologiju saznaje da je Aleksandar Palavestra, upravnik odeljenja, prilikom razmatranja ovog pitanja izneo svoje lično mišljenje a ne stav odeljenja, i pokreće inicijativu za njegovu smenu. Zbog proceduralne greške. Zatim je 165 studenata podržalo dopis Odeljenja za arheologiju o novom glasanju za reizbor Jankovića u zvanje docenta. U međuvremenu, Ministarstvo prosvete je saznalo za dešavanja na fakultetu, pa je uputilo inspekciju. Aleksandar Kostić, dekan Filozofskog, kaže za NIN da je fakultet u potpunosti ispoštovao pravila: “Štaviše, razmotrili smo predlog o ponovljenom glasanju i zaključili da se Veće ne mora opet izjašnjavati.” Dušan Mihailović, takođe docent na arheologiji, kaže za NIN da dešavanja oko Jankovićevog reizbora imaju barem dva nivoa. Jedan je potpuno lični, i posledica je dužeg sukoba, u koji su, na neki način, uvučeni Srpsko arheološko društvo, Arheološki glasnik i sam Fakultet: “Sve počinje sukobima oko uređivanja Glasnika, iz čega je jedna grupa ljudi istisnula drugu. To se dalje prenelo na Srpsko arheološko društvo, pa i na Fakultet. Međutim, taj lični sukob između Jankovića s jedne, i Anđelkovića s druge strane, otvorio je prostor onom drugom nivou, a to je struka. Qudi koji su godinama osporavali Jankovića, sada su dobili priliku da proguraju svoje stavove.” Nije tajna da je svet domaćih arheologa poodavno podeljen i sučeljen, i to češće zbog sasvim prozaičnih razloga kakvi su uređivanje stručnih glasila, predsedničko mesto u nekom stručnom društvu, ili broj studenata i postdiplomaca kod nekog od profesora. Sam Đorđe Janković, inače, pripada grupi nezadovoljnih uređivanjem Arheološkog glasnika, čiji je urednik baš – Branislav Anđelković.



https://www.nin.rs/arhiva/vesti/12604/zavada-oko-srpskih-gromila
 
Poslednja izmena:
Komentar forumaša @JOVANENAD na temu Varvarina:

Pogledajte prilog 1739031

https://forum.krstarica.com/threads/becko-berlinska-skola-vs-novoromanticari.486173/post-18795855

Po proceni JOVANENAD-a, Jankovićeve interpretacije arheoloških nalaza i manjak poznavanja tumačenja pisanih istorijskih izvora njega karakterišu kao šarlatana i pseudoistraživača.
То није његов оригинални пост одакле си то извадио знам скоро на памет шта је написао да парафеазирам ?

Ово ћемо у фијоку личних фалсификата!
Јер оповргавање Управде у Јанковићевим тумачењима потиче од тебе не од мањка познавања извора већ од твоје личне интерпретације извора.
Као помен Црвених Хрвата у сцетлу твог разумевања.

Исто се може рећи за хронику минулих лета наука прихвата сеобу Мађара и беле Хрвате али не и прапостојбину Словена у Панонији.
Јанковић је прихватио све!
 

Back
Top